{"id":212857,"date":"2016-09-08T22:14:22","date_gmt":"2016-09-08T20:14:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=212857"},"modified":"2020-03-26T12:34:10","modified_gmt":"2020-03-26T11:34:10","slug":"zvono-i-dalje-zvoni-amigo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/08\/zvono-i-dalje-zvoni-amigo\/","title":{"rendered":"Zvono i dalje zvoni \u201eAmigo\u201c"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-large wp-image-212858\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-450x313.jpg\" alt=\"arsen\" width=\"450\" height=\"313\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-450x313.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-300x209.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-768x534.jpg 768w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-480x334.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-235x163.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-75x52.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-350x243.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen-220x153.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/arsen.jpg 800w\" sizes=\"(max-width: 450px) 100vw, 450px\" \/><br \/>\nSve garderobe li\u010de jedna na drugu, a svaka koncertna dvorana posebna je na svoj na\u010din. Na audiciji za garderobu be\u010dkog Akzent teatra slobodno bi mogla da se \u201epro\u0161vercuje\u201c neka prostorija kola\u0161inskog ili bjelopoljskog Doma kulture, koja slu\u017ei za sli\u010dne namjene. Niko ne bi ni primijetio. Mladi\u0107a koji tobo\u017e glumi novinara, tako\u0111e, ne bi bi(l)o problem na\u0107i. Kao ni desetak statista koji bi, a \u0161ta drugo nego statirali kao pripadnici \u201esedme sile\u201c ili obo\u017eavaoci glavnog glumca. Pa opet, taj kratkometra\u017eni film nikad ne\u0107e biti snimljen&#8230; Jer Arsena ne bi mogao da odigra niko drugi do on sam, a to je u ovom i svim ostalim trenucima, tehni\u010dki neizvodljivo. Ostaje nam slaba utjeha da se uzdamo u rije\u010di o\u010devidaca, koji su i sami pomalo pjesnici. A vjerovati u njihovu nepristrasnost to vam je kao da bez rezerve uzmete za istinite izjave argentinskih navija\u010da na meski\u010dkom Asteka stadionu, o regularnosti Maradoninog gola koji je dao Englezima. Onog prvog, naravno.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Be\u010d. Kraj aprila dvijehiljade i petnaeste. Prohladno, ki\u0161no ve\u010de. Upravo zavr\u0161eni koncert. Zadimljeni sobi\u010dak. Dvije \u2013 tri jakne i kaput na \u010diviluku. Veliko garderobersko ogledalo. Pred njim komoda. Na njoj mobilni telefon, ta\u0161na, tacna, CD i poluprazna boca vina. Kraj nje stolica. Na stolici Arsen Dedi\u0107. Pomalo umoran i od ljudi i od \u017eivota i od pjesama. Starmali princ u crnoj ode\u017edi. Ljudska lju\u0161tura, koju je \u010dasno nosio sedamdeset i kusur godina, nekako mu tijesna. \u017deli da je nenametljivo i dostojanstveno svu\u010de sa sebe i odleti na neki od asteroida koji se nalazi u kom\u0161iluku B612.<br \/>\n-Ovo nije dovi\u0111enja, ovo je zbogom \u2013 rekao je na koncertu u podgori\u010dkom \u201eKarveru\u201c godinu ranije. Pa ipak je pogrije\u0161io. Bar \u0161to se ti\u010de jednog gledaoca.