{"id":215224,"date":"2016-10-20T08:59:11","date_gmt":"2016-10-20T06:59:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=215224"},"modified":"2016-10-20T08:59:11","modified_gmt":"2016-10-20T06:59:11","slug":"kritika-gradanskog-antifasizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/10\/20\/kritika-gradanskog-antifasizma\/","title":{"rendered":"Kritika gra\u0111anskog antifa\u0161izma"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Danijel \u0160vraka<\/strong><\/p>\n<p>U sklopu konferencije Politike prijateljstva 9. Subversive festivala, 7. svibnja 2016. godine odr\u017ean je panel \u201eKritika gra\u0111anskog antifa\u0161izma\u201c. Nakon uvodnih izlaganja Nikole Vukobratovi\u0107a, Luke Mati\u0107a, Aleksandra Matkovi\u0107a, Dragana Markovine i \u017darka Puhovskog, uslijedila je 40-minutna rasprava, no bez Markovine koji je imao drugih obaveza. Zadnjih dvadesetak minuta bilo je rezervirano za pitanja iz publike. S obzirom na aktivnu, participativnu ulogu koju je preuzeo moderator Zoran Kureli\u0107, odsustvo jednog od sugovornika u diskusijskom dijelu panela ipak nije rezultiralo napu\u0161tanjem defanzivne pozicije tzv. gra\u0111anskog antifa\u0161izma.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Kritika gra\u0111anskog antifa\u0161izma\" width=\"1080\" height=\"608\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/9aY1qQmobyo?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p><strong>\u00a7<\/strong><\/p>\n<p>Prvo izlaganje iznio je <strong>Nikola Vukobratovi\u0107<\/strong>, povjesni\u010dar i glavni urednik hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea, primijetiv\u0161i da je antifa\u0161izam jedna od istaknutijih tema u hrvatskom politi\u010dkom mainstreamu, \u0161to je vjerojatno vezano i uz njegov ustavni status. Budu\u0107i da suvremena hrvatska dr\u017eava svoje ishodi\u0161te formalno crpi iz postavki i zaklju\u010daka ZAVNOH-a (Zemaljskog antifa\u0161isti\u010dkog vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja Hrvatske; de facto sabora antifa\u0161isti\u010dke Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata), novija generacija hrvatske desnice u ovoj \u010dinjenici uvijek iznova pronalazi kamen javnog spoticanja. Vukobratovi\u0107 isti\u010de da je uvo\u0111enje antifa\u0161izma u odredbe Ustava ranih 1990-ih jama\u010dno motivirano poku\u0161ajem da se procesu osamostaljenja<br \/>\npriskrbi svojevrsni me\u0111unarodni legitimitet, \u0161to je zadatak koji je tada\u0161nja liberalna opozicija objeru\u010dke prihvatila i dodatno pro\u0161irila. <\/p>\n<p>Napu\u0161tanjem socijalizma, mainstream doma\u0107a ljevica utemeljila je svoj nacionalni program na te\u017enji prema \u201epretvaranju u normalnu zemlju\u201c po uzoru na zapadne, liberalne dr\u017eave. Demokratizacija, u smislu \u0161ireg uklju\u010divanja stanovni\u0161tva u dru\u0161tveno-politi\u010dki \u017eivot, postaje sporedna, a nerijetko se navodi i kao jedan od glavnih krivaca u ja\u010danju nacionalisti\u010dkih, \u0161ovinisti\u010dkih politi\u010dkih opcija. Kao rezultat, doma\u0107a se ljevica sve vi\u0161e udaljava od vlastitog naroda i sve \u010de\u0161\u0107e se obra\u0107a idealiziranoj me\u0111unarodnoj zajednici od koje o\u010dekuje spas u vidu gra\u0111anske \u201enormalizacije\u201c. Vukobratovi\u0107 navodi da se iluzornost ovakve strategije najbolje o\u010dituje u aktualnoj popularizaciji ekstremne desnice u SAD-u i zapadnoj Europi pa nas stoga ne treba \u010duditi \u0161to se od rane posthladnoratovske euforije koja je obe\u0107avala \u201e\u0161irenje carstva slobodnog svijeta u svaki kutak Zemlje\u201c danas ipak odustalo.