{"id":216029,"date":"2016-11-03T09:19:37","date_gmt":"2016-11-03T08:19:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=216029"},"modified":"2016-11-03T09:19:58","modified_gmt":"2016-11-03T08:19:58","slug":"sto-je-nama-vasa-borba-dala","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/03\/sto-je-nama-vasa-borba-dala\/","title":{"rendered":"\u0160to je nama va\u0161a borba dala?"},"content":{"rendered":"

\"marina-velickovic\"<\/a>Pi\u0161e: Marina Veli\u010dkovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Vilsonovo \u0161etali\u0161te, 7. mart 2016. godine, 23:32.<\/p>\n

Dvije djevojke osrednje gra\u0111e klimaju glavama sakrivenim ispod kapulja\u010da. Ni\u017ea vi\u0161oj daje gumene rukavice s crvenim flekama. Vi\u0161a ih stavlja. Iz obli\u017enje pekare izlaze dva policajca. Vi\u0161a ruke u rukavicama poku\u0161ava ugurati u d\u017eepove, ali guma zapinje od farmerke. Ni\u017ea poku\u0161ava sakriti sprej. Policajci prolaze, djevojke prelaze cestu. Prvi stencil rade nakon pet minuta hoda.<\/p>\n

Smrt seksizmu, sloboda narodu!<\/p>\n

\u0160treberke smo, nenaviknute na kr\u0161enje pravila, pa nas je malo strah. Nemamo iskustva, stojimo preblizu stencila, tro\u0161imo previ\u0161e spreja. Sakrivamo se od kamera kojih nema, izbjegavamo penzionere koji nas ne vide, i \u0161eta\u010de pasa kojima nismo zanimljive. Paranoja nas ograni\u010dava dok biramo objekte koje smo voljne stencilirati – nemoj na \u010distu zgradu, nemoj da je osvijetljeno, nemoj da nas neko mo\u017ee vidjeti s prozora. Ostaje nam samo cesta.<\/p>\n

Vi\u0161a stavlja stencil na pje\u0161a\u010dki.<\/p>\n

– Nemoj na sredinu, da ne prljamo!<\/p>\n

– Pa dobro, jesi ti normalna?<\/em><\/p>\n

Smijemo se.<\/p>\n

Sve ovo djeluje pomalo bizarno. Zavr\u0161avamo za sat i po. Nestalo nam je spreja. Mislile smo da \u0107e osje\u0107aj biti bolji, a stvarnost je: smrznute smo i umorne, i hroni\u010dno-upaljeni sinusi nam cure. U kuhinji, uz PJ Harvey i toplane je ideja djelovala super; s ta\u010dke gledi\u0161ta mosta kod Elektroprivrede, u pola jedan nave\u010de, dok cupkamo u mjestu od hladno\u0107e, djeluje pomalo naivno i djetinjasto. Htjele smo za 8. mart uraditi ne\u0161to konkretno, ne\u0161to \u0161to bi prepoznalo historiju praznika, koja se prote\u017ee dalje od poklanjanja cvije\u0107a i parfema mama i u\u010diteljicama. Pisale tekstove, pravile meme, objavljivale statuse, ali sve je to online, virtuelno, i neopipljivo, i ograni\u010deno na ljude koje zanima. Htjele smo “na ulicu,” ostaviti na\u0161 trag u prostoru sviju nas. Ali ko smo mi, i koji je na\u0161 trag? Za\u0161to smrt seksizmu, a ne fa\u0161izmu? Zar seksizam nije samo jedan od oblika fa\u0161izma, a valjda bi trebale biti protiv svih oblika? <\/p>\n

Sedam dana ranije.<\/p>\n

\u0160est cura sjedi u kuhinji stana od trideset kvadrata. Kuhinja je ujedno i trpezarija, dnevna i spava\u0107a soba. Momenat je ovjekovje\u010den na Instagramu i fejsbuku s natpisom – \u017dene u kuhinji kuhaju revolucije.<\/p>\n

Mi smo \u017eene.<\/p>\n

Raspon godina: u dvadesetim.<\/p>\n

Pet ro\u0111eno u Jugoslaviji, jedna nije.<\/p>\n

Dvije se Jugoslavije sje\u0107aju, tri ne.<\/p>\n

Raspon seksualnosti: pokriven cijeli spektar.<\/p>\n

Dvije veganke, \u010detiri meso\u017ederke.<\/p>\n

Dva strana paso\u0161a, \u010detiri bosanska.<\/p>\n

Dvije magistrirale, tri diplomirale, jedna studira.<\/p>\n

Primarne ideolo\u0161ke orijentacije:<\/p>\n

anarho-marksistkinja x2
\n intersekcionalna feministkinja x1
\n anarho-feministkinja x2
\n radikalna feministkinja x1<\/p>\n

Mi nismo samo \u017eene.<\/p>\n

Mi smo lezbejke, bi i strejt \u017eene. Zaposlene i nezaposlene \u017eene. Imigrantkinje, rezidentkinje i dijaspora. Ateistkinje i agnostkinje. Ostale! Obrazovane i osna\u017eene. Mi smo presjek svojih identiteta, ali ne i njihova suma – proizvod politike identiteta, odgojene na razli\u010ditim omjerima jugonostalgije i ogor\u010denja.<\/p>\n

