{"id":213908,"date":"2016-09-28T10:36:44","date_gmt":"2016-09-28T08:36:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=213908"},"modified":"2016-09-28T10:36:44","modified_gmt":"2016-09-28T08:36:44","slug":"zlo-i-nasilje-se-zavuklo-u-samu-ideju-boga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/28\/zlo-i-nasilje-se-zavuklo-u-samu-ideju-boga\/","title":{"rendered":"Zlo i nasilje se zavuklo u samu ideju Boga"},"content":{"rendered":"

\"fra-ivan-sarcevic\"<\/a>Razgovor novinara i knji\u017eevnika Predraga Luci\u0107a s teologom fra Ivanom \u0160ar\u010devi\u0107em na tribini pod nazivom ‘Ima li Bog naciju?’. Tribina je odr\u017eana u Rijeci krajem studenog 2014. <\/p>\n

strong>Luci\u0107: Kod nas se dogodilo obogotvorenje nacije\u2026
\n\u0160ar\u010devi\u0107: Da, jest.<\/p>\n

Luci\u0107: <\/strong>I nije se to dogodilo samo u Hrvatskoj. To je malo \u0161iri problem, ja mislim da je to dio jednog planetarnog problema. Progla\u0161en je happy-end historije, progla\u0161en je kraj ideologij\u00e2, progla\u0161eno je post-ideolo\u0161ko doba\u2026A ja vidim da, ba\u0161 naprotiv, \u017eivimo pod itekakvim ideolo\u0161kim terorom, i to u prvom redu pod terorom ideologij\u00e2 identiteta, gdje svatko mora biti svrstan ili u naciju ili u neku socijalnu grupu ili pod bilo kakav skupni identitet, od kluba\u0161kog pa nadalje\u2026 Mora\u0161, dakle, biti ili Torcida \u2013 ako tu rije\u010d uop\u0107e smijem izustiti u Rijeci (smijeh) \u2013 ili ne\u0161to drugo. A drugi oblik ideolo\u0161kog terora \u0161to ga ljudi dana\u0161njice osje\u0107aju u ovom takozvanom post-ideologijskom dobu, to je teror ideologije kapitalizma, ideologije zgrtanja, ideologije novca\u2026 To zna\u010di da mi uop\u0107e nismo u post-ideolo\u0161kom dobu, nego u vrlo ideologiziranom. Kako onda ikome pada na pamet da nam tupi da ideologije danas nema?<\/p>\n

(…)<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107:<\/strong> (…) No, koju mi ideologiju danas imamo? Imamo, mo\u017eemo je tako nazvati, ideologiju cini\u010dkog neutralizma.<\/p>\n

Luci\u0107:<\/strong> \u0160to vam to zna\u010di?<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107:<\/strong> To zna\u010di razumijevanje sre\u0107e, ljudske, tako da ta sre\u0107a bude \u0161to bezbolnija. I mo\u017eemo ovako kazati: ideologija hedonizma, ali to nije hedonizam kakvog ga zami\u0161ljamo, nego jedna vrsta epikurejskog nazora spojena s askezom. \u017divim tako da me patnja drugih ljudi ne dodiruje. Zauzimam \u201ebo\u017eanski\u201c, neutralni stav u pojedinim dru\u0161tvenim konfliktima, nalazim za sebe \u201ezlatnu osamu\u201c nedodirljivosti i ravnodu\u0161nosti. Za mene svi ka\u017eu da nisam konfliktan nego dobar \u010dovjek, ali u stvari ja izmi\u010dem. To je jedna vrsta danas vrlo prisutna ideologija: mene to ne zanima ili\u2026<\/p>\n

Luci\u0107:<\/strong> Mislite na one \u0161to ih se ne smije \u010dak ni anketirati o bilo kojem dru\u0161tvenom pitanju, kako se ne bi \u201euprljali\u201c javnim izno\u0161enjem stava o bilo \u010demu?<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107:<\/strong> To su oni \u2013 volim to spominjati \u2013 o kojima pi\u0161e Dante. Naime, kad je Vergilije vodio Dantea, onda se u predvorju pakla natiskalo silno mno\u0161tvo ljudi. Dante je upitao Vergilija: \u201eTko su ovi?\u201c \u2013 To su neutralni, mlaki, kukavice. \u017divjeli su samo za sebe. Nikada se nisu stavili niti na stranu dobra niti na stranu zla. To je jedina vrsta ljudi koju prezire i Bog i njegovi du\u0161mani. Na zemlji ne\u0107e ostati traga njihova postojanja, ne\u0107e ih ni raj ni pakao, jer bi se i najgori zlo\u010dinac, pogledom na te spodobe, imao razloga uzoholiti. Dante je zaplakao.<\/p>\n

