{"id":216075,"date":"2016-11-04T08:19:17","date_gmt":"2016-11-04T07:19:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=216075"},"modified":"2016-11-04T08:19:17","modified_gmt":"2016-11-04T07:19:17","slug":"crkva-i-svijet-na-prekretnici-ili-ce-se-promijeniti-ili-nestati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/04\/crkva-i-svijet-na-prekretnici-ili-ce-se-promijeniti-ili-nestati\/","title":{"rendered":"Crkva i svijet na prekretnici: Ili \u0107e se promijeniti ili nestati"},"content":{"rendered":"

Leonardo Boff<\/a><\/strong> je brazilski teolog, jedan od osniva\u010da teologije oslobo\u0111enja i danas jedan od glavnih predstavnika nove teolo\u0161ke paradigme, eko-teologije. Prilikom njegova pro\u0161logodi\u0161njeg posjeta Italiji s njim je razgovarala Claudia Fanti <\/strong><\/p>\n

Kakvo je va\u0161e vi\u0111enje sada\u0161njeg stanja u Crkvi?<\/strong><\/p>\n

\"leonardo-boff\"<\/a>Smatram da papa Franjo predstavlja odre\u0111eno vi\u0111enje svijeta i Crkve. Vi\u0111enje svijeta koje je suprotno dominantnoj imperijalnoj paradigmi: \u201ejedan svijet i jedno carstvo\u201c, na koju on odgovara enciklikom Laudato si, gdje se zala\u017ee za potrebu dijaloga, susreta me\u0111u razli\u010ditim narodima, odustajanje od nasilja kao sredstva rje\u0161avanja konflikata (jer nije dovoljno biti za mir, treba biti protiv rata). Predstavlja i odre\u0111eni model Crkve koji se mo\u017ee povezati sa sv. Franjom Asi\u0161kim, a karakterizira ga svojevrsna revolucija nje\u017enosti, milosr\u0111a i blizine s ljudima. Vi\u0111enje Crkve \u010dije temeljne postavke ne odre\u0111uje toliko crkveni nauk, nego osobni susret i s Kristom i s ljudima.<\/p>\n

Radi se o vi\u0111enju Crkve koje je veoma razli\u010dito od onoga \u0161to su ga imali Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., koji su Crkvu do\u017eivljavali kao neku tvr\u0111avu, opkoljenu neprijateljima, od kojih se treba braniti. Franjina je Crkva otvorena ku\u0107a, poljska bolnica, koja se trudi prihvatiti sve ljude, bez obzira na njihove moralne konotacije, s milosr\u0111em i razumijevanjem, vra\u0107aju\u0107i se tako Isusovoj praksi, koja je starija od evan\u0111elja i \u010dija je bit bezuvjetna ljubav. Mislim da je to novost u Crkvi, odre\u0111eni raskid s dosada\u0161njim. Rim ne voli ovaj izraz, ali to je realnost. Papa Franjo je depaganizirao figuru pape, koji je do sada smatran \u201efaraonom\u201c (znakovito je da se papa Franjo odrekao mocete, kratkog purpurnog ogrta\u010da, simbola apsolutne carske vlasti) i izjavio da \u017eeli voditi Crkvu u ljubavi a ne u vlasti. S vla\u0161\u0107u nestaje ljubavi. Kada ima ljubavi, ima i blizine, razumijevanja i milosr\u0111a. Ovo je za mene velika promjena koju ovaj papa ostvaruje.<\/p>\n

I oko Pape \u0161to se doga\u0111a?<\/strong><\/p>\n

Papa Franjo se nalazi nasuprot dvije vrste opozicije. Prvu predstavlja staro evropsko kr\u0161\u0107anstvo, sa svojim tipi\u010dnim simbolima sakralne mo\u0107i. Papa se odrekao simbola mo\u0107i, nastanio se u Domu sv. Marte, \u010deka u redu za objede s drugim ljudima (rekav\u0161i u \u0161ali jednoj zajedni\u010dkoj prijateljici, Cleliji Luro, da tako ima manje \u0161ansi da ga otruju!). Druga vrsta opozicije predstavlja lai\u010dki svijet, naro\u010dito u SAD-u, koji ne \u017eeli \u010duti ni\u0161ta o dijalogu niti o ekologiji, zala\u017eu\u0107i se zapadnu dominaciju svijetom, za onu globalizaciju koja je ustvari \u201epozapadnja\u010divanje\u201c u sjevernoameri\u010dkom stilu, svojevrsna \u201ehamburgerizacija\u201c svih kultura.<\/p>\n

