{"id":212338,"date":"2016-08-31T07:00:54","date_gmt":"2016-08-31T05:00:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=212338"},"modified":"2016-08-30T21:20:23","modified_gmt":"2016-08-30T19:20:23","slug":"doba-anti-antifasizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/31\/doba-anti-antifasizma\/","title":{"rendered":"Doba anti-antifa\u0161izma"},"content":{"rendered":"

\"antifasisti\"<\/a>Pi\u0161e: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Potencijali za izra\u017eenije dru\u0161tvene konflikte u Hrvatskoj na relaciji desnica \u2013 ljevica u posljednje vrijeme rastu iz vi\u0161e razloga. S jedne bi se strane moglo re\u0107i da je novi desni\u010darski val svojevrsni poku\u0161aj neutraliziranja lijeve kontrahegemonije koja je putem svojih akcija (kulturnjaci, zagovornici nove obrazovne reforme, antifa akcije itd.) od zimus do danas bitno pripomogla delegitimiranju Karamarkove desni\u010darske vlade, dakako, uz pomo\u0107 medijskog razotkrivanja vicepremijerove korupcijske afere. S druge strane, dugoro\u010dno gledano, radikalna polarizacija u dru\u0161tvu mo\u017ee se sagledati i kao posljedica osiroma\u0161enja onog sloja koji je dosad materijalno prosperirao od dr\u017eavno-demokratskog kapitalizma ili, u na\u0161em slu\u010daju, socijalizma, a koji je sad, prestra\u0161en i pauperiziran, lako prijem\u010div za desnu retoriku \u2018\u017ertvenog jarca\u2019. Desnica kao lijek za kapitalisti\u010dke aberacije obi\u010dno predla\u017ee nacionalnu homogenizaciju, kulturni nacionalizam i revidiranje pro\u0161losti. Ovo potonje je itekako primjetno, \u010demu doprinosi i vidno erodirani konsenzus oko antifa\u0161izma, \u0161to je na djelu ve\u0107 du\u017ee vremena i to prakti\u010dki u cijeloj Evropi. O revizionisti\u010dkim tendencijama, o tome jesu li one dubljeg karaktera ili imaju tek konjunkturnu predizbornu funkciju, porazgovarali smo s trojicom povjesni\u010dara mla\u0111e generacije, Josipom Jagi\u0107em, Kre\u0161imirom Zovakom i Stefanom Treskanicom.<\/strong><\/p>\n

– Rekao bih da mi kao dru\u0161tvo imamo prije svega problem s pronalaskom ikakvog iole smislenog politi\u010dkog projekta koji bi obe\u0107avao neki tip prihvatljive budu\u0107nosti. U osmoj godini krize rje\u0161enje se uop\u0107e ne nazire. Tranzicija nije ni izbliza rije\u0161ila probleme koje je obe\u0107ala rije\u0161iti. Problemi koje smo krajem osamdesetih i po\u010detkom devedesetih imali postali su jo\u0161 dublji i akutniji. Takva materijalna stvarnost je na neki na\u010din prouzro\u010dila bankrot politi\u010dkih elita, pa se desni ekstremizam javlja kao posljedica takvog procesa. S obzirom na \u0161kolski sustav i odnos prema povijesti, pogotovo onoj recentnoj, nije ni \u010dudo \u0161to nezadovoljstvo poprima taj desni karakter koji karakterizira nacionalna netrpeljivost i isklju\u010divost. Nacionalna arkadija koja je u sr\u017ei svakog ekstremno desnog projekta, u kojem na etni\u010dki \u010distom prostoru svi sretno ma\u0161emo zastavama s obzirom na izobilje koje je zavladalo nakon \u0161to smo se rije\u0161ili svih stranih elemenata, a koji su uzrok na\u0161e \u010demerne pozicije, oduvijek je bila privla\u010dan model alternativnog dru\u0161tvenog ure\u0111enja. To je jedan od na\u010dina i na koji je povijesni fa\u0161izam uspio osigurati podr\u0161ku svojem politi\u010dkom projektu prezentiraju\u0107i se antiestabli\u0161mentski, dok to on u osnovi nikad nije bio – ka\u017ee Jagi\u0107.<\/p>\n

