{"id":213396,"date":"2016-09-19T08:55:43","date_gmt":"2016-09-19T06:55:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=213396"},"modified":"2016-09-19T08:55:43","modified_gmt":"2016-09-19T06:55:43","slug":"kako-do-mobilizacije-lijeve-stranke-i-sindikati-na-balkanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/19\/kako-do-mobilizacije-lijeve-stranke-i-sindikati-na-balkanu\/","title":{"rendered":"Kako do mobilizacije: lijeve stranke i sindikati na Balkanu"},"content":{"rendered":"

Autori: Kre\u0161imir Zovak\/Mario Kika\u0161<\/strong><\/p>\n

\"rad\"<\/a>Iako se vi\u0161e nitko ne \u010dudi situacijama u kojima socijaldemokratske i socijalisti\u010dke vlade implementiraju antiradni\u010dke zakone, odnos tih stranaka i sindikalnog pokreta pamti i bolja vremena. Poslijeratna epoha pune zaposlenosti i \u0161irenja razli\u010ditih radni\u010dkih i socijalnih prava i socijalne dr\u017eave, koja se danas sve br\u017eim tempom raspada, uvelike je bila proizvod uspje\u0161ne suradnje sindikalnih pokreta i socijaldemokratskih stranaka. Pa ipak, unazad tri do \u010detiri desetlje\u0107a socijaldemokrati diljem Europe napustili su svoje stare pozicije i podr\u017eali novi tip politike koji je uklju\u010divao saka\u0107enje socijalne dr\u017eave i reforme radnog zakonodavstva u korist kapitala.<\/p>\n

Ne samo da se to dogodilo u zapadnim zemljama ve\u0107 su i u postsocijalisti\u010dkom dijelu Europe nominalno socijaldemokratske stranke sustavno zagovarale antiradni\u010dke politike. Tome svjedo\u010di i zamjenica predsjednika Socijaldemokratskog saveza Makedonije Radmila \u0160ekerinska, koja priznaje da u periodu rane tranzicije nisu znali za drugo doli za privatizaciju nekad dru\u0161tvenih poduze\u0107a i potpunu liberalizaciju ekonomije, \u0161to su otvoreno poticali i zagovarali ekonomski stru\u010dnjaci koji su sudjelovali u tada\u0161njim vladama kao ministri ili savjetnici. Nekada\u0161nja potpredsjednica Vlade Makedonije zadu\u017eena za europske integracije priznaje da je jedna od najve\u0107ih gre\u0161aka njene stranke upravo \u201eodustajanje\u201c od sindikata kao va\u017enog politi\u010dkog partnera. Ovaj odgovor ne \u010dudi s obzirom na to da je u trenutku nastanka socijaldemokratskih stranaka u postsocijalisti\u010dkim zemljama dominantan model njihova ideolo\u0161kog profiliranja bio tzv. tre\u0107i ili srednji put \u2013 odnosno jasno politi\u010dko odmicanje od organiziranog radni\u0161tva, provo\u0111enje privatizacije javnog sektora i socijalne dr\u017eave te uvo\u0111enje poslodavaca i sindikata kao jednako bitnih politi\u010dkih partnera.<\/p>\n

Granice reformisti\u010dke strategije<\/strong><\/p>\n

Iako je nemogu\u0107e zanemariti specifi\u010dne nacionalne kontekste, u pravilu su se od 70-ih godina nadalje socijaldemokratske stranke pokazale znatno manje sposobnima nametati za kapital nepovoljne reforme. U posljednjim su desetlje\u0107ima brojni primjeri lijevih stranaka koje su uz podr\u0161ku sindikata uspjele do\u0107i do vlasti, da bi potom duboko iznevjerile o\u010dekivanja i nadanja pokreta koji su ih tamo doveli. Te\u0161ko je povjerovati u to da se neprijatelji radnika toliko \u010desto uspijevaju infiltrirati u vodstva lijevih partija da bi onda prvom prilikom izdali interese onih koje predstavljaju, pa je za pretpostaviti da se ipak radi o odre\u0111enim strukturnim ograni\u010denjima s kojima se djelovanje radni\u010dkog pokreta kroz parlamentarni sustav redovito susre\u0107e.<\/p>\n

