{"id":215592,"date":"2016-10-27T08:39:16","date_gmt":"2016-10-27T06:39:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=215592"},"modified":"2016-10-27T08:39:16","modified_gmt":"2016-10-27T06:39:16","slug":"povelja-ljudskih-strava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/10\/27\/povelja-ljudskih-strava\/","title":{"rendered":"Povelja ljudskih strava"},"content":{"rendered":"

Autor: Branko Sekuli\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Branko-Sekulic\"<\/a>Nedavna i teku\u0107a dru\u0161tvena zbivanja koja u svom fokusu, nakon previranja o ljudskim pravima LGBT zajednica, imaju mukom ste\u010dena prava \u017eena, jo\u0161 jednom ukazuju na sav kapacitet retrogradnosti koje na\u0161 socijalni kontekst posjeduje. To se prvenstveno odnosi na onaj dio dru\u0161tva kvazi-religioznog usmjerenja, koji odre\u0111ene zahtjeve ne ostvaruje tako \u0161to se bori za svoja prava, ve\u0107 \u0161to prvenstveno napada tu\u0111a. Vidjeli smo to naj\u010di\u0161\u0107e, primjerice, na referendumu o ustavnoj definiciji braka, kao \u0161to sad to zorno mo\u017eemo pratiti u aktivnostima ograni\u010davanja prava na poba\u010daj.<\/p>\n

Bu\u0111enje konzervativnih tendencija, tome itekako pogoduje, jer je time stvorena klima koja omogu\u0107ava gotovo neometano uvje\u017ebavanje i propagiranje straha, te zazora od drugih i druga\u010dijih. Posve nebitno da li se tu radi o izbjeglicama sa istoka, ljubavi izme\u0111u osoba istog spola, ili pak o \u017eenama koje su se otrgnule skutama patrijarhalnog ustroja. S tim, da se zadnjih mjeseci, na ove potonje iz spomenutih krugova provodi prava hajka. Jer odluka \u017eena da ba\u0161tine svoju ravnopravnost utemeljenu, kako u dometu post-prosvjetiteljske civilizacije, tako i u praksi Isusa koji je Krist, ozbiljno str\u0161i izvan percepcije tih uskogrudnih krugova, koji se sad, kako vidimo, o\u010dajni\u010dki trude vratiti ih natrag u njihove tradicionalisti\u010dke okvire, dokle mogu\u0107nost konzervativnog poimanja \u017eene maksimalno i se\u017ee.
\n
\nNepobjedivi kraj konzervativnog uma<\/em><\/p>\n

Naime, ta njihova duhovna nedoraslost, “duhovna djetinjastost”, \u017eenu mo\u017ee percipirati samo kao majku, ali ne i kao \u017eenu, kao ravnopravni spol sa svim svojim ljudskim strastima, strahovima, ljubavima. Jer kad \u017eena istupa iz svete uloge majke u ulogu supruge, kolegice, prijateljice, \u0161efice, ona tada ulazi u sferu van tog recimo, “djetinjeg razumijevanja” njene pozicije, i “djetinji um” se tad osje\u0107a ugro\u017eeno, jer njegova idealisti\u010dka slika majke-svetice time biva naru\u0161ena.<\/p>\n

Ona istupa iz nametnute ne\u017eive percepcije u svijet \u017eivih ljudi, glasno napominju\u0107i svoje \u017eelje i potrebe, a to nailazi na otpor “djetinjih umova”, jer oni nisu naviknuti da majka ima osobne potrebe, ve\u0107 samo da ona biva amortizerom za njihove, li\u0161ena bilo kakve vlastitosti. Duhovno nedorasli, sa takvom mi\u0161lju po\u010desto odrastaju, postaju\u0107i odraslije osobe, ali “djetinja slika” o majci u njima ostaje okovana. Takvi mu\u0161karci naime, u svojim suprugama ne vide prije svega \u017eene i partnerice, nego prvenstveno, ako ne i isklju\u010divo, majke vlastite djece. A \u017eene koje odrastaju sa takvim deficitom humanisti\u010dke punopravnosti, sebe ne do\u017eivljavaju kao ravnopravni spol, ve\u0107 onaj koji je isklju\u010divo podre\u0111en spomenutoj ulozi majke. Kad se na ovo sve nakalemi i bornirana pu\u010dka dogmatika, o \u017eeni kao poroditeljici naroda, tada ta, u ljudskom smislu osaka\u0107ena uloga drugog spola zadobiva svoju mitsku dimenziju. Dimenziju koja onda prerasta u puku tehni\u010dku izvedbu dadiljanja, pretpostavljenu svim drugim \u017eenskim kvalitetama.<\/p>\n

