{"id":214781,"date":"2016-10-13T07:00:33","date_gmt":"2016-10-13T05:00:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=214781"},"modified":"2016-10-12T18:36:17","modified_gmt":"2016-10-12T16:36:17","slug":"smrt-radnim-mjestima-zivjeli-poslovi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/10\/13\/smrt-radnim-mjestima-zivjeli-poslovi\/","title":{"rendered":"Smrt radnim mjestima! \u017divjeli poslovi!"},"content":{"rendered":"

\"nikola-kuzet\"<\/a>Pi\u0161e: Nikola Ku\u017eet<\/strong><\/p>\n

Kakva je uop\u0161te razlika izme\u0111u radnih mjesta i poslova i \u010demu takvo ogor\u010denje u naslovu, i sam bih se pitao da sam na mjestu \u010ditaoca. Razlika je u zna\u010denju, su\u0161tini, percepciji, u shvatanju rada i radnih obaveza. Razlika je u na\u010dinu razmi\u0161ljanja. <\/p>\n

Radno mjesto je stati\u010dan pojam. Radna pozicija koja podrazumjeva fizi\u010dko prisustvo na nekom mjestu i dobijanje plate za to. Ono ne podrazumjeva nu\u017eno sam rad i rezultat toga rada. U okru\u017eenju u kojem se posao naziva radnim mjestom se ne pri\u010da o radnim normama, efektivnosti, efikasnosti. Tu su teme kartice, prijava ulaska, odjava na izlasku, portir i njegova ku\u0107ica, rampa, sjedenje, buljenje u ekran, glumljenje zauzetosti. Radno mjesto je do\u017eivotno. Posao se stalno i iznova obnavlja i zaslu\u017euje. Na radnom mjestu je dovoljno fizi\u010dko prisustvo, na poslu treba raditi. Na radnom mjestu se ne treba usavr\u0161avati, na poslu treba. Radno mjesto je zona komfora. Posao je proaktivno djelovanje. Radno mjesto i posao nisu samo rije\u010di, to je stanje uma. Radno mjesto je kolektivna iluzija, posao je realnost. <\/p>\n

Rije\u010di su vrlo mo\u0107ne. Politi\u010dki sistemi vje\u0161to koriste specifi\u010dne rije\u010di i jezi\u010dke konstrukcije da bi manipulisali masama. Sli\u010dnu stvar rade i mnoge kompanije u marketin\u0161kim kampanjama. Totalitarni re\u017eimi su i\u0161li tako daleko da su odre\u0111ene rije\u010di zabranjivali. Smatrali su da \u0107e prestankom njihove upotrebe i sam pojam koji opisuju vremenom i\u0161\u010deznuti kao ideja. U engleskom jeziku posao se ka\u017ee \u201ejob\u201c. Najbli\u017ei pojam radnom mjestu bili bi \u201ejob position\u201c ili \u201ejob description\u201c ali u engleskom se to prevodi kao opis posla ili radnog mjesta. Moglo bi se re\u0107i i working place, ali to je ve\u0107 radni prostor, odnosno fizi\u010dka dimenzija. Primje\u0107ujete li razliku? Ne postoji radno mjesto kao posao. Sli\u010dno je u njema\u010dkom. Nijemci posao ili radno mjesto, ako vi\u0161e volite, zovu Arbeit. Doslovno rad. Jezik zna\u010dajno odre\u0111uje i formira naciju, ne samo u etni\u010dkom i folklornom ve\u0107 i u civilizacijskom, socijalnom i kao \u0161to vidimo i ekonomskom smislu. Ne moram napominjati kakav odnos prema radu imaju nacije koje govore germanskim jezicima za razliku od onih koje govore slavenskim jezicima.<\/p>\n

