![\"petar-jandric\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/10\/petar-jandric.jpg\")
<\/a>Tijekom godina, digitalne tehnologije pre\u0161le su razvojnu putanju od stranog utjecaja na kontekste ljudskih interakcija, preko alata za odr\u017eavanje digitalnih kultura do integracije u svakodnevni \u017eivot. S obzirom na rast va\u017enosti digitalnih tehnologija za \u010dovjeka i njihov transformativni potencijal, one dobivaju brojne umjetni\u010dke reprezentacije \u2013 bilo utopijske, bilo distopijske. No prikaz tehnologija kao dobrih i lo\u0161ih, isti\u010du\u0107i psiholo\u0161ki aspekt njihove recepcije analiti\u010dki je manjkav. Utoliko je va\u017eno vratiti fokus na dijalekti\u010dki odnos tehnologija i dru\u0161tva te ih kontekstualizirati u kapitalisti\u010dke dru\u0161tvene odnose i emancipatorne borbe. O ovim temama razgovarali smo s Petrom Jandri\u0107em<\/strong>, kriti\u010dkim pedagogom i profesorom na Tehni\u010dkom veleu\u010dili\u0161tu u Zagrebu. <\/p>\nZa po\u010detak, \u0161to podrazumijevate pod pojmom tehnologije, a \u0161to pod pojmom emancipacije?<\/strong><\/p>\n Najjednostavnija pitanja vrlo su \u010desto najte\u017ea pa na ovo pitanje nije mogu\u0107e jednozna\u010dno odgovoriti. U nekom naj\u0161irem smislu tehnologija je skup znanja, vje\u0161tina, alata, tehnika i svega ostaloga \u0161to nam poma\u017ee da me\u0111udjelujemo sa svijetom oko sebe te ga transformiramo. Primjerice, automobil je tehnologija koja nam omogu\u0107uje transport na daljinu, a \u010ditanje i pisanje su tehnologije koje nam omogu\u0107uju transport znanja ne samo na daljinu, nego i kroz vrijeme.<\/p>\n Emancipacija tako\u0111er ima mnogo razli\u010ditih definicija. U okviru kriti\u010dke pedagogije, kojoj moj rad pripada, emancipaciju mo\u017eemo definirati kao razvoj odnosno ostvarivanje pojedinca za punopravno sudjelovanje u dru\u0161tvu. Rije\u010dima Paula Freirea, emancipirana osoba \u017eivi u svijetu i sa svijetom \u2013 dakle, ona nije pasivni promatra\u010d, ve\u0107 netko tko aktivno i promi\u0161ljeno sudjeluje u stvaranju i transformaciji svijeta u kojem \u017eivi.[1] U okviru kriti\u010dke pedagogije, svaki pedago\u0161ki odnos ujedno je i politi\u010dki, a emancipacijsko djelovanje ne sastoji se od izvanjskog strukturiranja emancipiranog bi\u0107a ve\u0107 od su-emancipacije u\u010ditelja i podu\u010davanih.[2]<\/p>\n Tehnologija je tema koja u javnom diskursu rijetko dobiva neutralan tretman, ve\u0107 uglavnom izaziva reakcije odu\u0161evljenja ili u\u017easa, iz \u010dega onda slijede projekcije budu\u0107nosti kao tehnologiziranih utopija i distopija. Mo\u017eemo li, i u kojoj mjeri, tehnologiju promatrati izolirano od njezina suodnosa s promjenama na dru\u0161tveno-ekonomskom i politi\u010dkom planu? <\/strong><\/p>\n Tehnologija je neraskidivo vezana s dru\u0161tvom, i u tom je smislu zaista ne mo\u017eemo promatrati odvojeno od dru\u0161tva. Tehnologiju uvijek moramo promatrati zajedno s dru\u0161tvom i u kontekstu s dru\u0161tvom. Binarni pogledi na odnos tehnologije i dru\u0161tva ne opisuju dovoljno dobro taj odnos. Tehnologija nastaje i ostvaruje se u me\u0111uodnosu s dru\u0161tvom \u2013 dru\u0161tvo direktno utje\u010de na razvoj i na\u010dine kori\u0161tenja tehnologija i stoga mo\u017eemo re\u0107i da je odnos tehnologije i dru\u0161tva dijalekti\u010dki. <\/p>\n Binarni pogledi, koji se uglavnom manifestiraju u razli\u010ditim utopijskim i\/ili distopijskim projekcijama, vrlo su popularni jer ih je mogu\u0107e lako i efektno prikazati u knjigama, stripovima, i masovnim medijima. Primjerice, postoje \u010ditavi \u017eanrovi koji zami\u0161ljaju distopijske budu\u0107nosti nakon atomskog rata ili neke druge katastrofe. Utopije i distopije mogu dobro poslu\u017eiti kao misaoni eksperimenti, me\u0111utim, oni su uvijek daleko od stvarnosti. Da bismo se stvarnosti pribli\u017eili trebamo tehnologiju i dru\u0161tvo promatrati imaju\u0107i u vidu dijalekti\u010dki odnos u kojemu se oni ostvaruju.