{"id":213157,"date":"2016-09-14T08:33:25","date_gmt":"2016-09-14T06:33:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=213157"},"modified":"2016-09-14T08:39:31","modified_gmt":"2016-09-14T06:39:31","slug":"anadolija-zemlja-susreta-krscanske-i-muslimanske-mistike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/14\/anadolija-zemlja-susreta-krscanske-i-muslimanske-mistike\/","title":{"rendered":"Anadolija, zemlja susreta kr\u0161\u0107anske i muslimanske mistike"},"content":{"rendered":"

\"marinko-pejic\"<\/a>Pi\u0161e: Marinko Peji\u0107<\/strong><\/p>\n

\u010cetiri stolje\u0107a nakon pojave islama, Anadolija je jo\u0161 uvijek bila skoro u potpunosti kr\u0161\u0107anska. Do masovnije islamizacije dolazi prodiranjem Turaka i osnivanjem sultanata Rum na podru\u010dju Anadolije. Nova vlast, naravno, daje \u010ditav niz privilegija novoj vjeri, \u0161to pogoduje njenom \u0161irenju. Iako islamizacija nije bila nasilna, u strogom smislu rije\u010di, nekoliko procesa doprinosi relativno brzom \u0161irenju islama.<\/p>\n

Iako Konstantinopol jo\u0161 uvijek nije osvojen, Seld\u017euci su uspjeli odvojiti anadolske kr\u0161\u0107ane od njihovog duhovnog i kulturalnog centra, poti\u010du\u0107i tako progresivnu jezi\u010dnu i religijsku turkizaciju sve izoliranijih anadolskih kr\u0161\u0107ana. U mnogim slu\u010dajevima kler je napustio crkve i kr\u0161\u0107anske zajednice i povukao se prema Konstantinopolu. Anadolske crkve su postale previ\u0161e siroma\u0161ne za izdr\u017eavanje svoga klera. Seld\u017eu\u010dka vlast je pozivala sve\u0107enike da se vrate u svoje \u017eupe, nakon \u0161to je postignut mirovni ugovor s Bizantom, ali se to u mnogim slu\u010dajevima nije dogodilo, jer su mnogi radije izabrali komotniji polo\u017eaj u carskom gradu Konstantinopolu.<\/p>\n

Turska okupacija Anadolije u po\u010decima je bila prili\u010dno kaoti\u010dna. Mnogi ugledni begovi u otomanskoj vojsci nisu bili pod izravnom vla\u0161\u0107u sultana, nego su se smatrali samostalnim. U turskim redovima bili su posebno utjecajni elementi koji se nisu rado podlagali nijednoj slu\u017ebenoj vlasti, niti su se osje\u0107ali podlo\u017eni nekom centralnom vjerskom autoritetu. Nadahnjuju se uglavnom misti\u010dnim dervi\u0161kim redovima, koji iako se smatraju muslimanima, odbijaju svaku vrstu kodifikacije vjere i obreda. Masovnijoj islamizaciji pogodovala je ova \u010dinjenica: islam s kojim su anadolski kr\u0161\u0107ani do\u0161li u dodir bio je prili\u010dno tolerantan, svakako druga\u010diji od slike koju su oni do tada imali.<\/p>\n

U susretu s ovim misti\u010dnim islamom, anadolskim kr\u0161\u0107anima se \u010dinilo mnogo stvari familijarnim, bliskim kr\u0161\u0107anskom duhovnom ambijentu.<\/p>\n

Po\u010detkom XIII. st., veliki andaluzijski mistik Ibn Arabi nastanio se u sultanatu Rum. Zahvaljuju\u0107i ovako duhovno otvorenim predstavnicima islama susre\u0107u se dvije duhovne tradicije.<\/p>\n