Na Balkanu politi\u010dari uporno obe\u0107avaju radna mjesta. To im se, izgleda, vi\u0161e uklapa u kampanju nego da obja\u0161njavaju glasa\u010dima da bi trebali raditi. Ni jedna stranka ne nudi poslove, sve nude radna mjesta. \u0160to je naj\u010dudnije, radna mjesta obe\u0107avaju i lideri desno orijentisanih, konzervativnih stranaka koji bi prema nekakvom pravilu trebali poznavati razliku. Ali, znate kako je, idu izbori, nema se sad vremena za edukaciju naroda, idemo uzeti vlast pa \u0107emo se kasnije sa tim baviti. I tako u krug, decenije prolaze, a vapaj za radnim mjestima ne jenjava. To je klasi\u010dan populizam i najgore dodvoravanje glasa\u010dima \u010dak i kada se radi o evidentnoj iluziji.<\/p>\n

Iskreno mi je \u017eao ljudi koji \u017eive u zabludi. \u017dao mi je \u0161to ih varaju decenijama, a niko da im ka\u017ee istinu. Radnici propalog preduze\u0107a tra\u017ee da im se isplate plate za \u010detiri godine kada su dolazili na svoja radna mjesta. Radili nisu. Ostali su bez sirovina, ma\u0161ine su stajale uga\u0161ene, a oni su uporno dolazili na svoja radna mjesta, \u010dekirali se na portirnici, provodili tamo osam sati dnevno, \u010detrdeset sati sedmi\u010dno i smatrali da je to dovoljno da im neko isplati plate. Ko? Odakle? Plate za \u0161ta? Za fizi\u010dko prisustvo? Grijanje stolica? Ako ih pitate kako mogu o\u010dekivati platu samo zato \u0161to su dolazili na radna mjesta, a nisu zapravo i radili, re\u0107i \u0107e vam da se ne razlikuju od politi\u010dara i velikog dijela zaposlenih u javnoj upravi. I u pravu su. Nisu oni krivi \u0161to su stvari naopako postavljene. I ne treba da jedini ispa\u0161taju. Za\u0161to bi samo oni bili \u017ertve nakardnog sistema? Nemaju ni politi\u010dari radnu normu. Nikom ne odgovaraju za rezultate, nemaju obavezu ispuniti predizborna obe\u0107anja, a ljudi i dalje glasaju za njih, njihove partije i njihove sulude i neostvarive ideje kao \u0161to je utopija sa radnim mjestima u kapitalizmu u 21. vijeku.<\/p>\n

Kad malo razmislim, ipak mi se \u010dini da na\u0161 \u010dovjek dobro poznaje razliku izme\u0111u radnog mjesta i posla. Samo radi ono \u0161to je uvijek znao vrhunski da radi. Pravi se lud i tra\u017ei svoje mjesto pod suncem. U ovom slu\u010daju mjesto pod suncem je \u0161to manje raditi, a dobiti \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e. Zna na\u0161 \u010dovjek da u Njema\u010dkoj nema radnih mjesta, da se tamo mora raditi. I spreman je da tamo zapne i oznoji se. Ali ne i ovdje. On ma\u0161ta o poslu u Njema\u010dkoj, a radnom mjestu kod ku\u0107e. Za\u0161to je to tako? Pa zato \u0161to je \u010dovjek bi\u0107e koje se nevjerovatno brzo adaptira na okolinu i onda iz te okoline maksimalno crpi resurse. U Njema\u010dkoj adaptacija zna\u010di posao, na Balkanu adaptacija zna\u010di radno mjesto. U Njema\u010dkoj posao zna\u010di rad, na Balkanu zna\u010di radno mjesto na kojem je dovoljno fizi\u010dko prisustvo. U Japanu, na primjer, adaptacija podrazumjeva stalno usavr\u0161avanje i napredovanje. Oni to zovu kaizen. Niti jedan drugi svjetski jezik nema takvu rije\u010d. Zamislite, na japanskom \u201ekaizen\u201c, a na na\u0161em \u201estalno i neprestano usavr\u0161avanje i napredovanje kroz rad\u201c. To je mo\u0107 rije\u010di i jezika. Kaizen filosofija je duboko ukorjenjena u japanskoj ekonomiji.<\/p>\n

