{"id":212517,"date":"2016-09-03T07:00:00","date_gmt":"2016-09-03T05:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=212517"},"modified":"2016-09-03T10:29:58","modified_gmt":"2016-09-03T08:29:58","slug":"kolaps-venezuele","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/09\/03\/kolaps-venezuele\/","title":{"rendered":"Kolaps Venezuele"},"content":{"rendered":"

Autorka: Marina Kelava\t<\/strong><\/p>\n

\"edgardo-lander\"<\/a>Edgardo Lander, sociolog iz Venezuele i istra\u017eiva\u010d Transnacionalnog instituta: U Ju\u017enoj Americi u jednom su se trenutku otvorili novi povijesni potencijali za ujedinjenje borbe protiv imperijalizma i klasne borbe s drugim borbama, onima za prava izvornih naroda, prava prirode, protiv rasizma. No, oslanjanje na ekstraktivne industrije je bilo u dubokoj kontradikciji s tim progresivnim idejama. Ono \u0161to se u po\u010detku \u010dini kao takti\u010dka odluka, s vremenom postaje na\u010din na koji vlada funkcionira.<\/p>\n

Ekonomije dr\u017eava Ju\u017ene Amerike gotovo redom ovise o ekstraktivnim industrijama, a uspon i pad lijevih vlada koje su smatrane progresivnim podudara se s naglim rastom i potom padom cijena sirovina na svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Gre\u0161ka je Venezuele i uzrok neuspjeha transformacije \u0161to je ponovila logiku prema kojoj se dru\u0161tvo mo\u017ee mijenjati odozgora prema dolje, no i \u0161to nije u\u010dinila nikakav odmak od proizvodnog modela rentijerske dr\u017eave, smatra venezuelanski sociolog i istra\u017eiva\u010d Transnacionalnog instituta TNI Edgardo Lander, koji je gostovao na pro\u0161loga tjedna odr\u017eanoj Zelenoj akademiji u Komi\u017ei, u organizaciji Instituta za politi\u010dku ekologiju i partnera. Ekstraktivizam nije samo tehni\u010dko ekonomsko pitanje ve\u0107 i dru\u0161tveno, a s naglim padom cijena nafte na svjetskom tr\u017ei\u0161tu Venezuelanci su danas suo\u010deni \u010dak i s manjkom prehrambenih proizvoda, u dr\u017eavi koja osim nafte gotovo ni\u0161ta ne izvozi, a novca za uvoz vi\u0161e nema dovoljno. Hrvatska na sli\u010dan na\u010din ovisi o turizmu kao i dr\u017eave Ju\u017ene Amerike o ekstraktivnim industrijama, a i kod turizma je tako\u0111er rije\u010d o industriji za koju se mo\u017ee re\u0107i da je ekstraktivna, jer ostavlja nepopravljiv trag i na dru\u0161tvu i na tlu i okoli\u0161u, isto kao industrije va\u0111enja nafte, plina, dijamanata ili drugih minerala, pa pouka iz Venezuele o va\u017enosti razvijanja otpornosti dr\u017eave na krize, posebice kroz vlastitu proizvodnju hrane, zaslu\u017euje da je \u010duju i gra\u0111ani Hrvatske.<\/p>\n

O tome kako je do\u0161lo da od uvo\u0111enja progresivnih ideja na svjetsku scenu, kao \u0161to su priznavanje intrinzi\u010dne vrijednosti prirode ili prava izvornih naroda, dr\u017eave Ju\u017ene Amerike s lijevim vladama zapravo kontradiktorno pove\u0107avaju svoju ovisnost o ekstraktivizmu, \u0161to se dogodi kada se cijene sirovina na svjetskom tr\u017ei\u0161tu naglo sru\u0161e, kako danas \u017eivi prosje\u010dni Venezuelanac, za H-Alter govori Edgardo Lander.<\/p>\n


\nU predavanju ste istaknuli kako je izvoz sirovina porastao u zadnjih desetak godina u ve\u0107ini ju\u017enoameri\u010dkih dr\u017eava, primjerice u Boliviji primarne sirovine danas \u010dine 96 posto izvoza, u odnosu na 72 posto prije vremena Eva Moralesa, te je ovakva politika nastavak kolonijalne vizije rada i prirode. \u0160to vidite kao glavne razloge za nastavak ovog procesa od strane vlada koje su smatrane progresivnima?<\/strong><\/p>\n

