{"id":212219,"date":"2016-08-29T09:15:25","date_gmt":"2016-08-29T07:15:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=212219"},"modified":"2016-08-29T09:15:25","modified_gmt":"2016-08-29T07:15:25","slug":"igre-u-riju-bile-su-neoprostiva-ljudska-katastrofa-kao-i-sve-olimpijade","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/29\/igre-u-riju-bile-su-neoprostiva-ljudska-katastrofa-kao-i-sve-olimpijade\/","title":{"rendered":"Igre u Riju bile su neoprostiva ljudska katastrofa, kao i sve Olimpijade"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/aaron-gordo.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/aaron-gordo-300x220.jpg\" alt=\"aaron-gordo\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-212220\" \/><\/a><strong>Pi\u0161e: Aaron Gordon<\/strong> <\/p>\n<p>Svakog jutra u posljednjih 19 dana budio sam se uz opu\u0161taju\u0107e zvukove oceanskih valova koji oplakuju predivnu pla\u017eu Barra. Zatim bih se pro\u0161etao ulicu dalje gdje bih popio kavu, u\u017eivaju\u0107i u tih nekoliko minuta svakog dana kada sam mogao udisati oceanski zrak, u tom dijelu dana dok je Rio jo\u0161 uvijek bio Rio.<\/p>\n<p>Dok sam hodao, pro\u0161ao bih pored slu\u017ebenog hotela Me\u0111unarodnog olimpijskog odbora (MOO), koji se slu\u010dajno nalazio uz stan koji sam unajmio. Prvo bih nai\u0161ao na nekoliko volontera \u010diji je posao bilo \u010dekati s \u010dlanovima MOO-a i njihovim obiteljima na jednu od tisu\u0107a Nissan Versi ukra\u0161enih naljepnicama s logom Igara u Riju, a koje su \u201eolimpijsku obitelj\u201c razvozile po gradu po posebnim \u201eolimpijskim prometnicama\u201c. Vi\u0161e sam puta mogao \u010duti gnjevne o\u010deve \u2013 uvijek su to bili mu\u0161karci s djecom \u2013 kako grde volontere zbog toga \u0161to su morali \u010dekati neko bezna\u010dajno vrijeme na svoj automobil u gradu poznatom po prometnim gu\u017evama.<\/p>\n<p>A zatim bih ugledao policajce na motociklima, koji su obi\u010dno razgovarali izme\u0111u sebe stoje\u0107i pored svojih motora, \u010dekaju\u0107i da osiguraju put koloni nekog du\u017enosnika MOO-a.<\/p>\n<p>Nakon toga bih nai\u0161ao na jo\u0161 jednu skupinu volontera, pa na sigurnosni \u0161ator, sli\u010dan onima kakvi su bili postavljeni ispred borili\u0161ta. Ispred tog \u0161atora cijelo su vrijeme stajala dva vojnika s automatskim naoru\u017eanjem. Na drugoj strani plo\u010dnika, naj\u010de\u0161\u0107e je stajalo jo\u0161 nekoliko vojnika, uz nekakvo vozilo, kamionet ili terenac. Cijeli je hotel bio ogra\u0111en \u2013 osim ulaza, iznad kojeg su visjeli zlatni olimpijski krugovi.<\/p>\n<p>Olimpijski mjehur izoliranosti<\/p>\n<p>Vi\u0161e od bilo \u010dega drugoga, ono \u0161to me je iznenadilo tijekom mojih prvih olimpijskih igara bila je veli\u010dina tog izoliranog prostora koji je MOO osigurao samo za sebe. Nakon \u0161to bi sletjeli u zra\u010dnu luku, \u010dlanovi MOO-a i njihovi aparat\u010dici odmah bi bili dopra\u0107eni do posebnih automobila, vozili bi se po posebnim trakama na autocesti \u2013 ako bi pogledali kroz prozor, vidjeli bi zidove ukra\u0161ene simbolima Igara koji su sakrivali favele \u2013 te bi se iskrcali ispred svojih ekskluzivnih hotela okru\u017eenih osiguranjem, u koje su mogli u\u0107i samo oni s akreditacijama. Zatim su istim tim posebnim automobilima odlazili na doga\u0111aje u gradu. Neki od njih \u010dak su imali na raspolaganju i \u0161ti\u0107ene kolone. Nakon \u0161to bi stigli na neko sportsko borili\u0161te, ulazili su na ulaze rezervirane za \u010dlanove olimpijske obitelji, obavljali sigurnosnu kontrolu na mjestima posebno rezerviranim za olimpijsku obitelj, dru\u017eili se u klubovima za olimpijsku obitelj, i gledali sporta\u0161e kako se natje\u010du sa sjedala rezerviranih za olimpijsku obitelj. Kada bi ogladnjeli, iskoristili bi svoje dnevnice od 900 dolara u nekom od najekskluzivnijih restorana i barova u gradu, i nisu dolazili u opasnost da do\u0111u u kontakt s nekim tko nije bogat. Osim mo\u017eda s ljudima koji su ih poslu\u017eivali.