{"id":215810,"date":"2016-10-31T07:47:55","date_gmt":"2016-10-31T06:47:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=215810"},"modified":"2016-10-31T07:49:39","modified_gmt":"2016-10-31T06:49:39","slug":"morficka-polja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/10\/31\/morficka-polja\/","title":{"rendered":"Morfi\u010dka polja"},"content":{"rendered":"

Razgovarala: Sabine Leitner<\/strong><\/p>\n

Sabine Leitner: Mo\u017eete li dati kratak pregled Va\u0161eg znanstvenog rada i istra\u017eivanja?<\/em><\/p>\n

\"rupert-sheldrake\"<\/a>Rupert Sheldrake<\/a>:<\/strong> Radna podru\u010dja po kojima sam vjerojatno najpoznatiji su morfi\u010dka rezonancija i morfi\u010dka polja. Karijeru sam zapo\u010deo kao razvojni biolog na Cambridgeu i uskoro mi je postalo jasno da se razvojna biologija ne mo\u017ee objasniti isklju\u010divo uobi\u010dajenim mehanicisti\u010dkim pristupom pomo\u0107u molekula i gena. \u010cinilo se da je potreban holisti\u010dki pristup i zaista od 1920-ih godina u biologiji postoji ideja o poljima koja daju oblik, takozvana morfogeneti\u010dka polja.<\/p>\n

Bio sam jako zainteresiran za ovaj pristup i prvo sam se pitao \u0161to su ta polja? To nitko ne zna, ali ve\u0107ina biologa ka\u017ee: \u201cNo, dobro, moramo uzeti u obzir ta polja, ali prije ili poslije pokazat \u0107e se da se radi o normalnoj fizici i kemiji, nije to ni\u0161ta novo.\u201d Do\u0161ao sam do zaklju\u010dka da ona predstavljaju novu vrstu polja i, budu\u0107i da su to biolo\u0161ka polja i budu\u0107i da se organizmi razvijaju, moraju se tako\u0111er razvijati i ta polja. Tako sam do\u0161ao na ideju da polja moraju imati nekakvu vrstu pam\u0107enja, a to i jest koncept morfi\u010dke rezonancije.<\/p>\n

Sabine Leitner: Mo\u017eete li detaljnije objasniti taj koncept morfi\u010dke rezonancije?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Morfi\u010dka rezonancija je ideja da sli\u010dne stvari utje\u010du jedna na drugu kroz prostor i vrijeme. Svi samoorganiziraju\u0107i sustavi imaju neku vrstu uro\u0111ene memorije. Pod samoorganiziranim sustavima mislim na atome, molekule, kristale, stanice, tkiva, organe, organizme, dru\u0161tva, ekosustave\u2026 Ne mislim ni na kakve strojeve, brusni kamen ili stolice jer oni nisu samoorganizirani. Oni su nakupine materije, ali ne organiziraju sami sebe.<\/p>\n

Odgovor na prirodne fenomene nisu strojevi i cijela materijalisti\u010dka slika svijeta utemeljena na metafori stroja. Mislim da je to lo\u0161e protuma\u010den svjetonazor i lo\u0161e shva\u0107ena analogija koja je dodu\u0161e pogodna za industrijsko doba i proizvodnju strojeva, ali ne i za razumijevanje \u017eivog bi\u0107a, razuma ili \u010dak molekule.<\/p>\n

Osnovna je ideja da svaka vrsta posjeduje neku vrstu kolektivnog pam\u0107enja koje se aktivira kroz morfi\u010dku rezonanciju. Svaka individua pridonosi tome i sama se time koristi. To vrijedi tako\u0111er i za kristale i molekule. Na taj na\u010din kristali razvijaju uzorke kristaliziranja, pa se s vremenom kristaliziranje lak\u0161e posti\u017ee.<\/p>\n

I dru\u0161tvene grupe tako\u0111er imaju morfi\u010dka polja. Jato ptica ili riba, ili termitska kolonija \u2013 svi oni organizirani su preko morfi\u010dkih polja. Te su ideje navedene u mojim dvjema najva\u017enijim knjigama: Stvarala\u010dki univerzum, \u010dije je obnovljeno izdanje upravo objavljeno, i Pam\u0107enje prirode u kojoj je ta ideja do sada najbolje razra\u0111ena u povijesnom kontekstu.<\/p>\n

Sabine Leitner: Bavite se tako\u0111er istra\u017eivanjima na podru\u010dju telepatije. Je li to pro\u0161irenje Va\u0161eg rada o morfi\u010dkoj rezonanciji ili se radi o posve razli\u010ditom podru\u010dju?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Dakle, u prvoj fazi rada bavio sam se morfi\u010dkom rezonancijom i morfi\u010dkim poljima, pri \u010demu se jedan dio toga rada sastojao od testiranja hipoteze. Sa\u017eetak dosada\u0161njih rezultata nalazi se u novom izdanju Stvarala\u010dkog univerzuma. Druga faza mojih istra\u017eivanja slijedila je pitanje kako dru\u0161tvena morfi\u010dka polja \u2013 polja grupa \u2013 omogu\u0107uju komunikaciju organizama preko prostornih udaljenosti? Shvatio sam da teorija morfi\u010dkog polja implicira postojanje telepatije kao normalnog sredstva komunikacije me\u0111u \u017eivotinjama. U akademskim krugovima telepatija je, naravno, tabu-tema. Zbog toga je do sada na tom podru\u010dju obavljeno vrlo malo istra\u017eivanja. Na podru\u010dju telepatije me\u0111u \u017eivotinjama prakti\u010dki uop\u0107e nema nikakvih istra\u017eivanja. No, pokazalo se da je telepatija me\u0111u \u017eivotinjama posve uobi\u010dajena. Prije svega kod pasa, ma\u010daka i ostalih ku\u0107nih ljubimaca, mnogi su ljudi do\u017eivjeli ovakva iskustva. Telepatija je opa\u017eena i u divljini, kod vu\u010djih \u010dopora i drugih \u017eivotinjskih vrsta.<\/p>\n