Je li Dante plakao \u0161to se sjetio svoga \u017eivota, mo\u017eda svojih prijatelja koji su ostali neutralni, koji nisu zauzeli poziciju ni za istinu ni za prijatelja? Pitanje istine i ljubavi? (Sama istina ubija, sama ljubav skre\u0107e u pristranost.) Ka\u017ee: to su neutralni. (smijeh) Ka\u017ee: njih ne voli ni Bog ni Bo\u017eji du\u0161mani. Svaki zlo\u010dinac se uzoholi kad takve ljude susretne. No, da ne bi bilo zabune i kod toga \u010ditanja, veli se dalje: Dante je zaplakao. Mi se mo\u017eemo pitati za\u0161to je zaplakao: da li zbog silnog mno\u0161tva tako neutralnih ljudi koji su u datom momentu proma\u0161ili ono \u0161to se biblijski ka\u017ee kairos, proma\u0161ili trenutak moralne odluke gdje su trebali stati za moralno na\u010delo ili oni nisu stali za prijatelja? I sam Dante je bio prognan iz svoga grada Firenze, a za njega se nisu zauzeli ni prijatelji.<\/p>\n

Je li Dante zaplakao kad je vidio silno mno\u0161tvo ljudi koji se u datom momentu nisu odlu\u010dili \u2013 a ako \u0107emo biti realni, svatko od nas u svome \u017eivotu ima takvih trenutaka \u2013 zato \u0161to se vjerojatno i on sjetio trenutka kairosa kojega je prokockao? Dakle, da ne budemo ljudi koji lamentiramo da ima jako puno neutralnih, a da smo ustvari mi ti cini\u010dni neutralci. Sjetimo se pastora Niem\u00f6llera koji opisuje kako su nacisti do\u0161li najprije po komuniste, pa zatim neke druge, a on \u0161utio, a kad su do\u0161li po njega vi\u0161e nije bilo nikoga da se usprotivi.<\/p>\n

Ako ideologiju razumijemo u klasi\u010dnom smislu, da je to fiksirano mi\u0161ljenje koje djeluje iz uvjerenja a ne znanosti, uvjerenja koje je cementirano, koje je ne samo nekriti\u010dno nego ne dopu\u0161ta ikakvu dru\u0161tvenu i znanstvenu provjeru, onda i mi \u017eivimo ideologiju sebi\u010dnog u\u017eitka i blagostanja. Tako \u0107emo i svom prijatelju kazati da ga kao za\u0161titimo iz ljubavi ili svome djetetu: Nemoj se anga\u017eirati, sa\u010duvaj \u017eivot, povuci se! Zar to nije kolektivna ideologija jednog \u201eneometanog hedonizma\u201c, da obrnem Freuda koji je govorio o \u010dovjeku kao ometanom hedonistu? Mi bismo \u017eeljeli biti neometani hedonisti. To ne zna\u010di neki asketizam izvan svijeta, nego da se li\u0161im svake solidarnosti s drugim koji predstavlja rizik, da se li\u0161im svake zauzetosti za op\u0107u \u2013 kako mi je te\u0161ka ta rije\u010d \u2013 op\u0107u stvar, u ovoj neoliberalnoj ideologiji gdje sve mo\u017ee biti, samo da se sa\u010duvam u svojoj ugodi. \u0160to to zna\u010di op\u0107a stvar? Ona nas podsje\u0107a na nacionalizam, jer su nam nacionalisti uzeli sve \u0161to je kao zajedni\u010dko, op\u0107e: domovinu, uzeli su i Boga i vjeru, i mi smo im sve izru\u010dili.<\/p>\n