<\/p>\n<p>Da, taj \u201eolimpijski mjehur\u201c izoliranosti je toliko velik da je Me\u0111unarodni olimpijski odbor uvjerio samog sebe da uop\u0107e ne postoji. \u201eOve igre nisu organizirane s nikakvim mjehurom\u201c, rekao je predsjednik MOO-a Thomas Bach novinarima u subotu, istom prigodom kada je iznio i neke druge neupitno neistinite tvrdnje, primjerice da Igre ne tro\u0161e javni novac te da su Brazilci \u201eujedinjeni u potpori ovim Olimpijskim igrama\u201c, unato\u010d \u010dinjenici da polovina njih to nije. Bach je svoju konferenciju za novinare zavr\u0161io tako \u0161to nije \u017eelio odgovoriti na gotovo nijedno pitanje, ali je dodao da, ako se olimpijske igre mogu odr\u017eati u Riju, onda se mogu odr\u017eati bilo gdje.<\/p>\n<p>Bespotrebno tro\u0161enje i korupcija<\/p>\n<p>\u010cak i ako zanemarimo Bachov \u201esportokratski\u201c snobizam, ovdje postoje jedna klju\u010dna lekcija. Sveobuhvatnost \u201eolimpijskog mjehura\u201c pokazuje koliko se malo MOO brine za sve osim za sebe \u2013 i koliko je cijeli olimpijski \u201epokret\u201c bezbri\u017eno indiferentan prema bespotrebnom tro\u0161enju i korupciji koje poti\u010de te uni\u0161tavanju ljudskih \u017eivota koje ostavlja iza sebe.<\/p>\n<p>Christopher Gaffney, geograf sa Sveu\u010dili\u0161ta u Zurichu koji prou\u010dava na koji na\u010din veliki doga\u0111aji utje\u010du na Brazil u posljednjem desetlje\u0107u, napisao je 2010. godine znanstveni rad u kojemu je prognozirao da \u0107e Olimpijske igre rezultirati radikalnom, ali negativnom transformacijom grada, te pove\u0107ati dru\u0161tveno-ekonomske razlike. S Gaffneyem sam razgovarao pro\u0161log tjedna, dok je i sam tumarao Rijem poku\u0161avaju\u0107i vidjeti razmjere \u0161tete. \u201eNa\u017ealost\u201c, rekao je, \u201ebio sam u pravu.\u201c<\/p>\n<p>Olimpijske igre i njezini prate\u0107i, ali i dvojbeni projekti \u201eolimpijskog naslje\u0111a\u201c, izmjestili su 70.000 ljudi \u2013 20.000 obitelji. Tisu\u0107e siroma\u0161nih \u2013 uglavnom crnaca i uglavnom mu\u0161karaca \u2013 ubijeno je tijekom \u201epacifikacije\u201c u poku\u0161aju da grad djeluje manje opasnim, premda je to\u010dan broj ubijenih te\u0161ko utvrditi.<\/p>\n<p>Olimpijske igre ne donose ekonomsku korist<\/p>\n<p>Re\u0107i da su olimpijske igre ipak lo\u0161a investicija ne bi bilo iskreno, jer je malo onih koji uop\u0107e i vjeruju da bi igre mogle donijeti ikakvu javnu korist. Brojna istra\u017eivanja pokazala su da olimpijske igre ne donose nikakve ekonomske koristi, no gradovi i nacije i dalje se bore kako bi ih ugostili, uvijek s katastrofalnim rezultatima. Na Igre u Riju potro\u0161eno je negdje oko 12 milijardi dolara \u2013 otprilike 15.000 dolara po glavi stanovnika Rija, \u0161to je pet puta vi\u0161e od godi\u0161nje minimalne pla\u0107e u Brazilu. Gotovo sav taj novac oti\u0161ao je u ruke onih koji su ionako ve\u0107 bogati: poduzetnika, vlasnika zemlje, prijevozni\u010dkih tajkuna, ogromnih \u2013 i navodno korumpiranih \u2013 gra\u0111evinskih tvrtki, \u0161to Olimpijske igre \u010dini iznimno uspje\u0161nim programom za regresivnu redistribuciju bogatstva, koji putem poreza oduzima novac siroma\u0161nima i pripadnicima srednje klase te ga daje bogatima. To je neoprostiv zlo\u010din za grad s otvorenim kanalizacijskim cijevima, rasprostranjenim nasiljem, velikim siroma\u0161tvom te manjkom ekonomskih mogu\u0107nosti za milijune gra\u0111ana. Rio \u0107e ove Igre pla\u0107ati jo\u0161 godinama, a mo\u017eda i desetlje\u0107ima.