{"id":214026,"date":"2016-09-30T09:23:55","date_gmt":"2016-09-30T07:23:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=214026"},"modified":"2016-09-30T09:23:55","modified_gmt":"2016-09-30T07:23:55","slug":"godina-satanskih-stihova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/30\/godina-satanskih-stihova\/","title":{"rendered":"Godina Satanskih stihova"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Sayed Kashua<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-300x220.jpg\" alt=\"sayed_kashua\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-214027\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Sayed_Kashua.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Pro\u0161log vikenda sam do\u017eiveo jak udar pro\u0161losti s kraja 80-ih godina 20. veka. Doputovao sam iz Izraela u Njujork kao palestinski pisac po pozivu knji\u017eevnog festivala iz Bruklina. Poseta je na moj zahtev bila kra\u0107a od 24 sata. Sa organizatorima sam se dogovorio da me posle nastupa prevezu na aerodrom da uhvatim prvi avion ku\u0107i. Za tako kratko putovanje sam poneo omanju torbu, koju sam sada nosio dok sam pe\u0161a\u010dio od svog hotela ka mestu odr\u017eavanja festivala. U njoj su bili samo laptop, ko\u0161ulja i pantalone, ali mi je ubrzo ote\u017eala, pa sam je prebacivao s ramena na rame. Znojio sam se i pomi\u0161ljao da zaustavim taksi, iako je mapa na telefonu pokazivala da do odredi\u0161ta imam jo\u0161 pet minuta hoda.<\/p>\n<p>Dok sam \u010dekao zeleno svetlo na poslednjem pe\u0161a\u010dkom prelazu, prekoputa zgrade u kojoj se odr\u017eavao festival, spustio sam torbu na plo\u010dnik da povratim dah. Mno\u0161tvo ljudi je stajalo oko raznih pozornica podignutih ispred zgrade festivala. Mladi ljudi su sedeli po stepenicama ispred ulaza. U mom pozivnom pismu je pisalo da nastupam u nekoj sali unutar zgrade.<\/p>\n<p>Dok sam razmi\u0161ljao kako da se probijem do ulaza, shvatio sam da pored mene stoji Salman Rushdie. \u010cekao je da pre\u0111e ulicu kao i ja. Nije bilo nikakve sumnje: to je on, i Margaret Atwood pored njega. Odmah sam podigao svoju zelenu torbu sa plo\u010dnika i izmakao se nekoliko koraka, na udaljenost za koju sam mislio da je bezbedna. Oznojen i zajapuren, sa zelenom torbom zbog koje bi neki neiskusni grani\u010dar u Izraelu pucao na mene bez pitanja \u2013 nisam \u017eeleo da neko pomisli da sam tu da bih naudio Salmanu Rushdieu. Nerviralo me je to \u0161to se uvek pona\u0161am kao osumnji\u010deni i o\u010dekujem da \u0107u drugima biti sumnjiv. Nadao sam se da moje pona\u0161anje ne\u0107i privu\u0107i pa\u017enju Rushdievih telohranitelja. Onda je kao za inat moj telefon progovorio: \u201eStigli ste na odredi\u0161te\u201c.<\/p>\n<p>Ali telohranitelja nije bilo \u2013 to jest, nije bilo ljudi u odelima i \u017eicama koje im vire iz u\u0161iju. Rushdie je bio jedina osoba u okolini koja je nosila sako. U stvari, i Margaret Atwood je bila u sakou.<\/p>\n<p>Kada se upalilo zeleno svetlo, nisam se pomerio. Sa\u010dekao sam da \u010dovek koji je obele\u017eio kraj doba nevinosti moga detinjstva odmakne ispred mene. Tada sam bio u ni\u017eim razredima srednje \u0161kole u mom rodnom mestu Tiri. \u017divot je bio jednostavan, svi smo bili sli\u010dni, isto smo se obla\u010dili, gledali smo iste programe na televiziji, na\u0161i roditelji su primali sli\u010dne plate i govorili smo istim dijalektom. Nismo znali da smo manjina i da smo siroma\u0161ni. \u017divot je bio lep.