{"id":212758,"date":"2016-09-07T08:24:27","date_gmt":"2016-09-07T06:24:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=212758"},"modified":"2016-09-07T08:57:06","modified_gmt":"2016-09-07T06:57:06","slug":"europski-radnicki-identitet-otvara-prostor-sirenju-borbe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/07\/europski-radnicki-identitet-otvara-prostor-sirenju-borbe\/","title":{"rendered":"Europski radni\u010dki identitet otvara prostor \u0161irenju borbe"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Martin Bero\u0161<\/strong><\/p>\n

\"Artan<\/a>S Artanom Sadikuom<\/a>, teoreti\u010darom i aktivistom iz Skopja, razgovarali smo o implikacijama koje za zemlje-\u010dlanice predstavlja izlazak, odnosno ostanak u Europskoj uniji, o demokratskom deficitu kojim su pro\u017eete izvr\u0161ne institucije EU, politi\u010dko-ekonomskom odnosu izme\u0111u europskog centra i periferije, konstrukciji europskog radni\u010dkog identiteta i emancipatornim potencijalima europske ljevice, te politi\u010dkim ograni\u010denjima recentnog vala prosvjeda u Makedoniji.<\/p>\n

Unato\u010d inicijalnim proklamiranim impulsima osniva\u010d\u00e2, Europska unija danas predstavlja instituciju neoliberalizma \u2013 do koje mjere se sla\u017eete s ovom tvrdnjom i mo\u017ee li se \u0161to u\u010diniti kako bi se preokrenuo trend? Je li mogu\u0107e ostvariti progresivan, umjesto regresivan izlaz iz Eurozone te figurira li tzv. delinking, odnosno djelomi\u010dno odvajanje kao opcija?<\/p><\/blockquote>\n

Europski projekt bismo trebali promatrati kao polje nadmetanja razli\u010ditih politi\u010dkih strategija i politi\u010dkih interesa. \u010cinjenica da je to natjecanje rezultiralo najja\u010dim mehanizmom neoliberalizma u Europi kao kontinentu ozna\u010dava samo pobjedu ovakvog tipa politi\u010dkih snaga. Moramo razmatrati i analizirati europski kontinent u konkretnim materijalnim terminima, utvrditi kakvo je stanje stvari i koji su politi\u010dki potencijali. Dakle, kad god govorimo o progresivnoj ideji ujedinjavanja na razini europskog kontinenta \u2013 a ne zaboravimo da je \u201eEuropska unija\u201c prvotno bio naziv politi\u010dki aktivne grupe ljevi\u010darskih emancipatornih aktivista u Njema\u010dkoj <\/a>netom uo\u010di i tijekom Drugog svjetskog rata, da bi zatim postala naziv za ovaj neoliberalni instrument \u2013 moramo uzeti u obzir obrise polja na kojem se razne politi\u010dke strategije nadme\u0107u. Analiziramo li opcije za izlaz ili djelomi\u010dno odvajanje [delinking] pojedinih dr\u017eava-\u010dlanica iz ove Unije, trebali bismo o tome razmi\u0161ljati u sljede\u0107im okvirima: \u0161to odvajanje zna\u010di, otvaraju li se time novi potencijali i pod kojim uvjetima dolazi do odvajanja ili izlaza?<\/p>\n

Na\u017ealost, mislim da bismo kao ljevi\u010dari, nakon konkretne analize politi\u010dkih potencijala britanskog slu\u010daja, morali podr\u017eati opciju ostanka u Europskoj uniji \u2013 ne zbog argumenata koje su iznosili zagovornici ostanka u Uniji, jer je rije\u010d o neoliberalnim argumentima, ve\u0107 zbog realnog potencijala koji se razvija na britanskom politi\u010dkom terenu, gdje je opcija izlaska iz EU pobijedila na valu ksenofobnih, nacionalisti\u010dkih argumenata. Na britanskoj ljevici bilo je poku\u0161aja da se agenda izlaska iz EU predstavi kao na\u010din o\u010duvanja radnog zakonodavstva, koje je daleko bolje u Britaniji negoli u drugim zemljama EU. Me\u0111utim, ova opcija nije uspjela hegemonizirati argumentaciju u prilog izlasku iz Europske unije i ostvariti politi\u010dku prevlast. Stoga, ako u hegemonijskoj retorici izlaska iz Europske unije u Britaniji trenutno uglavnom prete\u017eu ksenofobni, nacionalisti\u010dki argumenti, smatram da se na osnovi konkretne analize situacije moramo usprotiviti ovim tendencijama \u2013 \u0161to bi zna\u010dilo podupiranje opcije ostanka u Europskoj uniji, iako to trenutno podrazumijeva zadr\u017eavanje unutar ovog u\u017easnog instrumenta neoliberalizma. <\/p>\n