Papa uvodi novi model kr\u0161\u0107anina. Mislim da njegova vizija po\u010diva na uvjerenju da Isus nije \u017eelio stvoriti neku novu religiju, nego da je do\u0161ao u\u010diti nas \u017eivjeti. \u017divjeti u ljubavi i milosr\u0111u. Sredi\u0161nji nukleus Isusove poruke, njegova prvotna intuicija jest jedinstvo izraza \u201eO\u010de na\u0161\u201c i \u201ekruh na\u0161\u201c. \u201eO\u010de na\u0161\u201c, Abba, uzlet je prema nebu, neugasiva \u017ee\u0111 za transcendencijom, a \u201ekruh na\u0161\u201c predstavlja stvarnu glad milijuna ljudi koju treba zadovoljiti da bi imalo smisla govoriti o O\u010dena\u0161u i Kraljevstvu nebeskom. Ovakvoj se poruci suprotstavljaju oni koji \u017eele samo doktrinarno i dogmatsko kr\u0161\u0107anstvo, s disciplinom, redom i vla\u0161\u0107u.<\/p>\n

Raskid o kome govorite primje\u0107uje se uglavnom na simboli\u010dnom planu. Na podru\u010dju nauka, ne vide se i ne o\u010dekuju velike novosti <\/strong>…<\/p>\n

Ja mislim da je i na ovom podru\u010dju papa u\u010dinio odre\u0111eni raskid. Ranije su recimo teme vezane uz obiteljski moral bile tabu: nitko o tome nije mogao govoriti, ni biskupi ni teolozi. Jedan od kriterija za izabiranje biskupa bio je odsutnost bilo kakve kritike vezane uz celibat ili moralni nauk. Novost je da je Papa Franjo otvorio dijalog o ovim temama: nije se do sada doga\u0111alo da se neki papa savjetuje s bazom. Uz to, po\u010dinje davati mnogo va\u017enosti kolegijalitetu. U svojim enciklikama citira mnoge biskupske konferencije, pa i one koje nemaju dugu teolo\u0161ku tradiciju, kao \u0161to su one u Paragvaju ili Patagoniji. Vrlo je zanimljivo i revolucionarno da je pozvao u Rim predstavnike razli\u010ditih pu\u010dkih pokreta iz cijelog svijeta \u2013 susre\u0107u\u0107i se ponovo s njima u Santa Cruzu, u Boliviji, da analiziraju razloge sada\u0161njih problema. Nije pozvao sociologe, politologe i znanstvenike nego one koji osje\u0107aju patnje na svojoj ko\u017ei. Istakao je dvije klju\u010dne stvari: sredi\u0161nju vrijednost zemlje, rada i ku\u0107e, te da se ne smije \u010dekati da promjene do\u0111u odozgor, jer spasenje, objasnio je papa, dolazi odozdol: organizirani siromasi su pravi proroci promjene. Sve ovo bilo je nezamislivo u Rimu prije pape Franje.<\/p>\n

Ne postoji li rizik da sve to nestane sa sljede\u0107im pontifikatom?<\/strong><\/p>\n