Luci\u0107:<\/strong> Ljudima zapravo ostaje mogu\u0107nost da se ne mije\u0161aju u vlastiti \u017eivot. I da ih ne diraju ni problemi drugih ni ono \u0161to se doga\u0111a oko njih.<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107:<\/strong> Ideologije su desubjektivizirale \u010dovjeka. Ali ne samo nacionalizam. Druga strana recimo frojdizma, ako tako mo\u017eemo kazati, druga strana frojdizma je ono \u0161to svaki dan do\u017eivljavamo u obitelji i nadalje, jer je Freud desubjektivirao ego, detronizirao zapravo subjekta jer ka\u017ee ima nad-ja, uvijek je neko dru\u0161tvo krivo, imaju prirodni nagoni, id, unutarnje naravne prisile. Gdje je subjekt? Sli\u010dno je u religiji, religiji bez subjekta i odgovornosti. Na primjer, kada netko ne prihva\u0107a svoju krivnju, \u010dak ka\u017ee: sam je \u0111avo u me u\u0161ao i onda se prebacuje odgovornost, ako ne na druge, na neko misti\u010dno zlo. Stalno imamo potrebu izmicanja od krivnje i odgovornosti. Na to se nadovezuje i ono te\u0161ko pitanje gdje je Bog bio u Auschwitzu. Ima li tu bijega od vlastite krivnje? Ili: gdje je Bog bio u Srebrenici?<\/p>\n

Luci\u0107:<\/strong> Je li to pitanje o \u201eodsustvu Boga\u201c samoobmana ili samoobrana?<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107: Pa ima ljudi koji zlo olako prebace na Boga, i ateisti. A religiozni \u010dovjek ka\u017ee: ja to stvarno nisam mislio, sam \u0111avo ili neko zlo me je nagnalo da to u\u010dinim. To dolazi i od povr\u0161nog razumijevana Freuda, kada govorimo: moje nesretno djetinjstvo, moji nezreli roditelji, lo\u0161 odgoj, takve su okolnosti, mene u krivnji i odgovornosti nema; ja sam se desubjektivirao. Zato mislim da mi \u017eivimo u vremenu gdje se barem trebamo \u010duvati jednodimenzionalnog reduciranja, odnosno, kako bih to nazvao, da se \u010duvamo jednodimenzionalnog i prebrzog, ishitrenog, svo\u0111enja na jedan uzrok, ali da isto pazimo da se onda ne ode u drugu krajnost, da bude svatko kriv, pa se izgubimo u tome mno\u0161tvu krivaca. Trebamo znati \u0161to su uzroci i posljedice, koji su sve uzroci u vremenskom slijedu, \u0161to je prije, \u0161to je poslije. Da po\u010dne jednom \u010dovjek sam odgovorno misliti o sebi i svojim postupcima. To je temeljno, i zato mu ne treba \u0161kola. Mi uvijek mislimo da samo misle oni koji idu u \u0161kolu. Moralna zasada koju \u010dovjek ima bez toga da \u0107e odmah re\u0107i da to ima od Boga, prirodna je. Ja smatram, vjerujem da je to dar od Boga, i tu smo najsli\u010dniji Bogu ba\u0161 po toj razboritosti u svemu, da \u010dovjek po\u010dne koristiti svoju moralnost.<\/p>\n