No, kada bi politi\u010dka situacija bila druk\u010dija, i kada bi ljevica uspjela hegemonizirati argumentaciju koja ide u prilog izlasku iz EU, primjerice zagovaranjem izlaska na ra\u010dun sna\u017enih sindikata i sna\u017enog pokreta koji se ne mora boriti s Bruxellesom, ve\u0107 bi mogao u\u0107i u okr\u0161aj s financijskim centrom Londona, tada bismo mogli podr\u017eati opciju napu\u0161tanja Unije. Mislim da ne mo\u017eemo unaprijed zauzeti stav o \u010dlanstvu u EU \u2013 do njega mo\u017eemo do\u0107i tek nakon pa\u017eljivog razmatranja politi\u010dkih uvjeta i emancipatornih potencijala ili potencijala za izgradnju socijalisti\u010dke strategije.<\/p>\n

Gdje je unutar institucija EU demokratski deficit najzamjetniji, te kako se poku\u0161ava racionalizirati i opravdati manjak demokratske odgovornosti unutar Europske unije, kao i njezine zakonodavne pretenzije na nadre\u0111enu poziciju u odnosu na fiskalne prerogative pojedinih zemalja \u010dlanica? Kako i gdje se politi\u010dko-ekonomska razdjelnica izme\u0111u centra i periferije uklapa u ovu pri\u010du?<\/p><\/blockquote>\n

Najva\u017enija tijela za dono\u0161enje odluka u Europi imaju najmanji demokratski legitimitet. Odluke koje se donose u Europskom parlamentu naj\u010de\u0161\u0107e su na razini deklaracija i rezolucija, dok se izvr\u0161ne odluke uglavnom donose u Komisiji kojoj manjka demokratskog legitimiteta. Nadalje, kao \u0161to smo svjedo\u010dili na gr\u010dkom primjeru, nedefinirane ad hoc institucije poput Trojke (koje bismo mo\u017eda prikladnije mogli nazvati \u201einstrumentima\u201c) imaju posljednju rije\u010d kada su ekonomske i financijske politike dr\u017eava-\u010dlanica posrijedi te posjeduju mo\u0107 da bez ikakva demokratskog legitimiteta \u2013 \u010dak ni onog baziranog na sporazumu, jer Trojka nije dio ikakvog sporazuma \u2013 ucjenjuju dr\u017eavu-\u010dlanicu poput Gr\u010dke. Do konstrukcije ovakvih ad hoc odluka i ad hoc rje\u0161enja, kojima se potom pridaje mo\u0107, dolazi tijekom razvitka kapitalisti\u010dke krize. Dana\u0161nje europske elite dale su prednost financijskoj krizi i op\u0107enito financijskim aspektima, pa ekonomska i financijska logika preuzimaju primat nad prevladavaju\u0107im afirmiranim konceptima poput demokracije, intervencije odozdo, itd.<\/p>\n

To je jedan od ekstremnih primjera koji ukazuju na Europsku uniju kao mehanizam neoliberalizma, gdje su neoliberalne elite spremne izumiti nove forme bez ikakvog utemeljenja u sporazumima ili ve\u0107inskom legitimitetu glasa\u010dkog tijela, kako bi favorizirale kontinentalne interese kapitala.<\/p>\n

Naravno da \u0107e uz ovakvu tendenciju mobilizacije politi\u010dkih elita i instrumenata Europske unije u svrhu spa\u0161avanja krupnog kapitala na kontinentu, glavni zastupljeni interesi u okviru takve politi\u010dke utakmice i navedenih politi\u010dkih inovacija biti upravo centri kapitala, odnosno Njema\u010dka, u slu\u010daju Europske unije. Prema toj logici, ako su ovi interesi \u201epreveliki da bi propali\u201c \u2013 zna\u010di da su i ulozi iznimno visoki. <\/p>\n