<\/p>\n Kako u praksi izgleda taj dijalekti\u010dki odnos? Primjerice, prva ra\u010dunala razvijena su na ameri\u010dkim visokoobrazovnim institucijama poput MIT-a i Stanforda. Iz tih institucija ra\u010dunala su vrlo brzo iza\u0161la na tr\u017ei\u0161te, gdje su nastavila razvoj, \u0161to je dovelo do toga da MIT i Stanford danas kupuju nove tehnologije od velikih softverskih i hardverskih tvrtki te se transformiraju kroz njihovo kori\u0161tenje. Ovo je naj\u010di\u0161\u0107i primjer dijalekti\u010dkog odnosa \u2013 neka institucija proizvodi tehnologiju, a ta tehnologija zatim transformira instituciju iz koje je proiza\u0161la. Izlo\u017eeni primjer mogu\u0107e je lako poop\u0107iti. Pitanje o tehnolo\u0161kom prvenstvu nad dru\u0161tvom, ili pak o dru\u0161tvenom prvenstvu nad tehnologijama, tipi\u010dan je primjer zagonetke \u201ekoko\u0161 ili jaje\u201c \u2013 a odgovor na tu zagonetku nu\u017eno se nalazi u podru\u010dju dijalektike.<\/p>\n Kada govorimo o odnosu tehnologije i kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, je li tu rije\u010d o odnosu dvosmjernog balansiranog utjecaja ili jedno od to dvoje ima primat? Tako\u0111er, mo\u017ee li u odnosu s kapitalizmom tehnologija imati transformativne potencijale\/u\u010dinke?<\/strong><\/p>\n Odgovor na ovo pitanje tako\u0111er se nalazi u podru\u010dju dijalektike. S jedne strane, tehnologije nastaju kroz kapitalisti\u010dke odnose ponude i potra\u017enje. Na\u010din na koji tehnologije postaju, i na\u010din na koji se razvijaju, izravna su posljedica dru\u0161tvene organizacije i podjele rada. Prisjetimo li se primjera iz prethodnog odgovora, Stanford i MIT su rane informacijske i komunikacijske tehnologije razvili u okvirima istra\u017eiva\u010dkih instituta koje je uglavnom financirala ameri\u010dka vojska. Pogledamo li suvremenu proizvodnju tehnologija, jasno je da se ona uglavnom odvija u dizajnerskim uredima i tvornicama koje su podlo\u017ene zakonima tr\u017ei\u0161ta. \u010cak i proizvo\u0111a\u010di slobodnog softvera i hakeri negdje kupuju ra\u010dunala, pizze i kavu \u2013 izravno ili neizravno, sve tehnologije proizlaze iz kapitalisti\u010dkih odnosa.<\/p>\n Jednom kada tehnologija iza\u0111e iz tvornice i ureda, ona opet djeluje u kapitalisti\u010dkom sustavu te ga transformira. Ove transformacije uglavnom su usmjerene na pove\u0107anje efikasnosti proizvodnje i transporta roba i usluga, no ponekad se pojavi i kakva tehnologija koja djeluje protiv kapitalisti\u010dkih odnosa. Primjeri uklju\u010duju tehnologije za distribuirano dijeljenje digitalnih sadr\u017eaja (peer-to-peer tehnologije) i tehnologije za dijeljenje digitalnih knjiga i \u010dasopisa (Library Genesis, Memory of the World, Sci-hub). <\/p>\n Problem s tehnologijom, ili super stvar s tehnologijom \u2013 ovisi kako gledate \u2013 je to \u0161to su njeni u\u010dinci vrlo te\u0161ki za predvidjeti. Primjer su, recimo, SMS poruke. Kada su telekomi razvijali prve mobilne telefone osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, onda je, naravno, fokus bio na telefoniranju \u2013 na tome da digne\u0161 slu\u0161alicu, nazove\u0161 nekog i razgovara\u0161. SMS poruke su originalno napravljene da bi telekomunikacijski in\u017einjeri me\u0111usobno mogli komunicirati i rje\u0161avati tehni\u010dke probleme na mre\u017ei. One uop\u0107e nisu bile namijenjene za to da iza\u0111u u javnost! I onda se neki menad\u017eer sjetio da bi mogao izbaciti SMS poruke na tr\u017ei\u0161te, te su one vrlo brzo prevladale nad uslugom mobilnih telefonskih razgovora i postale najkori\u0161teniji mobilni servis.<\/p>\n Tehnologija definitivno transformira kapitalizam, a kapitalizam definitivno pridonosi stvaranju novih tehnologija. Me\u0111utim, na dizajnerskom je stolu vrlo te\u0161ko predvidjeti prave u\u010dinke neke odre\u0111ene tehnologije. Kapitalisti\u010dki sustavi poput Silicijske doline ponekad proizvedu neku tehnologiju s eksplicitnom namjerom postizanja tr\u017ei\u0161ne hegemonije \u2013 me\u0111utim, po dolasku na tr\u017ei\u0161te ta tehnologija se okrene nasuprot namjera svojih tvoraca i postane tehnologija za emancipaciju. Ponekad se de\u0161ava i obrat \u2013 pa tehnologije stvorene u svrhu emancipacije po dolasku u javnost postanu tehnologije koje perpetuiraju kapitalizam. Odnos tehnologije i kapitalizma jedno je od glavnih podru\u010dja suvremenih dru\u0161tvenih previranja, odnosno on predstavlja jednu od glavnih boji\u0161nica na kojima se odvijaju ratovi izme\u0111u razli\u010ditih ideologija i dru\u0161tvenih segmenata. Nepredvidivost tehnolo\u0161kih utjecaja ovu boji\u0161nicu \u010dini uvijek svje\u017eom i zanimljivom.