Osnovni problem elektoralisti\u010dke strategije koja nade pola\u017ee u dovo\u0111enje proradni\u010dke partije na vlast jest pogre\u0161no razumijevanje odnosa mo\u0107i u kapitalisti\u010dkoj dr\u017eavi, odnosno vjerovanje u to da samim osvajanjem vlasti nominalno radni\u010dke stranke osvajaju i mo\u0107 potrebnu za reformiranje sustava u korist radni\u0161tva. Ipak, u ekonomiji kojom dominira privatno vlasni\u0161tvo svaka je vlada, pa \u010dak i ona s najizra\u017eenijim proradni\u010dkim ambicijama, uvelike podre\u0111ena interesima kapitala. Ekonomski rast, zapo\u0161ljavanje i potro\u0161nja, a onda i porezni prihodi, ovise prije svega o investicijama privatnog sektora. Drugim rije\u010dima, novac kojim bi neka socijaldemokratska vlada \u017eeljela financirati javne usluge bitne za radni\u0161tvo koje politi\u010dki predstavlja u velikoj mjeri ovisi o kooperaciji kapitala. To zna\u010di da je za socijaldemokratsku vladu neminovno pronala\u017eenje nekakvog kompromisa s kapitalom. Taj je kompromis bilo znatno lak\u0161e prona\u0107i u vremenima ekonomskog uzleta nakon Drugog svjetskog rata kada su visoke profitne stope omogu\u0107avale da radni\u010dke nadnice, kao i usluge socijalne dr\u017eave, rastu bez ugro\u017eavanja rasta profita poslodavaca. 70-ih je godina kriza nagovijestila kraj ere \u201eklasnog kompromisa\u201c, pa je kapital, pritisnut opadaju\u0107im profitnim stopama, krenuo u protunapad. Dotad relativno uspje\u0161na reformisti\u010dka strategija postupnog pobolj\u0161anja \u017eivotnih uvjeta radni\u0161tva bez frontalnog sukoba s kapitalom vi\u0161e nije bila odr\u017eiva. Jedna je strana morala platiti cijenu krize.<\/p>\n

Francuski pou\u010dak<\/strong><\/p>\n

Ako je u SAD-u i Velikoj Britaniji bilo jasno da \u0107e se restrukturiranje ekonomije dogoditi na ra\u010dun radni\u0161tva, u Francuskoj je situacija na po\u010detku 80-ih djelovala potpuno druga\u010dije, ali su krajnji ishodi bili sli\u010dni. Do\u0161av\u0161i na vlast 1981. godine na \u010delu koalicije socijalista i komunista, francuski predsjednik Fran\u00e7ois Mitterand zapo\u010deo je radikalan reformisti\u010dki program. Pored nacionalizacije dijela bankarskog sustava i pojedinih industrija koje su zapale u probleme tijekom 70-ih godina, zna\u010dajno su pove\u0107ane minimalne pla\u0107e i mirovine, smanjena je dob za umirovljenje, skra\u0107en radni tjedan i oja\u010dan polo\u017eaj sindikat\u0101 u poduze\u0107ima, a pove\u0107ano je i ulaganje u javne usluge. No ubrzo su poslodavci, iziritirani prije svega pove\u0107anim nametima kojima je financirana ekspanzija socijalne dr\u017eave i pro\u0161irivanjem prava sindikata, krenuli u protunapad.<\/p>\n

“\u0160trajk kapitala\u201c, odnosno niska stopa investicija i bijeg kapitala iz zemlje, uz izuzetno nepovoljne me\u0111unarodne okolnosti, rezultirao je velikim zaokretom u politici francuske Vlade, odnosno odustajanjem od velikog dijela radni\u0161tvu naklonjenih politika i pristajanjem na tada sve sna\u017eniji me\u0111unarodni neoliberalni konsenzus. Prioritet postaje vra\u0107anje ekonomije u normalu politikama koje \u0107e omogu\u0107iti pove\u0107anje privatnih profita, pa ve\u0107 u o\u017eujku 1983. Mitterrand odobrava veliki paket mjera \u0161tednje.<\/p>\n

Francuski primjer bespomo\u0107nosti proradni\u010dke vlade pred napadom kapitala dobro pokazuje da je za promjenu odnosa snaga u korist radni\u0161tva potrebno puno vi\u0161e od toga da na vlast do\u0111e stranka sa socijaldemokratskim programom. Kako smo ve\u0107 istaknuli, neovisno o njihovim namjerama, vlade su uvijek ovisne o investicijama privatnog sektora, zbog \u010dega su politike koje ugro\u017eavaju njegovu profitabilnost dugoro\u010dno te\u0161ko odr\u017eive, osobito u vremenima krize. Stoga je jedina mogu\u0107nost koja zaista stoji na raspolaganju svakom radni\u010dkom pokretu masovna mobilizacija koja eventualno mo\u017ee izmijeniti odnos snaga izme\u0111u rada i kapitala i na taj na\u010din prisiliti (socijaldemokratsku) vladu da provede svoj program.<\/p>\n

