{"id":214750,"date":"2016-10-12T09:19:52","date_gmt":"2016-10-12T07:19:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=214750"},"modified":"2016-10-12T09:19:52","modified_gmt":"2016-10-12T07:19:52","slug":"strast-prema-poslu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/10\/12\/strast-prema-poslu\/","title":{"rendered":"Strast prema poslu"},"content":{"rendered":"

\"miya-tokumitsu\"<\/a>Pi\u0161e: Miya Tokumitsu<\/strong><\/p>\n

Op\u0107e je prihva\u0107ena ideja da moramo raditi kako bismo zaslu\u017eili dovoljno za pre\u017eivljavanje, no sve je u\u010destalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tr\u017ei\u0161te ne mo\u017ee apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promi\u010de takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ni\u0161ta drugo doli uznapredovala iluzija o savr\u0161eno produktivnom nad\u010dovjeku – brojna istra\u017eivanja i dru\u0161tvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a \u017eivotni vijek onih koji se u njega upu\u0161taju osjetno kra\u0107i i nekvalitetniji.<\/p>\n

Strast je postala novi zahtjev na radnom mjestu \u2013 i tome bi se trebalo opirati.<\/p>\n

Beskrajno produktivan radnik, kojem ne preostaje suvi\u0161e vremena za odmor, a kamoli ikakve potrebe ili \u017eelje za istim, u dana\u0161njem se svijetu name\u0107e kao herojska ikona, osobito u tenzi\u010dnim profesionalnim miljeima Silicijske doline i Wall Streeta. Po\u017eeljne karakteristike takve individue podrazumijevaju transcendiranje potrebe za snom, zdravstvenom skrbi, me\u0111uljudskim vezama i bilo kakvim drugim obavezama koje bi je mogle odvratiti od posla i profita.<\/p>\n

U ovom svijetu, legende se pri\u010daju o ljudima koji ostaju u uredu po sto sati bez prekida, rade i uz groznicu od 40 \u00b0C te zbog posla propu\u0161taju glazbene recitale svoje djece. Plan je da se radnici kroz odbijanje brige o vlastitom zdravlju pretvore u nadljude.<\/p>\n

Ovaj fenomen vi\u0161e je od deprimiraju\u0107eg: jednostavno re\u010deno, on je opasan. <\/p>\n

Dvadesetjednogodi\u0161nji pripravnik londonskog ureda Bank of America Merrill Lynch iznenada je preminuo 2013. godine, nakon \u0161to je radio do 6 ujutro tri dana za redom. Tijekom ljeta 2014. godine, voza\u010d kamiona teglja\u010da preokrenuo je svoje vozilo na autocesti New Jersey, pritom te\u0161ko ozlijediv\u0161i komi\u010dara Tracyja Morgana te usmrtiv\u0161i njegova prijatelja. Voza\u010d kamiona nije spavao preko dvadeset i \u010detiri sata. <\/p>\n

Ne\u0161to manje medijske pozornosti privla\u010de u\u010destaliji oblici degradacije koje pretjeran rad i manjak sna nanose tijelu: pove\u0107ane stope razbolijevanja, tjeskoba, depresija, \u010dak i koronarna bolest srca.<\/p>\n

Svi ovi primjeri \u2013 od naglih, preranih smrti, do istro\u0161enih imuniteta koji se ne uspijevaju obraniti od gripe \u2013 posljedice su toga koliko dopu\u0161tamo da posao dominira na\u0161im \u017eivotima. Izvan panteona super-radnika s basnoslovnim zaradama, ostali radnici rade sve dulje, a spavaju sve kra\u0107e. U zanimanjima od medicine do vo\u017enje kamiona, razvu\u010deni radni rasporedi koji koloniziraju sve vi\u0161e na\u0161eg budnog vremena (kao i sna), postaju pitanje ponosa. Tome je tako, iako studije kontinuirano pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan.<\/p>\n