<\/p>\n Informacijske tehnologije polako preuzimaju primat u organiziranju i komunikaciji razli\u010ditih aktivisti\u010dkih kolektiva. Povrh toga, posljednjih godina smo vidjeli i da slu\u017ee kao najva\u017enija infrastruktura dru\u0161tvenim pokretima koji se suprotstavljaju vladaju\u0107im re\u017eimima. S obzirom na to, koliko mo\u017eemo re\u0107i da one uspijevaju sudjelovati u izgradnji solidarnosti i dugoro\u010dno uspje\u0161nih pokreta na terenu?<\/strong><\/p>\n Pitanje o odnosu digitalnih tehnologija i aktivizma vrlo je slo\u017eeno. Primjerice, tijekom Arapskog prolje\u0107a u Egiptu, prosvjedi na trgu Tahrir organizirani su uglavnom pomo\u0107u dru\u0161tvenih mre\u017ea. No, kad je predsjednik Hosni Mubarak ugasio Internet u cijelom gradu, pokazala se sva va\u017enost organizacije izvan Interneta. Gledamo li organizaciju prosvjeda, i sli\u010dne aktivnosti koje se odvijaju u fizi\u010dkom svijetu, uvijek je najbolje koristiti neku kombinaciju internetskih i neinternetskih na\u010dina povezivanja. <\/p>\n U \u0161irem kontekstu, Internet je danas doista nezamjenjiv u izgradnji solidarnosti i razli\u010ditih oblika digitalnog otpora. Kod suprotstavljanja vladaju\u0107im re\u017eimima, me\u0111utim, ne smijemo zaboraviti da dru\u0161tveni pokreti i vlade imaju pristup istim tehnologijama \u2013 dok dru\u0161tveni pokreti razvijaju mehanizme otpora, vlade istodobno razvijaju digitalne protumjere. \u017delim svakako napomenuti da djelovanje protiv vlade nije jedini oblik digitalnog otpora. U praksi, internetski projekti za slobodno dijeljenje sadr\u017eaja podlo\u017enih zakonu o autorskim pravima (filmovi, knjige, \u010dasopisi) uglavnom se bore protiv velikih korporacija (Sony, Elsevier) koje \u017eele nadoknaditi dobit \u201eizgubljenu\u201c kroz nemogu\u0107nost naplate pristupa \u201esvojim\u201c proizvodima.<\/p>\n Usu\u0111ujem se pretpostaviti da je politi\u010dki rat protiv neke vlade mo\u017eda \u010dak i jednostavniji od ekonomskog rata protiv neke korporacije. Od vlade uvijek mo\u017eete pobje\u0107i u susjednu dr\u017eavu, makar to u praksi zna\u010dilo vi\u0161egodi\u0161nje su\u017eanjstvo u zgradi ambasade. Od multinacionalne kompanije, me\u0111utim, ne mo\u017eete pobje\u0107i skoro nikuda \u2013 gdje god u svijetu se poku\u0161ali sakriti, prona\u0107i \u0107e vas i tu\u017eiti za \u201eizgubljenu\u201c dobit. Naravno, korporacije lobiraju u svim svjetskim vladama, tako da su (naro\u010dito u zapadnom svijetu) otpori vladama i korporacijama dubinski isprepleteni.<\/p>\n Sve tehnologije, pa tako i Internet, popri\u0161ta su neprestanih sukoba izme\u0111u razli\u010ditih ideologija i centara mo\u0107i. Tehnologija nije neutralna, no svaka tehnologija koja slu\u017ei vama mo\u017ee jednako kvalitetno poslu\u017eiti i va\u0161im protivnicima. One su, stoga, vrlo va\u017ean teren na kojem se odvijaju suvremeni dru\u0161tveni sukobi, a njihov doprinos izgradnji solidarnosti i dugoro\u010dno uspje\u0161nih pokreta, kao i uvijek, ovisi o na\u010dinima na koje ih koristimo.<\/p>\n Pogledamo li \u0161kolski kontekst, \u010dak i u zanemarenom javnom \u0161kolstvu vidimo sve ve\u0107u prisutnost tehnologije \u2013 e-dnevnici, pametne plo\u010de, multimedijske sadr\u017eaje koji postaju integralni dio ud\u017ebeni\u010dkih kompleta itd. \u2013 na koje na\u010dine U bilo kojoj zemlji, \u0161kole i fakulteti spadaju me\u0111u najve\u0107e organizirane sustave. Primjerice, hrvatske osnovne i srednje \u0161kole zapo\u0161ljavaju oko 60.000 u\u010ditelja i nastavnika, a poha\u0111a ih oko 500.000 u\u010denika. Zamislite koliko je to ljudi \u2013 osmina cijele populacije Hrvatske! Veliki sustavi uvijek se sporo mijenjaju \u2013 nasuprot tome, tehnologije spadaju u podru\u010dja ljudske djelatnosti koje se najbr\u017ee mijenjaju. Svuda u svijetu, pa tako i u nas, \u0161kole kaskaju za tehnolo\u0161kim razvojem pa je njihov glavni zadatak da \u0161to vi\u0161e smanje raskorak izme\u0111u tehnolo\u0161kog razvoja i \u0161kolske zbilje.