![\"14599839_1135149556551949_975213046_o\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/10\/14599839_1135149556551949_975213046_o-240x300.jpg\")
\n\u201eZa Beograd, da tra\u017eim brata,\u201c odgovori Vukosava.<\/p>\n
Ibrahime, pri\u010dat \u0107u ti o mojoj nani Vukosavi. Umrla je, Bog joj se smilovao, daleke 1970-te godine, zapo\u010de svoje kazivanje u \u0160toju kod Ulcinja majka mog prijatelja Ramiza (\u010cindrak) Grbovi\u0107. Bila je rodom iz Babina kod Berana iz poznate ku\u0107e Vuki\u0107evi\u0107. Imala je dva brata. Stariji je bio u Beogradu, ina\u010de ilegalac i \u010dlan Komunisti\u010dke partije, a mla\u0111i je \u017eivio u Babinama. Vukosava je imala oko dvadeset pet godina i \u017eivjela je u zajednici na o\u010devom imanju sa mla\u0111im, o\u017eenjenim bratom. Brat je zbog posla \u010desto odsustvovao od ku\u0107e a snaha je za vrijeme njegovog odsustva pokazivala znakove sumnjivog morala. Vukosava je bila poznata kao djevojka visokih moralnih normi pona\u0161anja te zbog snahinog pona\u0161anja odlu\u010di da sve ostavi i krene kod starijeg brata u Beograd.<\/p>\n
Bilo je to po zavr\u0161etku Prvog svjetskog rata i tada nije bilo prevoza, tako da se pje\u0161ice uputi u pravcu Beograda. Idu\u0107i kaljavom d\u017eadom, prvi ak\u0161am je zate\u010de na ulasku u selo Petnjica. Na samom ulazu u selo ugleda prelijepu kamenu kulu (kula Kr\u0161i\u0107a) i \u010dovjeka kako cijepa drva u avliji. Umorna i promrzla, Vukosava nazva dobro ve\u010de neznancu. Doma\u0107in odgovori na pozdrav o\u010dekuju\u0107i pitanje. Ali, moja nana vi\u0161e nije mogla ni rije\u010di progovoriti. Samo je \u0161irom otvorenih o\u010diju posmatrala \u010dovjeka.<\/p>\n
\u201eKuda si krenula djevojko?\u201c upita doma\u0107in.
\n\u201eZa Beograd, da tra\u017eim brata,\u201c odgovori Vukosava.<\/p>\n
\u201eKakav Beograd, kakvog brata? Zna\u0161 li ti koliko je to daleko i da su \u0161ume pune razbojnika? Opasan je to put i za mu\u0161ko a pogotovu za \u017eensko \u010deljade. Bujrum na konak, odmori se i naspavaj. Smjestit \u0107u te u \u017eenske odaje pa ujutro vidi \u0161ta \u0107e\u0161 i kud \u0107e\u0161\u201c.<\/p>\n
Ak\u0161amski vakat i hladno vrijeme, ljubazan i dobronamjeran odnos doma\u0107ina u\u010dini\u0161e da Vukosava prihvati ponudu. Prespavala je tu ve\u010der sa \u017eenama u kuli Kr\u0161i\u0107a.<\/p>\n
Prema kazivanjima onih koji su je poznavali, moja nana je u tom vaktu bila prava ljepotica. Iskupilo se tu ve\u010der, kod doma\u0107ina Kr\u0161i\u0107a, na sijelu puna odaja ljudi i \u017eena. Bogami dragog, te ve\u010deri Vukosavin ponos, odlu\u010dnost, moral i ljepota o\u010dara prisutne. Jo\u0161 kada kroz razgovor saznado\u0161e su\u0161tinski razlog njenog odlaska od ku\u0107e i namjeru da se vi\u0161e nikada ne planira vratiti sa snahom da \u017eivi pod istim krovom, \u0161irom joj otvori vrata srca prisutnih. Svi su po\u017eeljeli da na\u0111u na\u010dina kako da je trajno zadr\u017ee u svojoj sredini.<\/p>\n
\u201eDraga Ramiza, tada\u0161nji starci su bili pravi mudraci. Vidjeli su oni da se ja vi\u0161e ne planiram vra\u0107ati u Babine a i da sam odlu\u010dna nastaviti put za Beograd. Znali su kakvim opasnostima se izla\u017eem prilikom takvog putovanja i \u017eeljeli su da mi pomognu. Zato su rije\u0161ili da me poku\u0161aju odvratiti od takve opasnosti. Tako mi ponudi\u0161e da se udam za nao\u010ditog a Bogami i bogatog momka. Predlo\u017ei\u0161e mi Deliju Rastodera. \u0160\u0107eri moja, meni je takva ponuda toliko te\u0161ko pala, da sam molila Boga da se zemlja otvori ispod mene kako bih propala u nju. \u010cinilo mi se da bi mi bilo lak\u0161e da me zemlja proguta nego da se udam. Znala sam da su oni muslimani a ja pravoslavka. Vidjela sam i da su oni fini ljudi i da su me ljudski primili ali gdje da se udam?\u201c \u010desto bi mi ovako o tim doga\u0111ajima govorila nana.<\/p>\n
Ve\u0107 sjutradan, doma\u0107in Kr\u0161i\u0107 napravi situaciju da se \u201eslu\u010djno\u201c sretnu Delija i Vukosava kako bi se upoznali i popri\u010dali. Neka se vide momak i djevojka pa ako Bog da da se dopadnu jedno drugom neka sami odlu\u010de \u0161ta \u0107e i kako \u0107e dalje. Ali prije susreta doma\u0107in re\u010de Vukosavi:<\/p>\n
\u201eSlu\u0161aj me \u0161\u0107eri, volja ti ostani u kuli koliko ti drago, volja ti idi za Beograd a volja tvoja i ako se odlu\u010di\u0161 udati. Ti mora\u0161 odlu\u010diti \u0161ta ti je \u010diniti.\u201c<\/p>\n