Sabine Leitner: Kako ste proveli ta istra\u017eivanja?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Na kraju XX. stolje\u0107a na\u0161ao sam se u pionirskoj ulozi; prou\u010davao sam posve novo, gotovo neistra\u017eeno podru\u010dje znanosti. Tako sam po\u010deo s povijesti prirode, pitao sam ljude \u0161to su primijetili i klasificirao njihova iskustva i iskustva iz pro\u0161losti. Tada sam prona\u0161ao na\u010dine i proveo eksperimente, a moja istra\u017eivanja kod pasa, ma\u010daka, konja, papiga i ostalih \u017eivotinja pokazala su da, kako se \u010dini, one zaista telepatski komuniciraju sa svojim vlasnicima i s drugim \u017eivotinjama. Naravno, to je istra\u017eivanje osporavano. Osporavano je u akademskim krugovima, ali ne me\u0111u ve\u0107inom laika. Ponekad kada pred laicima dr\u017eim predavanja o istra\u017eivanjima kod pasa, pitaju me: \u201cKako to da tro\u0161ite svoje vrijeme dokazuju\u0107i ono \u0161to je ve\u0107 poznato?\u201d U odre\u0111enom smislu, mnogi su ljudi upu\u0107eni u ono \u0161to slu\u017ebena znanost osporava i ignorira.<\/p>\n

Sabine Leitner: Kako to da znanost tako te\u0161ko prihva\u0107a dokaze?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Pote\u0161ko\u0107a proizlazi iz paradigme. Mehanicisti\u010dka paradigma ka\u017ee da je priroda mehani\u010dka i da se um sastoji samo od mozga. Aktivnost mozga sastoji se od fizi\u010dkih i kemijskih procesa, a um je vezan uz glavu. Tako se zbog toga smatra da misli i namjere ljudi ne mogu utjecati na \u017eivotinje koje su kilometrima udaljene. Stoga svi koji vjeruju u taj svjetonazor pretpostavljaju da je telepatija nemogu\u0107a. Zato i nema istra\u017eivanja na tom podru\u010dju i kada ljudi poput mene to istra\u017euju i postignu pozitivne rezultate, to zna\u010di ili da su budale, da su u zabludi, da su njihova istra\u017eivanja nestru\u010dna, da su varalice ili \u0161arlatani. Stoga istra\u017eivanje na ovom podru\u010dju izaziva ekstremno neprijateljske reakcije uvjerenih materijalista.<\/p>\n

Ipak, to se ne odnosi na cijelu znanstvenu zajednicu. Privatno je ve\u0107ina znanstvenika mnogo otvorenija. Dr\u017eao sam predavanja o ovoj temi na mnogim sveu\u010dili\u0161tima i znanstvenim institutima i ljudi su uglavnom vrlo zainteresirano slu\u0161ali. Javno ne ka\u017eu ni\u0161ta, ali mi u pauzi prilaze i govore: \u201cVe\u0107 sam imao takva iskustva, moj pas zna kad iz laboratorija dolazim ku\u0107i, ali na poslu ne mogu o tome govoriti jer su moji kolege tako uskogrudni.\u201d<\/p>\n

Kada ljudi holisti\u010dkih nazora budu osjetili da se mogu izdi\u0107i iznad ovih ograni\u010denja i o tome budu doista razgovarali sa svojim kolegama, shvatit \u0107e da mnogi od njih dijele njihovo mi\u0161ljenje, ali to skrivaju i o tome razgovaraju nakon nekoliko \u010da\u0161a vina, sa svojom obitelji i prijateljima gdje se osje\u0107aju sigurno.<\/p>\n

Sabine Leitner: \u010cini mi se kao da ste prona\u0161li mnogo sna\u017enih dokaza za postojanje telepatije, stoga mi je te\u0161ko razumljiv otpor da se to prihvati. Kada ve\u0107 postoje dokazi, \u0161to je jo\u0161 potrebno?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Iz filozofije znanosti i iz istra\u017eivanja, kao \u0161to su ona Thomasa Kuhna, znamo da je znanost dru\u0161tvena paradigma. Znanost zastupa model stvarnosti koji nije samo intelektualan, nego i model u kojem sudjeluje dru\u0161tvo. Znanstvena zajednica je poput drugih zajednica, ljudi \u017eele nekamo pripadati. Ako \u017eelimo pripadati jednoj dru\u0161tvenoj grupi, moramo se pridr\u017eavati njenih pravila, a u ovom trenutku va\u017ee\u0107e je pravilo u znanosti, a posebno u biologiji, materijalisti\u010dki svjetonazor i njegova mehanicisti\u010dka paradigma. Stoga su \u010deste neprijateljske reakcije kad se otvoreno govori protiv toga.<\/p>\n

Sabine Leitner: Vi ste morali podnijeti mnogo neprijateljskih reakcija\u2026<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Moj je rad izazvao mnogo neprijateljskih reakcija. Stalno me napadaju, osobito organizirane grupe skeptika. U ve\u0107ini zemalja postoje takve grupe koje u znanost imaju nadzornu ulogu, poku\u0161avaju nadzirati grani\u010dna podru\u010dja znanosti kako bi osigurale da nitko ne kr\u0161i pravila ili da se iz zajednice isklju\u010de oni koji kr\u0161e pravila. Jednostavno, to je sociologija znanosti na djelu. To se doga\u0111a jer su znanstvenici ljudi i slijede dru\u0161tvena pravila.<\/p>\n

Iz povijesti znanosti znamo da izmjena paradigme, izmjena svjetonazora, nije nikakva individualna promjena, ve\u0107 mora do\u0107i do izmjene \u010ditave istra\u017eiva\u010dke zajednice. Da bi se dobila doktorska titula (da bi se postalo priznatim znanstvenikom, neophodna je doktorska titula), potrebno je raditi u priznatom laboratoriju.<\/p>\n