<\/p>\n U dana\u0161nje vrijeme, tehnolo\u0161ki razvoj mijenja \u0161kolski kontekst na brojne na\u010dine. E-dnevnici obavje\u0161tavaju roditelje o u\u010deni\u010dkim ocjenama gotovo pa u realnom vremenu, a zada\u0107e se brzo i lako prepisuju s Interneta. U provedbenom smislu, tehnologije zaista mijenjaju jedan prosje\u010dan dan u \u0161koli. Me\u0111utim, \u0161kole se primarno bave odgojem i obrazovanjem ljudskih bi\u0107a \u2013 i u tom kontekstu, njihova dru\u0161tvena funkcija ostaje jednaka kao i prije tisu\u0107u godina.<\/p>\n U \u0161irem kontekstu, pristupe odnosu \u0161kola i tehnologija mo\u017eemo podijeliti u tri glavna teorijska okvira koji se donekle poklapaju s fazama razvoja ra\u010dunala. U po\u010decima informacijskih i komunikacijskih tehnologija uglavnom smo govorili o na\u010dinima na koje tehnologije transformiraju \u0161kolski kontekst \u2013 va\u0161e pitanje oblikovano je upravo u ovom teorijskom okviru. Ovaj pristup bio je smislen u eri velikih ra\u010dunala, i u eri gdje mnogo u\u010denika i nastavnika nije imalo pristup ra\u010dunalima izvan \u0161kole.[3]<\/p>\n Me\u0111utim, s pojavom prijenosnih i mobilnih ure\u0111aja, svatko od nas u d\u017eepu nosi sna\u017eno ra\u010dunalo; svatko mo\u017ee od svugdje pristupiti brojnim servisima poput World Wide Weba i elektroni\u010dke po\u0161te. Na ovim temeljima, prije desetak godina po\u010delo se govoriti o pojmu digitalnih kultura, odnosno o njegovoj izvedenici \u2013 digitalnom obrazovanju. U pristupu digitalnih kulturalnih studija, tehnologija nije neko strano tijelo koje ulazi u \u0161kole i mijenja ih \u2013 ve\u0107 su\u017eivot s tehnologijama mijenja \u010ditav dru\u0161tveni kontekst u kojem \u017eivimo. U ovom teorijskom okviru, pitanje tehnologizacije \u0161kole neraskidivo je povezano s pitanjem tehnologizacije doma, radnog mjesta, i dru\u0161tva u cjelini.[4][5]<\/p>\n Naposljetku, danas se pojavljuje sve vi\u0161e novih pristupa odnosu tehnologije i \u0161kole temeljenih na raznim posthumanisti\u010dkim teorijama. U ovom kontekstu \u010dovjek i tehnologija neraskidivo su povezani \u2013 tehnologija prerasta svojstvo alata i postaje jednakopravan sudionik dru\u0161tva u kojem \u017eivimo. Ovakva radikalna jednakost izme\u0111u \u010dovjeka i tehnologija ima upori\u0161te u razvoju umjetne inteligencije i kolektivne inteligencije te naro\u010dito dobro opisuje odnos tehnologije i \u0161kole u eri algoritma.[6]<\/p>\n Svaki od navedenih teorijskih pristupa opisuje stvarnost na koristan na\u010din, a na nama je da odredimo najbolji teorijski pristup za konkretan problem koji se pred nama nalazi. S obzirom na trenutno stanje u na\u0161im \u0161kolama, rekao bih da mo\u017eemo govoriti o teorijskim okvirima tehnolo\u0161ke transformacije procesa odgoja i obrazovanja te eventualno o digitalnom obrazovanju. Za pristupe temeljene na posthumanisti\u010dkim teorijama, odnosno za ulaz hrvatskih \u0161kola u eru algoritma, morat \u0107emo pri\u010dekati jo\u0161 nekoliko godina. Napominjem da ovaj zaklju\u010dak nikako ne treba do\u017eivjeti kao kritiku! Obzirom na financijske uvjete u kojima se nalaze hrvatske \u0161kole, i na dru\u0161tveni status odgoja i obrazovanja, hrvatski u\u010ditelji, nastavnici i profesori rade sjajan posao \u2013 no ovo je ve\u0107 tema za drugi razgovor.<\/p>\n \u0160to je digitalna kreativnost? Mo\u017eemo li digitalnom kreativno\u0161\u0107u prevladati probleme s pojmom kreativnosti koja se, u zagovoru \u201eekonomije znanja\u201c (knowledge based economy), postavlja kao privla\u010dna mogu\u0107nost samoaktualizacije (Maslow) u prekarnim radnim uvjetima?<\/strong><\/p>\n Kreativnost je danas zaista dominantna razvojna paradigma \u2013 u visokom \u0161kolstvu, primjerice, kreativnost se pojavljuje kao klju\u010dna rije\u010d u gotovo svim razvojnim programima. Me\u0111utim, u eri digitalnih tehnologija, kreativnost se zna\u010dajno odmaknula od svojih povijesnih korijena. Rije\u010d autor potje\u010de od starofrancuske rije\u010di auctor koja zna\u010di \u201eotac, autor, izvornik, stvaratelj\u201c, i iz latinske rije\u010di auctorem koja zna\u010di \u201eosniva\u010d, gospodar, voditelj\u201c, doslovce \u201eonaj tko uzrokuje rast stvari\u201c. Ovaj pristup autorstvu stvara pojam kreativne osobe kao \u201eindividualnog genija\u201c odnosno pojedinca-stvaratelja.