Rizik postoji. Moja teza je me\u0111utim sljede\u0107a: budu\u0107i da u Evropi \u017eivi samo 25% katolika a ostali dio se nalazi u zemljama Tre\u0107eg svijeta, ovaj papa zapo\u010det \u0107e genealogiju papa s Juga svijeta, iz Afrike, Azije i Latinske Amerike, koji dolaze iz druga\u010dijeg kulturalnog i crkvenog ambijenta, slobodniji od pritiska tradicije i vi\u0161e vezanih za iskustvo narodne borbe za ljudska prava, za zemlju, za dostojanstvo \u010dovjeka. Mislim da se zatvara ciklus evropske i zapadnja\u010dke Crkve i da je zapo\u010deo ciklus planetarne Crkve. Crkva je danas pozvana na de-okcidentalizaciju i na decentralizaciju. Jer je svijet jedinstven, smatram da razli\u010diti crkveni dikasteriji trebaju biti smje\u0161teni u razli\u010dita podru\u010dja na planeti: onaj za ljudska prava u Latinskoj Americi, za inkulturaciju u Africi, za me\u0111ureligijski dijalog u Aziji. I da ovdje treba ostati samo manja grupa, zadu\u017eena za generalnu administraciju, slu\u017ee\u0107i se u komunikaciji skypom i video konferencijama. Crkva se mora prilagoditi novoj fazi \u010dovje\u010danstva. Ova potreba decentralizacije je jedna od to\u010daka koje sam naglasio u pismu koje sam poslao Papi Franji. Druga to\u010dka je molba za sazivanjem odre\u0111ene skup\u0161tine religija, da se razmotri koji bi bio doprinos razli\u010ditih duhovnih tradicija u o\u010duvanju \u017eivota i ljudske civilizacije na planeti. Ali, prvo treba ostvariti internu reformu Crkve.<\/p>\n

Na tom podru\u010dju se, ipak, ne zamje\u0107uju ve\u0107i koraci naprijed…<\/strong><\/p>\n

Mislim da papa po ovom pitanju nije htio nastupiti frontalno. U tom smislu, vjerujem da je bilo pogre\u0161no izabrati za Sinodu jednu takvu kontroverznu temu kao \u0161to je obiteljski moral, jer to je ne\u0161to \u0161to dijeli. Univerzalna pitanja, kao \u0161to su ekologija, mir, borba protiv gladi i uni\u0161tenja \u017eivotnog okoli\u0161a mogu ujediniti Crkvu. Tema obiteljskog morala \u010dini se svjesno izabrana da dovede papu u nepriliku. Papa \u017eeli sa\u010duvati tradicionalni moral, ali i otvoriti raspravu o tome, \u0161alju\u0107i znakove koji ukazuju na mogu\u0107nost da se ona mo\u017ee i promijeniti. U svome pismu tra\u017eim od pape da koristi svoju \u201evrhovnu, punu, neposrednu i sveop\u0107u vlast u Crkvi\u201c koju mu priznaje Kodeks kanonskog prava, u korist prava i pravednosti.<\/p>\n

Kako se ta vlast mo\u017ee pomiriti s dimenzijom kolegijaliteta?<\/strong><\/p>\n

Cilj je promjena Crkve. Nisu dovoljne reforme, potrebna je prava revolucija. Kolegijalitet je odli\u010dno sredstvo za vo\u0111enje Crkve, ali ne i za promjene u njoj. Uloga pape je da bude protagonist velikih promjena: on posjeduje potrebna sredstva, ako \u017eeli, mo\u017ee ih koristiti. Mo\u017eda \u0107e biti i prisiljen da ih koristi, da poka\u017ee buntovnim kardinalima koji ga izazivaju da \u0107e Crkva biti druk\u010dija, jer je pozvana prilagoditi se novoj fazi zemlje i \u010dovje\u010danstva. Vrijeme nacija je zavr\u0161eno. Zapo\u010dinje vrijeme \u201eplanetarnog\u201c \u010dovje\u010danstva, u jednoj zajedni\u010dkoj ku\u0107i. Za to vrijeme Crkva jo\u0161 nije spremna. Zato jer je previ\u0161e zapadnja\u010dka, previ\u0161e klerikalna, previ\u0161e doktrinarna, previ\u0161e impostirana po helenisti\u010dkoj paradigmi. Potreban je model Crkve koji bi bio uistinu globaliziran, velika mre\u017ea zajednica koje se utjelovljuju u mnoge kulture i poprimaju mnoga lica, gdje bi uloga pape bila da bude hodo\u010dasnik koji poti\u010de Crkve na vjeru i nadu, da bude vi\u0161e \u010dimbenik jedinstva a ne upravljanja, koje bi trebalo povjeriti nacionalnim i kontinentalnim biskupskim konferencijama.<\/p>\n

