{"id":213956,"date":"2016-09-29T08:41:18","date_gmt":"2016-09-29T06:41:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=213956"},"modified":"2016-09-29T08:41:18","modified_gmt":"2016-09-29T06:41:18","slug":"da-je-tito-ziv-vjerojatno-bi-se-sastajao-s-junckerom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/29\/da-je-tito-ziv-vjerojatno-bi-se-sastajao-s-junckerom\/","title":{"rendered":"Da je Tito \u017eiv, vjerojatno bi se sastajao s Junckerom"},"content":{"rendered":"

Autor: Bartul \u010covi\u0107<\/strong>
\n
\n\"gal_kirn\"<\/a>Razgovor sa Galom Kirnom*<\/strong> je vo\u0111en krajem lipnja 2016. godine na Ohridu, u vrijeme odr\u017eavanja tre\u0107e po redu School for Politics and Critique, u organizaciji skopskog Institute of Social Sciences and Humanities.<\/em><\/p>\n

U procesima oko\u0161tavanja re\u017eima tijekom druge polovice dvadesetog stolje\u0107a, te nakon propasti realnih socijalizama u 1990-ima, na\u0161e je dru\u0161tvo raskinulo s partizanskim sje\u0107anjem. No i partizanska praksa predstavlja raskid \u2013 na temeljnoj razini ona je ponudila emancipatornu projekciju transnacionalne antifa\u0161isti\u010dke solidarnosti otvorene prema svim dijelovima dru\u0161tva, osim onim fa\u0161isti\u010dkim. Emancipatorni potencijal sje\u0107anja na partizanske prakse danas se razbija o nacionalisti\u010dke i liberalne revizije. Prve im odri\u010du transnacionalnost, a druge revolucionarnu emancipatornost. O politi\u010dkim potencijalima partizanstva razgovarali smo s Galom Kirnom.<\/p>\n

Mo\u017eete li nam definirati \u201epartizanski prijelom\u201c, sintagmu koju \u010desto koristite u svojim tekstovima, te njegov u\u010dinak na polju kulture i umjetnosti?<\/strong><\/p>\n

Zapo\u010deo bih radikalnom politi\u010dkom teorijom u kojoj definicija prijeloma ne bi isklju\u010divo podrazumijevala jasan raskid s pro\u0161lo\u0161\u0107u (npr. revoluciju), ve\u0107 proces koji povla\u010di ozbiljne materijalne posljedice za stvarnost i u sklopu kojeg revolucionarni doga\u0111aj predstavlja tek po\u010detak. U historijskom kontekstu, \u201epartizanski prijelom\u201c locirao sam u periodu Drugog svjetskog rata, unutar onoga \u0161to obi\u010dno nazivamo Narodnooslobodila\u010dkom borbom, koja je izvr\u0161ila najdalekose\u017eniji preokret u balkanskoj povijesti dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n

Ovaj prijelom, koji je rezultirao novom Jugoslavijom, kvalitativno se razlikovao od polufa\u0161isti\u010dkog i perifernog politi\u010dkog ustroja stare Jugoslavije, kao i od nacisti\u010dkog okupacijskog aparata potpomognutog lokalnim kolaboracionistima. Drugim rije\u010dima, kvalitativna razlika nije bila isklju\u010divo izra\u017eena razli\u010ditim bojama vojnih uniformi, ve\u0107 politi\u010dkim principima temeljnih politi\u010dkih organizacija: naciste i lokalne kolaboracioniste, ali i predstavnike stare Jugoslavije, mo\u017eemo kao bur\u017eoaske formacije zajedno svrstati pod princip etni\u010dke mr\u017enje i nacionalisti\u010dkog isklju\u010divanja, uz minimalnu politi\u010dku razliku izme\u0111u polufa\u0161isti\u010dke monarhisti\u010dke diktature i \u010diste fa\u0161isti\u010dke diktature.<\/p>\n

Nasuprot tomu, Narodnooslobodila\u010dka borba utemeljila je politi\u010dku formaciju otvorenu prema svima \u2013 osim, naravno, prema fa\u0161istima. Njezini temeljni politi\u010dki principi bili su transnacionalna antifa\u0161isti\u010dka solidarnost i uspostavljanje nove oslobo\u0111ene dr\u017eave. Jugoslavenska antifa\u0161isti\u010dka borba nije bila samo \u201enegativna\u201c \u2013 ona je tako\u0111er afirmirala novi politi\u010dki imaginarij: multinacionalnu federaciju i novu Jugoslaviju (kroz odluke AVNOJ-a iz 1943. godine), ozna\u010div\u0161i time pokretanje procesa socijalne revolucije, \u0161to je otvorilo politi\u010dki prostor kakav se u Europi okupiranoj od nacista smatrao nezamislivim.<\/p>\n

