{"id":213052,"date":"2016-09-12T10:21:23","date_gmt":"2016-09-12T08:21:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=213052"},"modified":"2016-09-12T10:21:23","modified_gmt":"2016-09-12T08:21:23","slug":"slucajna-ekonomija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/12\/slucajna-ekonomija\/","title":{"rendered":"Slu\u010dajna ekonomija"},"content":{"rendered":"

\"Milan<\/a>Pi\u0161e: Milan Gavrovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to je Ante Markovi\u0107 svojedobno proveo planski, u Hrvatskoj se sada doga\u0111a spontano: po\u010dela se provoditi tzv. interna devalvacija, a ra\u010dun nije ispostavljen gra\u0111anima i radno ovisnom stanovni\u0161tvu, nego onima koji su ga napravili
\nslika iz galerije<\/p>\n

Obe\u0107avaju\u0107i brda i doline, politi\u010dari i stranke zapravo najavljuju da \u0107e, ako osvoje vlast, ozbiljno ugroziti privredni rast kojim se istodobno hvale i za koji prisvajaju zasluge. Skromni rast iz posljednje kukuriku-godine dobio je ubrzanje kad je zemlja ostala bez prave vlade, pa je postalo te\u017ee nego prije preko dr\u017eavnih mehanizama, u prvom redu prora\u010duna, ostvarivati parcijalne interese i politi\u010dke planove. Svaka vlast pokazuje svoje namjere i svoje pravo lice tek na prora\u010dunu. Ono \u0161to se zaista \u017eeli, to se i pla\u0107a. Ostalo se prebacuje u dugoro\u010dne planove ili na rije\u010dima pretvara u va\u017ene pothvate koji, na\u017ealost, moraju sa\u010dekati bolja vremena. Sve bi to bila normalna politika kad bi se vlast pona\u0161ala odgovorno i kad bi tro\u0161ila samo novac koji ima. Potro\u0161a\u010di su, me\u0111utim, prejaki i utjecajni, pa se neprestano tro\u0161i na dug. Ali ni to ne bi bio problem da se ula\u017ee u projekte nove proizvodnje i pove\u0107anja prihoda zemlje. Tada bi se i krediti mogli vra\u0107ati bez sada\u0161njih potresa. Takve se investicije, me\u0111utim, ostavljaju privatnom sektoru, koji je demotiviran politikom prejake kune, dok politi\u010dari o\u017eivljavaju ekonomiju faraonskim investicijama, a dr\u017eavna i politi\u010dka birokracija nemilice tro\u0161i na sebe i vlastitu reprodukciju.<\/p>\n

Tome je prilago\u0111en i prora\u010dun koji ozakonjuje potro\u0161nju na osnovi planiranih, a ne ostvarenih prihoda. Zato se ne treba veseliti kad se planira rast od primjerice pet posto. To, naime, zna\u010di da \u0107e dr\u017eava sigurno potro\u0161iti toliko vi\u0161e nego prethodne godine, a ne da \u0107e zaista toliko rasti prihodi. Bud\u017eet ima snagu zakona i nije vezan uz ostvarenje planova. Put u pakao poplo\u010dan je zlatnim rije\u010dima.<\/p>\n

Hrvatska po tome nije iznimka. Razlika je u tome \u0161to politi\u010dkom scenom vladaju potro\u0161a\u010di i kompradori, ali i u odgovornosti i po\u0161tenju politi\u010dara. (Intelektualne kapacitete ne spominjemo, jer je poznato da je bog najpravednije rasporedio pamet.) Sada\u0161nji rast posljedica je pobolj\u0161anja u svjetskoj privredi, ali i njihovih me\u0111usobnih sukoba, koji su privremeno zaustavili nove potro\u0161a\u010dke planove. Zato se spontano po\u010dela provoditi, kako je nedavno rekao jedan mla\u0111i ekonomist, tzv. interna devalvacija. Rije\u010d je o pove\u0107anju konkurentnosti, ali ne slabljenjem kune, ve\u0107 smanjivanjem tro\u0161kova. Tako je politi\u010dka nestabilnost imala blagotvoran utjecaj na ekonomiju zemlje. To, a ne raznorazni autsorsinzi, pravi je put reformi. Na njemu se, naime, ne ispostavlja ra\u010dun gra\u0111anima i radno ovisnom stanovni\u0161tvu, ve\u0107 onima koji su ga napravili.<\/p>\n

Iako kratkotrajna, jedina uspje\u0161na reforma na ovim prostorima, ona zadnjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovi\u0107a iz godine 1989., odvijala se po sli\u010dnom scenariju. Razbijen i upla\u0161en dr\u017eavni vrh (u kojem su republi\u010dke partije bile sukobljene vi\u0161e od ovih u dana\u0161njem vi\u0161estrana\u010dju) poku\u0161ao je na\u0107i rje\u0161enje s korifejom dr\u017eavne distribucije Brankom Mikuli\u0107em. (Danas imamo korifeja neoliberalizma Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a.) Onda je, iako nevoljko, Predsjedni\u0161tvo nekada\u0161nje SFRJ povjerilo mandat Markovi\u0107u. Kako je on po\u010deo svoju reformu? Pamti se uvo\u0111enje konvertibilnosti, ali prije toga planski je proveo ono \u0161to se sada u Hrvatskoj po\u010delo doga\u0111ati stihijno. Srezao je preveliku birokratsku, neproizvodnu potro\u0161nju.<\/p>\n