Doktorska se titula dobiva samo ako se provodi priznato istra\u017eivanje koje se uklapa u paradigmu. Svake godine dobijem otprilike \u0161est do deset elektroni\u010dkih poruka od apsolvenata visokih \u0161kola koji \u017eele pisati disertaciju o morfi\u010dkoj rezonanciji, telepatiji ili drugim temama koje sam obradio.<\/p>\n

Me\u0111utim, to ne mogu napraviti jer ne mogu na\u0107i laboratorij u kojem bi takav rad bio prihva\u0107en. U slu\u010daju da je neki profesor spreman prihvatiti te studente, sveu\u010dili\u0161ni autoriteti odgovaraju ih govore\u0107i: \u201cNapraviti to toliko je sporno da \u0107ete si od samog po\u010detka uni\u0161titi karijeru. Nikada ne\u0107ete na\u0107i posao jer ste kontroverzni prije nego \u0161to ste zapo\u010deli svoj rad. Uzmite ne\u0161to sigurnije, a kasnije mo\u017eda mo\u017eete napraviti i to istra\u017eivanje.\u201d Kasnije to ne mogu u\u010diniti jer trebaju stipendije i boje se da ih zbog svog podru\u010dja istra\u017eivanja ne\u0107e dobiti. Tada im ljudi savjetuju: \u201cNemojte o tome previ\u0161e govoriti, a kasnije kad odete u mirovinu, mo\u017eda \u0107ete mo\u0107i istra\u017eivati to podru\u010dje.\u201d<\/p>\n

To je, dakle, dru\u0161tveni pritisak i jedini put da se to izmijeni je izmjena financiranja znanosti. Trenutno su poticaji vrlo konzervativni. Mnogi bi znanstvenici rado istra\u017eivali druga podru\u010dja, ali za njih nema nikakve slu\u017ebene financijske potpore. No, mislim da bi se to tako\u0111er moglo promijeniti.<\/p>\n

Sabine Leitner: Pretpostavljam da \u0107e uvijek biti znanstvenika idealista koji \u0107e upotrebljavati samo vlastita sredstva za istra\u017eivanja.<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Ne ba\u0161 mnogo. U mojoj cijeloj znanstvenoj karijeri, a radim \u010detrdeset godina kao profesionalni znanstvenik, nisam susreo skoro ni jednog individualnog istra\u017eiva\u010da. Ima vrlo malo ljudi koji istra\u017euju izvan akademskog sustava. Trenutno imam akademsko istra\u017eiva\u010dko namje\u0161tenje na Cambridgeu1, ali vi\u0161e od dvadeset godina nisam imao nikakvo namje\u0161tenje. To je veliki problem znanosti jer su u XVIII. i XIX. stolje\u0107u nezavisni istra\u017eiva\u010di poput Charlesa Darwina potaknuli mnoge inovacije. Darwin nikada nije imao akademsko namje\u0161tenje, nikad nije dobio slu\u017ebenu financijsku potporu, privatno se financirao. Bogatstvo je stekao pomo\u0107u \u0161pekulacija dionicama \u017eeljeznice i vjen\u010danjem s nasljednicom tvornice porculana Wedgwood. \u017divio je u maloj seoskoj ku\u0107i, imao svoj vlastiti prihod i bio je prirodoslovac amater. U Engleskoj je bilo mnogo sve\u0107enika koji su bili prirodoslovci. U stvari, Darwin je studirao teologiju na Cambridgeu i planirao je postati vikar kako bi kao sve\u0107enik provodio svoja prirodoslovna istra\u017eivanja, kao \u0161to su to radili mnogi drugi. Na kraju, u\u010dinio je upravo to, uz izuzetak \u0161to nije postao sve\u0107enik.<\/p>\n

To zna\u010di da je Darwin mogao istra\u017eivati neovisno o ograni\u010denjima akademskog kruga, kao \u0161to su to tako\u0111er mogli i mnogi drugi znanstvenici. James Clerk Maxwell neko vrijeme nije imao nikakvo namje\u0161tenje, a bio je \u0161kotski aristokrat. Do ve\u0107ine svojih va\u017enih zakona elektromagnetizma do\u0161ao je dok je \u017eivio u svom dvorcu u \u0160kotskoj. Kasnije je dobio posao na Cambridgeu i do kraja \u017eivota radio je u akademskom krugu, ali je njegovo najkreativnije razdoblje bilo dok je \u017eivio na svom seoskom imanju. U engleskoj povijesti, vjerojatno jo\u0161 vi\u0161e nego u Njema\u010dkoj ili Francuskoj, mnoga su istra\u017eivanja provodili nezavisni istra\u017eiva\u010di. U Americi je bilo sli\u010dno kao u Engleskoj, \u0161to se vidi na primjeru Edisona.<\/p>\n

Sabine Leitner: Mislite li da to vi\u0161e nije mogu\u0107e?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Ne, jer je znanost postala institucionalizirana, birokratizirana i puno vi\u0161e toga odre\u0111uje vlast. U XIX. st. u tom pogledu bilo je puno slobode, znanost gotovo uop\u0107e nije bila institucionalizirana. U Njema\u010dkoj i Francuskoj to je vrijedilo jo\u0161 i vi\u0161e jer je znanstveni rad na sveu\u010dili\u0161tima zapo\u010deo puno ranije nego u Engleskoj. Nakon Drugog svjetskog rata znanost dobiva mnogo dr\u017eavnih poticaja, \u0161to zna\u010di da je birokracija odre\u0111ivala puno toga. Osim toga, industrija i koncerni kontroliraju ve\u0107inu istra\u017eivanja koja imaju svrhu razvijati proizvode i uve\u0107ati profit. To je ograni\u010denje utemeljeno na birokratskoj kontroli, ali tako\u0111er i na dru\u0161tvenoj kontroli, jer se znanstvenici ne usu\u0111uju otvoreno izre\u0107i svoje mi\u0161ljenje.<\/p>\n