[7][8]<\/p>\n Digitalna kreativnost temelji se na slobodnom pristupu digitalnim materijalima koje svi mo\u017eemo \u010ditati, mijenjati, i oblikovati kako bi stvorili novu vrijednost. U kontekstu digitalne kreativnosti, individualni genij pretapa se u \u0161iroki kulturni horizont koji omogu\u0107uje individualno i kolektivno stvaranje novih vrijednosti.<\/p>\n Tipi\u010dan prakti\u010dni primjer digitalne kreativnosti je nastanak slobodnog softvera, koji tisu\u0107e i tisu\u0107e (\u010desto anonimnih) programera neprestano mijenjaju i usavr\u0161avaju. Dakle, u otvorenim digitalnim kulturama, otvorenost je nu\u017ean preduvjet za kreativnost \u2013 otvorenost kao sloboda, otvorenost prema iskustvima, te otvorena i slobodna komunikacija, ohrabruju etiku dijeljenja i kolaboracije koja \u010dini osnovu kolektivne inteligencije.[9]<\/p>\n Tradicionalno shva\u0107anje kreativnosti dobro se uklapa s neoliberalnom idejom ekonomije znanja, odnosno s postoje\u0107im kapitalisti\u010dkim odnosima. U ovom kontekstu znanje je zaista roba koja se mo\u017ee kupovati i prodavati. Maslowljeva ideja samoaktualizacije, nastala \u010detrdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, logi\u010dna je posljedica tradicionalnog shva\u0107anja kreativnosti. U tzv. dru\u0161tvu znanja, na\u017ealost, samoaktualizacija kroz individualno kreativno djelovanje postaje floskula koja slu\u017ei pacifikaciji prekarnih radnika. Kako mo\u017eete biti kreativni ako nemate pristup spoznajama drugih ljudi? Kako mo\u017eete me\u0111usobno sura\u0111ivati s kolegom ako se istodobno gr\u010devito borite za ograni\u010dene resurse?<\/strong><\/p>\n Tradicionalni, individualisti\u010dki pojam kreativnosti je dru\u0161tvena konstrukcija nastala u vremenima radikalno druga\u010dijim od dana\u0161njih te ga stoga trebamo rekonstruirati u skladu s modernosti. U temeljima digitalne kreativnosti le\u017ei prihva\u0107anje ideje da je svaki kreativni \u010din duboko ukorijenjen u kontekst vlastita nastanka, odnosno da svaki individualni genij stoji na le\u0111ima generacija i generacija povijesnih prethodnika i dana\u0161njih suradnika. Kreativnost je i dalje ljudska osobina, no informacijske i komunikacijske tehnologije omogu\u0107uju njen razvoj u smjerovima koji nam do ju\u010der naprosto nisu bili dostupni.<\/p>\n Danas, dominantni smjerovi razvoja kreativnosti temelje se na otvorenosti sadr\u017eaja i me\u0111usobnoj suradnji. Zato su platforme za slobodno dijeljenje znanja poput Library Genesisa, Science Huba, i Memory of the World neophodna infrastruktura za digitalnu kreativnost, a suradnja velikog broja ljudi danas je \u010desto mogu\u0107a jedino kroz digitalne komunikacijske tehnologije. Rekonstrukcija pojma kreativnosti za eru digitalnih tehnologija iz temelja ru\u0161i neoliberalni etos privatizacije znanja i komodificiranih shva\u0107anja znanja, stoga je u svojoj sr\u017ei duboko subverzivna.[10]<\/p>\n Koji je odnos izme\u0111u kriti\u010dke pedagogije i tehnologije? Prije svega, zanima nas kako se kriti\u010dka pedagogija postavlja prema razvoju tehnologije, zatim koje momente tehnologizacije vidi kao prijetnju te, naposljetku, na koje na\u010dine (mo\u017ee) koristi(ti) tehnologiju za ostvarenje svojega programa, odnosno za emancipatorno obrazovanje i izgradnju emancipatornih obrazovnih konteksta.<\/strong><\/p>\n Odnos kriti\u010dke pedagogije s tehnologijama kroz povijest se radikalno mijenjao. Primjerice, 1966. godine Martin Heidegger rekao je: Samo nas neki bog mo\u017ee spasiti.[11] Me\u0111utim, s dolaskom digitalnih tehnologija, kriti\u010dka pedagogija \u2013 pogotovo kroz radove Paola Freirea, Petera McLarena i Henryja Girouxa \u2013 sve se vi\u0161e otvara prema digitalnim tehnologijama i prihva\u0107a ih s nadom u bolju budu\u0107nost.<\/p>\n Suvremena kriti\u010dka pedagogija uglavnom je napustila svoje postmodernisti\u010dke korijene i okrenula se marksisti\u010dkoj kritici. U tom smislu, osnovna pitanja koja se ovdje postavljaju su odnosi mo\u0107i u dizajnu i implementaciji tehnologija te odnos tehnologije i klase.