Tko bi bio voljan riskirati vlastiti \u017eivot u ime ideje, za multinacionalnu federaciju, bratstvo i jedinstvo ili ne\u0161to tomu sli\u010dno, u vrijeme kada se \u010dinilo da \u0107e nacisti\u010dka pobjeda i dugotrajna okupacija biti vjerojatniji ishod? Dakle, otpor nije mogao krenuti samo iz \u201enegacije\u201c kao borba protiv okupatora, ve\u0107 je morao biti utemeljen na obe\u0107anju novoga svijeta i dru\u0161tva. Na odre\u0111en na\u010din, ovo je bilo povezano s poljem kulture i umjetnosti, kako je to briljantno prikazao Miklav\u017e Komelj. Ne radi se samo o politi\u010dkim organizacijama, Komunisti\u010dkoj partiji i novoformiranim Narodnooslobodila\u010dkim odborima itd., ve\u0107 i o pojavi, kultivaciji te istovremenom razvoju nove simboli\u010dke mo\u0107i te imaginarij\u00e2. Kako simbolizirati ovaj novi svijet? Kako promi\u0161ljati o onome \u0161to se doga\u0111a u kontekstu revolucionarnog procesa koji je zahvatio mase? Nemojmo zaboraviti da je ve\u0107ina ljudi koja se pridru\u017eila partizanskom pokretu bila nepismena ili slabije obrazovana. Oni odlaze u \u0161umu, gdje se provode kampanje opismenjavanja \u2013 kroz brigade ili u omladinskim, \u017eenskim i drugim komunisti\u010dkim organizacijama. Vrijeme izme\u0111u oru\u017eanih borbi koristilo se za kulturno organiziranje i osna\u017eivanje, pru\u017eaju\u0107i temelj ovoj simboli\u010dkoj mo\u0107i, koja je bila neusporedivo ve\u0107a od one kakvu su prakticirali na drugoj, fa\u0161isti\u010dkoj strani.<\/p>\n

Ako smo svjesni ovoga, bolje \u0107emo razumjeti dijalekti\u010dki odnos izme\u0111u politi\u010dkog i vojnog djelovanja u gerilskoj borbi, te agitacijske, avangardne umjetnosti. Nije rije\u010d o promi\u0161ljanju umjetnosti pomo\u0107u starih, bur\u017eoaskih kategorija poput autonomije, nego o otvaranju \u0161ireg prostora kao podr\u0161ke politi\u010dkom, pa i vojnom procesu.<\/p>\n

Ovaj dublji partizanski prijelom iz perioda Drugog svjetskog rata bitan je za razumijevanje odre\u0111ene politi\u010dke autonomije koju su partizani u Jugoslaviji, ali i partizani od Italije do Gr\u010dke, ostvarili u odnosu na zapadne i sovjetske saveznike. Upravo je prvotna partizanska autonomija ono \u0161to je omogu\u0107ilo partizanski prijelom, kao i ono iz \u010dega je crpio svoju snagu. Navedene supersile nisu bile previ\u0161e naklonjene takvoj vrsti politi\u010dke autonomije, jer su hladnoratovski odnosi u velikoj mjeri ve\u0107 bili uspostavljeni za vrijeme Drugog svjetskog rata, stoga pri razmatranju partizanske autonomije valja istaknuti 1948. godinu, kada su slomljeni talijanski partizani i njihova Komunisti\u010dka partija, dok su ve\u0107 sljede\u0107e godine pora\u017eeni gr\u010dki partizani zbog raskida sa Staljinom i Titom. Me\u0111utim, 1948. godina je i svojevrstan nastavak partizanskog prijeloma \u2013 pokazala je kakve posljedice o\u010dekuju one koji ustraju pri poku\u0161ajima o\u010duvanja partizanske autonomije u tada\u0161njem iznimno opasnom okru\u017eenju, kada je svaka radikalna odluka ukazivala da niza\u0161to ne postoje garancije.<\/p>\n