<\/p>\n<p>\u201eIdioti. Tako ga samo besplatno reklamiraju\u201c, se\u0107am se o\u010devog komentara na TV prenos demonstracija protiv Rushdieve prokazane knjige Satanski stihovi. Novi nastavnik veronauke nam je govorio o progonima muslimana i obja\u0161njavao za\u0161to su nevernici osu\u0111eni na smrt. Mi smo hteli da budemo dobra deca. Novi nastavnik se razlikovao od prethodnih. Li\u010dio je na sve\u0161tenika: imao je dugu bradu, uvek belu ko\u0161ulju i bio veoma ubedljiv. \u010cinilo nam se da on zna pravi put. \u010cesto je pominjao otkrivene delove tela u\u010denica, oganj pakla, nevernike i komuniste koji su neprijatelji islama i muslimana. Moj razred se tada prvi put podelio, a bili smo zajedno od pred\u0161kolskog uzrasta.<\/p>\n<p>Nismo znali ko su to komunisti. Znali smo samo da \u0161iju\u2019in (\u201ekomunisti\u201c na arapskom) podr\u017eavaju partiju Hada\u0161 i da je to partija za koju su glasali neki od na\u0161ih roditelja, dok su drugi glasali za neke druge partije u Knesetu. Mi, deca glasa\u010da Hada\u0161a, bili smo o\u010dajni zbog napada dece iz porodica koje su glasale za Laburisti\u010dku partiju ili Progresivnu listu za mir. Posle \u0161kole su nam govorili da nismo muslimani i da \u0107emo zavr\u0161iti u paklu. Tada sam prvi put pomislio da su nas otac i njegovi drugovi prevarili, da su od nas sakrili \u010dinjenicu da smo nevernici \u2013 mi, koji smo verovali da smo dobra deca.<\/p>\n<p>Novi nastavnik nam je onda govorio o mud\u017eahedinima. Ve\u0107 sam mu slepo verovao i nisam imao nikakvih sumnji o tome ko su dobri, a ko lo\u0161i momci. On je mud\u017eahedine poredio sa herojima iz doba proroka Muhameda. Oni su zaista li\u010dili na njih. Obla\u010dili su se kao ljudi iz Al Risala (Poruke), filma o po\u010decima islama koji sam gledao bezbroj puta i uvek bio na strani muslimana koji se bore protiv zlih nevernika i ubica.<\/p>\n<p>\u201eNjih finansira CIA\u201c, tvrdio je moj otac, ali ja mu vi\u0161e nisam verovao kada govori protiv slavnih boraca koji ginu za muslimane. Iskreno sam mrzeo Rushdiea i bio siguran da je i on komunista. Te godine kada su objavljeni Satanski stihovi prvi put sam \u010duo za Hamas koji preti da podeli intifadu. Iste godine u na\u0161em mestu su se pojavili ljudi u belim galabijama. Moj otac im nije otvarao vrata, ali sam od dece u \u0161koli saznao da se predstavljaju kao \u201epropovednici\u201c, da pri\u010daju stra\u0161ne pri\u010de i da su veoma fini. U godini Satanskih stihova jedna devoj\u010dica iz razreda je do\u0161la u marami, a onda u hid\u017eabu i neobi\u010dnim haljinama kakve nikada ranije nisam video.<\/p>\n<p>Koliko sam samo prezirao \u010doveka koji je sada hodao ispred mene ka zgradi knji\u017eevnog festivala. Niko od nas tada nije \u010ditao njegovu knjigu, niti smo to \u017eeleli. Sa\u010deka\u0107u da on u\u0111e prvi, pa \u0107u onda u\u0107i i ja. \u201eEksplodirala je bomba u \u010celsiju\u201c, uzviknula je \u017eena na pe\u0161a\u010dkom prelazu pokrivaju\u0107i usta \u0161akom i zure\u0107i u telefon. U vestima je kasnije objavljeno da je bomba\u0161 ro\u0111en u Avganistanu. Otac mu je bio mud\u017eahedin.<br \/>\n<a href=\"http:\/\/pescanik.net\/godina-satanskih-stihova\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.haaretz.com\/opinion\/.premium-1.743718\" target=\"_blank\">Haaretz<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8220;Njih finansira CIA\u201c, tvrdio je moj otac, ali ja mu vi\u0161e nisam verovao kada govori protiv slavnih boraca koji ginu za muslimane<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":214027,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-214026","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214026","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=214026"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214026\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/214027"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=214026"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=214026"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=214026"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}