Glavni razlog je sigurno povezan s konstruiranjem legitimiteta i izbornom politikom. Ljudi od socijalisti\u010dke, napredne ili narodne vlade o\u010dekuju da je u stanju omogu\u0107iti im osnovno. U Venezueli se govori o vra\u0107anju socijalnog duga, ideja bolivarske vlasti bila je vratiti ljudima ono \u0161to im je oduzeto, a to zna\u010di bolje pla\u0107e, pristup obrazovanju, poslove, stanove, subvencije za hranu i sli\u010dno. Iako situacija varira od zemlje do zemlje, moramo prepoznati da je u ve\u0107ini slu\u010dajeva dr\u017eava u neoliberalnim desetlje\u0107ima bila razmontirana. Obnova dr\u017eave je vi\u0111ena kao neophodan uvjet za mogu\u0107nost dru\u0161tvene transformacije jer je to povezano i s kontrolom zajedni\u010dkih dobara, resursa, nacionalnom autonomijom u odnosu na SAD i EU. Zato je ideja da trebate kontrolu od strane dr\u017eave vi\u0111ena kao veliko pitanje u procesu transformacije.<\/p>\n

Tako\u0111er, prisutna je i inercija nastavka povijesnog na\u010dina na koji ju\u017enoameri\u010dke dr\u017eave postoje na svjetskom tr\u017ei\u0161tu i sudjeluju u podjeli rada i prirode posljednjih 500 godina. Ove su ekonomije strukturirane oko izvoza primarnih sirovina, s tim da su ta dobra varirala, nije uvijek bila rije\u010d o istim sirovinama, ali uvijek su dvije ili tri bile glavne. Tu dolazi do sna\u017ene kontradikcije izme\u0111u progresivnih ideja i ekonomije, a kontradikcija je ozbiljnija u slu\u010daju Ekvadora i Bolivije, jer tamo postoje i sna\u017eni uro\u0111eni\u010dki pokreti. Imali smo ustavne procese u kojima su pitanja prava prirode ili prava izvornih naroda uvedena u ustav i \u010dinilo se da su dio projekta transformacije, ali jednom kada su zagovornici tih ideja izabrani i dolaze na vlast, dolazi do zaokreta po pitanju same pozicije kako vidite samo dru\u0161tvo, odjednom vidite dru\u0161tvo sa stajali\u0161te dr\u017eave. Iz te perspektive, \u017eelite brzo odgovoriti na zahtjeve ljude, \u017eelite imati dovoljno resursa da tro\u0161ite na socijalnu dobrobit, obrazovanje i sli\u010dno.<\/p>\n

U Ju\u017enoj se Americi dogodila podudarnost da su progresivne vlade do\u0161le na vlast usporedno s transformacijom svjetske ekonomije, do\u0161lo je do uspona Kine i rasta cijene sirovina na svjetskom tr\u017ei\u0161tu te porasta potra\u017enje za sirovinama koje su proizvodile dr\u017eave Ju\u017ene Amerike. To je bila jedinstvena prilika kada su vlade rekle “iskoristimo ovu priliku, izvucimo \u0161to vi\u0161e mo\u017eemo novca i odgovorimo na potrebe ljudi”. No, to vodi u zatvoreni krug u kojem pove\u0107avate ljudima o\u010dekivanja i legitimnost sve vi\u0161e ovisi o kapacitetu dr\u017eave da distribuira dobra. Jednom kada se u\u0111e u taj ciklus te\u0161ko je iza\u0107i iz njega. U Venezueli smo u zadnjih 17 godina imali mo\u017eda 14 izbora, zna\u010di, uvijek kratkoro\u010dno dolaze neki izbori, pa morate provoditi politike koji na kratak rok imaju utjecaj na va\u0161e glasa\u010de. To je izopa\u010deni mehanizam.<\/p>\n

Transformativni proces u Venezueli je propao jer se dr\u017eava nije odmaknula od proizvodnog modela rentijerske dr\u017eave, \u0161to je preduvjet bilo kakve transformacije, istaknuli ste. Je li bilo bar poku\u0161aja odmicanja od ekstraktivizma?<\/strong><\/p>\n