Na mnogo na\u010dina ovo je ograni\u010denje ve\u0107e u biologiji i psihologiji nego u fizici. Kvantna je fizika odbacila stari svjetonazor i otvorila fizici mno\u0161tvo novih mogu\u0107nosti. Moderna kozmologija ide i dalje. Kozmolozi bez problema govore o milijardama neopa\u017eenih dijelova svemira i nitko se ni najmanje ne uzbu\u0111uje, dok u biologiji sama postavka da jedan pas telepatski osje\u0107a kada njegov vlasnik dolazi ku\u0107i izaziva bujicu prosvjeda. To zna\u010di da u znanosti imamo dvostruki standard. U podru\u010djima kao \u0161to su biologija i psihologija, koje se direktno ti\u010du ljudi, imamo dogmatski, materijalisti\u010dki stav. U fizici i kozmologiji stvari su puno slobodnije.<\/p>\n

Sabine Leitner: Vi ste ve\u0107 ozna\u010deni kao heretik i neki su \u010dak predlo\u017eili da se Va\u0161e knjige spale. \u0160to u Va\u0161em radu toliko ljuti neke znanstvenike? Je li to zato \u0161to dovodite u pitanje neke temeljne postavke materijalisti\u010dke znanosti?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Mislim da ih ljuti to \u0161to moje tvrdnje, koje izlaze iz okvira mehanicisti\u010dke slike svijeta, i u stvarnosti izlaze iz okvira materijalisti\u010dke slike svijeta. Mislim da je problem u tome \u0161to se materijalisti\u010dki svjetonazor razvio u mehanicisti\u010dku sliku svijeta. U XVII. stolje\u0107u osniva\u010di mehanicisti\u010dke slike svijeta, Descartes ili Newton, vjerovali su da je svijet stroj i da priroda funkcionira mehani\u010dki. Me\u0111utim, vjerovali su i da je Bog stvorio svijet i da su prirodni zakoni Bo\u017eji zakoni. Vjerovali su da je ljudski um nematerijalan i da ljudska du\u0161a mo\u017ee pre\u017eivjeti smrt tijela. Dakle, spajali su mehanicisti\u010dku sliku svijeta s religijskim vjerovanjem i s nazorom koji uklju\u010duje svijest i smatra da svijet nije mehanicisti\u010dki ve\u0107 stvaran.<\/p>\n

Kasnije, u XVIII. i XIX. stolje\u0107u, materijalisti\u010dka filozofija protjerala je Boga i du\u0161u i tako nije ostalo ni\u0161ta osim mehanicisti\u010dke prirode. Ova materijalisti\u010dka slika svijeta postala je tada jedna vrsta religijskog vjerovanja u formi ateizma. Ateizam je jedna vrsta protestantske hereze koja je protestantsku reformaciju odvela jo\u0161 jedan korak dalje. Reformacija je ukinula svece, sveti\u0161ta i hodo\u010da\u0161\u0107a, \u0161to je bio napad skeptika na mnoge aspekte katoli\u010dkog vjerovanja.<\/p>\n

Skepticizam usmjeren na protestantsko vjerovanje rezultira ateizmom koji jo\u0161 uvijek pokazuje protestantske kvalitete. To je jedna vrsta protestantske religije. Za mnoge je ljude materijalizam postao svjetonazor, vjerski stav. Nitko nije dokazao da svijest ne postoji i da je materija samo mehani\u010dka.<\/p>\n

No, mnogi su se ljudi \u010ditav svoj \u017eivot oslanjali na ovo vjerovanje, odbacili su religiju, odbacili su vjerovanja svojih roditelja i predaka. Izrugivali su se konvencionalnom religijskom vjerovanju zapadnih kr\u0161\u0107ana. Odbacili su sva uobi\u010dajena moralna ograni\u010denja koja su s tim bila povezana i tradicionalne vrijednosti, kao na primjer \u017eenidbu. Rezultat je raspad tradicionalne religije u Europi (mnogo vi\u0161e nego u Americi) i potkopavanje tradicionalnih dru\u0161tvenih institucija u ime dru\u0161tvene liberalizacije. To je sveobuhvatna slika svijeta, povezana sa sekularnim humanizmom, ateizmom i materijalizmom. Materijalisti\u010dka znanost podupire cjelokupnu ateisti\u010dku i humanisti\u010dku sliku svijeta.
\n
\nSabine Leitner: Smatra li se opasnim znanstvenik koji otvoreno dovodi u pitanje takvu sliku svijeta?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Mnogi su ljudi \u010ditav svoj dru\u0161tveni identitet izgradili na tom na\u010dinu gledanja. Oni se osje\u0107aju nadmo\u0107nijima u odnosu na ljude s religijskim vjerovanjima jer misle da su prozreli te stvari, da se tu radi o djetinjastim zavaravanjima i da su se svojim znanstvenim razumijevanjem uzdigli iznad religijske slike svijeta. Tvrdnja da je um na vi\u0161em stupnju od mozga sli\u010di onome u \u0161to su ljudi vjerovali prije znanstvene revolucije. Materijalistima se to \u010dini kao korak unatrag, kao praznovjerje koje se mora odbiti.<\/p>\n

Ljudi koji su me naj\u017ee\u0161\u0107e napadali bili su agresivni ateisti. Oni ne razmatraju dokaze. Oni smatraju da to mora biti pogre\u0161no jer im njihov sustav vjerovanja govori da je to pogre\u0161no. Sli\u010dno kao kada se raspravlja s kreacionistom. Kreacioniste ne mogu uvjeriti dokazi evolucije jer su unaprijed odlu\u010dili da je to sve obmana.<\/p>\n