Navedeno nam ukazuje kako se konstrukcija politi\u010dko-ekonomskih odnosa unutar Europe u cijelosti svodi na to da centar kapitala eksploatira periferiju. Dobro je poznato da su europski centri kapitala, odnosno Njema\u010dka i Francuska, izvozile nezaposlenost na periferiju preko jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta, i na podlozi neravnomjernog ekonomskog razvoja. Jedinstveno tr\u017ei\u0161te uspostavljeno je nizom instrumenata koji su postavljeni sporazumima, i historijski je u Europi percipirano kao iznimno napredna konstrukcija, koja bi trebala u tolikoj mjeri ekonomski povezati razli\u010dite dr\u017eave-\u010dlanice i pripadnike razli\u010ditih nacionalnosti, da novi rat izme\u0111u njih postane nemogu\u0107. Me\u0111utim, uzmemo li u obzir razmjer i veli\u010dinu industrija u razli\u010ditim zemljama-\u010dlanicama, bilo je za o\u010dekivati da \u0107e \u2013 u kapitalisti\u010dkom kontekstu \u2013 do\u0107i do takvog asimetri\u010dnog razvoja odnosa mo\u0107i u Europi.<\/p>\n

Stoga smatram da bismo trebali preokrenuti liniju opozicije pro\u0161logodi\u0161njih masovnih mobilizacija na periferiji Europe, koje, na\u017ealost, \u010desto prati kulturalisti\u010dka argumentacija, kao \u0161to smo vidjeli u slu\u010daju Portugala, Gr\u010dke i \u0160panjolske, umjesto poriv prema izgradnji novih savezni\u0161tava unutar dr\u017eava-\u010dlanica koje se nalaze u centrima kapitala, pri \u010demu prvenstveno mislim na Njema\u010dku\u2026 Na\u017ealost, zbog izostanka takve politi\u010dke mobilizacije i neuspje\u0161ne strategije pokreta europske ljevice, rezultat je lo\u0161. Umjesto da Syriza mobilizira Die Linke, koja dalje mobilizira pokret u Njema\u010dkoj i gradi sentiment otpora prema logici industrije i kapitala koji eksploatiraju periferiju \u2013 do\u0161lo je do obrata u kojem je Syriza podlegla pritisku i po\u010dela sura\u0111ivati s Trojkom, te prema toj logici presjekla vezu s lijevim grupacijama u centrima kapitala.<\/p>\n

\nKako komentirate bauk europskog identiteta u vrijeme Brexita i zatvaranja granica za izbjeglice? Je li njegovo ja\u010danje unutar Europe izgledno?<\/p><\/blockquote>\n

Smatram da ideju EU dr\u017eavljanstva ili EU nacionalnosti treba promatrati odvojeno od ekonomskih procesa u Europskoj uniji. Za\u0161to? Naime, paneuropski kapital ostvario je svoj cilj uz pomo\u0107 politi\u010dkih sredstava i ekonomskih instrumenata. Uspostavljeno je jedinstveno tr\u017ei\u0161te i postoji slobodan protok kapitala, tako da korporacije mogu slobodno eksploatirati i kretati se u potrazi za boljim izvorima eksploatacije. Dakle, u ovoj fazi njima nije potreban koncept europskog dr\u017eavljanstva kako bi postigle svoj cilj. U politi\u010dkom i ekonomskom smislu, njihova agenda dobro kotira, a njihov je uspjeh o\u010digledan. Koncept europskog dr\u017eavljanstva ili izgradnje paneuropskog identiteta u ovome trenutku ne bismo smjeli promatrati kao instrument europskog kapitala, kojim se \u017eeli stvoriti europskog radnika podlo\u017enog eksploataciji \u2013 jer su ve\u0107 izgra\u0111eni instrumenti pomo\u0107u kojih se mo\u017ee eksploatirati \u010dak i vrlo sna\u017ene lokalne, ne samo nacionalne, ve\u0107 i lokalne identitete.<\/p>\n