<\/p>\n Tehnologije koje reproduciraju kapitalisti\u010dke odnose mo\u0107i kriti\u010dka pedagogija vidi kao lo\u0161e tehnologije, a tehnologije koje otvaraju mogu\u0107nosti za nadila\u017eenje kapitalizma kriti\u010dka pedagogija vidi kao dobre tehnologije, odnosno kao tehnologije koje potpoma\u017eu emancipaciju. Primjerice, licencirani softver, koji svi koristimo, u kojem korisnici ne mogu vidjeti izvorni k\u00f4d, odnosno ne mogu nau\u010diti kako ta tehnologija funkcionira, su zatvorena tehnologija koja poma\u017ee razvoj kapitalizma. Neke platforme poput Library Genesisa i Memory of the World itd., koje omogu\u0107uju \u0161iroko dijeljenje znanja svima, definitivno su tehnologije za emancipaciju.<\/p>\n Ovaj odgovor je namjerno vrlo na\u010delan. Sagledavaju\u0107i odnos kriti\u010dke pedagogije s tehnologijama, ne smijemo zaboraviti nepredvidivost tehnolo\u0161kih u\u010dinaka o kojoj smo ranije govorili. Dodatno, jedna od temeljnih odrednica kriti\u010dke pedagogije je inzistiranje na kontekstu \u2013 tehnologija koja emancipira Ivicu, mo\u017eda \u0107e suprotno djelovati na Maricu. Primjerice, neko dijete koje nikad nije vidjelo ra\u010dunalo (ne treba zaboraviti da takve djece na na\u0161oj planeti ima preko 60%!), \u0161kolski rad na licenciranom softveru \u2013 bez obzira na sva njegova ograni\u010denja \u2013 mo\u017ee uvesti u suvremenost. S druge strane, za neko dijete iz Prvog svijeta koje se \u0161est sati dnevno igra na digitalnim konzolama bez da propituje tehnolo\u0161ke i dru\u0161tvene uzroke i posljedice kori\u0161tenja ra\u010dunalnih igrica, tehnologija je na \u017ealost sredstvo za zaglupljivanje. U tom smislu, suvremena kriti\u010dka pedagogija nema jedinstven stav prema svim tehnologijama, ve\u0107 smatra da svaku tehnologiju i tehnolo\u0161ku primjenu treba analizirati zasebno.<\/p>\n Odmaknemo li se od \u0161kolskog konteksta u \u0161ire podru\u010dje (re)produkcije znanja, kako vidite \u2018kolektivni neposluh\u2019 kao \u0161to su Library Genesis, Science hub ili Memory of the World te poku\u0161aj afirmiranja dokidanja i negacije vlasni\u010dkih odnosa?<\/strong><\/p>\n Library Genesis, Science hub, Memory of the World i sli\u010dni projekti imaju iznimno va\u017enu ulogu u borbi protiv nepravednih dru\u0161tvenih odnosa \u2013 pogotovo kada govorimo o apsurdnom pojmu vlasni\u0161tva nad znanjem. Pokreta\u010di ovih projekata \u010desto se susre\u0107u s te\u0161kim problemima i vrlo velikim otporima, i u tom smislu ovi ljudi su pravi heroji dana\u0161njice.<\/p>\n Me\u0111utim, suvremena revolucija u dijeljenju znanja ne po\u010diva na le\u0111ima pojedina\u010dnih heroja. Platforme za dijeljenje znanja ne funkcioniraju na na\u010din da mali broj ljudi ne\u0161to daje velikom broju ljudi. Ideja platforme za dijeljenje znanja je da \u0161to vi\u0161e ljudi na toj platformi sudjeluje \u2013 dijeli svoje materijale i koristi tu\u0111e. U tom smislu, osniva\u010di platformi (bez kojih tih platformi ne bi ni bilo) su na neki na\u010din samo prvi me\u0111u jednakima. Uspjeh platforme uvijek ovisi o broju korisnika \u2013 \u0161to vi\u0161e ljudi koristi neku platformu, to je ona uspje\u0161nija.<\/p>\n U \u0161irem smislu, rad ovih platformi temelji se na gra\u0111anskom neposluhu \u2013 ideji da svi mi, kao gra\u0111ani, mo\u017eemo odlu\u010diti da ignoriramo odre\u0111ene zakone koje smatramo nepravednima, odnosno \u0161tetnima za dru\u0161tvo.<\/p>\n Drugim rije\u010dima, ja u \u010dinu gra\u0111anskog neposluha prekr\u0161im neki zakon zato \u0161to mislim da je on nepravedan i zato \u0161to \u017eelim da dru\u0161tvo u kojem \u017eivim izgleda na druga\u010diji na\u010din nego \u0161to je trenutno postavljeno. U kapitalisti\u010dkom sustavu, danas u 21. stolje\u0107u, zakonske mogu\u0107nosti za dru\u0161tvenu promjenu vrlo su male. Dakle, ako odlu\u010di\u0161 djelovati unutar zakona, u stvari nema\u0161 puno manevarskog prostora. U tom smislu, gra\u0111anski neposluh vidim kao jednu od osnovnih poluga za postizanje zna\u010dajnijih dru\u0161tvenih promjena.