Sabine Leitner: Pro\u010ditala sam na Va\u0161oj stranici da ste trenutno zaklju\u010dili okladu o genomu. O \u010demu se radi?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: To je oklada o sposobnosti predvi\u0111anja genoma i prakti\u010dan primjer razlika u svjetonazoru. Kladio sam se s istaknutim britanskim biologom Lewisom Wolpertom. On tvrdi da \u0107e do 1. svibnja 2029. biti mogu\u0107e iz genoma oplo\u0111enog jaja\u0161ca \u017eivotinje ili biljke predvidjeti sve detalje organizma. Kladio sam se da tako ne\u0107e biti. Ve\u0107 je sada jasno da ne\u0107e tako biti i takozvana nedostaju\u0107a nasljednost2 kriza je moderne znanosti jer geni ne obja\u0161njavaju sve \u0161to bi trebali objasniti. Uvijek sam govorio da se geni precjenjuju jer smatram da glavni dio naslje\u0111a ovisi o morfi\u010dkoj rezonanciji, a ne o genima. Stoga me ta nedostaju\u0107a nasljednost uop\u0107e ne iznena\u0111uje. Smatram da je u stvarnosti faktor nedostaju\u0107e nasljednosti, koji iznosi oko 90 %, otprilike uskla\u0111en s doprinosom koji potje\u010de od morfi\u010dke rezonancije.<\/p>\n

Sabine Leitner: \u0160to mislite, kakva je interakcija izme\u0111u DNK i morfi\u010dkih polja?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Geni proizvode proteine. Oni su k\u00f4d za elementarnu strukturu proteina. Ipak, nerije\u0161en je problem geneti\u010dke teorije, kako izgleda preklapanje proteina koje iz toga proizlazi. Naime, samo iz slijeda aminokiseline jo\u0161 se ne mo\u017ee predvidjeti trodimenzionalna struktura proteina. Kod izra\u010duna dobivaju se stotine razli\u010ditih mogu\u0107nosti, od kojih je ipak samo jedna prava. Vjerujem da morfi\u010dka rezonancija i morfi\u010dka polja imaju ulogu u preklapanju proteina, tako\u0111er poma\u017eu u izgradnji stanica i interakciji me\u0111u proteinima. Morfi\u010dka su polja u interakciji s genima jer oni stavljaju na raspolaganje gra\u0111u. Ugrubo bi se to moglo usporediti s odnosom tranzistora, bakrenih \u017eica, memorijskih \u010dipova i funkcioniranja ra\u010dunala. Kada su tranzistori neispravni, ni ra\u010dunalo ne funkcionira ispravno, pa ukazuje na pogre\u0161ke ili daje lo\u0161e rezultate. To je poput mutacije, ali na\u010din funkcioniranja jednog ra\u010dunala, programi, softver, dizajn uti\u010dnice, sve to nije sadr\u017eano u tranzistoru. Neispravni geni mogu dovesti do neispravnog organizma. No, to ne dokazuje da se cijeli organizam kodira i programira u genima. Naslje\u0111ivanje je, dakle, samo djelomi\u010dno genetsko.<\/p>\n

Sabine Leitner: Jesu li morfi\u010dka polja samo formalna i apstraktna ili tako\u0111er posjeduju neku vrstu energije?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Morfi\u010dka polja sadr\u017ee privla\u010ditelje (atraktore) koji privla\u010de organizme obuhva\u0107ene razvojem i pohranjuju energiju. Uzmite elektri\u010dno polje u teoriji kvantnih polja: elektri\u010dno polje pohranjuje energiju, a elektroni su vibracije u takvom polju. Je li elektri\u010dno polje tako\u0111er energija? Zapravo ne. To je polje koje sadr\u017ei i organizira energiju, kao \u0161to morfi\u010dko polje tako\u0111er sadr\u017ei energiju. Moje morfi\u010dko polje sadr\u017ei i pohranjuje energiju unutar moga tijela, a energija dolazi iz hrane.<\/p>\n

U znanosti uvijek razlikujemo polja i energiju. Filozof znanosti Karl Popper smatrao je da je materijalizam kroz modernu znanost postao jedna od prevladanih teorija. Temelj modernih obja\u0161njenja vi\u0161e nije materija, nego su to polja i energija. Polja i energija mogu uzeti bilo koji oblik, a on ovisi o poljima u kojima se nalazi energija. Energija koja se nalazi u, na primjer, komadu tosta poma\u017ee radu moga mozga. Ali, kada bih isti komad tosta bacio kroz prozor, on bi istrunuo i poslu\u017eio za rast gljiva ili bi ga pojele ptice da ih oja\u010da za let. Energija je nevezana i mo\u017ee uzeti bilo koji oblik, mo\u017ee pro\u017eeti bilo koji organizam, no oblik definira polje jer polja organiziraju energiju. Niti jedno polje nije samo energija, ono je poput spremnika energije ili davatelja strukture energiji.<\/p>\n

Stoga morfi\u010dko polje gladnog psa utje\u010de na njegovo pona\u0161anje tako da poku\u0161ava prona\u0107i hranu. Ako je gladan pas udaljen nekoliko metara od komada mesa, on poku\u0161ava do\u0107i do njega. Kad bi se kod psa u\u010dvrstila opru\u017ena vaga, mogla bi se mjeriti snaga koju pas iskazuje i time zaklju\u010diti o snazi polja.<\/p>\n