Radno mjesto je jedan od brojnih recidiva pro\u0161log politi\u010dkog sistema koji nas je kao naciju okupao, nahranio, podu\u010dio koje\u010demu, ali i usadio mnoge pogre\u0161ne stavove i vjerovanja. Mada i socijalizam je vrlo dobro poznavao radnu normu i slavio pregaoce i one koji rade vi\u0161e od drugih, poput Alije Sirotanovi\u0107a u SFRJ i njemu sli\u010dnih heroja rada u drugim biv\u0161im socijalisti\u010dkim dr\u017eavama. Moj djed je, na primjer, bio nosilac ordena rada, vrlo cijenjenog odlikovanja u to vrijeme. Ovo \u0161to danas imamo je neki hibrid degenerisanog socijalizma i isto\u010dno-evropskog neoliberalnog kapitalizma koji ne mo\u017ee ni izumrijeti ni evoluirati.<\/p>\n

E sad, ozbiljan problem koji prijeti da ugrozi ovaj na\u0161 nakardni eko-sistem je globalizacija. Svijet se smanjuje, razlike se izjedna\u010davaju, nacije napreduju, dr\u017eave se grade i razvijaju. Ve\u0107 se sad vidi koliko zaostajemo i za zemljama koje su nam nekad bile iza le\u0111a, a naro\u010dito za visoko razvijenim dr\u017eavama i regijama. Rat je mogao biti izgovor prije deset ili dvadeset godina, ali danas taj alibi vi\u0161e ne vrijedi. <\/p>\n

I kako sad pojam \u201eradno mjesto\u201c uklopiti u digitalno doba kada se sve vi\u0161e poslova radi sa daljine, kada fizi\u010dko prisustvo na misti\u010dnom radnom mjestu postaje nebitno. Kako takav posao uglaviti u pojam radnog mjesta kad sve vi\u0161e tehnolo\u0161kih stru\u010dnjaka \u017eivi i radi kao digitalni nomadi. Razumijem da ve\u0107ina radno sposobnih ljudi na Balkanu ne mo\u017ee ni da ma\u0161ta o takvim poslovima, ali treba imati odgovornosti prema djeci i budu\u0107im generacijama. Kako \u0107e se oni uklopiti u digitalan svijet 21. vijeka ako budu tra\u017eili radna mjesta kao njihovi roditelji?<\/p>\n

Nekad je patriotizam podrazumijevao spremnost za odlazak u rat, nacionalne sportske uspjehe, grupno pjevanje himne i mahanje zastavama. Moderni patriotizam je dobar posao, pla\u0107anje poreza, ulaganje u obrazovanje, briga za okolinu, recikliranje otpada, dobri odnosi u lokalnoj zajednici, visoke moralne vrijednosti. Kad \u0107emo to kao nacija shvatiti do nas je. Ne treba \u010dekati politi\u010dke elite da uvedu te promjene. Njima je dobro i ovako. Zapravo, ovo i jeste njihov teren i njihov sistem koji su sebi izgradili. Na\u0161 nije. Mi svoj tek trebamo stvoriti.<\/p>\n

Koliko \u0107e ovaj matriks u kojem \u017eivimo jo\u0161 potrajati zavisi od nas i na\u0161e spremnosti da se mijenjamo, a mijenjati trebamo vokabular, na\u010din razmi\u0161ljanja i radne navike. Za po\u010detak, predla\u017eem da termin \u201eradno mjesto\u201c zamijenimo sa \u201eposao\u201c. Nije to neki veliki korak, ali je neophodan.<\/p>\n

nikolakuzet.blogspot.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Koliko \u0107e ovaj matriks u kojem \u017eivimo jo\u0161 potrajati zavisi od nas i na\u0161e spremnosti da se mijenjamo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-214781","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214781","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=214781"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214781\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=214781"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=214781"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=214781"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}