Me\u0111u brojnim razlozima za ukidanje \u010detrdesetosatnog radnog tjedna, novinarka Sara Robinson isti\u010de radni\u010dke kulture koje promoviraju strast radnika prema poslu. Ona vidi korijene ove kulture prvenstveno u bran\u0161i industrije obrane, a zatim i u tehnolo\u0161koj industriji Kalifornije tijekom kasnog dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n

Tijekom Hladnog rata, kompanije povezane uz bran\u0161u obrane, poput Lockheeda iz doline Santa Clara, privla\u010dile su mno\u0161tvo ambicioznih znanstvenika. \u010cinilo se kako ovi radnici dijele odre\u0111ene zajedni\u010dke crte li\u010dnosti, uklju\u010duju\u0107i nezgrapnost u dru\u0161tvenim situacijama, emocionalnu otu\u0111enost, te specifi\u010dnu ustrajnost u pogledu svoga rada, do te mjere da su mu \u201eposve\u0107ivali svaki budni sat, obi\u010dno nau\u0161trb odnosa koji nisu imale veze s poslom, vje\u017ebanja, sna, prehrane, pa \u010dak i osobne higijene.\u201c U kasnim 1950-ima, psiholog kompanije Lockheed odredio je oznaku za ovaj specifi\u010dan skup karakteristika: \u201esci-tech osobnost.\u201c<\/p>\n

Menad\u017eeri su bili prona\u0161li tip radnika koji rado po strani ostavlja sve \u017eelje i obveze koje nisu vezane uz posao, pa \u010dak i najosnovnije fizi\u010dke potrebe poput higijene i sna, i to \u010dini se dugoro\u010dno.<\/p>\n

Ovi radnici nisu bili ozna\u010deni kao problemati\u010dni ve\u0107 kao \u201estrastveni\u201c, sa svim pozitivnim konotacijama te rije\u010di. A do 1980-ih, dolina puna \u201estrastvenih\u201c radnika postala je plodno tlo za rastu\u0107u industriju tehnologije. Strastveni udarni radnici poput Stevea Jobsa postali su ikone, i to ne samo radnicima u industriji tehnologije, ve\u0107 i kulturi u \u0161irem smislu.<\/p>\n

Budu\u0107i da je strast postala novi zahtjev na radnom mjestu, bilo je potrebno izna\u0107i na\u010din njezina mjerenja, ne bi li se strast pojedinih radnika mogla uspore\u0111ivati i koristiti u sistemu nagrada i kazni. Menad\u017eeri su posegnuli za najlijenijim, najlak\u0161e grafikonski prikazivijim, najnedomi\u0161ljatijim mogu\u0107im kriterijem mjerenja te neopipljive kvalitete: brojem sati provedenih u uredu.<\/p>\n

Ovo nepopustljivo pravilo uvelike je na snazi i danas. \u201eNaprosto ne znamo kako druk\u010dije procjenjivati [radnike], osim po broju sati koje provode na poslu,\u201c \u017ealio se upravitelj ureda timu savjetnika za ure\u0111enje radnog mjesta 2014. godine. Ova indignacija iskazana je godinu dana nakon \u0161to su savjetnici proveli studiju tog istog radnog mjesta, koja je otkrila da su zaposlenici bili produktivniji kad ih se ohrabrivalo da uzmu povremene pauze od posla i kad im je (zamislite vi to) \u201ebilo dopu\u0161teno da napuste radno mjesto \u010dim odrade odre\u0111enu koli\u010dinu posla.\u201c<\/p>\n

Mjerenje strasti satima usmjerilo je trajanje radnog tjedna prema kontinuiranoj inflaciji, do to\u010dke u kojoj ljudi ustvari skra\u0107uju vlastiti \u017eivotni vijek i ugro\u017eavaju druge \u2013 ponekad naglo i tragi\u010dno \u2013 u potrazi za vje\u010dito nedosti\u017enim idealom kapitalisti\u010dkog individualizma.<\/p>\n