<\/p>\n<p>Ne mo\u017ee se sva \u0161teta izmjeriti s devet nula ili izgubljenim \u017eivotima. Prije dva tjedna, Hugo Costa proveo me kroz svoju \u010detvrt u Ramosu, dijelu grada u kojemu \u017eive pripadnici ni\u017ee klase, gdje je autobusna linija koju nije \u017eelio nitko osim organizatora Olimpijskih igara uni\u0161tila ono malo parkova i zelenih povr\u0161ina koje su tamo postojale, podijelila \u010detvrt na dva dijela, a nije rije\u0161ila te\u0161ku prometnu situaciju u gradu. Danas se djeca igraju nasred ulice jer nemaju gdje drugdje oti\u0107i. Nakon Igara, Costa \u0107e i dalje morati satima putovati do posla u sredi\u0161tu grada, ali barem sada ima jednostavan na\u010din da do\u0111e do Olimpijskog parka.<\/p>\n<p>Na\u017ealost, ni\u0161ta od svega ovoga ne predstavlja iznena\u0111enje. Nedavno provedena studija Sveu\u010dili\u0161ta u Oxfordu pokazala je da je posljednjih \u0161est ljetnih olimpijskih igara stajalo ukupno 33,7 milijardi dolara, ra\u010dunaju\u0107i samo tro\u0161kove usko vezane uz sport. Taj iznos ne uklju\u010duje redovito neuspjele projekte \u201eza budu\u0107nost\u201c \u2013 koji bi navodno trebali unaprijediti gradove i navesti sve da im bude drago \u0161to su olimpijske igre odr\u017eane, no gotovo uvijek za sobom ostave more korupcije i uzalud potro\u0161enog novca \u2013 te dvojbene infrastrukturne projekte poput one 6,8 milijardi dolara skupe ceste prema nigdje koja je sagra\u0111ena u So\u010diju. Tako\u0111er, igre su dovele do preseljenja dva milijuna ljudi, prema izvje\u0161\u0107u \u0161vicarskog Centra za stambena prava iz 2008. godine.<\/p>\n<p>Igre funkcioniraju upravo onako kako MOO \u017eeli<\/p>\n<p>No, Gaffney isti\u010de kako nipo\u0161to nije rije\u010d o tome da olimpijski model ne funkcionira. Upravo suprotno, i to je mo\u017eda najtragi\u010dnije od svega \u2013 igre funkcioniraju upravo onako kako MOO \u017eeli. \u201eOvo nisu pogre\u0161ke\u201c, ka\u017ee Gaffney. \u201eTo nisu glupi ljudi koji \u010dine glupe stvari. Uglavnom su to visokoobrazovane osobe, najbolji umovi iz Europe, Amerike, Australije i Azije. Oni \u017eele da mi vjerujemo da su to pogre\u0161ke.\u201c<\/p>\n<p>Doista, te\u0161ko bi bilo i zamisliti bolji poslovni model od olimpijskih igara: tro\u0161kovi se prebacuju drugima, a vi uzimate zaradu. Dok gradovi tro\u0161e milijarde na organizaciju igara, MOO \u0107e na Igrama u Riju 2016. godine zaraditi vi\u0161e novca nego na ijednoj prethodnoj olimpijadi: oko 9,3 milijarde dolara u prihodima od marketinga i 4 milijarde dolara u televizijskim pravima. Otprilike 1,2 milijardi dolara pristiglo je samo od NBC-a, koji nije \u0161tetio novca da mnoge od svojih zaposlenika smjesti u Copacabana Palace, najljep\u0161i hotel u gradu.<\/p>\n<p>Vlasnici televizijskih prava i va\u017eni sponzori nisu svoj novac potro\u0161ili uzalud. Olimpijske igre su cijeli grad pretvorile su marketin\u0161ki skup. Nissan je brendirao svoj hotel na Copacabani, Samsung je otvorio posebnu demonstracijsku trgovinu, Coca Cola je postavila divovski digitalni reklamni pano u obliku boce, a za kupovinu bilo \u010dega na olimpijskim borili\u0161tima mogli ste koristiti samo Visa karticu. Turisti\u010dke organizacije mnogih zemalja utro\u0161ile su milijune dolara kako bi otvorile posebne nacionalne ku\u0107e po gradu koje su se, ako su i bile otvorene za obi\u010dne gra\u0111ane, nalazile u bogatim \u010detvrtima, a cilj su im bili oni stanovnici koji si mogu priu\u0161titi odlazak na odmor u Europu ili Aziju. U tim su istim ku\u0107ama odr\u017eavani i poslovni sastanci velikih kompanija koje \u017eele sklopiti vlastite unosne poslove.