<br \/>\nA i njegov Matija, neposredno prije tog be\u010dkog koncerta kazao je kako \u201eotac sve te\u017ee podnosi putovanja\u201c. I kako je taj koncert u Podgorici mogao skupo da ga ko\u0161ta. Putovao je preko Ljubljane (po\u0161to nema direktnih letova iz Zagreba!) i u povratku skoro da je kolabrirao, pa mu je trebalo nekoliko dana da se oporavi. Ali Arsen je ma\u010dor. Sa devet \u017eivota. Onomad u Padovi, izgubio je sigurno jedan od njih, tada u Podgorici vjerovatno osmi, a upravo u garderobi Akzent teatra u Be\u010du tro\u0161io i taj posljednji \u2013 deveti ovozemaljski \u017eivot. On je to znao, sjede\u0107i sam na stolici, zadubljen u jednu zami\u0161ljenu ta\u010dku na zidu. A onda su \u201enahrupili\u201c obo\u017eavaoci, pa novinari, pa organizatori. I ti\u0161ina koja je kao oreol bdila nad njegovom mudrom glavom, pokorno se povukla iz \u201eodaje\u201c.<br \/>\nSijevnuli su blicevi, \u0161kljocnuli diktafoni, \u010duo se poneki uzdah, usklik. \u201eMo\u017ee li jedna fotografija sa vama? Autogram gos'n Arsene! Par pitanja za na\u0161 \u010dasopis. Tako nam je drago da ste tu\u201c. \u201eUdaljeni glasovi koji se mije\u0161aju, glas majke, prijatelja, k\u0107eri, ljubavnice, broda, brata&#8230;\u201c.<br \/>\nRaznje\u017eio ga pogled jedne djevoj\u010dice, koja mu je predala crte\u017e. Njena mati re\u010de da je napisala i \u0161kolski sastav posve\u0107en Arsenu.<br \/>\n&#8211; Zbilja? Pa \u0161to mi ga nijesi donijela? Arsenu bija\u0161e krivo. Ali odistinski krivo. Nije (od)glumio pred djevoj\u010dicom.<br \/>\n&#8211; Dragi gospodine Arsene, jel&#8217; mo\u017ee jedna fotka za uspomenu?<br \/>\nNevoljno se okrenuo, polako ustaju\u0107i sa stolice. Onda je spazio lijepu brinetu, \u010diji je glas maloprije dopro do njegovog uha.<br \/>\n&#8211; Kako da ne, ljepotice moja!<br \/>\nSlikao se sa njom i prijateljima, a onda joj je pomazio nadlanicu, ne \u017eele\u0107i ni za \u017eivu glavu da joj pusti ruku.<br \/>\n&#8211; Hvala vam, hvala \u2013 re\u010de djevojka uzbu\u0111eno.<br \/>\n&#8211; Zadovoljstvo je moje \u2013 prozbori Arsen, kao da joj izjavljuje ljubav.<br \/>\nNa tren ti\u0161ina ponovo naviri kroz od\u0161krinuta vrata. Ali samo na tren.<br \/>\n&#8211; Nepopravljivi ste Arsene \u2013 \u010duo se glas iz pozadine.<br \/>\n&#8211; Ah \u0161ta da radim, je li \u2013 nije se dao zbuniti.<br \/>\nZatim je taj isti, mu\u0161ki glas dobio i glavu i noge i ruke, pa \u010dak i \u201ene\u0161to\u201c \u0161to je dr\u017eao u jednoj od njih, istupiv\u0161i pred Pjesnikom. Razgovor je tekao ovako:<br \/>\n&#8211; A tko si sad pa ti? Odakle si?<br \/>\n&#8211; Ja sam iz Crne Gore, ta\u010dnije iz Ku\u010da. Kao i vi, uostalom.<br \/>\n&#8211; Ah da, da. Vama Crnogorcima moram priznati da sam iz tih Ku\u010da, ina\u010de bi me ubje\u0111ivali do zore. I na koncu bih svakako priznao. A \u0161to ti je to?<br \/>\n&#8211; To je poklon. Ali ne za vas, ve\u0107 za va\u0161u unuku.<br \/>\nArsenovo lice se ozarilo. Uzeo je \u201estvar\u201c u svoje ruke. To je bila jedna obi\u010dna knjiga \u201ezelenih\u201c pjesama. Zapravo, korice knjige bile su \u017eute, ali same pjesme bile su nekako nezrele, maloljetne i suvi\u0161e stidljive da se poklone ili budu poklonjene Pjesniku. Arsen ih je prelistao, onako ovla\u0161. Ali mu se pogled zaustavio na posveti: \u201eZa Lu, da postane u \u017eivotu sve \u0161to joj njen \u201edida\u201c \u017eeli, pa i vi\u0161e od toga\u201c.<br \/>\n-Hvala ti. Hvala ti puno \u2013 rekao je vidno iznena\u0111en. A onda dodao: Napi\u0161i mi tvoj broj telefona, ovdje na knjizi.