Opadanje borbenosti sindikata<\/strong><\/p>\n

U pravilu je opadanje borbenosti radni\u010dkih organizacija vodilo politi\u010dkim reformama na \u0161tetu radni\u0161tva \u010dak i onda kada bi na vlasti bile stranke socijaldemokratske ne samo imenom ve\u0107 i programom (Francuska, \u0160panjolska i Portugal 80-ih ili Gr\u010dka danas). Da je rast intenziteta i militantnost radni\u010dkih borbi, kako na ulici tako i na radnom mjestu, presudan za postizanje reformi u njihovu korist, tako\u0111er je mogu\u0107e vidjeti na nekim povijesnim primjerima. Primjerice, Vlada Narodne fronte u Francuskoj oformljena je 1936. na temelju vrlo umjerenog reformskog programa, da bi u kona\u010dnici provela najzna\u010dajnije progresivne socijalne reforme u suvremenoj francuskoj povijesti. To se dogodilo zbog narodne mobilizacije koja je natjerala Vladu da daleko nadma\u0161i svoja predizborna obe\u0107anja. Sli\u010dno tome, Franklin D. Roosevelt na vlast je do\u0161ao bez jasnog programa koji bi upu\u0107ivao na reforme koje \u0107e nastupiti u sljede\u0107im godinama.<\/p>\n

Za njihovo ostvarenje presudan je bio u SAD-u dotad nevi\u0111en val radni\u010dkih \u0161trajkova koji je duboko potresao zemlju 1934. godine i u kona\u010dnici prisilio ameri\u010dku kapitalisti\u010dku klasu da pristane na ono \u0161to je u povijesti zapam\u0107eno kao New Deal.<\/p>\n

Na valu nezadovoljstva socijaldemokratskim strankama i njihovim politikama posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a, u Isto\u010dnoj Europi, pa i u zemljama biv\u0161e Jugoslavije, polako stasaju politi\u010dke stranke koje zauzimaju jasnije i radikalnije pozicije prema sustavu i dominantnom modelu razvoja ovih dr\u017eava nakon uni\u0161tenja socijalizma. Naravno, ove se politi\u010dke inicijative pojavljuju u razli\u010ditim oblicima i intenzitetima te s razli\u010ditim izbornim uspjesima (ako su se uop\u0107e odlu\u010dili na izlazak na izbore). Za razumijevanje svakog od tih konteksta va\u017eno je imati na umu do koje je mjere radni\u0161tvo organizirano i koji su njegovi mehanizmi utjecaja na politi\u010dko usmjerenje dr\u017eave, odnosno mogu\u0107nosti pritiska na politi\u010dke elite na vlasti koje takav smjer zadaju.<\/p>\n

Mogu\u0107nosti i granice suradnje<\/strong><\/p>\n

Slovenski primjer Inicijative za demokratski socijalizam, koja je dio koalicije Zdru\u017eene ljevice u slovenskom parlamentu, svjedo\u010di o va\u017enosti startne pozicije koju odre\u0111ena politi\u010dka inicijativa ima prilikom ulaska u politi\u010dko polje. Anej Korsika iz Inicijative za demokratski socijalizam svjestan je toga i na na\u0161e pitanje o ulozi sindikata u politi\u010dkom \u017eivotu u Sloveniji odgovara davanjem priznanja za njihov rad kroz tranzicijski period i zaklju\u010duje: \u201eBez sindikata i njihova rada u Sloveniji bi socijalno stanje bilo puno, puno gore.\u201c Slovenija je uza sve neda\u0107e i dalje dr\u017eava s najvi\u0161im postotkom sindikalne organiziranosti me\u0111u postsocijalisti\u010dkim zemljama \u010dlanicama EU. Me\u0111utim, unato\u010d tome \u0161to je sindikalna scena u puno boljem stanju nego u ostatku regije, \u010delnici tamo\u0161njih ve\u0107ih sindikata, kao i Korsika, svjesni su potrebe za suradnjom, tako da je Zdru\u017eena ljevica dobila podr\u0161ku i simpatije dvaju najve\u0107ih sindikata: Saveza slobodnih sindikata (ZSSS) i Sindikata odgoja, obrazovanja, znanosti i kulture (SVIZ).<\/p>\n