<\/p>\n<p>Prema njegovu shva\u0107anju, na izazove koje predstavljaju uspje\u0161ni desnopopulisti\u010dki poku\u0161aji aproprijacije javne podr\u0161ke dana\u0161nja bi ljevica trebala odgovoriti masovnom demokratskom mobilizacijom za socijalnu pravdu \u201ekoja se ne bi svodila na parlamentarnu koreografiju i izvr\u0161avanje europskih direktiva\u201c. Pritom moramo imati na umu da nam je mogu\u0107nost takvog tipa mobilizacije upravo doma\u0107i povijesni antifa\u0161izam ostavio u naslje\u0111e.<\/p>\n<p><strong>\u00a7<\/strong><\/p>\n<p><strong>Luka Mati\u0107<\/strong>, filozof, pedagog i \u010dlan uredni\u0161tva Antifa\u0161isti\u010dkog Vjesnika, svoje je izlaganje zapo\u010deo osvrtom na tezu da se poistovje\u0107ivanje antifa\u0161izma sa sistemom eti\u010dkih vrijednosti \u201epristojnog dru\u0161tva\u201c mo\u017ee shvatiti kao, uvjetno re\u010deno, anti-antifa\u0161isti\u010dko te da se na toj osnovi ne mo\u017ee odvijati \u0161ira demokratska mobilizacija koju bi karakterizirao emancipatorni, progresivni politi\u010dki potencijal. Obrazlo\u017eenje ove procjene nalazi prvenstveno u vrlo rasprostranjenoj praksi negiranja historijskog antifa\u0161izma koji je svojevremeno reflektirao politiku me\u0111unarodnog radni\u010dkog pokreta. Naime, nasuprot uvrije\u017eenom revizionisti\u010dkom mitu koji anticipira \u201eset gra\u0111anskih vrijednosti na kojemu je nabujao antifa\u0161isti\u010dki otpor\u201c, historijski su antifa\u0161isti\u010dki pokreti, polaze\u0107i od politike narodnog fronta koju je Komunisti\u010dka internacionala usvojila sredinom 1930-ih, sustavno gradili \u0161iroke narodne koalicije protiv \u201enajreakcionarnijeg dijela financijskog kapitala\u201c. <\/p>\n<p>Ukoliko svedemo antifa\u0161izam na eti\u010dke vrijednosti, Mati\u0107 nastavlja, te mu pritom oduzmemo dru\u0161tveno transformativni potencijal koji je na tlu biv\u0161e Jugoslavije historijski rezultirao \u017eenskim pravom glasa, demokratizacijom na lokalnoj razini i \u010ditavim nizom socijalnih beneficija poput javnog zdravstva i \u0161kolstva, fakti\u010dki odustajemo od svih konkretnih tekovina Narodnooslobodila\u010dke borbe. Najslikovitija manifestacija ovog poraza nalazi se u ignoriranju procesa erozije radni\u010dkih i socijalnih prava koji je uslijedio tijekom i nakon pretvorbe i privatizacije dru\u0161tvene i dr\u017eavne imovine, odnosno restauracije kapitalizma. Dakle, za antifa\u0161izam koji se bazira na gra\u0111anskim vrijednostima ove teme nisu vrijedne podrobnije analize niti odlu\u010dnog aktivisti\u010dkog anga\u017emana. Njegov se fokus radije zadr\u017eava na kategorijama pristojnosti politi\u010dke komunikacije unutar institucionalnih okvira liberalne demokracije.