Iz takve vizure, izgradnja europskog identiteta, uspostava europskog dr\u017eavljanstva i poticanje osje\u0107aja pripadnosti europskom dr\u017eavljanstvu, mogli bi donijeti emancipatorni potencijal jer bi u tom slu\u010daju postojala jo\u0161 jedna razina na kojoj europska ljevica mo\u017ee adresirati zajedni\u010dke europske probleme koje proizvodi kriza i kapitalizam op\u0107enito \u2013 ne bismo bili ograni\u010deni samo na nacionalne dr\u017eave. Slutim da se ve\u0107ina lijevih politi\u010dkih grupacija u Europi upravo iz tog razloga \u017eeli vratiti nacionalnim politikama i nacionalnim radni\u010dkim borbama \u2013 uvi\u0111aju kako ne postoji europski subjekt ili europski identitet na koji bi mogle adresirati emancipatorne politike. Ne radi se o kona\u010dnoj to\u010dki politi\u010dkog uspjeha, no stvaranje prostora za konstrukciju europskog identiteta i europskog subjekta otvorilo bi novo polje za politi\u010dko djelovanje europske ljevice i razli\u010ditih europskih grupa poput onih koje su bile aktivne tijekom 2011. godine. <\/p>\n

Mogli bismo re\u0107i da zajedni\u010dki radni\u010dki \u0161trajk u Portugalu, \u0160panjolskoj, Italiji i Gr\u010dkoj, organiziran krajem 2012. godine, predstavlja jedan od najboljih primjera radni\u010dke borbe. Jo\u0161 uvijek pamtim plakat najave \u2013 \u010detiri \u0161ake s nacionalnim zastavama \u2013 koji je \u010dak i na simboli\u010dkoj, vizualnoj razini morao biti tako dizajniran, jer je teren intervencije nacionalnih dr\u017eava ili dr\u017eava-\u010dlanica jo\u0161 uvijek smatran primjerenijim. No uz druk\u010diji, europski radni\u010dki identitet, otvara se mogu\u0107nost \u0161irenja borbe \u2013 potencijal da se radnici osjete dijelom istog eksploatacijskog polja kao oni koji \u0107e mo\u017eda biti na udaru u budu\u0107nosti, jer je besmisleno misliti da \u0107e se trenutna ekonomska kriza i recesija zadr\u017eati na periferiji. One ostaju na periferiji samo tijekom prvih nekoliko godina, no zbog slabljenja kupovne mo\u0107i, a prema logici jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta, dopiru i do centra, tako da mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e kriza za nekoliko godina pogoditi Berlin.<\/p>\n

Koja su ograni\u010denja trenutne forme nedavnog niza prosvjeda u Makedoniji, koji dolaze na kraju postojanog vala mobilizacija tijekom proteklih nekoliko godina? Kako Europska unija figurira kao interpelativni ulog u aktualnim i prija\u0161njim dru\u0161tvenim politizacijama u Makedoniji?<\/p><\/blockquote>\n

Kako bismo adresirali pitanje vala mobilizacija u Makedoniji, nu\u017eno je uzeti u obzir razvoj doga\u0111aja u proteklih nekoliko godina. Lijeve politi\u010dke organizacije, me\u0111u kojima je prednja\u010dila organizacija naziva Solidarnost, sprovele su inicijalne zna\u010dajnije dru\u0161tvene mobilizacije. Time je u zemlji uspostavljeno referentna to\u010dka za politi\u010dku aktivnost izvan formalne domene politi\u010dkih stranaka. Me\u0111utim, u me\u0111uvremenu su koncept dru\u0161tvenog pokreta kooptirale liberalne politi\u010dke stranke i socijaldemokrati, koji tako\u0111er zagovaraju ekonomski neoliberalizam u Makedoniji. Do\u0161lo je i do zamjene teza \u2013 dok su se Solidarnost i ostale ljevi\u010darske grupe zapo\u010dele mobilizirati oko sna\u017ene socijalne agende, istovremeno se bave\u0107i i pitanjima demokracije, slobode govora te ljudskih prava, trenutno je na djelu filtracija dominantnih argumenata dru\u0161tvenog pokreta koji gradi politi\u010dku poziciju uspostavljaju\u0107i svoj legitimitet adresiranjem pitanja vezanih uz demokraciju, slobodu govora, ljudska prava i korupciju, no zanemaruju\u0107i ozbiljne socijalne i ekonomske probleme.<\/p>\n