Najprije je ukinuo tzv. izvanbud\u017eetsku bilancu, zapravo paralelni prora\u010dun preko kojeg se financirao velik dio dr\u017eavne, to\u010dnije paradr\u017eavne potro\u0161nje. Njegova je politika bila da se sve mora pla\u0107ati iz bud\u017eeta, jer se samo tako mo\u017ee kontrolirati rashode. Hrvatska danas nema izvanbud\u017eetsku bilancu, ali ima razgranati sustav tzv. naknada, koji ima istu ulogu. Naravno, nisu svi ti tro\u0161kovi nepotrebni, ali je nepotreban i \u0161tetan sistem kojim se oni financiraju. Sve mora biti u prora\u010dunu ili u cijeni, ako je na primjer rije\u010d o komunalnim naknadama. Nakon toga Markovi\u0107 je prepolovio i savezni prora\u010dun. Kako je to bilo mogu\u0107e? Tako da je smanjio izdatke za JNA, koja je dobivala \u010dak 65 posto, dakle dvije tre\u0107ine od ukupnog iznosa. Od novog, prepolovljenog bud\u017eeta za obranu je odlazilo samo 35 posto, odnosno jedna tre\u0107ina.<\/p>\n

U prvi \u010das \u010dini se da je taj recept danas neprimjenjiv. Ali samo u prvi \u010das. Titovo naslije\u0111e bila je, uz ostalo, hipertrofirana vojska. Dr\u017eava u dr\u017eavi. Tu\u0111manovo naslije\u0111e je hipertrofirana vojska birokrata, koja vjeruje da je ona zapravo dr\u017eava. Skalpelom kojim je nekada Markovi\u0107 zarezao u JNA sada bi trebalo zarezati u golemi sustav op\u0107ina, gradova i \u017eupanija, ali i sredi\u0161nje dr\u017eave. Prije Tu\u0111mana u Hrvatskoj je bilo stotinjak op\u0107ina i gradova. Danas, s modernim komunikacijama, kompjuterizacijom, sustavom OIB-a i internetom, vjerojatno bi i polovica bila dovoljna. Ali Hrvatska ih i dalje ima i pla\u0107a vi\u0161e od 400. I nijedna utjecajna stranka nema u planu njihovo ukidanje, pa \u010dak ni u ovo predizborno vrijeme. Problem se priznaje, ali se umjesto rje\u0161enja najavljuje osnivanje komisija. To\u010dno u skladu s dosjetkom koja se pripisuje \u010cer\u010dilu. Teritorijalni ustroj poistovje\u0107en je sa strana\u010dkim, pa bi rezanjem op\u0107ina, gradova i \u017eupanija stranke zapravo rezale same sebe.<\/p>\n

Sada\u0161nja, spontana unutra\u0161nja devalvacija, jo\u0161 je po ne\u010demu krenula Markovi\u0107evim putem. Ni on, naime, nije ispostavljao ra\u010dun zaposlenima, umirovljenicima ili bolesnima. Sasvim suprotno, \u017eivotni se standard u njegovo vrijeme svima pove\u0107ao. On nije ru\u0161io potro\u0161nju, kao \u0161to tra\u017ei vladaju\u0107a neoliberalna doktrina, jer je znao da bi time smanjio i ukupnu privrednu aktivnost. Umjesto toga, on ju je druk\u010dije rasporedio. Uzeo je golemom parazitskom dijelu dru\u0161tva i dao onima koji pove\u0107avaju dru\u0161tveno bogatstvo. Zaustavili su ga oni koji su gubili privilegije. Vrh JNA je bio preslab da to u\u010dini sam, ali je brzo na\u0161ao zajedni\u010dki jezik s nacionalistima proizi\u0161lim iz politi\u010dke birokracije u Milo\u0161evi\u0107evoj Srbiji. Ubrzo su se priklju\u010dili i oni u drugim republikama biv\u0161e federacije. Ru\u0161enje Markovi\u0107a, uz podjelu BiH, bio je glavni dio dogovora Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana u Kara\u0111or\u0111evu.<\/p>\n

Danas su u Hrvatskoj vidljiva dva procesa, kojima se \u017eeli obnoviti i stabilizirati parazitski status kvo. Poku\u0161ava se tro\u0161ak promjena prebaciti na le\u0111a gra\u0111ana i radno zavisnog stanovni\u0161tva, a kad se nai\u0111e na otpor, privremeno se povla\u010di u panici. Ipak predstoje izbori. Primjer je cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja. Istodobno se umjesto potro\u0161ene rije\u010di \u2018reforme\u2019 po\u010delo koristiti gledanje u budu\u0107nosti. Ali \u010dim se spomenu konkretne mjere, istina izlazi na sunce. Treba sve promijeniti, ali tako da sve ostane isto, poruka je klasi\u010dnog Viskontijevog filma \u2018Gepard\u2019.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ono \u0161to je Ante Markovi\u0107 svojedobno proveo planski, u Hrvatskoj se sada doga\u0111a spontano<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-213052","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213052","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=213052"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/213052\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=213052"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=213052"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=213052"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}