\u0160to mo\u017eemo o\u010dekivati od Sinode za obitelj?<\/strong><\/p>\n

Smatram da \u0107e Sinoda propasti i da \u0107e samo pove\u0107ati razjedinjenost suprotstavljenih strana. Papa \u0107e vjerojatno ostaviti otvoreno pitanje, jer ako bi ga zaklju\u010dio, podijelio bi Crkvu. Mislim da treba vi\u0161e uklju\u010diti osobe kojih se vi\u0161e doti\u010de ovo pitanje, laike, mu\u0161karce i \u017eene. Jer Sinodu \u010dine tek jedan dio Crkve, klerikalni i celibatarni. Dok ne budu uklju\u010dene osobe koje su izravno zainteresirane, ne\u0107e se posti\u0107i dogovor. Jedna od reformi koje je papa najavio i do sada nije ostvario jest upravo uklju\u010divanje \u017eena u centre odlu\u010divanja. Ne radi se o pove\u0107anju sudjelovanja \u017eena u Crkvi, ono oduvijek postoji. Radi se o tome da one trebaju odlu\u010divati. \u017dene u Crkvi nisu va\u017ene, iako na svojoj strani imaju tri sna\u017ena argumenta koji su ja\u010di od biskupskih argumenata: nisu nikada izdale Isusa (mu\u0161karci su to u\u010dinili); bile su prvi svjedoci velikih djela vjere: uskrsnu\u0107a, isto tako bez jedne \u017eene ne bi bilo ni utjelovljenja. I ako Crkva nije nikada ozbiljno uzela u obzir ovu \u010dinjenicu, \u017eene se trebaju boriti za svoju ulogu u Crkvi, a mi teolozi im u tome moramo pomo\u0107i.<\/p>\n

Jedan od najaktualnijih teolo\u0161kih problema je i zadatak ponovnog formuliranja kr\u0161\u0107anske vjere, rje\u010dnikom koji bi bio bli\u017ei suvremenim mu\u0161karcima i \u017eenama i uskla\u0111eniji s recentnim znanstvenim dostignu\u0107ima. Ne mislite li da se izme\u0111u onoga \u0161to prihva\u0107amo kao znanstvenu istinu i onoga \u0161to tvrdi tradicionalni nauk Crkve otvara ponor koji riskira da bude nepremostiv?<\/strong><\/p>\n

Smatram da vjeru treba izraziti novom paradigmom, jer i Biblija i \u010ditava teologija su elaborirane kroz zapadnja\u010dku paradigmu koja danas vi\u0161e nije prikladna za planetarne potrebe. Paradigma koja danas sve vi\u0161e osvaja teren jest ona nove kozmologije. Nastojao sam ispuniti ovaj zadatak svojom novom knjigom: Cristianesimo. O m\u00ednimo do m\u00ednimo (koja se u talijanskom pojavila pod naslovom Al cuore del Cristianesimo \u2013 U srcu kr\u0161\u0107anstva, Emi, 2013.)promi\u0161ljaju\u0107i kr\u0161\u0107anstvo u evolutivnom procesu i reformuliraju\u0107i kr\u0161\u0107ansku poruku rje\u010dnikom koji bi trebao postati dio kolektivne svijesti i dio svakodnevnog govora nove paradigme. Ovo je veliki zadatak koji je \u010ditava Crkva du\u017ena obaviti, savjesno i kolegijalno. Veliki posao prevo\u0111enja vjere u novu paradigmu koja dolazi od kvantne fizike, od znanosti \u017eivota i Zemlje. To je izazov na koji sam poku\u0161ao odgovoriti zajedno s kozmologom Markom Hathwymom u knjizi The Taoof Liberation: Exploring the Ecology of trasformation (prevedena na talijanski pod nazivom Il Taodella Liberazione, – Tao oslobo\u0111enja, Fazi Editore, 2014, ndr). Zaovu knjigu bilo je potrebno trinaest godina istra\u017eivanja i analiziranja, i predstavlja poku\u0161aj kori\u0161tenja novih znanstvenih uvida za ponovno promi\u0161ljanje koncepta Boga, Duha, milosti i uskrsnu\u0107a.<\/p>\n

