{"id":212341,"date":"2016-08-31T08:49:01","date_gmt":"2016-08-31T06:49:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=212341"},"modified":"2016-08-31T08:49:01","modified_gmt":"2016-08-31T06:49:01","slug":"zbog-cega-je-bol-neophodan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/31\/zbog-cega-je-bol-neophodan\/","title":{"rendered":"Zbog \u010dega je bol neophodan?"},"content":{"rendered":"

\"bol\"<\/a>Bol je subjektivani do\u017eivljaj i zavisi od brojnih faktora – fiziolo\u0161kih, psiholo\u0161kih, sociolo\u0161kih<\/p>\n

Mi osje\u0107amo bol svaki dan. On kontroli\u0161e na\u0161e pona\u0161anje, oblikuje na\u0161e navike ali nam i poma\u017ee da pre\u017eivimo.<\/p>\n

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije \u201ebol je neprijatno \u010dulno ili emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim o\u0161te\u0107enjem tkiva”.<\/p>\n

Bol je individualni i subjektivani do\u017eivljaj. Do\u017eivljaj bola zavisi od brojnih faktora – fiziolo\u0161kih, psiholo\u0161kih, \u010dak i sociolo\u0161kih.<\/p>\n

Mi osje\u0107amo bol svaki dan. On kontroli\u0161e na\u0161e pona\u0161anje, oblikuje na\u0161e navike i poma\u017ee nam da pre\u017eivimo. Zahvaljuju\u0107i bolu, na vrijeme sklanjamo ruku od vrele plo\u010de, bje\u017eimo od ose, odlazimo kod ljekara, itd.<\/p>\n

Postavljaju se pitanja:” Kako funkcioni\u0161e mehanizam percepcije bola, za\u0161to neki ljudi uop\u0161te ne ose\u0107aju bol, i kako se tijelo \u0161titi od bola”?<\/p>\n

Za\u0161to osje\u0107amo bol?<\/strong><\/p>\n

Na\u0161e tijelo se sastoji od velikog broja \u0107elija koje su u neprekidnom dijalogu. Da bi one mogle da komuniciraju, postoje specifi\u010dni proteini u \u0107elijskoj membrani – jonski kanali. Pomo\u0107u njih \u0107elija razmjenjuje jone sa drugim \u0107elijama i komunicira sa spoljna\u0161njom sredinom.<\/p>\n

Uz pomo\u0107 natrijum – kalijum pumpe, vr\u0161i se balans i transport jona kroz \u0107elijsku membranu, tako \u0161to se, u pojedinim situacijama, ispumpava vi\u0161ak natrijum-jona iz \u0107elije, a upumpavaju kalijum joni.<\/p>\n

Funkcionisanje kalijum-natrijum pumpe je toliko va\u017eno, da se polovina pojedene hrane i skoro tre\u0107ina udahnutog kiseonika koristi za obezbje\u0111ivanje energije za njen rad.<\/p>\n

Za prenos impulsa bola naro\u010dito su va\u017eni natrijum kanali. Kada ne\u0161to djeluje na \u0107elijsku membranu, struktura natrijum kanala se deformi\u0161e i on se otvara. Usljed promjena u jonskom sastavu nastaju elektri\u010dni impulsi koji se \u0161ire po nervnim \u0107elijama.<\/p>\n

Neuroni (nervne \u0107elije) sastoje se od \u0107elijskog tijela, dendrita, razgranatih nastavaka koji dovode nadra\u017eaj do tijela neurona i aksona koji odvode nadra\u017eaj dalje do sljede\u0107eg neurona. Na kraju aksona nalaze se mjehuri\u0107i sa neurotransmiterima – hemijskom supstancom, koja u\u010destvuje u prenosu impulsa od nervne \u0107elije ka mi\u0161i\u0107noj ili drugoj nervnoj \u0107eliji.<\/p>\n

Na primjer, prilikom sje\u010denja hleba posjekli ste prst. Me\u0111utim, vi ne produ\u017eavate dalje da sije\u010dete prst nego povla\u010dite ruku. Za\u0161to?<\/p>\n

To je zato \u0161to se nervni impuls munjevito prenosi preko detektora bola do ki\u010dmene mo\u017edine gdje motorni nerv izdaje komandu mi\u0161i\u0107ima – Povuci ruku! Me\u0111utim, bez obzira \u0161to ste povukli ruku, vi i dalje ose\u0107ate bol jer se mehanizam preno\u0161enja bola nastavlja. Jonski kanali i neurotransmiteri \u0161alju impulse u mozak.<\/p>\n

Signal bola prolazi kroz talamus, hipotalamus, retikularnu formaciju – i na kraju, bol dolazi do svog odredi\u0161ta – osjetljivog podru\u010dja u kori mozga, kada postajemo svjesni bola u potpunosti.<\/p>\n

Ko osje\u0107a vi\u0161e bol: mu\u0161karci ili \u017eene?<\/strong><\/p>\n

Do danas je sprovedeno mnogo istra\u017eivanja o prirodi \u017eenske i mu\u0161ke boli i ve\u0107ina njih ukazuje na to da \u017eene ose\u0107aju bol razli\u010dito od mu\u0161karaca.<\/p>\n