Ovako je moja nana opisivala prvi susret sa Delijom nastavi Ramiza pri\u010du:<\/p>\n
\u201eDelija bija\u0161e visok, fin i nao\u010dit momak. Lijep i u\u010dinje mi se fine naravi. Boga mi se on meni na prvi pogled dopade. Ali sam zamolila da mi daju jo\u0161 jednu no\u0107 i dan da razmislim.\u201c<\/p>\n
Tako je moja nana igrom sudbine do\u0161la u situaciju da bira put za Beograd ili \u017eivotnog saputnika. Hvala Bogu izabrala je udaju za moga dedu i slu\u0161aj sada \u0161ta se dalje de\u0161ava.<\/p>\n
Ja ne znam ta\u010dno koliko je dugo \u017eivjela u braku sa mojim dedom. Ali znam da je izrodila desetoro djece sa Delijom. Na\u017ealost, samo prvo i deseto je ostalo \u017eivo a onih osmoro izme\u0111u njih su pomrla. \u017dive su najstarija Vukosavina \u0161\u0107er Bajra (moja tetka) i najmla\u0111a Fatima (moja majka). Neka od onih osmoro umrlih su umirala u razli\u010ditim situacijama. Jedna su umirala na poro\u0111aju, neka poslije nekoliko mjeseci ali nije se nikada saznao uzrok smrti.
\nVukosavinim neda\u0107ama nikada kraja. Kada je moja majka (Fatima) imala \u010detrdeset dana, krene moj dedo na sedleniku u planinu, da kupi volove. Bilo je zimsko doba i nai\u0111e sa konjem na poledicu. Pri\u010dala mi je nana da je sedlenik bio azgin konj i kako se poklizao, zbaci Deliju sa sedla i on padne svom te\u017einom le\u0111ima na zemlju. Sve vrijeme je le\u017eao u postelji i dvadeseti dan nakon tog doga\u0111aja je umro. Nana je \u017eivjela dugo godina poslije njegove smrti. Tetka Bajra je imala jedanaestoro djece a moja majka Fatima mene i dva brata, A\u0107ifa i Almira. Zadnjih deset godina \u017eivota nana Vukosava je \u017eivjela sa mojom majkom. E, moj Ibrahime, kakva je to \u017eena bila samo da ti je znati sa suzama u o\u010dima zavr\u0161i Ramiza kazivanje.
\n***
\nDefinitivno me niko ne mo\u017ee ubijediti da na ovim prostorima nije bilo ljudi i istinskog su\u017eivota. Koliko je ovakvih i sli\u010dnih situacija bilo na ovim prostorima jedino Bog zna. U svim religijama i narodima, bez izuzetka. Ljudi su uvijek ljudi. Bez obzira na situacije. Naprotiv, kada se namjesti odre\u0111ena situacija da se u\u010dini dobro, ljudi takve situacije ne propu\u0161taju. Ne koriste tu\u0111e nevolje da profitiraju. Gledaju da \u010dine dobro i da se na\u0111u pri ruci onima koji su u nevolji.<\/p>\n
Zato sam i poku\u0161ao sa\u010duvati ovaj istiniti doga\u0111aj od zaborava. Kao pouku budu\u0107im generacijama. Mo\u017eda u nekom probudi ljudskost i osje\u0107aj za \u010dinjenje dobra drugima. Nikada se ne zna. Va\u017eno je da se posije sjeme dobra a na Bogu je i od Njega zavisi ho\u0107e li se i gdje \u0107e se to sjeme razviti u plod. Na nama je da \u010dinimo i \u0161irimo dobro okolo nas.<\/p>\n
Na\u017ealost, ovo je vrijeme zla i tiranije. Profit je na prvom mjestu a ljudi i ljudske sudbine su kolateralna \u0161teta i sredstvo za postizanje cilja. Generalno gledaju\u0107i, skoro i da nema ljudskosti. \u017divimo u vremenu moralnih i duhovnih ni\u0161tavila. \u010cak su i Uzvi\u0161enog Boga materijalizirali i smjestili mu prijesto u trezor banke. Dana\u0161nji bog se naziva dolar a njegov prijesto zovu bankama. Nezasiti su u gomilanju materijalnih dobara. \u010cekaju da im zemlja nezasita usta napuni.<\/p>\n
Ipak, da nije \u010destitih ne bi ni sunce grijalo. Ima nade sve dok na zemlji postoji jedan rob koji \u010dini dobro u Ime Boga. Ima nade za ljudski rod. Postoje i u ovom haosu dobro\u010dinitelji. Ima ih u svim religijama i narodima. U budu\u0107nosti \u0107e nas ako Bog da iz dana u dan bivati sve vi\u0161e. Zlo\u010dinitelji nemaju \u0161anse iako sada vladaju. Pobjeda je na strani dobra i ta\u010dka.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-214627","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214627","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=214627"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214627\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":281222,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214627\/revisions\/281222"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=214627"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=214627"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=214627"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}