{"id":215720,"date":"2016-10-29T08:06:24","date_gmt":"2016-10-29T06:06:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=215720"},"modified":"2016-10-29T08:06:24","modified_gmt":"2016-10-29T06:06:24","slug":"pismo-prevarenim-klincima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/10\/29\/pismo-prevarenim-klincima\/","title":{"rendered":"Pismo prevarenim klincima"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Marko Toma\u0161<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-300x220.jpg\" alt=\"marko_tomas\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-196794\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Ne dr\u017eite ruku na srcu kada svira himna. Himne budu i pro\u0111u. U srcu nema prostora za tra\u0107enje. Ono je kao soba u japanskom hotelu. Himna ga u\u010dini nepodno\u0161ljivim mjestom za \u017eivot. Va\u0161a djeca \u0107e se sutra stidjeti onoga \u010dime se vi danas ponosite. Dr\u017eave, ba\u0161 kao i himne, budu i pro\u0111u.<\/p>\n<p>\u017divot nije generalna proba. On bude i pro\u0111e. Ne smije se umirati za dr\u017eavu. Treba \u017eivjeti. Dr\u017eava \u0107e vas \u010desto poticati da za nju crkavate, rijetko \u0107e vas nasmijati, a jo\u0161 rje\u0111e zamoliti da \u017eivite za nju. Dr\u017eava tra\u017ei da je volite, ali isto tako tra\u017ei da zbog nje nekoga mrzite. A srce je si\u0107u\u0161no, kako rekosmo, poput sobe u japanskom hotelu i u njemu nema mjesta za mr\u017enju, nema mjesta za ne\u0161to \u0161to se tako brzo deblja i \u0161iri kao \u0161to to \u010dini bolesnoj gojaznosti sklona mr\u017enja. <\/p>\n<p>Na ovo me natjerala fotografija djece koja pjevaju himnu pod zastavom. A uvijek sam htio biti nje\u017eniji od toga. <\/p>\n<p>Prevarena su djeca pjevala himnu koja i nije zvani\u010dna himna, jer zvani\u010dna himna Bosne i Hercegovine nema tekst. Ve\u0107 samo postojanje te dvije himne govori vam o besmislenosti pjevanja himni. Isti ljudi koji danas revu himnu izba\u010denu iz uporabe ne tako davno su pjevali jednu drugu himnu tako\u0111er izba\u010denu iz uporabe, himnu, koje se mnogi koji su je pjevali danas stide, a pjevali su je punih usta i punog srca, koje su, katkad, zbog te bremenitosti morali pridr\u017eavati rukom.<\/p>\n<p>Himna koju su djeca pjevala je himna dr\u017eave kakva ne postoji. Himna bez teksta je himna dr\u017eave koja poku\u0161ava biti dr\u017eava, jer u njoj \u017eive narodi koji je ne vole ovakvu kakva jeste i koji pjevaju svatko svoju himnu u \u010dast dr\u017eave kakvu su htjeli stvoriti, ali za takvo \u0161to se nisu dovoljno me\u0111usobno poubijali. Prakti\u010dki, himne koje se pjevaju u Bosni i Hercegovini su himne ratnog poraza. Zvani\u010dna himna je tek par minuta \u0161utnje, neka vrsta posmrtnog mar\u0161a za sve \u0161to smo proteklih \u010detvrt stolje\u0107a uspjeli sahraniti.<\/p>\n<p>Nemojte mrziti svoju dr\u017eavu. Nemojte mrziti ni tu\u0111u dr\u017eavu. Nemojte mrziti ni himnu. Ona je samo dio protokola i, manje ili vi\u0161e, zavodljiv komad glazbe, katkad istinski sve\u010dan, katkad tugaljiv, ali uvijek samo obi\u010dan komad glazbe. <\/p>\n<p>Dr\u017eave treba \u017ealiti ba\u0161 kao i svaku prolaznu stvar, ba\u0161 kao i ljudsku sudbinu. I zato im se treba smijati. I dr\u017eavi i sudbini. U lice. Treba \u017eivjeti nasmijan. U inat dr\u017eavi. U inat sudbini. Treba pobje\u0107i od mrkih lica koja odlu\u010dnog pogleda gledaju u daljinu. Njima treba ostaviti dr\u017eave za koje se mora umirati. Njima treba ostaviti himne koje na usnama nosimo u smrt, zbog kojih u tu smrt po\u010desto srljamo. Jer nas prevare. Jer pomislimo da su istinite. A istine nema izvan ljudskog srca toliko si\u0107u\u0161nog da u njemu jedva da ima mjesta za pravu ljubav i pokoje razo\u010daranje. <\/p>\n<p>Gadi mi se reklama kojom pozivaju djecu da se prijave u oru\u017eane snage Bosne i Hercegovine. Klinci trebaju za mjese\u010dnu pla\u0107u fasovati hemoroide u nekakvoj pustari daleko od majki koje \u0107e zbog toga plakati i \u010diji bi pla\u010d, zapravo, trebao biti jedina glazba i jedini tekst himne ove zemlje. To, naravno, ako bismo bili po\u0161teni. <\/p>\n<p>Ali u svijetu dr\u017eavnih himni nema mjesta po\u0161tenju. Ba\u0161 kao \u0161to nema mjesta za po\u0161teno priznanje da su nas sve od\u0161u\u0107ene i otpjevane himne dovele do toga da je jedina perspektiva koju nudimo klincima da se prijave u vojsku i odu zajedno s tisu\u0107ama istih takvih sirotih klinaca iz raznih krajeva \u201eciviliziranog svijeta\u201c u neki daleki rat u navodno neciviliziranu zemlju gdje bi trebali pucati na iste takve jadnike kao \u0161to su i oni sami. Jadnike za kojima pla\u010du majke i sestre, zbog kojih o\u010devi kr\u0161e prste i ogor\u010deno pljuju u pra\u0161inu pred ku\u0107nim pragom. I sve samo zato \u0161to si ljudska sujeta ne mo\u017ee priznati da je prevarena. A trebali bismo biti pametniji od toga.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.lupiga.com\/kolumne\/pismo-prevarenim-klincima-vasa-djeca-ce-se-sutra-stidjeti-onoga-cime-se-vi-danas-ponosite\" target=\"_blank\">Lupiga.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Va\u0161a djeca \u0107e se sutra stidjeti onoga \u010dime se vi danas ponosite<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":196794,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-215720","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215720","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=215720"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215720\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/196794"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=215720"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=215720"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=215720"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}