Prebacimo se na trenutak u suvremeni kontekst i razmotrimo situaciju u kojoj se na\u0161ao Tsipras nakon referenduma. Nema sumnje kako on i vodstvo SYRIZA-e nisu imali nikakve garancije po pitanju toga \u0161to \u0107e se dogoditi oglu\u0161e li se na diktat Troike. Me\u0111utim, znali su to\u010dno \u0161to \u0107e se dogoditi ako ne otka\u017eu poslu\u0161nost i ako ostanu unutar Eurozone, u sklopu kreditnih odnosa koji im name\u0107u pra\u0107enje trenda. Mo\u017eete poku\u0161ati do neke mjere pregovarati, ali mogu\u0107 je tek ne\u0161to druga\u010diji, humanitarniji oblik mjera \u0161tednje. No, ako zaista ka\u017eete \u201eNE\u201c, ako zaista ka\u017eete \u201eOXI\u201c, povijesna situacija otvara se prema nepoznatom, onome \u0161to ne mo\u017eete predvidjeti. Ovo je druga definicija partizanskog prijeloma \u2013 nema garancije. Ve\u0107 idu\u0107eg dana mogu vas uni\u0161titi nacisti ili saveznici (kao \u0161to se dogodilo u gr\u010dkom slu\u010daju), ili se mo\u017eete na\u0107i u poziciji da stvorite ne\u0161to novo, sa svim svojim kontradikcijama i paradoksima. Neupitno je da moramo biti kriti\u010dni i prema jugoslavenskoj federaciji te jugoslavenskom socijalizmu, ali istovremeno treba prepoznati one politi\u010dke momente i procese koji su ukazivali na odstupanje od logike pukog \u201epra\u0107enja trendova\u201c (TINA \u2013 There is no alternative). To je ipak bila formacija koja se izborila sama za sebe. Postojao je moment samoautorizacije \u2013 ne\u0161to je proizi\u0161lo iz narodnih masa, a ne iz neke bo\u017eanske moralnosti ili lika velikog vo\u0111e Tita. Prijelom se proizveo i odr\u017eao unutar partizanskog pokreta.<\/p>\n

Koliko su antirevizionisti\u010dka borba i historiografski znanstveni rad bitni za ljevicu na Balkanu, odnosno, u kojoj mjeri je historijski revizionizam jedan od stupova trenutnog politi\u010dko-ekonomskog sistema?<\/strong><\/p>\n

Ovo je iznimno va\u017eno pitanje, zato \u0161to su od ru\u0161enja Jugoslavije, i op\u0107enito padom socijalizma, lijeva teorija i progresivna politi\u010dka praksa prestale koegzistirati u produktivnom, pa makar i napetom odnosu. Ovaj politi\u010dki i teorijski poraz popra\u0107en je sporijim usponom politi\u010dkih pokreta diljem regije, dok su u domeni teorije \u2013 iako uglavnom izvan dominantnih znanstvenih infrastruktura poput sveu\u010dili\u0161ta \u2013 barem u zadnjih deset godina razvijene mnogo ja\u010de analize i kritike politi\u010dke ekonomije, tranzicije, privatizacije, neoliberalizma i drugih tema povezanih s devedesetima. Nema dvojbe kako postoji i solidna kritika nacionalizma te historijskog revizionizma, no \u010dini mi se da te dvije struje (kritika ideologije i kritika politi\u010dke ekonomije) \u010desto ostaju na odvojenim poljima \u2013 treba nam obimnija studija koja \u0107e ih ujediniti na komplementaran na\u010din.<\/p>\n

Primjerice, iz perspektive marksisti\u010dke kritike veoma je malo toga napisano na temu nedavnih ratova, dok je puno vi\u0161e pa\u017enje posve\u0107eno ideolo\u0161kom fenomenu historijskog revizionizma, koji je zasigurno pomogao u stvaranju ratne klime, a zadr\u017eao se i nakon \u0161to su ratovi zavr\u0161ili.<\/p>\n

Revizionizam na prostoru biv\u0161e Jugoslavije ima razli\u010dita lica. Odre\u0111ena vrsta historijskog revizionizma ulazi u dr\u017eavni aparat reapropriraju\u0107i partizansku pro\u0161lost \u2013 primjerice, nagla\u0161avanjem va\u017enosti partizana za otvaranje puta slovenskoj nacionalnoj suverenosti, no uz poku\u0161aj zaborava Jugoslavije i socijalizma. Ista logika, koju koriste razli\u010diti akteri, na djelu je i u Hrvatskoj, Srbiji, te drugim biv\u0161im \u010dlanicama federacije. Postoji i ekstremniji oblik revizionizma, koji predstavlja ideolo\u0161ku formaciju na europskoj razini. U knjizi \u201eRat i revolucija\u201c, Domenico Losurdo tvrdi kako historijski revizionizam zapo\u010dinje u kasnim sedamdesetima i ranim osamdesetima, poku\u0161ajem brisanja cjelokupnog revolucionarnog naslje\u0111a \u2013 svega od Jakobinske do Oktobarske revolucije, kao i na\u0161eg lokalnog jugoslavenskog primjera partizanskog prijeloma, ali i antikolonijalne borbe te \u017eenskog pokreta. Ovo bismo mogli cini\u010dno definirati kao \u201ekraj povijesti\u201c \u2013 postoji samo TINA i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n