Koja je temeljna poruka nade koju nudi nova kozmologija?<\/strong><\/p>\n

Da je sve povezano sa svim, u svim trenucima i svim okolnostima: sve je u odnosu, kao \u0161to je i sam papa priznao u enciklici. Materija ne postoji, to je samo \u010dvrsto zgusnuta energija, svi smo na istom putu i svi imamo istu sudbinu. Bez obzira na sve krize, sve pote\u0161ko\u0107e, sva uni\u0161tenja, univerzum se stalno samoorganizira i samostvara u smjeru sve ve\u0107e kompleksnosti. Teilhard de Chardin je proro\u010dki govorio kako postoje mnoge kontradikcije, prolazimo kroz velika uni\u0161tenja i ponekad se \u010dini da \u0107e zlo prevladati, ali ipak \u017eivot nikada nije bio uni\u0161ten. Kao \u0161to uvi\u0111a Edward Wilson, \u017eivot nije ni materijalan i duhovan: \u017eivot je vje\u010dan i istovremeno uronjen u proces evolucije. To je ono \u0161to i kr\u0161\u0107anstvo tvrdi: da je sve povezano i da \u0107e i \u010dovje\u010danstva i univerzum dobro zavr\u0161iti. Drugim rije\u010dima, ne idemo u susret termi\u010dkoj smrti, nego sve kompleksnijim i vi\u0161im formama \u017eivota.<\/p>\n

Ipak, teoriju o termi\u010dkoj smrti univerzuma, scenarij po kojem sve ve\u0107a ekspanzija univerzuma dovodi do zahla\u0111enja u kome \u017eivot ne opstaje, podr\u017eavaju mnogi fizi\u010dari i kozmolozi…<\/strong><\/p>\n

Mislim da je ta teorija nadi\u0111ena od strane Iliya Prigogine, koji je osvojio Nobelovu nagradu iz kemije za otkri\u0107e struktura rasipanja, pokazuju\u0107i kako se evolucija ostvaruje u naporu stvaranja reda u neredu, polaze\u0107i od nereda, tj. kako se kaos pokazuje vrlo generativan, transformiraju\u0107i se u element stvaranja sve kompleksnijih i ure\u0111enijih formi. U suprotnosti s linearnom vizijom klasi\u010dne fizike, ovdje se nalazimo na terenu kvantne fizike, sa svojim napredovanjem u skokovima, po akumuliranoj energiji. Danas posjedujemo znanstvene temelje na osnovu kojih mo\u017eemo izgraditi viziju stvarnosti koja bolje izra\u017eava poruku kr\u0161\u0107anske nade, onu u kojoj je univerzum tijelo bo\u017eanstva, univerzum koji ne\u0107e zavr\u0161iti u velikoj katastrofi, nego u nastajanju novog neba i nove zemlje, u ogromnom skoku u stilu Theilarda de Chardina, \u0161to je implozija i eksplozija unutar Boga. Nije to neka druga zemlja, nego ista ova zemlja, ali preobra\u017eena. Kao i ljudska smrt, koja nije kraj \u017eivota, nego alkemijski prostor u kojem se \u017eivot preobra\u017eava i prelazi na jednu drugu razinu, izvan prostora i vremena, ali ostaje \u017eivot.<\/p>\n