U osnovi, radi se o okolnostima u kojima su liberalnim i socijaldemokratskim politi\u010dkim snagama u zemlji legitimitet i podr\u0161ka zajam\u010deni, jer postoji dru\u0161tveni pokret koji politi\u010dki zagovara iste stvari za koje se i one zala\u017eu. Te su okolnosti za njih vrlo povoljne jer zapravo onemogu\u0107avaju postavljanje ozbiljnog izazova postoje\u0107im klasnim odnosima ili ekonomskim pozicijama u zemlji. One im omogu\u0107uju djelovanje u zavjetrini trenutnih ekonomskih odnosa, uspostavljanje nove vlade i aran\u017emana s poslovnom elitom, te nastavak eksploatiranja ovih potencijala u budu\u0107nosti, jer bilo koja politi\u010dka partija s agendom preispitivanja ovih neoliberalnih, kapitalisti\u010dkih odnosa izme\u0111u privatnog poduzetni\u0161tva i dr\u017eave, prvo mora pokrenuti zna\u010dajniju mobilizaciju uz ozbiljnu i jaku argumentaciju utemeljenu na socijalnoj pravdi. <\/p>\n

Zbog specifi\u010dne historije procesa integracije Makedonije u Europsku uniju i njihovih odnosa, uglavnom uvjetovanih gr\u010dkim vetom zbog pitanja naziva zemlje, Europsku uniju nije se promatralo kao instancu kroz koju se mo\u017ee interpretirati aktualan unutarnji razvoj politi\u010dkih doga\u0111anja u zemlji. U kontekstu ovog odnosa uspostavljena je distanca, konkretno uvjetovana gr\u010dkim vetom. S jedne strane, to je donekle pogodovalo trenutnim politi\u010dkim opozicijskim pokretima protiv vlade jer ih nije bilo mogu\u0107e interpelirati kroz pri\u010du o Europskoj uniji, ve\u0107 su imali priliku graditi realnu strategiju i jake ekonomske argumente utemeljene na postoje\u0107im klasnim odnosima u Makedoniji. Naime, da smo blizu ulasku kao \u0161to je, recimo, Srbija, bili bismo suo\u010deni s odgovorom: \u201eBit \u0107emo \u010dlanica unutar dvije-tri-\u010detiri-pet godina\u201c, \u0161to bi na\u0161tetilo politi\u010dkim argumentima emancipatornih politi\u010dkih skupina, jer bi nadre\u0111eni argument glasio: \u201eUskoro \u0107emo se pridru\u017eiti EU i \u017eivjeti u raju i sve \u0107e biti u redu.\u201c Argument o odnosima kapitala u zemlji ne bi zna\u010dio previ\u0161e \u2013 ne bi imao dovoljno sna\u017enog recipijenta zbog obe\u0107anja o kraju druge tranzicije.<\/p>\n

Prva tranzicija vodila je iz socijalizma u politi\u010dki pluralizam i tr\u017ei\u0161no orijentiranu ekonomiju. Nakon proma\u0161aja na tom planu, pokrenuta je nova tranzicija koju se jo\u0161 uvijek ne prepoznaje kao neuspjeh tr\u017ei\u0161ne logike, ve\u0107 kao neuspjeh iz kulturalisti\u010dke perspektive \u2013 zbog postojanosti zaostale politi\u010dke kulture u regiji. Na scenu potom nastupa druga tranzicija, odnosno integracija u Europsku uniju. Predod\u017eba o ulasku u raj, koja je prezentirana nakon raspada Jugoslavije, pone\u0161to je izmijenjena i pomaknuta u budu\u0107nost kako bismo je ponovno dosegli, s tim da njezin naziv trenutno glasi \u201eEuropska unija\u201c. No EU nije igrala veliku ulogu u razvoju politi\u010dkih doga\u0111aja u zemlji, a lijeve, emancipatorne, progresivne politi\u010dke skupine zbog toga su imale ve\u0107i prostor za razvijanje argumenata koji se ne\u0107e mo\u0107i tako brzo odbaciti upu\u0107ivanjem na perspektivu ulaska u EU.<\/p>\n

Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o Europskoj uniji pete epizode edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 26.8.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV.<\/a><\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sadiku: Konstrukcija politi\u010dko-ekonomskih odnosa u EU se svodi na to da centar kapitala eksploatira periferiju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-212758","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212758","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=212758"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212758\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=212758"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=212758"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=212758"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}