Seciranjem ideje Europe mo\u017eemo uo\u010diti ne samo poslijeratne projekte pacifizma i solidarnosti, ve\u0107 i mra\u010dnu, opskurnu stranu pri\u010de. Kao \u0161to to napominje Boris Buden, ve\u0107 su postojali periodi kada je Europa zaista bila politi\u010dki i ekonomski ujedinjena, primjerice, od sredine tridesetih do prve polovice \u010detrdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Nemojmo zaboraviti da su engleski i francuski politi\u010dari u to vrijeme neskriveno podr\u017eavali fa\u0161isti\u010dke tendencije i poprili\u010dno otvoreno tolerirali njihovu ulogu u \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu. Daleko su vi\u0161e strepili pred bolj\u0161evi\u010dkom opasno\u0161\u0107u \u2013 poku\u0161ali su sprije\u010diti ulazak internacionalnih brigada u \u0160panjolsku, dok su ih nakon rata dr\u017eali u koncentracijskim logorima. Ovo sve pripada prljavoj strani povijesti koja je objelodanjena prou\u010davanjem historijskog revizionizma i koju moramo imati na umu kada razmi\u0161ljamo o budu\u0107nosti Europe. Ne bismo smjeli olako o\u010dajavati u vezi doga\u0111aj\u00e2 poput Brexita, oplakuju\u0107i \u201eideju Europe\u201c kao simptomati\u010dnog mjesta koje nikada nije postojalo, barem ne onako kako su ga \u201ena\u0161e\u201c fantazije oblikovale. Trebali bismo zaista promisliti o toj ideji Europe i raznim oblicima u kojima se ona dosad manifestirala. Osnovna lekcija koju se mo\u017ee nau\u010diti prou\u010davanjem historijskog revizionizma jest ona o toplo-hladnoj koaliciji izme\u0111u (neo)liberalizma i (neo)fa\u0161izma. Naime, revizionisti\u010dko inzistiranje na afirmaciji mra\u010dne strane pro\u0161losti poma\u017ee priskrbiti legitimitet dana\u0161njim politi\u010dkim snagama, me\u0111u kojima predstavnici neoliberalizma zagovaraju \u201eproceduru\u201c, vodstvo bez referendum\u00e2, vladavinu tehnokracije, \u201estru\u010dnjake\u201c, itd. Na razini politi\u010dkih ideja i ideologija time se stvara vakuum, te na podlozi revizionisti\u010dke fascinacije komunisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u otvara prostor za rehabilitaciju neokonzervativnih, autoritarnih, neofa\u0161isti\u010dkih tendencija koje po\u010dinju ispunjavati ambivalentna mjesta konkretnim sadr\u017eajem.<\/p>\n

Danas je mogu\u0107e slu\u017eiti se proture\u017eimskom retorikom koja ustvari nije antikapitalisti\u010dka. Njome se artikulira protivljenje multinacionalnim kompanijama poput Monsanta (kao \u0161to to \u010dini Viktor Orban), no to ne zna\u010di da je ovaj stav u koliziji s kapitalisti\u010dkim sistemom u cjelini, ili da nastoji izgraditi dru\u0161tvo za sve, ne isklju\u010duju\u0107i one koji nisu dio \u201enacionalnog korpusa\u201c.<\/p>\n

U povijesti dolazi do nekih ponavljanja koja nas mogu uputiti kako intervenirati u odre\u0111ene situacije, ali i ukazati nam da se kao ljevica moramo organizirati i preuzeti teren antifa\u0161izma.<\/p>\n

Antifa\u0161izmom se danas bave liberali (postavljaju\u0107i ga nasuprot lokalnim desni\u010darskim poglavicama), a postao je \u010dak i nacionalisti\u010dka tema, osobito u Rusiji. Prisjetimo se kako je Putin kapitalizirao na ovoj ambivalentnosti povezanoj uz antifa\u0161izam \u2013 jedino on jo\u0161 uvijek slavi oslobo\u0111enje Europe. A budu\u0107i da je politi\u010dki nekorektno podr\u017eavati Putina, u principu reduciramo antifa\u0161isti\u010dko naslje\u0111e na rusku naciju, iako je u trenutku pobjede nad fa\u0161izmom Rusija bila dio Sovjetskog saveza. U Njema\u010dkoj, gdje trenutno boravim, obljetnica oslobo\u0111enja Berlina 2015. je godine po prvi put obilje\u017eena uz velik broj ruskih i njema\u010dkih zastava, okupiv\u0161i bajkere iz Pegide i huligane u zajedni\u010dkoj proslavi nove Europe. Puno se ovakvih ideolo\u0161kih transformacija odvija oko pitanja tko je imperijalist, a tko antiimperijalist, dok je (nova) ljevica, \u010dini se, u ve\u0107oj mjeri usredoto\u010dena na dekonstrukciju, umjesto na zauzimanje \u010dvrste pozicije koja bi pomogla ljudima da se orijentiraju, te usidre svoje stavove i djelovanje. S obzirom na navedeno, postjugoslavenski kontekst valja dovesti u vezu s projektom Europske unije i s onim u \u0161to se EU pretvorila. Ako iz nedavnog slu\u010daja Tsiprasa i situacije u Gr\u010dkoj nije bilo jasno o \u010demu se radi, slika vjerojatno postaje malo jasnija u kontekstu Brexita.<\/p>\n