Rajska Djevo, kraljice Hrvata je, premda naslov pjesme, ipak parola koja to najbolje predo\u010dava u na\u0161em doma\u0107em kontekstu, a blagdan Velike Gospe se, u izvedbi doma\u0107eg institucionalnog religijoslovlja, poglavito mo\u017ee percipirati kao dr\u017eavni maj\u010din dan, za\u010dinjen ponekim religijskim elementima, \u010disto da se tom poglavito politi\u010dkom skupu pridoda i ta nu\u017ena eshatolo\u0161ka, onostrana dimenzija. U okviru te parade, ali i takve percepcije generalno, Marija gubi, kako svoju osobnost \u017eene, tako i karakter svoje te\u0161ke sudbine, te postaje tek puki simbol vje\u010dne i nedodirljive majke koja nje\u017enim pogledom sretne patnice miluje svoj narod, svoje povijesnim neda\u0107ama izudarano \u010dedo. Ona je tu zba\u010dena s trona svoje potpune ljudskosti i slu\u017ei isklju\u010divo kao svojevrsni stimulator nagla\u0161avanja patni\u010dkog karaktera jedne pastve, skupine koja u tom kontekstu podsvjesno ulazi u ulogu njenog sina, Isusa, \u010dime se dobiva izvanredno dizajnirano ruho pu\u010dkog patosa. Pu\u010dkog patosa sposobnog nadalje \u0161iriti tu vijest pseudo-Evan\u0111elja, o Mariji kao kraljici jedne etnoreligijski obojene skupine, u kojoj njen dan, spomenuti dan Velike Gospe, osim dr\u017eavnog maj\u010dinog dana igra i ulogu narodnog ro\u0111endana. To politi\u010dko bogoslu\u017eje je pak, centralna proslava ove zabave striktno folklornog tipa.<\/p>\n

Zato teolo\u0161ka argumentacija koja bi se trebala ukr\u0161tavati sa tim i takvim tezama \u2013 bilo pojedinaca iz institucionalne crkve, bilo kvazi-religijskih udruga i inicijativa neokonzervativnih tendencija koje djeluju na prostoru Hrvatske u raznim oblicima \u2013 jednostavno nema smisla. Nema, jer se ovdje radi o \u010distoj psiholo\u0161koj problematici koju preliminarno treba raskr\u010diti da bi se uop\u0107e moglo govoriti o teolo\u0161kom polazi\u0161tu. Stoga poku\u0161ajmo doti\u010dne prije svega na toj bazi i pojmiti, jer njihova potreba jest stvarna, i iz njihove “djetinje perspektive” potpuno opravdana. Zahtjevima ljudskih prava i sekularnim aspiracijama, oni zadobivaju osje\u0107aj bezvrijednosti, jer imaju osje\u0107aj da ih grupe i pojedinci koji takvo \u0161to zastupaju, trgaju iz tog mitskog maj\u010dina okrilja, i guraju u surovi svijet svakodnevnice, gdje je simboli\u010dki re\u010deno, njihova majka samo jedna od, a ne jedna i jedina. To ih \u010dini zbunjenima, nesigurnima, zato pru\u017eaju otpor poricanjem, koji ponekad zavr\u0161ava prosvjedima ispred bolnica, a ponekad mizoginim ex cathedra ispadima prema \u017eenama koje odbijaju tu jednodimenzionalnost \u017eivota.<\/p>\n

Oni se u su\u0161tini takvih \u017eena boje, jer su im nepoznanica, a prirodno je da \u010dovjek strahuje od nepoznatog. I onda umjesto da se pitaju, da li je i moja majka, supruga, k\u0107erka, sestra isto \u017eena koja je srastala, ili koja jo\u0161 uvijek srasta u nametnutim okvirima te jednodimenzionalnosti, “djetinji um” upravo radi suprotno, kre\u0107e u osorni napad na one koje bi im mogli dati odgovor druga\u010diji od onog koji o\u010dekuje. Zato se izme\u0111u ostalog i konstantno inzistira na maj\u010dinu djevi\u010danstvu, jer ona mora biti u svakom pogledu nedirnuta, ona naime, ne smije biti \u017eivo bi\u0107e, ona mora biti ikona.<\/p>\n

\u017dene pak koje naru\u0161avaju ovu idealiziranu sliku ikone, kod duhovno nedoraslih i “djetinjih umova”, poja\u010davaju strah od \u017eene, jer ona prestaje biti nijema, i po\u010dinje biti “netko tko svjesno progovara”. Nije vi\u0161e tek trbuhozborac patrijarhalnih naputaka i zid pla\u010da koji apsorbira \u0161irok dijapazon tu\u0111ih problema, ne mare\u0107i \u0161to se pod tim teretom sama uru\u0161ava. Pokazivanjem svojeg ja, u punini svoje pojmljene ravnopravnosti, \u017eena dakle, kod spomenutih nedoraslih psiholo\u0161kih profila, po\u010dinje generirati otpor.<\/p>\n