<\/p>\n Kako opravdati gra\u0111anski neposluh? Suvremeni kapitalizam je naprosto \u2018podivljao\u2019! Po medijima se pojavljuje mno\u0161tvo razli\u010ditih dokaza za ovu tvrdnju: sve manja razina dru\u0161tvene skrbi za pojedinca, sve ve\u0107e raslojavanje izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih, osiroma\u0161ivanje srednje klase, porast klimatskih i drugih okoli\u0161nih problema uzrokovanih pretjeranom industrijalizacijom\u2026 Danas, nije pretjerano re\u0107i da se civilizacija u kojoj \u017eivimo bli\u017ei svom neminovnom kraju \u2013 a taj kraj \u0107e, vjerojatno, neki od \u010ditatelja ovog teksta i sami do\u017eivjeti.[12] Suvremeni kapitalizam jedan je od glavnih uzroka ovakvog razvoja doga\u0111aja; Peter McLaren ga stoga naziva kolektivnim dru\u0161tvenim grijehom.[13]<\/p>\n \u010covje\u010danstvo ve\u0107 dugo zatvara o\u010di pred \u010dinjenicom da se nalazi na prekretnici koja se sastoji od poprili\u010dno jednostavnog izbora: kapitalizam ili pre\u017eivljavanje. U svijetu gdje zakone kroji kapitalizam, na\u017ealost, zna\u010dajnija promjena iznutra naprosto nije mogu\u0107a. U ovom kontekstu, gra\u0111anski neposluh nije samo opravdan \u2013 on je nu\u017ena i neophodna strategija za postizanje korjenitih dru\u0161tvenih promjena koje bi mogle \u017eivot na na\u0161oj maloj planeti u\u010diniti barem malo odr\u017eivijim.<\/p>\n Umjetni\u010dki kolektiv Telekommunisten poznat je po svojim umjetni\u010dkim instalacijama koje stvaraju za\u010dudnost u vezi s popularnim sustavima online komunikacije (npr. kroz projekt izgradnje analognog Facebooka, njihov rad na eksperimentalnoj platformi Thimbl) i nagone na promi\u0161ljanje materijalnih dimenzija na\u0161e upotrebe tehnologije. Koja su ograni\u010denja ovakve ekspresije kontradikcija tehnologije u dana\u0161njem svijetu kroz medij umjetnosti ako se to preispitivanje odvija unutar istog konteksta koji kritizira?<\/strong><\/p>\n Kroz osobno poznanstvo s osniva\u010dem Dmytrijem Kleinerom godinama pratim umjetni\u010dki kolektiv Telekommunisten i smatram da njihov rad daje vrlo va\u017ean doprinos kritici odnosa tehnologija i dru\u0161tva. Me\u0111utim, postavljeno pitanje ne odnosi se samo na Telekommunisten (ili na bilo koji drugi umjetni\u010dki kolektiv) \u2013 nego na sve nas. Primjerice, ja radim na fakultetu. Koja su ograni\u010denja mog rada kao kriti\u010dkog pedagoga u okru\u017eenju komodifikaciranog obrazovanja? Ili, ovaj intervju nastao je u sklopu neovisnog medija Slobodni filozofski \/ Skripta TV. Koja ograni\u010denja proizlaze iz va\u0161eg dru\u0161tvenog polo\u017eaja nevladine organizacije? <\/p>\n Prije nekoliko godina, teoreti\u010dar John Holloway skovao je frazu unutar, izvan, i iznad.[14] Svi mi djelujemo unutar nekog sustava, svi donosimo neku novu kvalitetu koja se nalazi izvan tog sustava, i svi te\u017eimo nekoj budu\u0107nosti koja se nalazi iznad tog sustava. Primjerice, ja sam zaposlen na Tehni\u010dkom veleu\u010dili\u0161tu u Zagrebu. Moje djelovanje kao profesora na visokoobrazovnoj instituciji definitivno se nalazi unutar kapitalisti\u010dkog sustava ponude i potra\u017enje \u2013 ja obrazujem studente za tr\u017ei\u0161te rada. Paralelno, moj rad sa studentima temelji se na na\u010delima kriti\u010dke pedagogije, koja je usmjerena na emancipaciju studenata kako bi postali aktivni djelatnici dru\u0161tva u kojem \u017eive, i na preispitivanje op\u0107eprihva\u0107enih kapitalisti\u010dkih kanona. U ovom kontekstu, moj rad u u\u010dionici definitivno se nalazi izvan kapitalizma. U procjepu izme\u0111u polo\u017eaja unutar i izvan, moj rad je usmjeren k nekoj ideji bolje budu\u0107nosti, koja se nalazi iznad kapitalizma kakvog danas poznajemo.