<br \/>\nPazite, ako je neko u Be\u010du tri mjeseca (u tom trenutku!) a nema austrijski broj telefona, to je njegova krivica. Ali ako mu crnogorski operater isklju\u010di broj jer nije dopunio ra\u010dun za ista ta tri mjeseca, onda to nije (samo) krivica operatera, ve\u0107 i \u010dist bezobrazluk. Ali mladi\u0107 u tom momentu to nije nikako mogao da zna&#8230;<br \/>\n&#8211; Ho\u0107e\u0161 li ili ne\u0107e\u0161 upisati taj broj \u2013 re\u010de Arsen pomalo nestrpljivo.<br \/>\n&#8211; Ho\u0107u, ho\u0107u \u2013 promuca mladi\u0107. I ispisa broj telefona na stranici svoje knjige.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>O onome \u0161to se dalje zbivalo u garderobi, ne treba puno zamarati \u010ditaoce. Intervjui, dosadna, suvoparna pitanja. Novinarska \u201eklasika\u201c i u Be\u010du i svim ostalim gradovima ne razlikuje se puno. Ipak jedan detalj kao deminutiv harpuna zario se u u\u0161nu \u0161koljku mladi\u0107a. Arsenov telefon u dva navrata tokom intervjua zvonio je po nekoliko puta. I to ni manje ni vi\u0161e nego temu iz njegove ro\u0111ene pjesme.<br \/>\n\u201eNo\u0107ne \u0161etnje zimskim gradom, nepomi\u010dno vrijeme\/ Ostaju nedovr\u0161ene na\u0161e vje\u010dne teme&#8230;\/ Gluho svijetlo na raskr\u0161\u0107u, pornografski kino\/ Sa strahom smo okusili i vodu i vino&#8230;\/ Amigo, a-ha, Amigo&#8230;\u201c<br \/>\n&#8211; Izvinite, ovo zove moja Gabi. Brine se je li sve bilo u redu i kako je pro\u0161ao koncert. Mora\u0107emo da prekinemo \u2013 re\u010de Arsen spokojno. I toliko od njega&#8230;<br \/>\nSvi pripadnici \u201esedme sile\u201c odlo\u017ei\u0161e \u201eoru\u017eje\u201c prihvativ\u0161i bezuslovnu predaju.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Mediji su objavili onaj nedovr\u0161eni intervju, pa jo\u0161 jedan pa mo\u017eda jo\u0161 koji&#8230; A onda su tog 16. avgusta obmanuli javnost (kao \u0161to samo oni to znaju!) sa neprovjerenom informacijom: \u201eUmro Arsen Dedi\u0107\u201c.<br \/>\nI to, zamislite, pustili kao udarnu vijest. Kako da ne. Kao da to mo\u017ee. Onda bi odavno bili mrtvi i Mika i Du\u0161ko i Antoan i D\u017eon Ronald Ruel i svi oni drugi, divni \u201ejunaci na\u0161eg doba\u201c. A to je, kao \u0161to je vrijeme pokazalo, \u010dist nonsens&#8230; Pa dajte, molim vas, oni su danas \u017eivlji nego ikad, kazao bi Pjesnik.<br \/>\n&#8230;Mladi\u0107 je zami\u0161ljao \u0161to bi sve rekao Arsenu da ga je ovaj nazvao. A bilo je toliko toga da se ka\u017ee. No, nije mu dospio re\u0107i&#8230; \u0160to ni pribli\u017eno ne zna\u010di da Arsena nije \u010duo putem telefona. Ve\u0107 vi\u0161e od godinu, svaki put kad mu mobilni telefon marke Samsung GT \u2013 I8190 (odrasli vole da sve bude izra\u017eeno u brojkama!) zazvoni, \u010duje se onaj bo\u017eanstveni gitarski uvod i neponovljivi, treperavi glas koji doziva \u201eAmigo&#8230; Amigo&#8230;\u201c.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p> Pi\u0161e: Milo\u0161 MILA\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1123,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-212857","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212857","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=212857"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212857\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287277,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212857\/revisions\/287277"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=212857"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=212857"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=212857"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}