U poku\u0161aju elaboriranja teologije oslobo\u0111enja i ekologije, posvetili ste trideset godina \u017eivota, rad koji je dugo vremena protekao gotovo u potpunoj samo\u0107i, uistinu \u201eglas koji vi\u010de u pustinji\u201c, sve dok te\u017eina ambijentalne krize nije prisilila i latinoameri\u010dku teologiju da uvrsti ovu problematiku me\u0111u svoje prioritete. Kako vam se situacija \u010dini danas?<\/strong><\/p>\n

Osamdesetih godina postao sam svjestan ekolo\u0161kog pitanja na sljede\u0107i na\u010din: Prepoznatljivi pe\u010dat teologije oslobo\u0111enja jest \u201eopcija za siroma\u0161ne\u201c, protiv siroma\u0161tva i za oslobo\u0111enje i socijalnu pravdu. Tko je danas veliki siromah? To je Zemlja. U opciju za siroma\u0161ne treba uklju\u010diti i Zemlju, devastiranu i degradiranu. Ali o Zemlji ne treba razmi\u0161ljati u staroj paradigmi, kao o nekoj inertnoj i pasivnoj stvarnosti, nego u sklopu nove kozmologije, kao o jednom \u017eivom super-organizmu, kao o Gaji, po teoriji Jamesa Lovelocka, kao o Majci Zemlji, kao \u0161to su prihvatili UN, koji su 22. travanja proglasili Danom Majke Zemlje.<\/p>\n

Nekoliko godina sam se posvetio prou\u010davanju kozmologije i tako je nastala knjiga Ecolog\u00eda: grito de la Tierra, grito de los pobres, na talijanski prevedena pod naslovom Grido della terra, grido dei poveri. Per una ecologia cosmica \u2013 Krik zemlje \u2013 krik siroma\u0161nih. Za jednu kozmi\u010dku ekologiju, Cittadella, 1996). Djelo koje u to vrijeme nije pobudilo gotovo nikakav interes me\u0111u teolozima, iako su ga kasnije neki okarakterizirali kao jo\u0161 va\u017eniju knjigu od Teologije oslobo\u0111enja Gustava Gutiereza, knjige koja je ozna\u010dila po\u010detak teologije oslobo\u0111enja, ali koja je jo\u0161 uvijek vezana za staru paradigmu. Ja mislim da se najve\u0107i broj teologa oslobo\u0111enja jo\u0161 uvijek kre\u0107e unutar stare paradigme. Pote\u0161ko\u0107e su, istina, velike, jer treba prou\u010davati znanosti \u017eivota, kvantnu fiziku, novu antropologiju, ali na ovaj na\u010din se mo\u017ee producirati bolja teologija od nekada\u0161nje, koja mnogo dublje proni\u010de u kr\u0161\u0107ansku poruku. Smatram da je ovo zadatak koji pomalo nadilazi na\u0161u generaciju. To je put na koji je kr\u0161\u0107anstvo pozvano da bi bilo radosna vijest u na\u0161em vremenu. \u201eNovo vino u nove mje\u0161ine\u201c, nova glazba za nove u\u0161i.<\/p>\n

Kako obja\u0161njavate da u Brazilu mnogi narodni pokreti, iako podr\u017eavaju borbu protiv globalnog zatopljenja, brane projekte koji su ekolo\u0161ki vrlo \u0161tetni, kao projekt Pre-sal, eksploatacija ogromnih nalazi\u0161ta nafte i plina du\u017e brazilske obale?<\/strong><\/p>\n