<\/p>\n Kao dru\u0161tvena bi\u0107a, funkcioniramo unutar nekog sustava. Kao aktivisti i kriti\u010dki pedagozi, djelujemo izvan sustava u kojem se nalazimo. Kao emancipirani i promi\u0161ljeni dru\u0161tveni djelatnici, imamo odre\u0111enu viziju bolje budu\u0107nosti koja se nalazi iznad tog sustava. Nema nikakve razlike djelujemo li unutar, izvan, i iznad fakulteta, unutar, izvan, i iznad institucija civilnog dru\u0161tva, unutar, izvan, i iznad kapitalizma, ili unutar, izvan, i iznad tehnologija. Mnogi od nas djeluju unutar, izvan, i iznad svega toga istodobno\u2026 Neka cvate tisu\u0107u cvjetova \u2013 svatko bira dru\u0161tveni polo\u017eaj koji mu najbolje odgovara. Preispitivanje tehnologije kroz tehnologiju nije ni\u0161ta kontradiktornije od mog preispitivanja fakulteta dok radim na fakultetu, ili pak va\u0161eg preispitivanja medija dok ste zaposleni u medijskoj ku\u0107i. Nitko od nas ne mo\u017ee pobje\u0107i iz vlastite ko\u017ee, a svako osvje\u0161\u0107ivanje okolnosti u kojima \u017eivimo va\u017ean je korak ka individualnoj i kolektivnoj emancipaciji od dominantnih odnosa mo\u0107i i stvaranju teorijskih i prakti\u010dnih odgovora na probleme suvremenosti. <\/p>\n Bilje\u0161ke:<\/p>\n [1] Freire, P. (2002). Pedagogija obespravljenih. Zagreb: Odraz.<\/p>\n [2] Perica, I. (2013). Politi\u010dko \u2194 pedago\u0161ko: Janusova lica pedagogije. Zagreb: Blaberon.<\/p>\n [3] Jandri\u0107, P. & Boras, D. (Eds.). (2015). Critical Learning in Digital Networks. New York: Springer.<\/p>\n [4] Knox, J. (2015). Critical Education and Digital Cultures. In M. A. Peters (Ed.), Encyclopedia of Educational Philosophy and Theory. Singapore: Springer, 1-6.<\/p>\n [5] Jandri\u0107, P. (2015). Digitalno u\u010denje. Zagreb: \u0160kolske novine i Tehni\u010dko veleu\u010dili\u0161te u Zagrebu.<\/p>\n [6] Peters, M. & Jandri\u0107, P. (2016). Digital Reading. Review of Contemporary Philosophy, 15, 153-170.<\/p>\n [7] Peters, M. A.; Jandri\u0107, P; Irwin, R.; Locke, K.; Devine, N.; Heraud, R.; Gibbons, A.; Besley, T.; White, J.; Forster, D.; Jackson, L.; Grierson, E.; Mika, C.; Stewart, G.; Tesar, M.; Brighouse, S.; Arndt, S.; Lazariou, G.; Mihalia, R.; Bernade, L.; Legg, C.; Ozolins, J.; Roberts, P. (forthcoming, 2016). Toward a Philosophy of Academic Publishing. Educational Philosophy and Theory.<\/p>\n [8] Jandri\u0107, P.; Devine, N.; Jackson, E.; Peters, M.; L\u0103z\u0103roiu, G.; Mihaila, R.; Locke, K.; Heraud, R.; Gibbons, A.; Grierson, E.; Forster, D.; White, J.; Stewart, G.; Tesar, M.; Arndt, S.; Brighouse, S. (forthcoming, 2017). Collective Writing: An inquiry into praxis. Knowledge Cultures, 5(1).<\/p>\n [9] Peters, M. A. & Jandri\u0107, P. (2015). Learning, creative col(labor)ation, and knowledge cultures. Review of Contemporary Philosophy, 14, 182-198.<\/p>\n [10] Jandri\u0107, P. (2016). Digitalna kreativnost. CARNetov portal za \u0161kole. Hrvatska akademska i istra\u017eiva\u010dka mre\u017ea \u2013 CARNet.<\/p>\n [11] Heidegger, M. (1981). \u201cOnly a God Can Save Us\u201d: The Spiegel Interview. In T. Sheehan (Ed.), Heidegger: The Man and the Thinker (pp.45-67). Chicago: Precedent Press.<\/p>\n [12] Wark, M. & Jandri\u0107, P. (2016). New knowledge for a new planet: critical pedagogy for the Anthropocene. Open Review of Educational Research, 3(1), 148-178.<\/p>\n [13] McLaren, P. & Jandri\u0107, P. (2014). Critical revolutionary pedagogy is made by walking \u2013 in a world where many worlds coexist. Policy Futures in Education, 12(6), 805-831.<\/p>\n [14] Holloway, J. (2016). In, Against, and Beyond Capitalism: The San Francisco Lectures. Oakland (CA): PM Press\/Kairos.<\/p><\/blockquote>\n Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o tehnologiji \u0161este epizode edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 30.9.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV<\/a>-u. Pertar Jandri\u0107: Odnos tehnologije i kapitalizma jedno je od glavnih podru\u010dja suvremenih dru\u0161tvenih previranja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":215769,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-215768","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215768","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=215768"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215768\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/215769"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=215768"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=215768"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=215768"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\ntehnologizacija izmjenjuje \u0161kolski kontekst?<\/strong><\/p>\n
\nSlobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"