Jer pitanje moralnosti, \u017eelim re\u0107i, nije pitanje ho\u0107u li ja zavr\u0161iti sedam fakulteta, ili govoriti pet jezika, nego pitanje jednostavne moralnosti. Zlo se \u010desto personificira, u \u0111avla, pa to onda kao uop\u0107e nije ljudsko zlo, pa \u010dovjek nema odgovornosti za njega. Ima sjajna pripovijest, ako se ispravno \u010dita, o Kainu i Abelu, koja poku\u0161ava rije\u0161iti pitanje bratoubojstva. To mo\u017eemo shvatiti u zna\u010denju Jaspersove metafizi\u010dke krivnje i odgovornosti: svaki mi je \u010dovjek brat i ja sam metafizi\u010dki odgovoran za svakog \u010dovjeka kao \u010dovjeka. Biblija na po\u010detku stavlja taj takozvani drugi grijeh, bratoubojstvo, i ako pa\u017eljivo \u010ditate, tamo se ka\u017ee kako Bog re\u010de Kajinu: \u0160to ti je lice tako namrgo\u0111eno? Ako ispravno radi\u0161, vedrinom odsijeva\u0161. I jo\u0161 mu ka\u017ee: dalje zlo te vreba na pragu, jo\u0161 ima\u0161 vremena da mu se odupre\u0161. Izme\u0111u zlo\u010dina, bilo kojeg zla \u010dina \u2013 vidite kako je to slikovito kazano \u2013 vreba te ne\u0161to, to je ko zasjeda i to sad samo budni ljudi mogu otkriti, kao neka vrsta unutarnje savjesti, moralne granice, koja ako se jednom prije\u0111e postaje sve neuo\u010dljivija. \u010covjek u savjesti otupljuje ako se pusti zlu. \u0160irim pri\u010du, ali \u010dini mi se va\u017enim, da na svijetu ima ljudi koji su budni pred zlom, pred mogu\u0107im nasiljem, jer nasilje je zlo, zlo je tajna ljudskog zastranjenja (mysterium iniquitatis), kako mi to u teologiji nazivamo. Ono je stalno prisutno\u2026<\/p>\n

Luci\u0107:<\/strong> Da, \u010dovjek bi se negdje morao zapitati: \u0161to je to \u0161to ja nisam napravio, a trebao sam? \u0160to smo kao ljudi trebali napraviti? Prejednostavno bi sada bilo re\u0107i da su nacionalisti krivi za sve \u0161to se na ovim prostorima izdoga\u0111alo u posljednjih 25 godina, iako je problem nacionalizma toliko prisutan da ga se ne mo\u017ee ne uo\u010diti. Nama ostaje da se pitamo: \u0161to smo mi kao ljudi zapravo mogli napraviti da se ne dogodi ovolika erupcija nacionalizma? Jesmo li mogli druga\u010dije, efikasnije, bolje reagirati kada smo po\u010deli primje\u0107ivati njegovu institucionalizaciju?Jesu li u toj predratnoj situaciji bili mogu\u0107i neki drugi putovi, neki artikuliraniji oblici otpora?<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107:<\/strong> Da, to\u010dno. To povla\u010di i neka temeljna pitanja, recimo, kako uop\u0107e razumijevamo povijest? Mislim da je jako malen broj ljudi: da se malen broj ljudi mo\u017ee \u2013 bilo vjernika bilo nevjernika \u2013 tome oduprijeti. Tolika erupcija zla nekada bude da to jednostavno pomete ljude. \u0160to smo trebali u\u010diniti? Nadovezujem se. Prvo, ne razumijevam povijest neoliberalno prosvjetiteljski, to zna\u010di kao da smo mi na vrhuncu moralnosti, kao da oni prije nas nisu bili svjesni, nego zaostali, a mi zreliji, manje zli, moralno savr\u0161eniji. …<\/p>\n

Luci\u0107:<\/strong> Ma ne mislim da smo zreliji\u2026<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107: <\/strong>Znam da vi to ne mislite, nego mo\u017eda to op\u0107enito kalkuliramo i zato inzistiram na nu\u017enosti budnosti pred zlom u svakom vremenu. I da se zlu ne daje ova metafizi\u010dka i sveprisutna snaga, jer kod vjernika danas, osobito u krilu duhovnjaka, neokonzervativnih karizmati\u010dara, ima onih koji vi\u0161e vjeruju u snagu \u0111avla nego Boga. Opasna je misao, ali istinita, da se zlo skriva u srcu, u jezgri dobra. Zlo i zlo nacionalizma zavu\u010de se u jamu, u jazbinu svetoga, ne samo da uzme masku svetoga nego uzima mu du\u0161u. I to zlo ljudi ne primje\u0107uju. Misle da je dobro, sveto.<\/p>\n

Primjer. Radi se konstantinovskom vremenu, vremenu euforije zbog slobode kr\u0161\u0107anstva, sli\u010dno dana\u0161njem, radi se o sv. Martinu Turskom. O njemu Suplicije Sever pi\u0161e \u017eivotopis. Ovom slikom \u017eelim pojasniti zlo u vjeri, a time i nacionalizam kao stra\u0161no zlo. Martinu se, naime, jednom, pi\u0161e Sever, u molitvi, dakle u molitvi, ukazuje, zamislite, sam \u0111avao u liku Isusa Krista. Martin se izgubio. Dolazi mu njegov Gospodin. Uredan, lijep, sam Isus.<\/p>\n