To je kontradikcija tipi\u010dna za zemlje u razvoju. Zemlje na sjevernoj hemisferi mogu te\u017eiti progresu, odustaju\u0107i od ekonomskog rasta i produbljuju\u0107i vi\u0161e spiritualne dimenzije, umjetnost i sli\u010dno. Na\u0161e zemlje moraju jo\u0161 uvijek misliti na ekonomski rast, jer je kvaliteta \u017eivota u na\u0161im zemljama jo\u0161 uvijek vrlo niska: nedostaje voda, ku\u0107e, struja, potrebno je investirati u zdravstvo i u \u0161kolstvo. Tako se i u Brazilu posve\u0107uje velika pozornost ovim problemima, dok se pitanje ekologije zanemaruje. Postoje tek manje skupine ekologa. Ipak, Brazil bi mogao u potpunosti zanemariti naftu, koriste\u0107i veliku sun\u010devu energiju. Ra\u010duna se, me\u0111utim, s projektom kao \u0161to je Pre-sal, koji \u0107e imati devastiraju\u0107i u\u010dinak na ocean, od zaga\u0111enja voda do uni\u0161tenja biorazli\u010ditosti. Mnogo puta sam raspravljao s Lulom o ovoj temi, ali po njegovu mi\u0161ljenju dovoljno je da pada ki\u0161a dva dana zaredom i da sve ponovo procvjeta. Ustvari, globalni je sustav u krizi i riskira potpuni kolaps. Mo\u017eda \u0107e se na\u0161a svijest probuditi tek kada na svojoj ko\u017ei osjetimo posljedice katastrofe. Kao \u0161to je govorio Hegel, ljudsko bi\u0107e ne u\u010di ni\u0161ta iz povijesti, ali u\u010di sve iz patnje. Ili ako preferirate, sv. Augustin je smatrao da postoje dvije \u0161kole: patnja, koja nam nudi te\u0161ke lekcije, i ljubav, koja ra\u0111a radost i preobrazbu. Ja mislim da \u0107emo nau\u010diti iz ljubavi i iz patnje. Pred nama su samo dva puta: ili \u0107emo se promijeniti ili \u0107emo nestati. Ovo \u0161to sada prolazimo je velika kriza, ali kriza pro\u010di\u0161\u0107ava, tjera na promjenu puta, priprema mo\u017eda teren za jednu novu civilizaciju, usmjerenu \u017eivotu – ljud\u012b i zemlj\u0113, jedna bio-civilizacija, Zemlja dobre nade.<\/p>\n

Ho\u0107e li biti nu\u017eno pro\u0107i kroz ono \u0161to je negdje ve\u0107 definirano kao \u0161esto masovno uni\u0161tenje?<\/strong><\/p>\n

\u017divimo u vrijeme kada su ljudska bi\u0107a, ne neki meteorit ili druga prirodna kataklizma, postala najve\u0107a prijetnja zemlji. Edward Wilson je izra\u010dunao da svake godine gubimo od 20.000 do 100.000 vrsta \u017eivih bi\u0107a. Ovo je uistinu \u0161esto masovno uni\u0161tenje i moglo bi pogoditi dobar dio svjetske populacije, naro\u010dito siroma\u0161ne i ugro\u017eene. U tom slu\u010daju ostaje obveza pre\u017eivjelih reorganizirati planet na druga\u010dijim temeljima. Mihail Gorba\u010dov, koordinator aktivnosti Karte zemlje, uspore\u0111uje situaciju zemlje i \u010dovje\u010danstva s avionom koji slije\u0107e: dolazi kriti\u010dni trenutak u kojem avion treba poletjeti, ako se ne \u017eeli razbiti o pistu. Po njegovom mi\u0161ljenju, ve\u0107 smo prekora\u010dili taj kriti\u010dni trenutak i nismo se vinuli u zrak. Ljudi su ipak sposobni neo\u010dekivano se promijeniti. Evolucija nije pravolinijska, napreduje u skokovima, tako je mogu\u0107e da \u010dovje\u010danstvo stekne svijest i u\u010dini neophodni skok, prihva\u0107aju\u0107i novo vi\u0111enje u \u010dijem sredi\u0161tu \u0107e biti cjelokupna \u017eivotna zajednica, biljke i \u017eivotinje, koje su na\u0161i suputnici u zajedni\u010dkoj ku\u0107i. U svakom slu\u010daju, ljudsko bi\u0107e ima u sebi Bo\u017eju snagu, Boga koji je ljubitelj \u017eivota i koji ne\u0107e dopustiti da \u017eivota nestane.<\/p>\n