– Imaju\u0107i na umu taj rastu\u0107i sentiment, ne iznena\u0111uju sve radikalniji istupi za revizijom povijesti, a koji su pak standardni folklor od kraja osamdesetih naovamo. Slo\u017eio bih se da su oni postali intenzivniji u posljednje vrijeme. Vjerujem kako je to zato \u0161to je u posljednjih pola godine takav tip desnog ekstremizma zauzeo najvi\u0161e institucionalne poluge vlasti, \u0161to je prouzro\u010dilo u\u010destaliju pojavu revizionisti\u010dkih pozicija u javnom prostoru i samim time dodatnu legitimaciju takvih pozicija. Naravno, to ne zna\u010di da institucionalno upori\u0161te za revizionizam nije postojalo i otprije. Ono je gra\u0111eno od devedesetih kako bi se na neki na\u010din poku\u0161alo kontrirati potencijalno pozitivnom povijesnom iskustvu jugoslavenskog socijalizma, koje je gledano kao opasnost po projekt izgradnje nacije od devedesetih. Jedna od posljedica toga je dana\u0161nji problem desnog ekstremizma koji se javlja na valu rastu\u0107eg nezadovoljstva zbog stalnog pogor\u0161anja \u017eivotnih uvjeta. Problem koji sada pratimo je onaj koji nastaje kad desni ekstremizam i revizionizam dobiju institucionalno upori\u0161te te na taj na\u010din bivaju dodatno legitimirani – dodaje Jagi\u0107.<\/p>\n

– Antifa\u0161isti\u010dki konsenzus, u mjeri u kojoj je postojao, u Zapadnoj je Europi naru\u0161en jo\u0161 prije raspada Isto\u010dnog bloka. Trend koji su zapo\u010deli njema\u010dki i francuski revizionisti\u010dki povjesni\u010dari u sedamdesetim i osamdesetim godinama objeru\u010dke su prihvatili re\u017eimi postkomunisti\u010dkih zemalja, pasionirano opsjednuti prekrajanjem moderne povijesti. U tom smislu, u nekim postsocijalisti\u010dkim zemljama situacija je jo\u0161 radikalnija nego u Hrvatskoj – isti\u010de Kre\u0161imir Zovak.<\/p>\n

– Kao primjer mo\u017eemo istaknuti Poljsku, \u010desto nazivanu najljep\u0161om tranzicijskom pri\u010dom, u kojoj je proljetos, prakti\u010dki jednoglasno, u Sejmu izglasan novi zakon o \u2018dekomunizaciji\u2019, koji ima ambiciju prakti\u010dki potpuno izbrisati 45 godina postratne povijesti iz javnog prostora, a \u010diju \u0107e provedbu nadzirati Institut nacionalnog pam\u0107enja kao svojevrsna povijesna policija. Drugi interesantan primjer iz te zemlje zbio se prije nekoliko mjeseci, kad je poznatog povjesni\u010dara holokausta Jana Tomasza Grossa zbog jednog njegovog \u010dlanka ispitalo tu\u017eiteljstvo u Katowicama na temelju zakona koji zabranjuje \u2018javno optu\u017eivanje poljskog naroda za sudjelovanje, organiziranje ili odgovornost za komunisti\u010dke ili nacisti\u010dke zlo\u010dine\u2019, uz prijetnju zatvorske kazne od tri godine. U svakom slu\u010daju, Hrvatska po ovom pitanju nije ni najmanje specifi\u010dna, a \u010dini se kako se revizionisti\u010dko prekrajanje povijesti od re\u017eima u postsocijalisti\u010dkom dijelu Europe dodatno intenziviralo s krizom koja je rasplinula snove o boljoj budu\u0107nosti \u0161to \u010deka na kraju tranzicije – zaklju\u010duje Zovak.<\/p>\n

Lunati\u010dke ideje fa\u0161izma u 21. stolje\u0107u u Hrvatskoj se, izme\u0111u ostalog, manifestiraju u opetovanim poku\u0161ajima legitimiranja usta\u0161kog pozdrava \u2018Za dom spremni\u2019. Otkuda relativizacija pozdrava ZDS, kad su doma\u0107i sudovi do pred koju godinu zbog toga donosili presude protiv onih koji su ga javno izvikivali (slu\u010daj Miljak u Slunju kod, kasnije sru\u0161enog, Franceti\u0107evog spomenika)? Danas, prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarovi\u0107 ili Mostovom ministru Vlahi Orepi\u0107u, taj pozdrav nije i ne bi trebao biti posebno sporan.<\/p>\n