Sabine Leitner: Vjerujete li da \u0107e jednog dana biti mogu\u0107e mjeriti morfi\u010dko polje instrumentima?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Nema razloga mjeriti ga instrumentima. Elektri\u010dna se polja mjere elektri\u010dnim instrumentima, magnetska polja magnetskim instrumentima, gravitacijska polja njihalom i drugim gravitacijskim fenomenima: sva se polja mjere preko njihovih djelovanja. Kad, na primjer, radim pokuse o sposobnosti u\u010denja \u0161takora da bih vidio ovisi li ta sposobnost o mjestu, postupak uklju\u010duje mjerenje u\u010dinaka morfi\u010dkog polja. Ako je polje ja\u010de, i djelovanja \u0107e biti ve\u0107a; svako se polje mora mjeriti pomo\u0107u adekvatnog djelovanja. Nema razloga mjeriti polja elektromagnetskim instrumentom. Kona\u010dno, silu te\u017eu tako\u0111er ne mo\u017eemo mjeriti elektromagnetskim instrumentom.<\/p>\n

Sabine Leitner: Pokazuju li zapravo Kirlijanove fotografije ne\u0161to od morfi\u010dkih polja?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: To ne znam. Ve\u0107i dio Kirlijanove fotografije nije dovoljno precizan i temelji se na izboju visokog napona, \u0161to se mo\u017ee posti\u0107i \u010dak i s vlagom u zraku. Problem je \u0161to su ve\u0107inu istra\u017eivanja provodili amateri. Koliko znam, renomirani znanstvenici do sada jo\u0161 nisu ozbiljno istra\u017eivali to podru\u010dje. Mo\u017eda ima vi\u0161e ozbiljnih istra\u017eivanja, ali prema mom vjerovanju, to je jo\u0161 uvijek otvoreno pitanje.<\/p>\n

Sabine Leitner: Rado bih Vam postavila pitanje o dana\u0161njem razgrani\u010denju izme\u0111u znanosti i duhovnosti. Poznajem dosta ljudi koji naginju duhovnom, ali istovremeno pripadaju ovom materijalisti\u010dkom dru\u0161tvu i zastupaju njegovu sliku svijeta. Oni su izme\u0111u ta dva stajali\u0161ta odu\u0161evljeni i rastrgani\u2026<\/em><\/p>\n

Rupert SheldrakeRupert Sheldrake: Mislim da je cijela na\u0161a kultura u sukobu. Mehanicisti\u010dka slika svijeta predstavlja svijet kao stroj, ljudski um kao jednostavnu aktivnost mozga, ljudske osje\u0107aje jednostavno kao reakcije u na\u0161em tijelu, bez ve\u0107eg zna\u010denja, a kultura i estetski izraz samo su subje\u00adktivne pojave u na\u0161oj glavi. Ta otu\u0111ena slika svijeta, koja je bila slika svijeta u doba prosvjetiteljstva, dovela je do protupokreta krajem XVIII. stolje\u0107a \u2013 do romantizma.<\/p>\n

Njema\u010dko govorno podru\u010dje proizvelo je najzanimljivije i najozbiljnije romanti\u010dare. Sna\u017eno je poraslo zanimanje za filozofiju prirode, koja je bila dio romanti\u010darskog pokreta, protiv mehanicisti\u010dke slike svijeta. U Engleskoj se taj pokret izra\u017eavao uglavnom u formi poezije. Pjesnici romantizma govorili su da je priroda \u017eiva, da su osje\u0107aji, na\u0161a intenzivna emocionalna iskustva i na\u0161e ideje stvarni, a ne iluzorni jer se ne mogu opisati matemati\u010dkim formulama. Bila je to potvrda svih ovih aspekata potisnutih u mehanicisti\u010dkoj slici svijeta. Romantizam je duboko utjecao na europsku civilizaciju.<\/p>\n

Rezultat je bio raskol. Od ponedjeljka do petka, intelektualci i obrazovani ljudi bili su jedinstveni u mehanicisti\u010dkom svjetonazoru jer je za osnovu imao industrijalizaciju, strojeve, dr\u017eavnu birokraciju, industriju naoru\u017eanja, investicije\u2026 Svaki ozbiljan posao, rad, tvrtka, utemeljeni su na mehanicisti\u010dkom na\u010dinu razmi\u0161ljanja. Oni se oslanjaju na iskori\u0161tavanje prirode, na profit kroz rudarstvo i va\u0111enje sirovina, kr\u010denje \u0161uma, masovni uzgoj \u017eivotinja i industrijsku poljoprivredu. Sve je to stvarni svijet privrede i u tome i sami sudjelujemo. Me\u0111utim, za vikend i na odmoru \u010dovjek je slobodan. U petak nave\u010der ulice zapadnih gradova pretrpane su milijunima ljudi koji automobilima odlaze u prirodu. Ako su dovoljno bogati, kupe si komad zemlje na selu kako bi se sa svojom obitelji i prijateljima mogli povu\u0107i za vikend i praznike i pobje\u0107i od sve te vreve. Kad su na svom seoskom imanju, tada naravno ne \u017eele da se priroda uni\u0161tava, da autocesta prolazi ispred njihovog ku\u0107nog praga, da netko kr\u010di \u0161ume ili da ljudi na okolna polja prskaju pesticide. Tijekom vikenda iznenada postaju za\u0161titnici okoli\u0161a.<\/p>\n

Sabine Leitner: To zvu\u010di kao vrlo licemjeran na\u010din \u017eivota\u2026<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Mislim da je taj raskol izme\u0111u mehanicisti\u010dke slike svijeta i romantizma potpuno integriran u na\u0161u zapadnu civilizaciju. Mi smo se na to navikli i svi vodimo dvostruki \u017eivot u kojem religija i duhovnost sudjeluju u na\u0161em \u017eivotu vikendom. Neki znanstvenici i ljudi s mehanicisti\u010dkim svjetonazorom i dalje ostaju kr\u0161\u0107ani, dok drugi ljudi, koji su se kroz intelektualni proces obrazovanja otu\u0111ili od kr\u0161\u0107anske tradicije, tra\u017ee \u201cNew Age\u201d duhovnost, postaju budisti, meditiraju, bave se jogom, prakticiraju duhovne vje\u017ebe ili se poku\u0161avaju vratiti prirodi.<\/p>\n