U svojim esejima uo\u010davate dvije antipartizanske revizionisti\u010dke strategije. Jednu koja poku\u0161ava demonizirati i kriminalizirati partizansko naslje\u0111e i drugu koja ga interpretira na dekontekstualiziraju\u0107i, nostalgi\u010darski na\u010din. Na\u0161e pitanje povezano je uz potonju, nominalno antifa\u0161isti\u010dku poziciju. Ideolo\u0161ki konsenzus po pitanju partizana u Hrvatskoj koncentriran je oko njihove tobo\u017enje uloge u stvaranju Republike Hrvatske i oko NOB-a kao \u201evrijednosti upisane u hrvatski Ustav\u201c. Kakvo je va\u0161e mi\u0161ljenje o pozicijama ovih liberalnih grupacija koje antifa\u0161izam ne artikuliraju kao politi\u010dku ideju, ve\u0107 kao civilizacijsku ili ustavnu vrijednost?<\/strong><\/p>\n

Postoje dvije ili tri vrste revizionisti\u010dkog odgovora. Jedan je tzv. jugonostalgi\u010darski pristup koji se u kontekstu rastu\u0107eg nacionalizma i sli\u010dnih fenomena barem nominalno bori protiv takvih tendencija. Naravno, rije\u010d je ponajprije o subkulturi i stilu \u017eivota, koji nisu previ\u0161e politi\u010dni, no mislim da ljevica ima zadatak baviti se ovom temom, umjesto da se jugonostalgi\u010dare etiketira kao \u201ebudale\u201c. S njima treba razgovarati i poku\u0161ati obogatiti taj pacifizirani, subkulturni stav prema pro\u0161losti razmatranjem kako ta pro\u0161lost mo\u017ee biti relevantna za dana\u0161nje vrijeme \u2013 \u010demu nas mo\u017ee pou\u010diti, koje pukotine otvoriti, te na koji bismo je na\u010din mogli nastaviti. Jugonostalgija promatra pro\u0161lost redukcionisti\u010dki, pristupa joj s mi\u0161lju kako bi \u201esve bilo u redu da je Tito \u017eiv\u201c, \u0161to jednostavno ne dr\u017ei vodu. Da je Tito \u017eiv, vjerojatno bi se sastajao s Junckerom \u2013 i u svoje vrijeme bio je izlo\u017een silama globalnog tr\u017ei\u0161ta i drugih politi\u010dkih vo\u0111a u svijetu. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da \u010ditavu stvar treba pokopati i zaboraviti.<\/p>\n

Druga vrsta revizionizma u osnovi se svodi na rehabilitaciju lokalnih fa\u0161izama. Rije\u010d je o vrlo direktnom i neskrivenom politi\u010dkom neprijatelju koji nam je poznat iz nedavnih gra\u0111anskih ratova, te kojega u osnovi lociramo izme\u0111u ekstremno nacionalisti\u010dkih stranaka i Crkve, no i me\u0111u inicijativama odozdo. Primjerice, pojedinci poduzimaju akcije miniranja antifa\u0161isti\u010dkih spomenika u sklopu politike memorijalnog \u010di\u0161\u0107enja. Premda ne po\u0161tujem i ne podr\u017eavam tu opciju, kao pozitivnu posljedicu njihova diskursa uva\u017eavam da se vjerojatno radi o jedinoj opciji koja, kada govori o Drugom svjetskom ratu, ve\u0107 dulje vrijeme spominje i revoluciju te \u010dinjenicu da je NarodnoosIobodila\u010dka borba imala revolucionarnu struju. Naravno, za razliku od lijevih revolucionarnih snaga i kriti\u010dkih intelektualaca koji kasnije promi\u0161ljaju revoluciju, ove radikalno desne opcije uvode je u javni diskurs u vrlo reduciranom obliku, fokusiraju\u0107i se na poslijeratne likvidacije na Bleiburgu, u Hudoj Jami ili na Ko\u010devskom Rogu. Moja teza je da su one bile samo jedan od momenata revolucionarnog procesa i da ih ne smijemo razmatrati izvan konteksta antifa\u0161isti\u010dke borbe te pokreta i imaginarija za druga\u010diji svijet. Me\u0111utim, \u010dak i ako ovi revizionisti spominju revoluciju u svrhu njezine demonizacije i manipulacije, oni barem vra\u0107aju ovu revolucionarnu dimenziju u raspravu.<\/p>\n