– Pitanje kriminalizacije pozdrava \u2018Za dom spremni\u2019 ima nu\u017ena ograni\u010denja. Ni moment distance ili pak dosljednog iskorjenjivanja samo jedne parole, bilo kriminalizacijom bilo edukacijom u raznim oblicima, ne zna\u010di iskorjenjivanje supstance (post)fa\u0161izma ili smanjivanje njegovog intenziteta. \u0160to se samog pozdrava, izvrnutih genealogija i rasprava o porijeklu ti\u010de \u2013 pozdrava od kojeg se u Barceloni 1969. osjetio prozvanim distancirati i jedan Vinko Nikoli\u0107, usta\u0161ki satnik, pisac i urednik \u2013 aktualnu kakofoniju zavaruje Most: pokret\/stranka\/grupa gra\u0111ana koja je izvezla \u2018najuspje\u0161nijeg lokalnog gradona\u010delnika\u2019 i klela se u \u2018privredni napredak\u2019 zavr\u0161ila je pred vukovarskim stanovima, pod Mussolinijevim obeliscima i u ustima Vlaha Orepi\u0107a, uz da\u0161ak cukra tolerantnog Grmoje – ocjenjuje Stefan Treskanica.<\/p>\n

Naravno, revizionizam se dade i politi\u010dki utr\u017eiti.<\/p>\n

– \u0160to se ti\u010de glavnih junaka na\u0161e aktualne predizborne debate, njihove razlike u pogledu \u010ditanja posljednjih 75 godina povijesti ovih prostora su minorne, ali su i dalje jedno od rijetkih mjesta na kojima uspijevaju me\u0111u sobom uspostaviti kakvu-takvu distinkciju. Kad su u pitanju njihovi politi\u010dko-ekonomski programi, sve je odre\u0111eno nu\u017eno\u0161\u0107u po\u0161tivanja krute fiskalne regulative EU-a pa se tako na\u0161i tobo\u017enji socijaldemokrati natje\u010du s HDZ-om u obe\u0107anjima \u010dije reforme \u0107e kapitalu donijeti ve\u0107e blagodati, a na istom kursu su i takozvane tre\u0107e opcije poput Mosta ili Pametnog. Dakle, za razliku od pogleda na najve\u0107i svjetski sukob okon\u010dan prije sedam desetlje\u0107a, u pogledu aktualnih dru\u0161tvenih sukoba svi klju\u010dni politi\u010dki akteri nalaze se s iste strane barikada, tj. na strani kapitala. Upravo zbog toga o\u0161triji sukobi na polju povijesnog sje\u0107anja u predizborno vrijeme nikoga ne trebaju iznenaditi \u2013 oni su \u010desto jedini na\u010din na koji pojedini akteri mogu profilirati svoju politi\u010dku poziciju – isti\u010de Zovak.<\/p>\n

Za Stefana Treskanicu \u2018novi val revizionizma (izme\u0111u patologije i trampe) samo je poja\u010dani simptom niza kontradikcija koje ovo dru\u0161tvo vu\u010de iz \u2018kolateralnih devedesetih\u2019, direktno naleglih na (terminalnu) krizu jednog modernisti\u010dkog projekta autohtone socijalisti\u010dke ina\u010dice\u2019.<\/p>\n

– \u010cini mi se da upravo tu, interpretativno i istra\u017eiva\u010dki, u rastvaranju jugoslavenskog socijalisti\u010dkog projekta, sa svim njegovim fazama, tendencijama i (propalim) potencijalima, treba tra\u017eiti odgovor na niz dana\u0161njih fenomena, kontradikcija i neurastenija. Tu je, izme\u0111u ostalog, pitanje kako su klasno i nacionalno zamijenili mjesta (uz njihovu specifi\u010dnu dotada\u0161nju dinamiku), ali i kako je viktimologija zasko\u010dila progres, egalitarnost, nadidentitarnu solidarnost itd. u prvim kolima dru\u0161tvene svijesti. Tako\u0111er, tu je i pitanje kako je usta\u0161tvo u \u010ditavom tom procesu restrukturiranja ovda\u0161njeg dijela postjugoslavenskog prostora zauzelo privilegiranu poziciju neartikuliranog mladala\u010dkog bunta, dok se recimo skojevsko iskustvo \u2013 \u010diju specifi\u010dnost u odnosu na dominantno desne i fa\u0161isti\u010dke omladinske pokrete kontinentalne Europe tridesetih podvla\u010di i Eric Hobsbawm u \u2018Zanimljivim vremenima\u2019 \u2013 naprosto izgubilo i iz op\u0107e i iz mladala\u010dke svijesti i prakse. Dobar je signal da se danas takvo stanje, i \u0161to se svijesti i \u0161to se prakse ti\u010de, ipak mijenja – govori Treskanica.<\/p>\n