Postoji teret starih socijalisti\u010dkih koncepcija \u0161to je lijevo dru\u0161tvo. U Ju\u017enoj Americi otvorili su se novi povijesni potencijali za ujedinjenje borbi protiv imperijalizma i klasne borbi s drugim borbama, onima za prava izvornih naroda, prava prirode, protiv rasizma, ali u ve\u0107ini vodstava je prevladala socijalisti\u010dka tradicija usredoto\u010dena na dr\u017eavu. Postoje povijesni i dru\u0161tveni razlozi za\u0161to su prioriteti tako poslo\u017eeni da je dr\u017eava subjekt transformacije. Ako ozbiljno uzimate prava prirode, prava izvornih naroda, decentralizaciju, demokratsku participaciju na lokalnoj razini, ne mo\u017ee centralna dr\u017eava zadr\u017eati monopol na prihode od resursa na teritorijima izvornih naroda, lokalnim zajednicama i sli\u010dno. Oslanjanje na ekstraktivne industrije u po\u010detku se \u010dini kao takti\u010dka odluka, ali s vremenom postaje na\u010din na koji vlada funkcionira. Dok je prioritet jedno, eti\u010dke se dvojbe akumuliraju. Jednom kada u\u0111ete u to, jako je te\u0161ko iza\u0107i. Opozicija prema ekstraktivisti\u010dkim projektima se onda vidi kao opozicija vladi ili opozicija transformaciji. Ako pogledate diskurs primjerice borbe uro\u0111enika u Boliviji protiv autoceste ili protiv va\u0111enja nafte u Nacionalnom parku Yasuni u Ekvadoru, vlade optu\u017euju imperijalisti\u010dke strane NGO-e da stvaraju podjele u procesu transformacije \u0161to stvarno nije slu\u010daj. Mo\u017eda postoje neki NGO-i koji to imaju u svojoj agendi, ali to ne obja\u0161njava za\u0161to ljudi brane svoja prava. Imate, dakle, tu jednu ideolo\u0161ku koncepciju kako bi alternativno dru\u0161tvo trebalo izgledati, a ono izgleda previ\u0161e kao socijalizam 20. stolje\u0107a. U ve\u0107ini ovih vlasti nije bilo kritike socijalizma 20. stolje\u0107a, nije bilo kritike manjka demokracije i kritike nemogu\u0107nosti transformacije centrirane u dr\u017eavi. Kritike dolaze s drugih mjesta, ali ne od strane politike i vlade i dr\u017eave. Te konfrontacije s vremenom postaju dublje, dru\u0161tveni pokreti sve su ja\u010di zbog projekata koje vlast predla\u017ee, dolazi do daljnje podjele. Vlada brani projekt protiv neprijatelja, a to su zapravo gra\u0111ani koje sada vide kao neprijatelje.<\/p>\n

O kakvim je projektima rije\u010d u Venezueli?<\/strong><\/p>\n

Vlada je ove godine odlu\u010dila otvoriti ogroman komad zemlje ju\u017eno od rijeke Orinoco, veli\u010dine kao dvije povr\u0161ine Hrvatske, me\u0111unarodnim korporacijama da tra\u017ee naftu, dijamante, zlato, ugljen i druge minerale i to uglavnom za rudnike povr\u0161inskog kopa. Uvjeti koji su im dani zna\u010de da su ustavna prava prakti\u010dki suspendirana. To se kosi sa svime \u0161to su ljevica, pokret izvornih naroda ili okoli\u0161ni pokret zagovarali. Rije\u010d je o podru\u010dju ogromne bioraznolikosti, glavnom izvoru pitke vode u zemlji, podru\u010dju otkuda dolazi velik dio struje iz hidroelektrana i gdje \u017eivi desetak izvornih naroda. Vlada misli da s kolapsom cijena nafte treba alternativu. A alternativa je opet nepriznati da je nakon sto godina naftno rentijerske dr\u017eave, dru\u0161tva, politi\u010dkog sustava i kulture bazirane na tome, upravo kolaps svega toga prilika za Venezuelu da se ponovo izmisli, da promisli i shvati da ne mo\u017ee samo ovisiti o izvozu sirovina. Izvoz sirovina je izme\u0111u ostalog vodio do toga da je gotovo sve jeftinije uvesti nego proizvesti u zemlji, da se osim nafte gotovo ni\u0161ta ne proizvodi \u0161to se mo\u017ee izvesti, to je razmontiravanje svake mogu\u0107nosti industrije, poljoprivrede. No, vlast zaustavlja svaku raspravu o tome \u0161to je alternativa i kakva je budu\u0107nost zemlje ve\u0107 bacaju sve na rudarstvo i ponavljaju istu pri\u010du.<\/p>\n