To pak uzrokuje da se spomenuti psiholo\u0161ki element poricanja, po\u010dinje lagano pretapati u odre\u0111enu vrst spolne sociopatije, koja se tada manifestira ili u zaziranju prema takvim \u017eenama, ili u bizarnoj pseudo-romanti\u010darskoj intenciji. Intenciji u kojoj su \u017eene percipirane kao one koje ne rade ni\u0161ta drugo nego \u010dekaju svoje prin\u010deve na bijelim konjima da ih pokore, osvoje, otmu, i da onda sve to svr\u0161i u klimaksu bra\u010dnih zavjeta kao svetog mjesta pseudo-religije na kojem svaka \u017eena jedva \u010deka, pred svojim gospodarom, pognuti svoju glavu.<\/p>\n

Ukratko, brak je u ovoj percepciji, mjesto na kojem \u017eena od izgubljene, lutaju\u0107e du\u0161e, postaje legitimna \u010dlanica dru\u0161tva, koja tendira da se najzad okruni kao svetica-majka, da zavrijedi po\u010dasni status narodnog inkubatora za unapre\u0111enje demografske statistike. Na vrhuncu ove balade, \u017eena biva ispra\u017enjena od ljudskosti i ulazi u red ikona sa folklornim obrubom. Ona naime postaje ona koja je bez potreba.<\/p>\n

Stoga, u ovom kontekstu formiran “djetinji um”, ovakva duhovna nedoraslost odre\u0111enog djela na\u0161ih sugra\u0111ana \u2013 \u010diji je glas sa\u017eet u prije spomenutim istupima odre\u0111enih crkvenih velikodostojnika ili pak u neokonzervativnim kvazi-religijskim inicijativama \u2013 je kao \u0161to rekoh, vrlo te\u0161ko osporiti na bazi teolo\u0161kih rasprava, jer tu nikakve konkretne teologije i nema. Tu se prije svega radi o jednoj uskogrudnoj politikantskoj lamentaciji koja pau\u0161alno koketira s religijskim izvorima, zapo\u010dinju\u0107i mahom uvijek istom slijepom ulicom glancanja Adamovog rebra, a u kona\u010dnici zavr\u0161avaju\u0107i frakturom istoga, pukotinom koja tradicionalno nastaje pod teretom izre\u010denih besmislica.
\n
\nIn utero domovina<\/em><\/p>\n

Naime, te\u017enja tih i takvih je jednostavna. Oni poku\u0161avaju vje\u010dno ostati, ne u okrilju maj\u010dina naru\u010dja, ve\u0107 i\u0107i \u010dak i mnogo dalje, u dubine maj\u010dina uterusa, kao jedinog mjesta koje je garancija potpune sigurnosti od vanjskog utjecaja svijeta ispunjenog pluralizmom nazora. To je ujedno i razlog za\u0161to njihova opsjednutost \u017eenskim genitalijama jednostavno ne jenjava. Me\u0111utim, suprotno nekim mi\u0161ljenjima, oni te genitalije ne do\u017eivljavaju gotovo uop\u0107e na seksualnoj razini, nego na \u010distoj tehni\u010dkoj, kao prolaz u svijet svojeg apsolutnog samoopravdanja, gdje njihova “nezrelost” mo\u017ee neometano ostati u stadiju vje\u010dnog odrastanja. Tu su u kona\u010dnici, svoji na svome.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, oni kad rogobore protiv abortusa, na jedan bizaran na\u010din, brane teritorij vlastite domovine, u kojoj se onda \u017eena \u2013 pojmljena uglavnom kao oblatna oko maternice \u2013 u trenutku svoje odluke da pobaci, ukazuje kao dr\u017eavni neprijatelj, te ona kao takva treba biti eliminirana. To prakti\u010dno zna\u010di, zakonom \u017eenama zabraniti da same odlu\u010duju o vlastitom tijelu, kako bi to isto tijelo (p)ostalo svetim tlom, simbolom neokaljanog konzervativisti\u010dkog uto\u010di\u0161ta, \u0161to bi ujedno i bila, jo\u0161 jedna ozbiljna pobjeda religijskog fundamentalizma nad ionako te\u0161ko ste\u010denim ljudskim pravima. <\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017dene koje naru\u0161avaju idealiziranu sliku ikone, kod duhovno nedoraslih i “djetinjih umova”, poja\u010davaju strah od \u017eene, jer ona prestaje biti nijema, i po\u010dinje biti “netko tko svjesno progovara”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-215592","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215592","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=215592"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215592\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=215592"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=215592"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=215592"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}