Da li je mogu\u0107 \u017eivot bez bola?<\/strong><\/p>\n

\u017divot bez bola je san mnogih ljudi. Smatra se da je to \u017eivot bez patnje i straha. Ali da li je to ba\u0161 tako? U Americi je 1981. godine ro\u0111en Stiven Pit. Kada su mu nikli zubi po\u010deo je da grize svoj jezik. Roditelji su primetili da ne\u0161to nije u redu, te su odveli de\u010daka u bolnicu.<\/p>\n

Nakon ispitivanja, ljekari su konstatovali da Stiven ima uro\u0111enu neosjetljivost na bol. Kada se rodio Stivenov brat, Kristofer – i kod njega je ustanovljena neosjetljivost na bol. Nemaju\u0107i predstavu \u0161ta je bolno, momci su se mogli tu\u0107i do veoma ozbinjnih povreda ne ose\u0107aju\u0107i ni\u0161ta.<\/p>\n

Ne znaju\u0107i za bol, oni nisu primje\u0107ivali simptome bolesti, pa su \u010desti medicinski pregledi bili neophodni. Za bra\u0107u, \u017eivot bez bola nije \u017eivot bez patnje jer su zbog raznoraznih povreda, dosta vremena provodili u bolnici.<\/p>\n

Pored Stivena i njegovog brata, na svijetu postoje i drugi ljudi koji ne osje\u0107aju bol. Ispitivanjem tih osoba, nau\u010dnici su otkrili da je za tu pojavu zaslu\u017ena mutacija na genu SCN9A ili na genu SCN11A koji daju uputstva za pravljenje jednog dijela natrijum kanala koji su zadu\u017eeni za preno\u0161enje impulsa za bol.<\/p>\n

Mutacija tih gena onemogu\u0107ava normalno funkcionisanje natrijum kanala i samim tim se mehanizam prenosa bola naru\u0161ava.<\/p>\n

Nau\u010dnici su otkrili, analiziraju\u0107i bolni\u010dke zapise, da \u017eene te\u017ee trpe bol i da ga \u010de\u0161\u0107e ose\u0107aju nego mu\u0161karci. Plasti\u010dni hirurzi iz Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava ustanovili su da \u017eene u ko\u017ei lica imaju dva puta vi\u0161e nervnih receptora na jednom kvadratnom santimetru nego mu\u0161karaci.<\/p>\n

Prema istra\u017eivanjima koja su objavljena u \u010dasopisu \u201eBol” djevoj\u010dice se ra\u0111aju osetljivije na bol. Kod novoro\u0111enih djevoj\u010dica, mimi\u010dke rakcije na ubod u stopalo izra\u017eenije su nego kod de\u010daka.<\/p>\n

Tako\u0111e, \u017eene se \u010de\u0161\u0107e \u017eale na bol poslije operacije… Zato u pomo\u0107 \u201eslabim” \u017eenama dolaze hormoni.<\/p>\n

Na primjer, jedan od \u017eenskih polnih hormona estradiol (najja\u010di estrogen) umanjuje aktivnost receptora za bol i poma\u017ee \u017eenama da lak\u0161e podnesu visok nivo bola.<\/p>\n

Tako na primjer, nivo estradiola iznenada raste pred poro\u0111aj i djeluje kao neka vrsta analgetika.<\/p>\n

Na \u017ealost, poslije menopauze nivo tog hormona u organizmu se smanjuje i \u017eene sve te\u017ee podnose bol. Uzgred, kod mu\u0161karaca je sli\u010dna situacija sa testosteronom.<\/p>\n

Nivo tog mu\u0161kog polnog hormona sni\u017eava se sa starenjem i neki siptomi bola postaju izra\u017eeniji.<\/p>\n

Bol nije samo prenos nervnih impulsa u mozak, to je tako\u0111e i psiholo\u0161ka percepcija. Na primjer, u\u010desnicima jednog istra\u017eivanja, u tri navrata su pove\u0107avali prag bola nakon \u0161to su im pokazali kako drugi u\u010desnik tiho pretrpi svoj bol.<\/p>\n

Na do\u017eivljaj bola uti\u010du i neki drugi faktori kao \u0161to je prethodno iskustvo, kultura, strah i anksioznost…<\/p>\n

Smatra se da mu\u0161karci lak\u0161e podnose bol i zbog \u010dinjenice da se od ro\u0111enja u\u010de da budu \u201emu\u017eevniji” pa im se \u010desto govori da \u201ede\u010daci ne pla\u010du”, \u201emora\u0161 da istrpi\u0161” \u201epla\u010di tiho”…<\/p>\n

gazeta.ru\/RTS<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bol je subjektivani do\u017eivljaj i zavisi od brojnih faktora – fiziolo\u0161kih, psiholo\u0161kih, sociolo\u0161kih Mi osje\u0107amo bol svaki dan. On kontroli\u0161e na\u0161e pona\u0161anje, oblikuje na\u0161e navike ali nam i poma\u017ee da pre\u017eivimo. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije \u201ebol je neprijatno \u010dulno ili emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim o\u0161te\u0107enjem tkiva”. Bol je individualni i subjektivani […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-212341","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212341","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=212341"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212341\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=212341"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=212341"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=212341"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}