U slu\u010daju Venezuele industrija nafte je osim dru\u0161tvenih i politi\u010dkih utjecaja ve\u0107 ostavila i ogromne okoli\u0161ne posljedice. Jezero Maracaibo kao veliki izvor pitke vode, je prakti\u010dki \u017ertvovano naftnoj industriji. Kako su tankeri ulazili u jezero, dolazilo je do prodora slane vode, voda je danas zasoljena i zaga\u0111ena kemikalijama. No, to se doga\u0111alo u zemlji koja je imala vojnu diktaturu, koja nije imala komunikaciju izme\u0111u Caracasa i ostatka zemlje, bez slobode tiska ili okoli\u0161nog pokreta. Tada nije bilo spoznaje za\u0161to je to bitno ili za\u0161to je voda toliko bitna, ali sada sve to znamo. Mo\u017eemo pogledati u povijest i vidjeti koje su posljedice. Dopustiti vladi da u ime kratkoro\u010dnih interesa \u017ertvuje veliki komad Amazone, pokrene masivni proces deforestacije \u0161to ubrzava klimatske promjene, da se ta ogromna bioraznolikost uni\u0161ti, da se uni\u0161te \u017eivoti izvornih naroda kao i mogu\u0107nost da o\u010duvaju svoju kulturu. To je dramati\u010dna promjena na koju nas vlada osu\u0111uje bez ikakve rasprave.
\n
\nKakav je posljedice drasti\u010dan pad prihoda dr\u017eave ostavio na \u017eivot prosje\u010dnog stanovnika Venezuele? <\/strong><\/p>\n

Jasno je da \u0107ete svugdje gdje \u017eelite promijeniti ne\u0161to i suprotstaviti se kapitalizmu i imperijalizmu imati konfrontacije sa SAD-om, me\u0111unarodnom desnicom, medijima, to se o\u010dekuje. Kako se s time nositi? Vlada u Venezueli danas za sve probleme krivi ekonomski rat protiv Venezuele, me\u0111unarodno i nacionalno. No, to je samo dio pri\u010de. Kada je Hugo Chavez 1998. do\u0161ao na vlast, udio nafte u izvozu je bio oko 66 posto, danas je 96 posto. Zna\u010di zemlja je tijekom njegove vlasti postajala sve ovisnijom o jednoj robi, nafti. Ako se cijena te robe sa 140 sru\u0161i na 23 dolara po barelu, dobijete kolaps. Ako je cijela ekonomija ovisna o uvozu, od osnovnih prehrambenih potrep\u0161tina i lijekova do svih dijelova za industriju, a va\u0161 se novac za uvoz uvelike smanji, ekonomija miruje. Sva strana valuta dolazi kroz dr\u017eavu, privatni sektor ne mo\u017ee izvoziti jer ne mo\u017ee konkurirati. Imamo dru\u0161tvo gdje je cijela ekonomija subvencionirana od strane nafte. Kada se cijene nafte sru\u0161e, sve se ru\u0161i, a plana B nije bilo, nije bilo stranih zaliha za krizna vremena ni i\u0161ta sli\u010dno. \u010cak i kada je cijena nafta bila iznimno visoka, vlada se dalje zadu\u017eivala. Sada smo suo\u010deni s limitiranim rezervama, trgovinskim deficitom, ogromnim javni dugom, a nema autonomnog kapaciteta za reakciju. Svakodnevni \u017eivot ve\u0107ine Venezuelanaca je u dubokoj krizi. Nesigurnost raste na svim razinama. Primjerice, prema podacima UN-a, Venezuela je jedina dr\u017eava u Ju\u017enoj Americi gdje je postotak ubojstava konstantno rastao od 1995.<\/p>\n

Zna\u010di li to da prosje\u010dna osoba danas u Venezueli te\u0161ko dolazi \u010dak i do osnovnih prehrambenih namirnica? U ovda\u0161njim se medijima povremeno pojavljuju dramati\u010dne vijesti o navali na granice, koliko u tome ima istine?<\/strong><\/p>\n