<\/p>\n<p>Tako\u0111er, ako govorimo o gra\u0111anskim vrijednostima koje se gotovo u potpunosti poklapaju s tzv. europskim vrijednostima, dolazimo do historijski linearnog shva\u0107anja postsocijalisti\u010dke tranzicije koje se temelji na evoluciji iz tobo\u017enje nezrelosti Balkana prema pri\u017eeljkivanoj punoljetnosti i zrelosti Europe. \u0160to se ti\u010de mobilizacijskog potencijala, Mati\u0107 nagla\u0161ava, gra\u0111anski je antifa\u0161izam kroni\u010dno zarobljen unutar vlastitih klasnih i geografskih barijera te je nesposoban otvoriti se prema tzv. tranzicijskim gubitnicima, odnosno prema proletariziranoj srednjoj klasi i socijalno marginaliziranim skupinama.<\/p>\n<p><strong>\u00a7<\/strong><\/p>\n<p>Tre\u0107i je panelist bio <strong>Aleksandar Matkovi\u0107<\/strong>, filozof s beogradskog Instituta za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju, koji je ustvrdio da gra\u0111anski antifa\u0161izam ni u Hrvatskoj ni u Srbiji ne mo\u017ee nastaviti bez vlastite samokritike. Naspram poznate izjave Maxa Horkheimera da \u201eonaj tko ne mo\u017ee govoriti o kapitalizmu, ne bi trebao govoriti ni o fa\u0161izmu\u201c Matkovi\u0107 postavlja manje poznatu frazu Wolfganga Fritza Hauga koja glasi da \u201eonaj tko ne \u017eeli napasti antikomunizam, izgubio je i antifa\u0161izam\u201c. Naime, upravo su antikomunizam i antibolj\u0161evizam ono \u0161to spaja sve historijske ina\u010dice fa\u0161izma, od Mussolinijeve Italije, Hitlerove Njema\u010dke i Francove \u0160panjolske do kvislin\u0161kih pokreta u biv\u0161oj Jugoslaviji i drugdje u Europi i svijetu. <\/p>\n<p>Uo\u010dljiva je tendencija da se fa\u0161izam uporno poku\u0161ava predstaviti kao fenomen koji ne pripada europskoj politi\u010dkoj tradiciji, kao da se radi o ne\u010demu \u0161to se ne mo\u017ee povezati s europskim historijskim iskustvom, odnosno kao da je rije\u010d o ekscesu koji je potpuno stran konceptu civilizirane Europe. Prema Matkovi\u0107u, ona djelomi\u010dno izvire iz \u010dinjenice da pojavu i uspon fa\u0161izma nitko nije predvidio te da je on prolazio kroz analiti\u010dke redukcije od samog svog nastanka pa sve do danas. Citiraju\u0107i Ishayja Landu koji tvrdi da moramo \u201epozapadnja\u010diti\u201c fa\u0161izam, tj. da ga moramo promatrati postavljenog u europskom kontekstu, zaklju\u010duje da je nu\u017eno po\u010deti govoriti o odnosu liberalizma i fa\u0161izma. Na sli\u010dnom tragu mo\u017eemo detektirati i zapostavljenost kritike politi\u010dke ekonomije fa\u0161izma, \u010demu Matkovi\u0107 kao rje\u0161enje vidi novo promi\u0161ljanje fa\u0161izma, bez kojega ne mo\u017ee do\u0107i ni do adekvatnog pozicioniranja antifa\u0161izma.<\/p>\n<p>U zavr\u0161nom dijelu izlaganja naglasak je stavio na odre\u0111ene dodirne to\u010dke izme\u0111u neoliberalizma i fa\u0161izma, na ulogu tzv. negacije rada te rasizma u podjeli rada. Budu\u0107i da oba sistema posjeduju internacionalni, koliko i nacionalni karakter, oni ultimativno jednako rezultiraju stvaranjem unutarnjeg politi\u010dko-ekonomskog odnosa izme\u0111u centra i periferije. Jo\u0161 jedan va\u017ean izazov uo\u010dljiv je u specifi\u010dnostima raznih antifa\u0161izama koji se mogu bitno razlikovati ovisno o okolnostima u kojima