A vidite \u0161to mi radimo i kako mislimo: \u0111avao nije lijep, nego je crn; zlo je crno pa ga je kao lagano prepoznati. Ovi danas \u0161to u mojoj zemlji nas vode, politi\u010dari, imaju lijepe kravate, odijela, pa izgledaju prelijepo. \u0110avolsko je to zlo. Ne ka\u017ee se za \u0111avla da je nositelj mraka, mrakono\u0161a, nego nositelj svjetla, svjetlono\u0161a, lucifer. Ne mo\u017ee se zlo tako lagano prepoznati, jer je fascinantno, i mi smo ljudi koji se zaljube u zlo. Op\u010dara nas, zavodi nas.<\/p>\n

Luci\u0107: <\/strong>\u010cak i ako smo ga prepoznali kao zlo?<\/p>\n

\u0160ar\u010devi\u0107:<\/strong> Ne znam, jer je zlo stalna ku\u0161nja. I Martin gleda, ne snalazi se. \u0110avao ga, pi\u0161e \u017eivotopisac, u jednom trenutku umilno pita: Martine, kako ne prepoznaje\u0161 svoga Gospodina? Kako ne prepoznaje\u0161? Pa pogledajte kako se zlo uvjerljivo name\u0107e \u2013 imam vlastitoga iskustva \u2013 nisu ljudi uvijek sami od sebe zli, zlo postoji i izvan ljudi, uvijek u ljudskom obli\u010dju, dolazi od \u201elijepih, \u201ekrasnih\u201c ljudi, i zavla\u010di se u samo srce svetinje. Zlo i nasilje se zavuklo u samu ideju Boga. Istjerat ga iz te jazbine \u2013 jako nezgodno. Sever dalje pi\u0161e da je Martin stajao tako i onda kazao \u0111avlu u liku Isusa: A, gdje su ti rane?<\/p>\n

Otvaraju se i druge mogu\u0107e interpretacije. Dakle, kad postavljate pitanje jesu li se ljudi mogli oduprijeti zlu, naravno da su mogli, ali je nezgodno teret svaljivati samo na njih \u2013 ne mislim da vi to \u010dinite \u2013 nego \u017eelim ista\u0107i kako je zlo fascinantno, kako je atraktivno, kako je zavodljivo, i ne samo u prostoru religije nego uop\u0107e i kako zahtijeva iznimnu budnost. Zamamnost idolatrije, kumirstva je u tome da se idol ne pokazuje nikada idolom, jer tko bi kleknuo pred idola? Istodobno mi se \u010dini da mi suvremeni ljudi jako lagano etiketiramo ne\u0161to dobrim, a jako brzo tako\u0111er ne\u0161to \u0161to je mo\u017eda dobro zlim. Mislim da je to je majstorstvo lo\u0161e politike, me\u0161etarenja, i majstorstvo licemjerne religije.<\/p>\n

…<\/p>\n

Razgovor novinara i knji\u017eevnika Predraga Luci\u0107a s teologom fra Ivanom \u0160ar\u010devi\u0107em na tribini pod nazivom Ima li Bog naciju?. Tribina je odr\u017eana u Rijeci krajem studenog 2014. Objavljujemo dio tog razgovora, a cijeli \u0107e biti objavljen (uz razgovore Drage Boji\u0107a, Viktora Ivan\u010di\u0107a, Regine Ammicht-Quinn, Terese Forcades i dr.) u knjizi koju ure\u0111uju Zoran Grozdanov i Neboj\u0161a Zeli\u0107, Vjera u dijalog: razgovor religijskog i sekularnog, u izdanju udruge CeKaDe i Ex librisa iz Rijeke.<\/p><\/blockquote>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razgovor novinara i knji\u017eevnika Predraga Luci\u0107a s teologom fra Ivanom \u0160ar\u010devi\u0107em na tribini pod nazivom ‘Ima li Bog naciju?’<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-213908","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213908","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=213908"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213908\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=213908"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=213908"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=213908"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}