Da, nema dovoljno hrane u trgovinama i nema novca da se hranu uveze. Nije rije\u010d, naravno, o tome da uop\u0107e nema hrane, ali je nema dovoljno. Te\u017ee je dobiti procesuiranu hranu. Na primjer, Venezuela uop\u0107e ne proizvodi p\u0161enicu, pa svu p\u0161enicu za bra\u0161no, kruh i sli\u010dno uvozimo i sada je jednostavno nema dovoljno. Posljednjih je nekoliko godina zato uskrsnula cijela nova ilegalna ekonomija bazirana na korupciji. To je i jedan od razloga za\u0161to je inflacija u Venezueli podivljala. Ti ljudi koji dobavljaju i prodaju robu na crnom tr\u017ei\u0161tu nazivaju se bachaqueros. Bachaco ina\u010de zna\u010di veliki mrav.
\n
\nKad govorimo o klimatskim promjenama, mnogi autori isti\u010du upravo lokalizaciju proizvodnje i potro\u0161nje kao klju\u010d adaptacije na promijenjene klimatske uvjete. Mo\u017ee li se to primijeniti na Venezuelu? Da je primjerice razvijala prehrambeni suverenitet, posljedice krize cijena nafte za gra\u0111ane ne bi bilo toliko drasti\u010dne.<\/strong><\/p>\n

Apsolutno. Venezuela bi sigurno bila puno otpornija. Apsurdno je da primjerice Meksiko, zemlja koja je domovina kukuruza, danas uvozi \u010dak 50 posto kukuruza iz SAD-a. Venezuela je nekad izvozila kavu, danas ju uvozi. Nekad smo proizvodili sav potreban \u0161e\u0107er, sad proizvodimo tek \u010detvrtinu potreba. No, poljoprivredu su bolivarske vlasti potpuno zanemarile.<\/p>\n

U vrijeme Chaveza brojni su pokazatelji kvalitete \u017eivota naglo rasli, kao \u0161to su pristup obrazovanju, postoci pismenosti i sli\u010dno. \u0160to se danas doga\u0111a s tim napretkom koji je postignut?<\/strong><\/p>\n

Te\u0161ko je re\u0107i koje \u0107e biti posljedice. Kratkoro\u010dno, kada govorimo o prihodima, sve je kolapsiralo. Imate ogroman porast siroma\u0161tva ako se gleda prihod, no kvaliteta \u017eivota nije samo prihod, ima veze s pristupom obrazovanju, zdravstvu, stanovanjem, a to sve ipak ne kolapsira iz dana u dan. Sigurno da je i tu prisutan nazadak, no nije rije\u010d o brzini kojom su kolapsirale kupovna mo\u0107 i pla\u0107e gra\u0111ana. Nejednakost u prihodima je dramati\u010dno porasla. Odr\u017eanje ostalih indikatora kvalitete \u017eivota ovisi pak o tome \u0161to \u0107e se u sljede\u0107ih nekoliko godina doga\u0111ati s ekonomijom.
\n
\n“Ekstraktivizam nije samo tehni\u010dko ekonomsko pitanje, nije \u010dak ni samo tip organizacije dru\u0161tva, ve\u0107 oblik dru\u0161tva”, rekli ste. Iako Hrvatska nema rudna bogatstva kao Venezuela, u omjeru u kojem gospodarstva Ju\u017ene Amerike ovise o rudarstvu, primjerice kao Brazil gdje 30 posto BDP-a \u010dini rudarstvo, Hrvatska ovisi o turizmu, koji se tako\u0111er mo\u017ee gledati kao ekstraktivna industrija s obzirom da nepovratno utje\u010de i na tlo i na okoli\u0161 u cijelosti, a sasvim sigurno mijenja i dru\u0161tvo. Mo\u017eete li nam re\u0107i vi\u0161e o tome, kakav je to tip ekstraktivisti\u010dkog dru\u0161tva?<\/strong><\/p>\n