Ima li nade da se u novom kurikulumu u\u010di vi\u0161e o partizanskom pokretu i pokretu otpora u nas i svijetu?<\/p>\n

– Ostane li se kurikulum graditi oko dosada\u0161njeg uskog koncepta nacionalne povijesti, ne postoji puno prostora za razvoj ozbiljnog kriti\u010dkog promi\u0161ljanja povijesnih problema. Taj koncept je vrlo linearan i on u osnovi konstruira narativ o neprekinutoj nacionalnoj povijesti od stolje\u0107a sedmog do domovinskog rata, \u0161to je tako\u0111er, barem po mom shva\u0107anju koncepta nacije i etnika, u osnovi krivo. U takvim uvjetima uloga povijesti je zapravo i dalje ona koju je imala u starim koncepcijama \u0161kolstva i obrazovanja, u kojima je slu\u017eila kao agregat nacionalnog mita koji gradi nacionalni identitet. U takvom tipu narativa partizanski pokret nema mjesta jer se on temeljio na idejama internacionalnog komunizma. Na podru\u010dju Jugoslavije on je bio zajedni\u010dki projekt nacija, koje bi u narativu takve nacionalne povijesti trebale biti me\u0111usobno antagonizirane – ka\u017ee Josip Jagi\u0107.<\/p>\n

– Tragedija je u tome \u0161to je NOP zapravo bio jedini pokret nacionalnog oslobo\u0111enja na ovim prostorima tijekom Drugog svjetskog rata te je uspje\u0161no grade\u0107i politi\u010dku platformu na socijalizmu, nacionalnom oslobo\u0111enju i prestanku me\u0111uetni\u010dkog nasilja stekao takvu masovnost koja mu je omogu\u0107ila kona\u010dnu pobjedu u ratu. I nije tu samo problem odnosa prema NOP-u, ve\u0107 je problem odnosa prema svemu \u0161to se ne mo\u017ee interpretirati u nacionalnom i dr\u017eavotvornom klju\u010du. Povijest je puno vi\u0161e od pri\u010danja pri\u010da o drevnim kraljevima i panteonu nacionalnih junaka te bismo svi kao dru\u0161tvo mogli dobiti puno vi\u0161e ako bismo nau\u010dili promi\u0161ljati povijest i koncepte kojima baratamo na jedan sveobuhvatan, komparativan, kriti\u010dan i slojevit na\u010din – dodaje Jagi\u0107.<\/p>\n

Dvije su glavne opasnosti u izgradnji nove antifa\u0161isti\u010dke kulture. Jedna je dr\u017eavna represija, o kojoj je na primjerima iz Poljske govorio Kre\u0161imir Zovak, a druga je politika antiekstremizma. Taj stav o \u2018dvama ekstremizmima\u2019 ozbiljno ugro\u017eava antifa\u0161isti\u010dku borbu i nije ni\u0161ta drugo doli \u010dest motiv dominiraju\u0107e klase kojemu je cilj govoriti o recipro\u010dnom ili kumulativnom ekstremizmu, \u0161to ne samo da podriva borbu protiv fa\u0161izma, nego smjera i u kriminalizaciju antifa\u0161izma. Micanje antifa\u0161isti\u010dkih tradicija iz registra progresivnih dru\u0161tvenih snaga dovodi do shva\u0107anja da se protiv fa\u0161izma mo\u017ee boriti jedino dr\u017eavnim nadzorom i policijom, zaboravljaju\u0107i pritom da je antifa\u0161isti\u010dki pokret primarno izrastao iz \u0161irokih narodnofrontovskih pobuda i da su grassroots inicijative rodno mjesto antifa\u0161izma.<\/p>\n

Portal analitika<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Trojica povjesni\u010dara mla\u0111e generacije za \u2018Novosti\u2019 govore o revizionisti\u010dkim tendencijama u Hrvatskoj i Europi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-212338","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212338","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=212338"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212338\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=212338"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=212338"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=212338"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}