Times SquareU na\u010delu, sve su to poku\u0161aji ponovnog povezivanja s prirodom, ali taj se raskol izme\u0111u privatnog \u017eivota i mehanicisti\u010dke slike svijeta utisnuo u na\u0161u kulturu. \u0160tovi\u0161e, mi smo ga u me\u0111uvremenu izvezli u cijeli svijet. Pogledajte Kinu, Indiju, Japan ili Indoneziju. U radnom vremenu, mehanicisti\u010dku sliku svijeta zastupaju sve obrazovane dru\u0161tvene klase, javni slu\u017ebenici, ljudi u ministarstvima poljoprivrede i gospodarstva, u obrazovnom sustavu ili u razvojnim agencijama, in\u017eenjeri\u2026 Ali nave\u010der, tijekom vikenda ili odmora, ve\u0107ina njih se vra\u0107a nazorima svoje vlastite kulture.<\/p>\n

Kao znanstvenik, \u017eivio sam pet godina u Indiji. Na poslu su moji indijske kolege bili posve konvencionalni znanstvenici zapadnog stila, ali \u010dim su bili kod ku\u0107e, ponovno su bili muslimani ili hinduisti. Kao hinduisti vjerovali su u reinkarnaciju, i\u0161li su sa svojim obiteljima na hodo\u010da\u0161\u0107a, prinosili \u017ertve svojim bogovima. Kao muslimani naj\u010de\u0161\u0107e su bili jako pobo\u017eni, postili su za vrijeme ramazana, molili u smjeru Meke. Oni su jednostavno prihvatili to razdvajanje kao ne\u0161to normalno jer smo mi to u\u010dinili normalnim.
\n
\nSabine Leitner: Mislite li da \u0107e snaga, impuls koji bi mogao pobijediti taj raskol, do\u0107i od znanosti, a ne od religije? Jer, jednom se to mora dogoditi. S tim raskolom ne mo\u017eemo dalje\u2026<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Mi\u0161ljenja sam da impuls mora do\u0107i od znanosti, da ne mo\u017ee do\u0107i od religije. Na individualnoj osnovi, snaga mo\u017ee pote\u0107i od religije jer ljudi tako mogu prona\u0107i svoj spas. Ipak, kolektivna promjena na\u0161e ukupne kulture mo\u017ee se, po mom mi\u0161ljenju, posti\u0107i samo promi\u0161ljanjem u znanosti. Zato mislim da je kretanje u smjeru cjelovite (holisti\u010dke) znanosti apsolutno temeljno za prevladavanje raskola u pojedincu i u kole\u00adktivu. Naravno, kolektivno djelovanje tog raskola pokazuje se kroz utjecaje koje imamo na okolinu, kroz promjene klime, uni\u0161tenje okoli\u0161a\u2026 Sve su to neizbje\u017ene posljedice mehanicisti\u010dkog svjetonazora, s globalnim kapitalizmom i modernom tehnologijom.<\/p>\n

Budu\u0107i da je okoli\u0161 ugro\u017een, bit \u0107emo prisiljeni na promjenu, svidjelo se to nama ili ne. Vjerujem da moramo prerasti mehanicisti\u010dku sliku svijeta jer je neodgovaraju\u0107a, ne samo iz politi\u010dkih ili dru\u0161tvenih razloga, ve\u0107 i zato \u0161to je to stvarno lo\u0161a znanost. Ona je dogmatska, uskogrudna, ograni\u010dena i ne mo\u017ee opisati mnoge pojave u prirodi. To \u0161to se prije ili poslije mora dogoditi, i \u0161to se zapravo ve\u0107 sada doga\u0111a, promjena je biologije, ekologije\u2026 U holisti\u010dkom pogledu, hipoteza o Geji korak je u pravom smjeru koji je do\u0161ao iz znanosti, ali to jo\u0161 nije dovoljno. Trebamo jednu dobro utemeljenu holisti\u010dku teoriju biologije, prirode, ljudskog uma i psihologije. Mislim da se to ne\u0107e dogoditi dok ne prevlada slika svijeta koja prirodu vidi kao organizam i priznaje da smo mi organizmi i da je dru\u0161tvo organizam, a ne stroj. Nadalje, moramo postati svjesni va\u017enosti navika i sje\u0107anja jer su dio evolucijske, organske kozmologije. Ve\u0107 sada smo suo\u010deni s promjenom slike svijeta, no unato\u010d tome slu\u017ebena je znanost jo\u0161 uvijek uhva\u0107ena u staroj, mehanicisti\u010dkoj ideologiji.<\/p>\n

Sabine Leitner: Vjerujete li da nam studij tradicionalne filozofije i svevremenske mudrosti mo\u017ee pomo\u0107i, nadahnuti nas da postoje\u0107e ideje ponovno otkrijemo i formuliramo vlastitu verziju ove mudrosti?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Da, vjerujem. Mislim da iz uskogrudne filozofije XX. stolje\u0107a, kao \u0161to su logi\u010dki empirizam ili filozofija duha, ne mo\u017eemo puno izvu\u0107i. Po mojem mi\u0161ljenju, one nam ne nude puno. Ali, filozofija koja nam poma\u017ee prepoznati prirodu du\u0161e ili svijest u prirodi, mo\u017ee biti vrlo korisna. Mnogo mi je pomogao studij Aristotelove filozofije, a prije svega studij filozofije Tome Akvinskog. Njegova filozofija uklju\u010duje koncept da i \u017eivotinje i biljke imaju du\u0161u, govori o du\u0161i u prirodi te kako ona funkcionira kao organiziraju\u0107i princip svih \u017eivih bi\u0107a, ne samo ljudi. Ova visokorazvijena, sofisticirana europska filozofija prirode stvarno je animiraju\u0107a filozofija. Ona je odbijena u mehanicisti\u010dkoj revoluciji XVII. stolje\u0107a, ali je ponovo otkrivena u vi\u0161e aspekata. Njema\u010dka filozofija prirode bila je va\u017ean korak u smjeru filozofije, u kojoj su organizmi u prvom planu. U odre\u0111enom smislu, filozofija prirode imala je najve\u0107e uspjehe u teorijama o evoluciji. Teorije evolucije razvile su se prvi put krajem XVIII. stolje\u0107a i potjecale su iz pokreta filozofije prirode. Bitna je stvar u romantizmu da priroda \u017eivi i da nije mehani\u010dka. Rani mislioci teorija evolucije kao Erasmus Darwin, djed Charlesa Darwina, i Lamarck smatrali su da je priroda \u017eiva i pro\u017eeta stvarala\u010dkim duhom. Stoga cijeli proces \u017eivota nije tek posljedica slijepih mehani\u010dkih snaga, evolucijski uspon i razvoj, ve\u0107 polazi od \u017eivog, stvarala\u010dkog duha prirode.<\/p>\n