Ekstraktivizam stvara subjekte, stvara o\u010dekivanja, u Venezueli je tako stvorena kolektivna ideja da je venezuelansko dru\u0161tvo bogato. Mi smo bogati, mi imamo naftu. Benzin je desetlje\u0107ima u Venezueli bio gotovo besplatan. Tvrtke su gotovo besplatno predavale naftu benzinskim pumpama, a cijena po kojoj su ga one prodavale nije mogla pokriti ni pla\u0107e radnika pa ih je dr\u017eava subvencionirala. To je vi\u0111eno kao pravo, \u0161to opet jako utje\u010de na ideju prava i obaveza. Na kraju dobijete dru\u0161tvo gdje svi pretpostavljaju da imaju pravo, a gotovo nitko ne razmi\u0161lja o odgovornostima jer dr\u017eava \u0107e se pobrinuti. A dr\u017eava \u0107e osigurati jer smo bogata zemlja. To je duboka distorzija i te\u0161ko je stvoriti autonomne organizacije, organizacije koje nisu ovisne od dr\u017eavnim politikama i dr\u017eavnim subvencijama. Tijekom Chavezove vlade nastao je velik broj raznih organizacija, komunalnih organizacija, postojala je velika raznolikost inicijativa, ali one su bile u dubokoj kontradikciji. Ljudi su mislili da je rije\u010d o stvarnoj participativnoj demokraciji, no s druge strane su te organizacije stvorene i financirane odozgora i slijedile su politi\u010dke linije odozgora. U nekim slu\u010dajevima su toliko bile ovisne o transferima novca od nafte da su prestale postojati jer nisu imale nikakvo zna\u010denje ve\u0107 su bile samo izvor prihoda. Nije ovdje problem bio samo u kolapsu, ve\u0107 i u tome \u0161to se se sve dogodilo jako naglo. U slu\u010daju Hrvatske te\u017ee je ipak da \u0107e svi turisti odjednom prestati dolaziti, trebali biste nekakav ekstreman doga\u0111aj.<\/p>\n

Dovoljan je jedan teroristi\u010dki napad ili ne\u0161to sli\u010dno.<\/strong><\/p>\n

Da, sve je to krhko. Zato treba graditi otporna dru\u0161tva, i s okoli\u0161nog aspekta i s dru\u0161tvenog aspekta. Dru\u0161tva koja postanu ovolika ovisna o jednoj vrsti ekonomske aktivnosti postanu jako krhka. No, kapacitet dru\u0161tava da grade otpornost je uvelike smanjen svjetskim tr\u017ei\u0161tem. Kapital ide vamo tamo kako \u017eeli, autonomno odlu\u010duje u \u0161to se investira i sli\u010dno. Novi trgova\u010dki ugovori poput TTIP-a samo postavljaju daljnje limite na mogu\u0107nosti dr\u017eava da razvijaju otpornost.<\/p>\n

Izazov je za ljevicu da prepozna implikacije subjektiviteta nesigurnosti koji ljudi u cijelom svijetu osje\u0107aju i da nazna\u010di smjer za neke alternative. No, u Francuskoj primjerice ne mo\u017eete vidjeti razliku izme\u0111u socijalisti\u010dke partije koja je zapravo neoliberalna i desnice. Koja je svrha takve socijalisti\u010dke partije? Zato imate opasni uspon desnih partija, baziranih na rasizmu, nacionalizmu i sli\u010dnom, koje nude neke svoje radikalne odgovore, koji naravno nisu odgovori, ali ljudi na to reagiraju.<\/p>\n

I u Ju\u017enoj Americi dolazi do povratka desnice, koja je ve\u0107 preuzela Argentinu i Brazil.<\/strong><\/p>\n

Da. U Brazilu je ve\u0107 najavljeno da \u0107e nakon Olimpijskih igara krenuti veliki val privatizacije. Uvijek se nadamo da su barem neki povijesni uspjesi u pitanjima ljudskih prava nepovratni, ali vidimo da na\u017ealost nisu.<\/p>\n

Kada uklju\u010dimo klimatske promjene u jednad\u017ebu, a \u010duli smo opet na Zelenoj akademiji da svijet ima svega tri do pet godina da drasti\u010dno smanji emisije ako \u017eeli zaustaviti rast temperature na relativno sigurnih 1,5 C, imamo li uop\u0107e vremena za razvoje alternativa koje su potrebne?<\/strong><\/p>\n

Izazov dana\u0161njice je kako zaustaviti ekstraktivnu industriju \u0161to br\u017ee, no istodobno konstruirati alternative u kojima ljudi mogu \u017eivjeti, a to mo\u017eemo jedno na lokalnim razinama. Morate imate neke prakti\u010dne alternative. Ne vjerujem da se problemi svijeta mogu rije\u0161iti repliciranjem primjerice Zapatista diljem svijeta, nema vremena za to. No, ako se \u017eelimo odmaknuti od kapitalizma, moramo prona\u0107i na\u010din da iza\u0111emo iz ekstraktivisti\u010dke logike gledanja na stvari. No, ne mogu ba\u0161 re\u0107i da sam optimisti\u010dan.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Edgardo Lander: U Ju\u017enoj Americi u jednom su se trenutku otvorili novi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":212518,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-212517","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212517","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=212517"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212517\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/212518"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=212517"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=212517"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=212517"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}