Podr\u0161ka nije bila tek deklarativna, nego se ostvarila i u kampanjama protiv privatizacije zdravstva te u zajedni\u010dkom prijedlogu zakona koji bi omogu\u0107io ve\u0107u participaciju radnika u upravljanju poduze\u0107ima. Korsika na sindikate gleda kao na glavne partnere u transformaciji dru\u0161tva prema demokratskom socijalizmu, svjestan svih te\u0161ko\u0107a s kojima se sindikati suo\u010davaju: od poja\u010dane fragmentacije radni\u0161tva do svojevrsne strukovne ili klasne atomizacije pojedinih sindikata.<\/p>\n

U Srbiji je situacija u bitnome druga\u010dija. Sindikalna je scena potpuno fragmentirana, dok strana\u010dka scena s druge strane obiluje nominalno socijalisti\u010dkim i socijaldemokratskim strankama koje participiraju u vlasti dugi niz godina otvoreno provode\u0107i antiradni\u010dke politike i privatizaciju ostataka dr\u017eavne imovine i javnog sektora. Ono \u0161to Srbiju razlikuje od drugih zemalja u regiji jest praksa vodstva tamo\u0161njih sindikata da se otvoreno svrstavaju uz razne politi\u010dke opcije, izlaze na strana\u010dkim listama i zauzimaju svoja parlamentarna mjesta. Tako je na izborima 2012. Ranka Stani\u0107, predsjednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, podr\u017eala Liberalno-demokratsku partiju i na njihovoj koalicijskoj listi u\u0161la u Narodnu skup\u0161tinu Srbije. Mno\u0161tvo je takvih primjera, kao i slu\u010dajeva potpisivanja predizbornih sporazuma ili davanja podr\u0161ke strankama. Tamara Bakovi\u0107 Jad\u017ei\u0107 iz organizacije Levi samit Srbije u tome vidi problem: \u201eTe prakse svjedo\u010de o nedemokratskoj strukturi sindikata i sindikalnom vodstvu koje neovisno o svom \u010dlanstvu potpisuje kojekakve sporazume koji su\u0161tinski ni\u0161ta ne mijenjaju\u201c. Prema Bakovi\u0107 Jad\u017ei\u0107, takva su partnerstva posljedice \u010dinjenice da je djelovanje sindikat\u0101 ograni\u010deno na model \u201esocijalnog dijaloga\u201c, pa dogovorima sa strankama poku\u0161avaju zauzeti ja\u010de startne pregovara\u010dke pozicije, \u0161to u stvarnosti nema velikog efekta, a dono\u0161enje katastrofalnog Zakona o radu prije dvije godine najbolje tome svjedo\u010di. Vuk Vukovi\u0107 iz novoosnovane stranke Ljevica Srbije \u2013 koja se svojim programom pozicionira kao progresivno lijeva stranka \u2013 na istom tragu kao i Bakovi\u0107 Jad\u017ei\u0107 potpunu odvojenost vrha sindikata od \u010dlanstva vidi kao najve\u0107i problem, ne samo u ostvarenju dublje suradnje nego i problem za budu\u0107nost sindikalizma. Takva nedemokratska struktura, prema Vukovi\u0107u, ote\u017eava pregovara\u010dku poziciju sindikata u kojoj sve ovisi o jednoj osobi, a mobilizacije \u010dlanstva gotovo da i nema.<\/p>\n

Takvi odnosi omogu\u0107uju vlasti da ucjenjuje i otvoreno prijeti sindikatima, \u0161to kod sindikalista stvara strah i otklanja bilo kakvu pomisao na izlazak iz zadanih okvira klasi\u010dnog sindikalnog djelovanja u Srbiji. I Korsika i Bakovi\u0107 Jad\u017ei\u0107 i Vukovi\u0107, iako dolaze iz druga\u010dijih politi\u010dkih i organizacijskih konteksta, slo\u017eili su se oko jedne stvari \u2013 da se mora razmi\u0161ljati o inovativnim modelima politi\u010dkog organiziranja i \u0161ire politi\u010dke mobilizacije.<\/p>\n