Po otomanskim izvorima, koliko god se to danas \u010dinilo \u010dudnim, muslimani koji dolaze u Malu Aziju prvi su fascinirani kr\u0161\u0107anstvom i tako omogu\u0107ili plodno susretanje dvije religije, koje se u nekim segmentima i spajaju u jednu novu duhovnu tradiciju. Na jednom mjestu Ibn Arabi ka\u017ee: \u201eMo\u017ee se dogoditi da u trenutku smrti neki svetac poka\u017ee veliko zanimanje i po\u0161tovanje za Mojsija ili Isusa, da se neukim ljudima \u010dini da je postao \u017eidov ili kr\u0161\u0107anin\u201c. Poznato je da je sam Ibn Arabi rado zalazio u crkve i razgovarao s kr\u0161\u0107anima. Ono \u0161to Ibn Arabi posebno primje\u0107uje kod kr\u0161\u0107ana je klju\u010dna va\u017enost koja se pridaju Isusu, njegovu predstavljanju. Divi se intimnoj povezanosti u Isusu izme\u0111u bo\u017eanskog i ljudskog. To je do te mjere fasciniralo velikog muslimanskog mistika da opravdava u potpunosti kr\u0161\u0107ansko \u0161tovanje ikona.<\/p>\n

Muslimanski mistici, kao Ibn Arabi bili su uvjereni u veliku sli\u010dnost islama i kr\u0161\u0107anstva, iako su zbog toga \u010desto primali kritike od konzervativnijih muslimanskih krugova. Ibn Arabi, nakon \u0161to uspore\u0111uje vlastito srce s mona\u0161kim samostanom, s hramom kumirima, s Ka'bom hodo\u010dasnicima, s Torom i s Kur'anom, na kraju zaklju\u010duje: \u201eIspovijedam religiju ljubavi, i kakav kod bio oblik koji ona uzima, ona je moja religija i moja vjera\u201c.<\/p>\n

S druge strane, iako se svi anadolski misti\u010dni pravci ne susre\u0107u rado s kr\u0161\u0107anstvom, ipak treba ukazati na svjedo\u010denja muslimanskih putnika XIV. st., posebno Egip\u0107anina al-Umara, i posebno \u010duvenog Marokanca, ibn Battutu, koji su tim vi\u0161e vjerodostojniji jer, kao Arapi, nemaju ba\u0161 uvijek dobro mi\u0161ljenje o Turcima. Njihova svjedo\u010danstva o susretima sa pojedinim misti\u010dnim bratov\u0161tinama, o njihovoj mentalnoj otvorenosti, ljubaznosti i dobroti, navelo je neke zapadne \u010ditatelje da pomisle kako se tamo radilo o opisu idealnog kr\u0161\u0107anskog dru\u0161tva.<\/p>\n

Ibn Battuta je 1332-33 posjetio Konyu i pi\u0161e o onome \u0161to je tamo vidio, posebno kako su ga se dojmile odre\u0111ene grupe ljudi, koje on ne smatra potpuno pravovjernim, i koje naziva Ahi. Oni su istovremeno esnafski povezane skupine mladih ljudi ali i duhovne zajednice. U svim mjestima Rum, pripovijeda Ibn Battuta, postoje takve ahiya, koje okupljaju jo\u0161 neo\u017eenjene mladi\u0107e i one koji su se odlu\u010dili za celibat u zajednice, oko nekog priznatog u\u010ditelja (Ahi). Oni se nakon popodnevne molitve sastaju u posebnim ku\u0107ama, donose sa sobom dnevni pazar, od toga kupuju \u0161to je potrebno za uzdr\u017eavanje ku\u0107e, hranu i sve potrebno. U tim ku\u0107ama rado primaju strance i brinu se za njihove potrebe. Poslije zajedni\u010dkog objeda, pjevaju i ple\u0161u.<\/p>\n

Iako se ne radi o dervi\u0161ima, ahi su morali anadolske kr\u0161\u0107ane toliko podsje\u0107ati na mona\u0161ke zajednice. Sli\u010dne bratov\u0161tine nisu bile nepoznate ni u bizantskom svijetu. Postajalo je ne\u0161to sli\u010dno \u0161to se nazivalo Neania, koje su kao i Ahiya okupljale mlade ljude radi duhovnog odgoja i zajedni\u010dkih poslovnih interesa.<\/p>\n

Me\u0111u Turcima koji su kasnije osvojili neka evropska podru\u010dja bilo je puno pripadnika anadolskih ahiya (ahiyan\u2013i Rum), \u010dlanova zajednice koju je u XIII st. osnovao Ahi Evren.<\/p>\n