su prisiljeni djelovati. Sveprisutne poku\u0161aje da se fa\u0161izam definira kao vi\u0161ak nasilja Matkovi\u0107 povezuje s rezultiraju\u0107om pasivizacijom otpora i fiksiranjem ahistorijske predod\u017ebe o fa\u0161izmu kao o ne\u010demu \u0161to se pojavljuje iznenada i svugdje istovremeno. Povrh svega, smatra da se odvajanjem ekonomskog naslje\u0111a od politi\u010dke borbe antifa\u0161izma ponavlja matrica liberalnog razmi\u0161ljanja koja iz ideolo\u0161kih razloga odvaja politi\u010dki od ekonomskog aspekta dru\u0161tvene stvarnosti.<\/p>\n<p><strong>\u00a7<\/strong><br \/>\n<strong><br \/>\nDragan Markovina<\/strong>, povjesni\u010dar, publicist i aktivist, u \u010detvrtom je izlaganju iznio mi\u0161ljenje da je antifa\u0161isti\u010dka borba tijekom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji posjedovala narodnooslobodila\u010dki i socijalno-revolucionarni karakter, no da je njezina najve\u0107a vrijednost bila u izgradnji novog povjerenja izme\u0111u hrvatskog i srpskog naroda. U kontekstu kontinuiranog ja\u010danja neofa\u0161isti\u010dkih trendova od ranih 1990-ih pri kojima su uo\u010dljivi poku\u0161aji negiranja antifa\u0161isti\u010dke, partizanske tradicije, Markovina navodi da ne vidi vezu izme\u0111u ovog fenomena i privatizacije javnih poduze\u0107a, odnosno \u0161irih ekonomskih faktora. Smatra da su na udaru ekstremne desnice ponajprije nacionalne i idejne manjine, u \u010diju obranu staju upravo predstavnici gra\u0111anskog, liberalnog antifa\u0161izma. <\/p>\n<p>Antifa\u0161izam on ne do\u017eivljava kao ideologiju, odnosno kao sustav koji bi uklju\u010divao ekonomsku borbu, politi\u010dko nadmetanje i izlazak na izbore ili izvaninstitucionalno preuzimanje vlasti, nego kao skup civilizacijskih vrijednosti poput npr. slobode govora. Stoga, u okolnostima poput dana\u0161njih, u kojima dobar dio hrvatske vlasti nastupa na liniji vrlo bliskoj neofa\u0161izmu, ekonomska pitanja u kontekstu historijskog antifa\u0161izma smatra deplasiranima. Ako nagla\u0161avamo ekonomske probleme i time usput stvaramo rascjep unutar (gra\u0111anskog) antifa\u0161isti\u010dkog bloka, postavlja pitanje kako \u0107e nam to pomo\u0107i da, primjerice, izbacimo vjeronauk iz \u0161kola. Budu\u0107i da svako dru\u0161tveno-politi\u010dko nastojanje koje stremi uspjehu mora biti u stanju usvojiti neki ostvarivi strate\u0161ki cilj, Markovina predla\u017ee da to u ovom trenutku postane neutralizacija fa\u0161isti\u010dke atmosfere u Hrvatskoj. Bilo kakvo kritiziranje onih koji trpe realne posljedice zbog svog rada na ovom cilju smatra neprimjerenim.<\/p>\n<p><strong>\u00a7 <\/strong><\/p>\n<p>Posljednji panelist ve\u010deri bio je <strong>\u017darko Puhovski<\/strong>, umirovljeni redoviti profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, koji je svoje izlaganje otvorio primjedbom da se nedaleko upravo odr\u017eavaju Trnjanski kresovi, \u0161to bi trebalo znakovito demonstrirati \u201epravi problem izme\u0111u onih koji pri\u010daju o antifa\u0161izmu i onih koji misle da \u017eive antifa\u0161izam\u201c. Stoga, kao jedan od glavnih problema uo\u010dava razliku izme\u0111u teorije i prakse. Prema njegovu mi\u0161ljenju, fa\u0161izma