Ova dimenzija bila je potisnuta kada su tijekom devedesetih, ali i kasnije, udruge starih partizana-veterana branile Narodnooslobodila\u010dku borbu, i to na na\u010din da govore o dr\u017eavnoj suverenosti (Hrvatske, Slovenije i drugih federativnih republika) ili da odvajaju partizansku borbu od komunizma i svega \u0161to se dogodilo nakon 1945. godine. To je rezultiralo iznimno romantiziranom nostalgijom za partizanima i \u201esretnim vremenima\u201c, \u0161to se njegovalo putem \u010ditava niza kulturnih artefakata iz socijalisti\u010dke Jugoslavije. Kompleksan odnos izme\u0111u partizanske borbe, Komunisti\u010dke partije i revolucije koji stoji u temelju partizanskog prijeloma skicirao sam ranije u intervjuu. Nasuprot revizionisti\u010dkim generalizacijama koje povezuju totalitarizam uz sve ove razli\u010dite prostorno-vremenske entitete, valja primijetiti da je komunisti\u010dka partija na po\u010detku rata brojila tek 3000 \u010dlanova, da bi ne samo narasla na 400 000 \u010dlanova, ve\u0107 se kroz partizansku borbu i dru\u0161tvenu revoluciju pod utjecajem novog \u010dlanstva te njihovih iskustava \u2013 u gradovima, u selima, u \u0161umi \u2013 transformirala i promijenila. Tito se promijenio, to tako\u0111er ne smijemo zaboraviti.<\/p>\n

Ne postoji samo jedan Tito, ve\u0107 se on tijekom godina mijenjao u odnosu na kompleksne politi\u010dke teorijske i dru\u0161tvene diskusije te odnose u specifi\u010dnom historijskom periodu. Tito iz 1942. godine nije isti kao Tito iz 1950.<\/p>\n

Nekoliko rije\u010di o liberalnom, ugla\u0111enijem, normaliziranijem revizionisti\u010dkom pristupu koji ne promi\u0161lja strukturne uzroke nacionalizma i pretvara se u \u201eglasanje za manje zlo\u201c te skandaliziranje nad \u201ebarbarskim\u201c ekstremnim nacionalistima koji oskvrnjuju umjetni\u010dke spomenike. Ovo je stav zabrinutog bur\u017eoaskog gra\u0111anina koji ve\u0107 dugo vremena o\u010dekuje da \u0107e se u Europi po\u0161tivati ljudska prava \u2013 liberalno, utopijsko o\u010dekivanje o ulasku u \u201enormalnu\u201c demokraciju gdje \u0107e svim ovim \u010dudnim devijacijama koje bi trebale biti dijelom neobi\u010dne pro\u0161losti Balkana do\u0107i kraj. To je pogre\u0161no \u2013 ne radi se samo o dijelu na\u0161eg naslje\u0111a iz osamdesetih i devedesetih, ve\u0107 i dijelu Europe kao takve, u \u0161to se danas mo\u017eemo uvjeriti. Kriza Europe, ali i samog kapitalizma, sve je dublja, a ekstremna desnica ja\u010da. Zanimljivo je kako se utopija o otvorenoj Europi i liberalnom gra\u0111aninu \u2013 kojega bi subjektiviranje kroz javnu sferu i javni diskurs trebalo emancipirati i pokazati mu gdje se krije nacionalizam \u2013 doima jednako naivnom i slijepom, ako ne i vi\u0161e, kao i o\u010dekivanje prema kojem \u0107e nacionalizam i dr\u017eava u socijalizmu odumrijeti kroz samoupravljanje. Ekonomske krize dovode do razli\u010ditih politi\u010dkih artikulacija takvih tendencija, stoga se u odre\u0111enom trenutku s time treba suo\u010diti i okrenuti se uzrocima. Jugoslavensko politi\u010dko vodstvo u tom je smislu bilo neuspje\u0161no, te umjesto da adresira klasne i druge srodne goru\u0107e probleme, radije podiglo novi kredit ili ih na vrlo blatantan na\u010din gurnulo pod tepih. Tito bi znao re\u0107i: \u201e\u017delite li novi Drugi svjetski rat, novi gra\u0111anski rat?\u201c Naravno, nitko to nije \u017eelio, svi su \u0161utjeli, ula\u017eu\u0107i svoje nade u to da \u0107e jedna osoba biti u stanju intervenirati, \u0161to je bila vrlo klimava konstelacija. Zbog takvog pristupa smo u Jugoslaviji tijekom osamdesetih i u godinama koje su uslijedile platili visoku cijenu.<\/p>\n