Kako tuma\u010dite aktualnu situaciju u Brazilu? Smatrate li da \u0107e Dilmina vlada imati dovoljno snage da nadvlada krizu?<\/strong><\/p>\n

Situacija je vrlo kriti\u010dna. Spa\u0161avaju\u0107i od siroma\u0161tva 40 milijuna Brazilaca, oni su pretvoreni u 40 milijuna potro\u0161a\u010da, a da pri tome nije porasla njihova gra\u0111anska svijest. Potro\u0161a\u010d, zna se, nastoji uvijek tro\u0161iti sve vi\u0161e. A kada to nije mogu\u0107e, nastaje kolektivna ozloje\u0111enost. To je gre\u0161ka koju opozicija iskori\u0161tava. Na\u0161a nesre\u0107a je da ne postoji dobra alternativa. Nitko u opoziciji ne posjeduje moralni autoritet i razli\u010dit projekt od neoliberalizma i prilago\u0111avanja SAD-u. Dilmina vlada, budu\u0107i da je na\u017ealost iznevjerila izborna obe\u0107anja, svaljuje na radnike i umirovljenike teret krize, po\u0161te\u0111uju\u0107i velike korporacije i banke. Treba imati u vidu da Brazil, zbog svoga ogromnog prostranstva i prirodnog bogatstva, jedno je od mjesta na zemlji koje je vrlo po\u017eeljno za kapital. Nalazimo se slijepoj ulici. U ovom trenutku ne postoji dobro rje\u0161enje. Jedina nada dolazi od stvaranja masovnih bazi\u010dnih pokreta, koji su se nedavno susreli s Dilmom, koji bi bili u stanju organizirati narodnu, ne parlamentarnu bazu bira\u010da, koji bi bili u stanju suprotstaviti se opoziciji, tako da bi na tu bazu mogao ra\u010dunati Dilma u svojim socijalnim projektima, sa sna\u017enom odgojnom perspektivom, stvaraju\u0107i novu sna\u017enu gra\u0111ansku svijest. To bi mo\u017eda omogu\u0107ilo vladi opstanak, u i\u0161\u010dekivanju nove Luline kandidature 2018. Iako bi za vladaju\u0107u stranku mo\u017eda bilo i bolje da neko vrijeme ostane izvan vlasti zbog autokritike i tra\u017eenja boljeg projekta za dr\u017eavu.<\/p>\n

Te\u0161ko je zamisliti da \u0107e Lula predstavljati budu\u0107nost Brazila…<\/strong><\/p>\n

Lula zami\u0161lja Brazil kao jednu veliku tvornicu od juga do sjevera, u kojoj svi rade, tro\u0161e, kupuju ku\u0107e i automobile. Radi se, me\u0111utim, vi\u0161e o projektu koji je prikladniji za XIX. a ne za XXI. stolje\u0107e. Lula je veliki lider, ali danas svijet tra\u017ei druga\u010diji tip liderstva. Nema, na\u017ealost, nikoga tko bi prikladno izrazio tu novu svijest. Brazil je, po mome mi\u0161ljenju, s jedne strane izraz autenti\u010dne tragedije \u010dovje\u010danstva, dovoljno je vidjeti sistemati\u010dna ubojstva crnih mladi\u0107a (ubija ih se 60 dnevno), a s druge strane je i radionica nade za jedno druga\u010dije \u017eivljenje na planetu Zemlji, vi\u0161e bio-regionalna, istinska ekolo\u0161ka alternativa globalizaciji, koja integrira i vrednuje dobra i usluge svakog ekosistema, zajedno sa svojom populacijom i svojom kulturom.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Leonardo Boff: Ovo \u0161to sada prolazimo je velika kriza, ali kriza pro\u010di\u0161\u0107ava, tjera na promjenu puta, priprema mo\u017eda teren za jednu novu civilizaciju, usmjerenu \u017eivotu – ljud\u012b i zemlj\u0113, jedna bio-civilizacija, Zemlja dobre nade<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-216075","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216075","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=216075"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216075\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=216075"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=216075"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=216075"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}