danas nema pa konzekventno ne mo\u017ee postojati ni antifa\u0161izam, osim u formi floskule. Nasuprot tome, prihva\u0107a \u010dinjenicu da postoji mnogo fa\u0161ista u Hrvatskoj te se u tom kontekstu deklarira antifa\u0161istom, iako ne prihva\u0107a antifa\u0161izam kojeg progla\u0161ava \u201e\u010distom metafizikom\u201c. Budu\u0107i da dana\u0161nji fa\u0161isti djeluju unutar okvira djelomi\u010dne ideologije, bez jedinstvenog pokreta i poretka, pri\u010dati o antifa\u0161izmu smatra teorijski proma\u0161enim. Fa\u0161izam poistovje\u0107uje s masovnim klanjem, a antifa\u0161izam s protufa\u0161isti\u010dkim klanjem. Oba fenomena smatra nadvladanim historijskim fazama, a antifa\u0161izam svrstava prvenstveno u fazu radni\u010dkog\/socijalisti\u010dkog pokreta, u kojemu je sudjelovao dio liberalne i konzervativne opcije.<\/p>\n<p>Primje\u0107uje da liberalni antifa\u0161izam po\u010diva na premisi individualiziranog otpora (kojeg prethodno implicitno naziva neefikasnim), no istovremeno ideju masovne participacije progla\u0161ava definicijom fa\u0161izma, dok koncept mobilizacije smatra fundamentalno proturje\u010dnim \u017eelji za emancipacijom. Temeljna odrednica fa\u0161izma sada vi\u0161e nije klanje \u201ekojeg ima u svim re\u017eimima\u201c, nego \u201emasovno obo\u017eavanje vo\u0111e koji to radi\u201c. Prema nekoj logici koju Puhovski nije dodatno obrazlo\u017eio, ova bi odrednica trebala korespondirati svim mogu\u0107im oblicima omasovljenja, bez obzira na razlike u motivaciji, ciljevima i metodama koje se pritom koriste.<\/p>\n<p>Iz ovog vrlo klimavog kauzalnog odnosa proizlazi i njegovo uvjerenje da usta\u0161ki re\u017eim ustvari nije bio fa\u0161isti\u010dki, iako taj odnos direktno proturje\u010di prethodnoj konstataciji da ni re\u017eim SFRJ (koji je redovito mobilizirao radne mase, od same partizanske borbe do poslijeratne obnove) nije bio fa\u0161isti\u010dki. <\/p>\n<p>Slijedi osvrt na demonstrirane paralele izme\u0111u fa\u0161izma i neoliberalizma koje Puhovski odbacuje na osnovu \u201eklasi\u010dnog obrasca teorije totalitarizma\u201c prema kojemu postoji \u201epuno vi\u0161e paralela izme\u0111u strukture fa\u0161izma i socijalisti\u010dkog ili bolj\u0161evi\u010dkog totalitarizma\u201c. Vjerojatno na ovom tragu, Puhovski prelazi na temu navodnog odsustva politi\u010dke ekonomije u uvjetima sjedinjenosti dr\u017eave i dru\u0161tva. Zato smatra da nam Karl Marx ne mo\u017ee pomo\u0107i pri analizi fa\u0161izma, za razliku od Wilhelma Reicha koji je \u201evidio da se radi o strukturi masovne reprodukcije poriva, a ne o ekonomiji\u201c.<\/p>\n<p>Naime, iako Puhovski priznaje da su nacisti i fa\u0161isti imali vezu s krupnim kapitalom, tvrdi da je to nebitno jer su ga i o\u0161te\u0107ivali npr. eliminacijom \u017eidovskih kapitalista. Dodu\u0161e, ne uzima u obzir \u010dinjenicu da dotada\u0161nji \u017eidovski kapital nije magi\u010dno ispario, nego da je naprosto konfisciran i preusmjeren, odnosno oplja\u010dkan poput osobne imovine manje imu\u0107nih \u017didova. Drugi se primjer svodi na pretpostavku da \u201epoduzetni\u0161tvo ne funkcionira u sustavu dr\u017eavnog planiranja\u201c. Nije ba\u0161 najjasnije je li time \u017eelio re\u0107i da u nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj zato nije bilo kapitalizma, no ovo, u svakom slu\u010daju ahistorijsko shva\u0107anje o ulozi dr\u017eave podrazumijeva vrlo stati\u010dan karakter kapitala koji opstaje isklju\u010divo u sustavu imaginarnog, utopijskog slobodnog tr\u017ei\u0161ta, u kojemu \u201enevidljiva ruka\u201c uistinu pokre\u0107e ekonomiju. Dakle, i ova teza o irelevantnosti ekonomskih faktora stoji na vrlo klimavim nogama.