Povjesni\u010dar Milan Radanovi\u0107 tvrdi kako \u010detnici i Dra\u017ea Mihailovi\u0107 mnogo bolje funkcioniraju od partizana i Ko\u010de Popovi\u0107a kao ikone postsocijalisti\u010dke kapitalisti\u010dke Srbije. Vidite li vezu izme\u0111u institucionalne rehabilitacije fa\u0161izma i fa\u0161izacije dru\u0161tva, te restauracije kapitalizma?<\/strong><\/p>\n

Radanovi\u0107 je potpuno u pravu kada sugerira da \u0107e Dra\u017ea Mihailovi\u0107 biti uskrsnut na ovom horizontu. Me\u0111utim, \u010ditava pri\u010da mo\u017eda se poka\u017ee jo\u0161 kontradiktornijom, s obzirom da se u pomicanju prema Europi, prilikom kojeg smo u regiji potaknuti na to da potisnemo fa\u0161izam i ekstremni nacionalizam, ti fenomeni s lako\u0107om vra\u0107aju, a \u010dak i toleriraju. U srpskom je kontekstu ovo poprili\u010dno o\u010digledno. Me\u0111utim, rekao bih da ovi procesi ne idu istim smjerom u svim biv\u0161im republikama. Primjerice, vladaju\u0107a ideologija u Sloveniji na po\u010detku je nagla\u0161avala pitanje tzv. nacionalne pomirbe \u2013 vladaju\u0107a klasa naumila je pomiriti biv\u0161e komuniste s novim nacionalistima te liberalima, kako bi uspostavila novu naciju, nanovo izmislila na\u0161e tradicije i krenula u Europu, NATO te polaganu privatizaciju, itd. Bila je to neka vrsta mirnog i odgo\u0111enog procesa \u010diji je u\u010dinak, izme\u0111u ostalog, bio i ja\u010danje nacionalizma.<\/p>\n

No dvadeset godina kasnije, u vrijeme ekonomske krize, sti\u017eemo do veoma otvorene rehabilitacije fa\u0161izma u sklopu koje Janez Jan\u0161a poma\u017ee u podizanju spomenika fa\u0161istima iz Drugog svjetskog rata (i to ne \u017ertvama poslijeratne retorzije!). Tranzicija u Sloveniji donekle je bila odgo\u0111ena \u2013 dr\u017eava u po\u010detku zadr\u017eava dosta socijalnih funkcija, ali tijekom intenzivirane ekonomske krize nakon 2010-2013 kre\u0107e proces poja\u010dane neoliberalizacije. Istovremeno, pojavljuju se nacionalisti\u010dki odgovori na aktualna pitanja i (partizansku) pro\u0161lost, koje na ljevici ne bismo smjeli ignorirati. Pojedini lijevi liberali, pragmatici ili pripadnici mla\u0111e generacije odvra\u0107aju \u201e\u010cemu pri\u010dati o partizanima? Ta je pri\u010da ve\u0107 odavno zaklju\u010dena! Okrenimo se prema budu\u0107nosti!\u201c<\/p>\n

Me\u0111utim, o\u010dekivati da \u0107e se ljudi spontano mobilizirati protiv rehabilitacije fa\u0161izma, jednako je naivno kao i o\u010dekivanje prema kojem \u0107e zbog kapitalisti\u010dke krize ljevica lak\u0161e mobilizirati ljude i uvjeriti ih koliko je kapitalizam lo\u0161. Spontani ekonomizam, ili op\u0107enita mantra o tome \u0161to je lo\u0161ije, a \u0161to bolje za pokret, bez ikakve je materijalne vrijednosti \u2013 lo\u0161a utjeha za one koji se bave samo teorijom ili samo politikom. Progresivna politika ne mo\u017ee bez progresivne teorije, i obrnuto. Bez konkretne analize i duboke dijagnoze ne mo\u017eemo se upustiti u bitke, koje pak bez ja\u010de organizacije, ne\u0107e imati materijalnih i realnih u\u010dinaka. Kao \u0161to je jo\u0161 Lenjin rekao, lijeva politi\u010dka snaga mora postati \u201efaktor\u201c u realnom \u017eivotu ljudi, odnosno vr\u0161iti nekakav utjecaj na njihove materijalne uvjete.<\/p>\n