Za\u0161to si dopu\u0161tamo da nastavljamo ovako \u017eivjeti? Ako prema \u201eradi-\u0161to-voli\u0161\u201c etici u\u017eitak u radu proizlazi iz samog \u010dina proizvodnje, \u0161to to onda radnici \u010dine tijekom svih onih dodatnih sati kada ne proizvode ili ne proizvode dovoljno dobro? Za\u0161to radnici na pla\u0107i ostaju u uredu nakon kraja radnog vremena ili kada su ve\u0107 pre\u0161li to\u010dku smislene proizvodnje, \u010dine\u0107i sebe same dugoro\u010dno manje sposobnima?<\/p>\n

Odgovor o\u010dito nema nikakve veze s ekonomskom racionalno\u0161\u0107u, ali itekako ima veze s ideologijom. Premda obi\u010dne Excel tablice u nekoj mjeri po vanj\u0161tini nali\u010de empirijskim, objektivnim podacima o navodnoj strasti radnika, istina je da se strast ne mo\u017ee izjedna\u010diti sa satima provedenima u uredu, niti je zbog nje potrebno pregarati. Strast je pre\u010desto krinka za pregaranje koje biva zaogrnuto retorikom o samoispunjenju.<\/p>\n

Pogre\u0161no postavljena logika koja strast mjeri satima o\u010dituje se u traljavo obavljenom poslu, a to nije ne\u0161to \u0161to bi dopustio\/la netko koga navodno obuzima strast prema vlastitom radu. Nagla\u0161avanje strasti kao vrijednosti me\u0111u radnicima umanjuje va\u017enost drugih potencijalnih \u2013 naizgled o\u010ditih \u2013 pristupa radu koji se u ve\u0107oj mjeri odnose na kvalitetu samog rada, poput kompetencije i dobrih namjera.<\/p>\n

Strast, pregaranje i 24\/7 temporalnost povezuje ne\u0161to ja\u010de od potrebe za jednostavnim menad\u017eerijalnim mjernim sistemom. Carl Cederstr\u00f6m i Peter Fleming tvrde kako je priroda rada danas takva da eksploatira radnike ne samo tijekom njihova radnog vremena, ve\u0107 i kroz njihovu \u017eivotnu svakodnevicu.<\/p>\n

Poslodavci te\u017ee iskori\u0161tavanju na\u0161ih \u201eljudskih kvaliteta poput socijalne inteligencije, reciprociteta, komunikacije i zajedni\u010dke inicijative.\u201c Oni dodaju kako je \u201etradicionalno mjesto proizvodnje \u2013 npr. tvorni\u010dka pokretna traka \u2013 raspr\u0161eno u svaki kutak na\u0161ih \u017eivota, jer danas sama na\u0161a dru\u0161tvenost stvara vrijednost za poslovanje.\u201c<\/p>\n

Ova logika primjenjuje se na skoro svim razinama radne snage, od direktora kao javnog lica vlastite korporacije, do konobarskog \u010davrljanja. Kada se na poslu u svakom trenutku zahtijeva osobna autenti\u010dnost, \u201ena\u0161a autenti\u010dnost vi\u0161e ne pru\u017ea uto\u010di\u0161te od obavezne izvje\u0161ta\u010denosti ureda, ve\u0107 predstavlja upravo onaj medij kroz koji posao cijedi \u017eivot iz nas.\u201c Ako svi ionako \u010ditavo vrijeme radimo, a distinkcije izme\u0111u na\u0161eg radnog i ne-radnog sebstva postaju zamu\u0107ene, ostajanje u uredu sat vremena ili tri sata du\u017ee ne \u010dini se kao isuvi\u0161e zna\u010dajna odluka.<\/p>\n

A jednom kada radnik internalizira radi-\u0161to-voli\u0161 etiku, te\u0161ko je re\u0107i radi li se uop\u0107e o odluci.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Plan je da se radnici kroz odbijanje brige o vlastitom zdravlju pretvore u nadljude<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":214751,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-214750","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214750","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=214750"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214750\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/214751"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=214750"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=214750"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=214750"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}