<\/p>\n<p><strong>\u00a7<\/strong><\/p>\n<p>Moderator <strong>Zoran Kureli\u0107<\/strong>, redoviti profesor na Fakultetu politi\u010dkih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, otvorio je diskusijski dio panela prigovorom prvoj trojici izlaga\u010da da izjedna\u010davaju antifa\u0161izam s komunizmom te je nastavio parafraziraju\u0107i Francisa Fukuyamu koji je smatrao da je nacionalizam najve\u0107i neprijatelj liberalnoj demokraciji. Vezu izme\u0111u fa\u0161izma i neoliberalizma ne vidi jer se potonji \u010desto definira kao tr\u017ei\u0161ni fundamentalizam, odnosno kao vjera u dereguliranu ekonomiju te u princip odvojenosti tr\u017ei\u0161nih mehanizama od dr\u017eavne vlasti.<\/p>\n<p>Time ustvari ponavlja ve\u0107 spomenuti argument \u017darka Puhovskog o percepciji uloge kapitalisti\u010dke dr\u017eave. <\/p>\n<p>Na zadnju primjedbu Nikola Vukobratovi\u0107 je odgovorio da relativno nedavno objavljene knjige Ishayja Lande i Domenica Losurda vrlo minuciozno demonstriraju bliskost izme\u0111u fa\u0161izma i liberalizma. Luka Mati\u0107 je, nadovezuju\u0107i se na Vukobratovi\u0107ev stav o klju\u010dnoj, ali ne i isklju\u010divoj ulozi komunisti\u010dkih organizacija u izgradnji historijskih antifa\u0161isti\u010dkih pokreta, naglasio da je \u201ena\u0161 antifa\u0161izam bio na komunisti\u010dki pogon i da se ta \u010dinjenica sustavno zanemaruje i otvoreno negira u posljednjih 25 godina\u201c te da je \u201ena\u0161a antifa\u0161isti\u010dka tradicija bila i set gra\u0111anskih vrijednosti, ali je bila i puno vi\u0161e od toga.\u201c Va\u017enost politi\u010dko-ekonomske analize ponovno je bila u centralnom fokusu Aleksandra Matkovi\u0107a, koji je istaknuo da uspon nacizma u Njema\u010dkoj 1930-ih ovisi o nemogu\u0107nosti vlasnik\u00e2 industrijskog kapitala da odr\u017ee svoje privilegirane pozicije isklju\u010divo pomo\u0107u ekonomskih sredstava, bez uporabe eksplicitnog politi\u010dkog nasilja. Fa\u0161izam u tom smislu predstavlja kontinuaciju vladavine kapitala pomo\u0107u drugih sredstava, kao \u0161to i razli\u010dite sorte neoliberalizma reflektiraju sposobnost kapitalizma da se prilagodi zahtjevima specifi\u010dnih historijskih perioda. \u017darko Puhovski je, izme\u0111u ostalog, naveo tvrdnju predstavnik\u00e2 tzv. Frankfurtske \u0161kole prema kojoj je liberalizam pripremio teren za fa\u0161izam.