Umjesto toga, danas svjedo\u010dimo porastu moralisti\u010dkog i antikorupcijskog diskursa koji je bli\u017ei nacionalisti\u010dkom imaginariju \u2013 da smo imali transparentne i kvalificirane elite, dobre slovenske \u010delnike, sve bi bilo u redu \u2013 kao da sastav slovenskog vodstva sam po sebi jam\u010di napredak. Nacional-liberalizam, prije negoli ina\u010dica povijesnog nacional-socijalizma, postao je nova glavna perspektiva krize. Politi\u010dka analiza treba pokazati u kojim se situacijama ovi neoliberalni, tranzicijski procesi spajaju s nacionalisti\u010dkim i autoritarnim politikama. Naravno, rat i ekonomska kriza dodatno intenziviraju njihovu konvergenciju, no do nje dolazi na druk\u010diji na\u010din u svakoj od biv\u0161ih jugoslavenskih republika.<\/p>\n

Recite nam ne\u0161to vi\u0161e o strategiji nacionalne pomirbe u Sloveniji koju ste upravo spomenuli.<\/strong><\/p>\n

Najbitniji dio ove strategije jest orijentirati dru\u0161tvo prema budu\u0107nosti i posti\u0107i da zaboravi svoju pro\u0161lost, a konzekventno i svoju sada\u0161njost. Da zaboravi tranzicijsku privatizaciju dana\u0161njice, ali i revolucionarni transformativni dio pro\u0161losti povezan s jugoslavenskim socijalizmom, samoupravljanjem, Pokretom nesvrstanih te partizanskim pokretom. Kada govorite o pomirbi zapravo govorite o \u201eranjenoj naciji\u201c \u010dije se rane mora zalije\u010diti. Rije\u010d je o nekoj vrsti terapeutskog postupka kojeg predvodi vladaju\u0107a klasa kroz pomirbeni diskurs. Tko bi mogao imati ne\u0161to protiv pomirbe? Naravno, ve\u0107 u po\u010detku mnogi su isklju\u010deni iz ovog procesa \u2013 ne samo oni koji ne \u017eele pripadati slovenskoj naciji i jugonostalgi\u010dari, nego i svi koji ne priznaju nacionalnu pripadnost kao dominantni oblik identifikacije.<\/p>\n

Nacionalni identitet u postsocijalisti\u010dkom se kontekstu isprepleo s religijskim opredijeljenjem, te su \u201eSlovenac-katolik\u201c, \u201eHrvat-katolik\u201c i \u201eBo\u0161njak-musliman\u201c postale puno ja\u010de identifikacijske kategorije negoli u vrijeme socijalizma, kada su neki ljudi bili ateisti \u2013 me\u0111utim, kada Crkvi nije bilo zabranjeno djelovanje.<\/p>\n

Pritom ne bismo smjeli zanemariti Crkvu, kao va\u017enog agenta postsocijalizma: primjerice, Crkva je u Sloveniji i Hrvatskoj danas jedan od najve\u0107ih zemljoposjednika, ula\u017eu u financijsko tr\u017ei\u0161te, dr\u017ee TV postaje, i gomilaju dugove (koje im je slovenska dr\u017eava prije nekoliko godina otpustila). Cjelokupna ekonomska aktivnost Crkve ostaje u mraku, no neofa\u0161isti\u010dki aspekt Crkve vrlo je vidljiv i prisutan u aktualnim borbama, redovno na krivoj strani: protiv LGBTIQ+ zajednice, \u017eenskih prava i bilo koje vrste multinacionalne zajednice. Zanimljivo je da je Crkva iznimno prokapitalisti\u010dki nastrojena, \u0161to mo\u017eda obja\u0161njava njezin neuspjeh da se nametne kao bitan faktor me\u0111u svim politi\u010dkim strankama u Sloveniji, gdje uspijeva igrati ve\u0107u ulogu tek u desnom spektru politi\u010dkog polja. Uloga Crkve na nekim je mjestima bila emancipatorna, primjerice u sklopu projekta teologije oslobo\u0111enja, no u postjugoslavenskom kontekstu Crkva se uvijek nalazi na poziciji mo\u0107i i to uglavnom u desnom dijelu politi\u010dkog spektra. Posljednji je put predstavljala crtu razgrani\u010denja u vrijeme \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata, dok danas predstavlja jednako sna\u017eno mjesto podjele.<\/p>\n

Video snimka dijela intervjua prikazana je u \u010detvrtoj epizodi edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 29.7.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV.<\/em><\/p>\n

\n* Filozof, publicist, postdoktorant na programu za istoriju i medije fondacije Alexander von Humboldt, \u010dlan ljubljanskog Radni\u010dko-pankerskog univerziteta i jedan od osniva\u010da Inicijative za demokratski socijalizam.<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gal Kirn: Od ru\u0161enja Jugoslavije, i op\u0107enito padom socijalizma, lijeva teorija i progresivna politi\u010dka praksa prestale koegzistirati u produktivnom, pa makar i napetom odnosu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":213957,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-213956","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213956","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=213956"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213956\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/213957"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=213956"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=213956"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=213956"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}