Za nas je antifa\u0161izam istovremeno i pre\u0161irok i preuzak. Previ\u0161e historijski-uvjetovan i obojen porodi\u010dnim sagama o partizanima, previ\u0161e vezan za re\u010denicu – Das ist Valter, i kalendare Tita koji se u decembru prodaju na Ferhadiji. Za nas je antifa\u0161izam nedovoljno trenutan, nedovoljno relevantan, nedovoljno na\u0161.<\/p>\n

Mi nemamo fa\u0161izam, mi imamo nacionalizam.<\/p>\n

Mi nemamo bratstvo-jedinstvo, mi imamo toleranciju.<\/p>\n

Mi nemamo drugove i drugarice, mi imamo sugra\u0111ane i sugra\u0111anke.<\/p>\n

Mi nemamo antifa\u0161izam, mi imamo zakon o zabrani diskriminacije, petogodi\u0161nje strategije implementacije i akcione planove.<\/p>\n

Mi nemamo antifa\u0161izam, imamo prava i slobode.<\/p>\n

Osim \u0161to nemamo. A vi\u0161e nemamo ni model borbe.<\/p>\n

Boris Buden je nedavno napisao tekst o ograni\u010denjima historijskih analogija fa\u0161izma, u kojem iznosi tezu da pravo pitanje nije \u0161ta u na\u0161oj dru\u0161tvenoj stvarnosti podsje\u0107a na fa\u0161izam iz pro\u0161losti, ve\u0107 \u0161ta nas spre\u010dava da prepoznamo Fa\u0161izam koji tek dolazi?<\/p>\n

Fa\u0161izam ne dolazi odjednom, i ne dolazi sa svastikom na prsima, obi\u010dno dolazi malo po malo, u obliku ograni\u010davanja prava odre\u0111enih grupa pod izgovorom za\u0161tite kolektiva. Fa\u0161izam je, dakle, kumulativan, a politika identiteta mu daje prostora da svoju snagu akumulira prije no \u0161to prepoznamo \u0161ta se de\u0161ava. Ako svoju politi\u010dku akciju ve\u017eemo za solidarnost koja je isklju\u010divo zasnovana na pripadanju odre\u0111enoj grupi, to na\u0161u akciju fakti\u010dki depolitizira. Otpor postaje interesna politika. Ukoliko je na\u0161 koncept nepravde ograni\u010den samo na one nepravde koje se mogu desiti nama, ili koje analogijom mo\u017eemo sebi dovoljno pribli\u017eiti da se osje\u0107amo ugro\u017eeno, mi time fa\u0161izmu odvezujemo ruke.<\/p>\n

Sa druge strane, antifa\u0161izam je vezan za historijsku viziju fa\u0161izma kao potpuno strukturalnog i nimalo kapilarnog, kao ne\u010dega jasno definisanog, neprijatelja u uniformama, koji nose vidljive ambleme. Uspjeh antifa\u0161izma zavisi od vidljivosti fa\u0161izma, ali metodi koje mi jo\u0161 uvijek koristimo da fa\u0161izam prepoznamo prepoznaju samo njegov puni oblik, njegovu historijsku \u010dinjenicu, ali ne i proces njegovog nastajanja.<\/p>\n

Politika identiteta je neadekvatan metod borbe protiv fa\u0161izma, jer je apoliti\u010dna, previ\u0161e vezana za akademiju, a premalo za akciju; a antifa\u0161izam je neadekvatan jer je previ\u0161e vezan za specifi\u010dnu historijsku borbu, kojoj ne treba te\u017eiti u 21. stolje\u0107u. Lekcija historijskih analogija treba da bude da fa\u0161izam treba sasje\u0107i prije nego \u0161to procvjeta, prije nego \u0161to bude izabran, prije nego \u0161to po\u010dne donositi zakone i zapo\u010dinjati ratove. Antifa\u0161izam 21. stolje\u0107a treba da spre\u010dava, a ne da lije\u010di.<\/p>\n

Mo\u017eda smo zato stencilirale Vilsonovo \u0161etali\u0161te. Mo\u017eda zato idemo na okupljanja, proteste i \u0161etnje. Mo\u017eda smo zato cupkale od hladno\u0107e ispred Narodnog pozori\u0161ta nakon \u0161to je direkcija MESS-a zabranila izvo\u0111enje Frlji\u0107eve predstave, i ispred Kantonalne Vlade nakon ubistva dvije djevojke. Mo\u017eda se zato svake godine vra\u0107amo u Kriterion, tvrdoglavo, i pomalo prkosno. A mo\u017eda i zato \u0161to gdje god do\u0111emo nismo same. Smrzavamo se i prkosimo sa \u017eenama koje su to radile mnogo prije nas, koje su nau\u010dile da fa\u0161izam prepoznaju \u010dim pomoli glavu, i koje znaju da se reaguje odmah, prije no \u0161to se jedna glava pretvori u tri, pa u devet, pa u vladu, pa u sistem. Mo\u017eda samo i shvatile, negdje na mostu kod Elektroprivrede, da su neke revolucije neglamurozne, da nema dima i eksplozija, da se ne tr\u010di preko eksplodiraju\u0107ih mostova i ne gine u mo\u010dvarama. Nekada je borba dosadna i spora. Nekada je borba proces koji traje godinama. Nekada borbi nema kraja, ali se svejedno nastavljamo boriti svaki dan.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Antifa\u0161izam treba da spre\u010dava, a ne da lije\u010di<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":216030,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-216029","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216029","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=216029"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216029\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/216030"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=216029"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=216029"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=216029"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}