Ne znamo naravno koliko su otomanski vladari bili stvarno nadahnuti ovim misti\u010dnim zajednicama i njihovim religioznim idealima, a koliko su se njima slu\u017eili za osvajanje kr\u0161\u0107anskih zemalja iznutra. U svakom slu\u010daju, ova duhovnost bila je presudna za islamiziranje anadolskog podru\u010dja bez velikog nasilja.<\/p>\n

Otomanski sultani, kao Orhan, Sulejman i Murat, obilno su podr\u017eavali ahije i dervi\u0161ke redove, naro\u010dito Bekta\u0161ije, za koje su gradili tekije, posebno na planini Olimpu u Bitiniji, kao \u0161to je Ulu Dag, u bizantsko vrijeme poznato po svojim kr\u0161\u0107anskim samostanima. Lokacija vjerojatno nije slu\u010dajna, jer u tom podru\u010dju su dokazani kontakti ovih misti\u010dnih (za neke muslimane krivovjernih) muslimanskih skupina s bizantskim mona\u0161tvom. Neki samostani su pretvoreni u tekije, dobrovoljnim prerastanjem, vi\u0161e nego nasilnim pripajanjem. U mnogim slu\u010dajevima monasi koji su \u017eivjeli u tim samostanima nisu smatrali da su napustili kr\u0161\u0107anstvo, jer su vrlo \u010desto zadr\u017eali mnoge kr\u0161\u0107anske elemente.<\/p>\n

Muslimanski mistik i u\u010ditelj, koji je imao najvi\u0161e utjecaja na stvaranje nove anadolske duhovnosti bio je svakako D\u017eelaludin Rumi (1207-1273). Rodom iz Horasana (Iran), Muhammad Jalaledin, poznatiji kao Mavlana-ye Rumi (U\u010ditelj Bizantinaca) u turskom izgovoru Mevlana, napustio je Iran zbog mongolske najezde i sklonio se u Anadoliju, gdje osniva dervi\u0161ki tarikat (red), po njemu nazvan Mevlevije.<\/p>\n

Jedna od Rumijevih izreka glasi ovako: \u201eLjubav Stvoritelja je posvuda i u svim ljudima, bili oni \u0161tovatelji vatre, \u017eidovi ili kr\u0161\u0107ani\u201c. I jo\u0161: \u201eDo\u0111i, tko god da si, do\u0111i, svrati \u010dak i ako si bezbo\u017enik, i klanja\u0161 se kipovima ili vatri. Svejedno je \u0161to si stotinu puta pogazio svoju rije\u010d, okusio poraz, pa ti srce ognjem bezna\u0111a plamti. Ovo je karavan nade on o\u010daju ne vodi. Do\u0111i, do\u0111i i opet do\u0111i\u201c.<\/p>\n

Rumi se konstantno borio protiv formalizma tradicionalnih vjernika, o kojima, ironi\u010dno ka\u017ee: \u201eLak\u0161e je obratiti sedamdeset kr\u0161\u0107ana, nego pro\u010distiti muderisa jedne medrese\u201c.<\/p>\n

Mevlevije, \u010diji je cilj posti\u0107i ekstazu, \u010ditavim nizom tehnika, pjesme, glazbe i plesa, bili su vrlo otvorena zajednica i na svoje susrete pu\u0161tali su i ne-muslimane. Iako je bio otvoren za druge vjere, Rumi sam ostaje \u010ditav \u017eivot pobo\u017ean musliman, a \u017eelio je da se i drugi pribli\u017ee svojoj vlastitoj religioznoj tradiciji. Poznati su slu\u010dajevi nekih kr\u0161\u0107anskih monaha koji su se htjeli obratiti na islam, ali ih je on zamolio da ga ne slijede, nego da radije ostanu u svome samostanu, ne prekidaju sa svojom religioznom tradicijom i poku\u0161aju biti bolji kr\u0161\u0107ani. Rumi i njegovi u\u010denici nisu o\u010dito \u017eeljeli sistemati\u010dnu islamizaciju Anadolije, pogotovo tamo gdje se osje\u0107ala jaka veza sa vlastitom tradicijom i nakana da se ostane u njoj.<\/p>\n

Rumijev biograf donosi da je u\u010ditelj rado provodio vrijeme u samostanu Platon, blizu Konye. Provodio bi tamo po \u010detrdeset dana u razmi\u0161ljanju i razgovoru s monasima. Jedan stariji monah mu je rekao da, po biblijskim spisima, Rumi u svemu odgovara opisu drevnih proroka, i da su ga svi u samostanu smatrali autenti\u010dnim kr\u0161\u0107aninom.<\/p>\n