Henri Bergson u svojoj je knjizi Stvarala\u010dki razvoj detaljnije izlo\u017eio taj stav. Za mene je ta knjiga jedno od najve\u0107ih djela filozofije. Bergson je moj omiljeni filozof i njegov je pogled na evoluciju vrlo zna\u010dajan. On razra\u0111uje ideju kozmi\u010dkog evolucijskog procesa (evolucija \u017eivota na Zemlji nije jedina) kao dijela jednog ogromnog razvojnog procesa koji je upravo u tijeku. Mi smo dio toga, to nije jednostavno slu\u010daj i prirodna selekcija. Prirodna selekcija ima ulogu, ali ona je samo manji dio mnogo ve\u0107eg procesa.<\/p>\n

Sabine Leitner: Ima li i drugih filozofskih pokreta koji Vas posebno zanimaju?<\/em><\/p>\n

Rupert Sheldrake: Filozofija engleskog govornog po\u00addru\u010dja, koja me trenutno najvi\u0161e zanima, struja je \u00adpaneksperientalizma Alfreda Northa Whiteheada. Whitehead je bio va\u017ean engleski filozof koji je po\u010detkom XX. stolje\u0107a sura\u0111ivao s Bertrandom Russelom na Cambridgeu. Napisao je knjigu o matematici i matemati\u010dkoj logici pod naslovom Principia Mathematica. U 1920-ima razvio je matemati\u010dku teoriju relativnosti koja se razlikuje od one Einsteinove, me\u0111utim pretpostavlja ista predvi\u0111anja i sadr\u017ei iste testove. O Einsteinu slu\u0161amo mnogo, o Whiteheadu vrlo malo. Razlog je tome \u0161to je Whitehead sa svojim zaklju\u010dcima oti\u0161ao korak dalje i tvrdio da je svijest, ili jedna vrsta uma ili iskustva, svojstvena cijeloj prirodi. \u010cak i kvantni procesi \u2013 on je vjerojatno bio prvi filozof koji je razumio kvantnu teoriju i prepoznao njene posljedice \u2013 sadr\u017ee, kako je on to nazvao, fizi\u010dki i mentalni pol. Nije tvrdio da atomi imaju mozak ili svijest kao mi, ve\u0107 da u svim samoorganiziraju\u0107im fizi\u010dkim sustavima postoji jedna vrsta iskustva. Njegova bi se filozofija stoga mogla zvati panpsihizam (duh u svemu). Ipak, bolje joj odgovara naziv paneksperientalizam (iskustvo u svemu), kao \u0161to je nazivaju njegovi prista\u0161e. Pod \u201csvemu\u201d ne misle, primjerice, na stolce, stolove ili stijene, ve\u0107 na samoorganiziraju\u0107e sustave. Atomi stolaca, stolova i stijena imali bi to iskustvo, no ne i iskustvo cjeline jer ne posjeduju nikakvu individualnost.<\/p>\n

Zanima me ova posebna filozofija i teolo\u0161ka struja koja je iz toga nastala: procesna teologija. To je dosta nepoznat, ali vrlo zanimljiv aspekt suvremene anglosaksonske teologije. Ve\u0107ina teologa te struje poziva se na Whiteheadove stavove i interpretira kr\u0161\u0107ansku teologiju u smislu evolucijskog procesa: samootkrivanje i realizacija bo\u017eanskog kroz evolucijski proces. Jedan aspekt Svetog Trojstva u kr\u0161\u0107anskoj teologiji je Duh Sveti koji u tradicionalnoj teologiji predstavlja dah \u017eivota u cijeloj prirodi. To je taj stvarala\u010dki duh koji pro\u017eima sva \u017eiva bi\u0107a, univerzum, zvijezde i \u00adplanete.<\/p>\n

Postoji, dakle, taj duh koji predstavlja jedan aspekt bo\u017eanske prirode koji je svojstven cijeloj prirodi. Ukupni evolucijski proces ne doga\u0111a se naslijepo, ve\u0107 se kre\u0107e u smjeru cjelokupnosti ili jedne vrste otkrivanja ili samootkrivanja bo\u017eanskog.<\/p>\n

Dakle, to je vrlo zanimljiva teologija i za mene su najzanimljivije suvremene struje filozofije panpsihizma, paneksperientalizma i procesna teologija.<\/p>\n

Sabine Leitner: Zahvaljujem na razgovoru.<\/em><\/p>\n

Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rupert Sheldrake: Morfi\u010dka rezonancija je ideja da sli\u010dne stvari utje\u010du jedna na drugu kroz prostor i vrijeme. Svi samoorganiziraju\u0107i sustavi imaju neku vrstu uro\u0111ene memorije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":215811,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-215810","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215810","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=215810"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215810\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/215811"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=215810"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=215810"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=215810"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}