<\/p>\n<p><strong>\u00a7<\/strong><\/p>\n<p>Pitanja iz publike otpo\u010dela su komentarom Frana Brdara o konstantnoj suradnji unutar konteksta politike narodnog fronta koja je obilje\u017eila historijske antifa\u0161isti\u010dke pokrete te zahtjevom za eksplicitniji osvrt na u\u017eu temu panela, odnosno \u0161to je danas problem gra\u0111anskog antifa\u0161izma. Nenad Porobi\u0107 je citirao rezoluciju Europskog parlamenta od 11. o\u017eujka 2015. godine koja Srbiji, kao zemlji-pristupnici, nala\u017ee da sprovede rehabilitaciju i vra\u0107anje imovine onima koji su za vrijeme socijalizma osu\u0111eni i eksproprirani zbog suradnje s okupatorima. Zamolio je mi\u0161ljenje prisutnih panelista o slu\u017ebenoj politici EU po pitanju rehabilitacije fa\u0161ist\u00e2 u Srbiji. Dimitrije Bira\u010d postavio je pitanje bi li se antifa\u0161izam danas trebao vi\u0161e koncentrirati na klasnu i striktno politi\u010dku analizu te kako bi se trebao suprotstaviti fa\u0161izmu koji preferira izvaninstitucionalni tip terenske borbe.<\/p>\n<p>Mate Kapovi\u0107 je naglasio da ignoriranje i nerazumijevanje ekonomskih tendencija pri poku\u0161ajima analize kapitalizma i fa\u0161izma neminovno vodi politi\u010dkom porazu antifa\u0161isti\u010dke opcije. <\/p>\n<p>Uslijedili su odgovori i dodatne eksplikacije sudionik\u00e2 panela, po\u010dev\u0161i od moderatora Zorana Kureli\u0107a koji je potvrdio va\u017enost ekonomske dimenzije u politi\u010dkim zbivanjima. Umjesto referiranja na ostala pitanja i komentare iz publike, u diskusiju je uveo tezu Reinharda K\u00fchnla, s kojom se ne sla\u017ee, a prema kojoj liberalizam i fa\u0161izam pripadaju inkarnacijama kapitalizma. Aleksandar Matkovi\u0107 je replicirao da K\u00fchnl govori o kontradikcijama gra\u0111anskog dru\u0161tva i tendencijama, a ne uzrocima. Na pitanje o rehabilitaciji fa\u0161izma u Srbiji, Matkovi\u0107 je odgovorio da sustavi koji su koncipirani na strukturi odnosa izme\u0111u centra i periferije, poput Europske unije, podrazumijevaju egzistenciju nacionalnih dr\u017eava. Njihova je ideolo\u0161ka funkcija primjena razli\u010ditih ekonomskih mjera (\u0161tednje, privatizacije) kroz nacionalno upori\u0161te, \u010dime se kamufliraju nejednaki ekonomski odnosi. Nastavio je na pitanje o gra\u0111anskom antifa\u0161izmu za koji se slo\u017eio da ga treba pro\u0161iriti i poticati na samokritiku te je iznio stav da bi gra\u0111enje ljevice na isklju\u010divo antiliberalnim osnovama bilo kontraproduktivno, \u0161to je potkrijepio primjerom dijela srpske ljevice koji je ubrzo zavr\u0161io u desnom populizmu. Luka Mati\u0107 se nadovezao tvrdnjom da ne zagovara apsolutno odbacivanje nego demonstriranje nedostataka liberalnih pozicija koje danas naprosto ne odgovaraju izazovima vremena.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/slobodnifilozofski.com\/skripta-tv\/kritika-gradanskog-antifasizma\" target=\"_blank\">Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ignoriranje i nerazumijevanje ekonomskih tendencija pri poku\u0161ajima analize kapitalizma i fa\u0161izma neminovno vodi politi\u010dkom porazu antifa\u0161isti\u010dke opcije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-215224","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=215224"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/215224\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=215224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=215224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=215224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}