Da recipro\u010dna fasciniranost muslimanske i kr\u0161\u0107anske mistike nije bila tek prolazni fenomen, svjedo\u010de Rumijevi nasljednici. Njegov Sin i unuk, Sultan Veled i Arif Celebi nastavili su okupljati zajednicu mevlevija, u kojoj je gr\u010dka komponenta bila vrlo brojna, do te mjere, da po Aflakiju, Rumijeva k\u0107erka se zvala Efendi Paulo, dok se Veledova dojilja zvala Yaramana (od gr\u010dkog mera nana, \u201estara majka\u201c).<\/p>\n

Njema\u010dki putnik Schiltbergner, prolaze\u0107i kroz Konyu, primje\u0107uje da tamo kr\u0161\u0107ani nastavljaju \u0161tovati Rumijevog u\u010ditelja, \u0160emsudina iz Tabriza, za koga se pri\u010dalo da je bio tajno kr\u0161ten.<\/p>\n

Iako se ne radi uvijek o obra\u0107enju, na jednu ili drugu vjeru, kr\u0161\u0107ani i muslimani u Anadoliji su ponekad prakticirali obrede tipi\u010dne za dvije tradicije. U nekim gr\u010dkim izvorima se spominje da su mnogi muslimani prije obrezanja djecu i krstili.<\/p>\n

Nisu jedino mevlevije bili usko povezani s kr\u0161\u0107anima, u velikoj mjeri je to bio i Had\u017ei Bekta\u0161, mistik iz XIII. st. porijeklom iz Horasana (Iran), kao i D\u017eelaludin Rumi. Od njega je poteklo mnogo dervi\u0161kih zajednica, koji su se u XVI. st. ujedinili pod imenom bekta\u0161ije. On je bio toliko povezan s kr\u0161\u0107anima, da njegov \u017eivotopis, Vilajetname, obiluje doga\u0111ajima i situacijama koje to nedvosmisleno potvr\u0111uju. Neke kr\u0161\u0107anske zajednice sve do XX. st. \u0161tovali su ga kao sveca, tako da su i muslimani i kr\u0161\u0107ani zajedno hodo\u010dastili na njegov grob (turbe) u Sinasosu, koje je po predaji sagradio jedan kr\u0161\u0107anin.<\/p>\n

Ovakva islamsko-kr\u0161\u0107anska sinkretisti\u010dka duhovnost nastavlja se i razvija i u otomanskom periodu, gdje nije rijetko sresti da muslimani \u0161tuju neke kr\u0161\u0107anske svece, u prvom redu Sv. Jurja, Sv. Iliju proroka, a kasnije i Sv. Antu Padovanskog, \u0161to je i u Bosni dobro poznato. S druge strane, mnogi smatraju da i kr\u0161\u0107ani Sinasosa \u0161tuju Had\u017ei Bekta\u0161a, pod imenom Haralampios.<\/p>\n

Nije slu\u010dajno da su oba velika mistika porijeklom iz iranskog Horasana i da su se formirali u misti\u010dkoj duhovnosti Malmatija (Futuwwa), \u010diji su u\u010ditelji bili u uskoj vezi sa sirijskim mona\u0161kim zajednicama u Perziji.<\/p>\n

Za anadolske kr\u0161\u0107ane, daleko od centralne vlasti, \u010desto prepu\u0161tene same sebi, misti\u010dni islam, utjelovljen u osobama velikih u\u010ditelja kao \u0161to su bili Ibn Arabi, Mevlana Rumi, Had\u017ei Bekta\u0161 i drugi, predstavljao je puno bla\u017ei prelazak na novu monoteisti\u010dku religiju, nego \u0161to je to bilo u nekim drugim kr\u0161\u0107anskim zemljama, \u0161to je sigurno presudno doprinijelo kasnijem islamiziranju ovog prostora.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedna od Rumijevih izreka glasi ovako: \u201eLjubav Stvoritelja je posvuda i u svim ljudima, bili oni \u0161tovatelji vatre, \u017eidovi ili kr\u0161\u0107ani\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-213157","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213157","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=213157"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213157\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=213157"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=213157"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=213157"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}