Kao sugovornika u raspravi sa sindikalne strane stola na\u0161li smo Predraga Sekuli\u0107a iz sindikata Nova solidarnost, koji je nastao kao odgovor na sva lo\u0161a sindikalna iskustva u najve\u0107oj hrvatskoj kompaniji \u2013 INA-i. Sekuli\u0107 je u nekoliko svojih javnih istupa nagla\u0161avao potrebu za \u201enovim tipom sindikalizma\u201c koji je demokratski, ne ograni\u010dava se na kolektivne ugovore kao na jedini model djelovanja i bavi se op\u0107edru\u0161tvenim temama i zajednicom u kojoj sindikat djeluje. \u0160to se ti\u010de konkretno hrvatske politi\u010dke situacije, Sekuli\u0107 smatra da \u0107e se manje stranke koje imaju radni\u0161tvo kao svoje primarne adresate te\u0161ko probiti kroz nemilosrdno politi\u010dko polje, a one stranke koje su uspjele u\u0107i u Sabor deklarativno se zala\u017eu\u0107i za pobolj\u0161anje radni\u010dkih prava (misle\u0107i na Laburiste) ubrzo su na to zaboravile, a njihova se politi\u010dka sudbina vezala uz druge stranke, odnosno koalicijske aran\u017emane.<\/p>\n

Artikulacija novih institucija<\/strong><\/p>\n

Laburisti su, nakon \u0161to ih je Milanovi\u0107 \u201cotpustio\u201d iz lijevo liberalne koalicije, krenuli u osnivanje hrvatske verzije slovenskog projekta ujedinjene ljevice pozivaju\u0107i sve lijeve stranke, organizacije civilnog dru\u0161tva i sindikate da im se pridru\u017ee u toj platformi. No zbog kompleksnih odnosa izme\u0111u pozvanih organizacija i njihovih vodstava, malo je vjerovati da \u0107e laburisti\u010dki poziv biti vi\u0161e osim o\u010dajni\u010dkog poku\u0161aja njihovog politi\u010dkog opstanka. <\/p>\n

Iz navedenih razli\u010ditih primjera vidimo da iako suradnje izme\u0111u lijevih pokreta, organizacija, politi\u010dkih stranaka i sindikata postoje, one su manje-vi\u0161e kampanjske i uvjetovane urgentno\u0161\u0107u situacije ili po\u017eara koji se treba gasiti \u2013 poput lo\u0161ih zakona ili privatizacijskih valova. No koliko god su razli\u010diti konteksti zemalja nastalih ru\u0161enjem Jugoslavije, nekoliko je parametara koji \u0107e u bitnome odrediti artikuliranje novog politi\u010dkog subjekta ili novih institucija koje bi eventualno nastale iz ove suradnje. Sindikati \u0107e se u budu\u0107nosti morati suo\u010diti s drasti\u010dnom promjenom u strukturi rada, odnosno s dominacijom prekarnih poslova i sindikalno neudru\u017eenih radnika, a lijevi pokreti, uza sve pouke iz iskustva zapadnih zemalja s du\u017eom tradicijom sindikalnog djelovanja u kapitalizma, u obzir moraju uzeti i periferni polo\u017eaj ovda\u0161njih ekonomija koji dodatno umanjuje mo\u0107 vlada u ekonomskoj sferi. Dakako, barem u slu\u010daju Slovenije i Hrvatske, tu je i rigidna regulativa EU koja prakti\u010dki onemogu\u0107uje vo\u0111enje druga\u010dije ekonomske politike od one koja pritiskom na radni\u010dke nadnice nastoji pobolj\u0161ati me\u0111unarodnu konkurentnost nacionalne ekonomije. Sve to su samo neka od ograni\u010denja s kojima \u0107e se nove lijeve partije na Balkanu prije ili kasnije morati suo\u010diti. Neovisno o pokojem izbornom proboju poput onoga u Sloveniji, ljevica bi u regionu nade trebala polagati u o\u017eivljavanje dru\u0161tvenih borbi kojima smo svjedo\u010dili ovo prolje\u0107e, a ne tek u osvajanje pokoje parlamentarne fotelje.<\/p>\n

Slobodni Filozofski<\/a>\/Rad<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Unazad tri do \u010detiri desetlje\u0107a socijaldemokrati diljem Europe napustili su svoje stare pozicije i podr\u017eali novi tip politike koji je uklju\u010divao saka\u0107enje socijalne dr\u017eave i reforme radnog zakonodavstva u korist kapitala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":213397,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-213396","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213396","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=213396"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213396\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/213397"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=213396"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=213396"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=213396"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}