<\/p>\n<p>I same su Igre bile cjenovno prilago\u0111ene bogatima. Slu\u017eeni Megastore \u2013 odmah pored Samsungove trgovine i one divovske boce Coca Cola \u2013 nalazio se u \u0161atoru veli\u010dine nogometnog igrali\u0161ta, a cijene u njemu bile su u potpunom neskladu s minimalnom mjese\u010dnom pla\u0107om koja u Brazilu iznosi 800 reala. Obi\u010dna majica prodavala se za 100 reala (30 dolara), divovska maskota Igara za 750 reala (231 dolar), gornji dio trenirke za 750 reala, obi\u010dne dje\u010dje nogometne lopte za 300 reala (92 dolara), a boce slu\u017ebenog vina Igara za 80 reala (24 dolara). Gaffney ka\u017ee da je jedne ve\u010deri poku\u0161ao oti\u0107i pogledati atletska natjecanja, no vidio je da je najjeftinija karta stajala 380 reala (117 dolara), \u0161to je ista cijena kakva se mogla na\u0107i i na internetu.<\/p>\n<p>Zadovoljstvo ne mo\u017ee opravdati kr\u0161enje ljudskih prava<\/p>\n<p>Ako se smatrate ljubiteljem sporta \u2013 a, budimo iskreni, ako gimnastiku, plivanje ili atletiku gledate jednom svake \u010detiri godine, onda i niste zapravo ljubitelj sporta \u2013 zadovoljstvo \u0161to mo\u017eete gledati ova natjecanja nipo\u0161to ne mo\u017ee opravdati autoritaran agitprop i kr\u0161enja ljudskih prava koja su pratila Igre u Pekingu i So\u010diju. Niti mo\u017ee opravdati neobuzdano profiterstvo bogata\u0161a u Riju, a sve na le\u0111ima siromaha i pripadnika ni\u017ee klase koji \u017eive u tom gradu, kao ni oduzimanje prijeko potrebnih resursa osnovnim javnim slu\u017ebama.<\/p>\n<p>A taj osje\u0107aj zadovoljstva i ugode mo\u017ee biti vrlo sna\u017ean. Gotovo poput droge. U petak nave\u010der, obuzeo me te\u017eak oblik rukometne groznice dok sam u jednom restoranu u Riju gledao mu\u0161ko polufinale izme\u0111u Danske i Poljske u dru\u0161tvu dviju skupina Danaca. Utakmica je bila fantasti\u010dna, s golom u posljednjoj sekundi koji je utakmicu odveo u produ\u017eetke, gdje je danski vratar imao nekoliko sjajnih obrana te svoju ekipu doveo do finala. Bilo je to jedno od onih \u010darobnih olimpijskih iskustava u kojima vas potpuno obuzme sport koji jedva da i razumijete, no u tom vam je trenutku va\u017ean kao da je rije\u010d o va\u0161oj \u017eivotnoj strasti.<\/p>\n<p>U svojem najboljem izdanju, Igre su skup upravo takvih trenutaka. One su uzbu\u0111enje koje osje\u0107amo dok gledamo Michaela Phelpsa i Usaina Bolta kako osvajaju medalje, pomi\u010du\u0107i granice sposobnosti ljudskog tijela. No, ni\u0161ta od svega toga \u2013 od dirljivih prizora sportskog vite\u0161tva do bezumnog neprekidnog medijskog pra\u0107enja arogantnog ameri\u010dkog praznoglavca koji urinira po benzinskoj postaji \u2013 nikako ne mo\u017ee biti vrijedno \u017eivota koji su uni\u0161teni kako bi MOO mogao prodavati nogometne lopte za 92 dolara, a istovremeno sprema\u010dicama u olimpijskom selu pla\u0107ati 1,83 dolara na sat te prigovarati preoptere\u0107enim volonterima.<\/p>\n<p>A kada smo ve\u0107 kod volontera, za vrijeme Igara masovno su odustajali zbog iscrpljuju\u0107e dugog radnog vremena i prekratkih stanki. Bilo bi lijepo kad bismo i mi ostali mogli odustati. No, olimpijske igre \u0107e se gotovo sigurno nastaviti u postoje\u0107em, parazitskom obliku. NBC, najve\u0107i izvor prihoda za MOO, ve\u0107 je otkupio televizijska prava do 2032. godine. Premda je MOO u dokumentu koji su nazvali Agenda 2020 obe\u0107ao odgovorne promjene, tamo\u0161nje preporuke su toliko op\u0107enite da su gotovo besmislene: ukupno je posve\u0107eno samo 115 rije\u010di tome kako da se jedan od najrasipnijih ljudskih pothvata u\u010dini \u201eodr\u017eivim\u201c, 49 rije\u010di o rodnoj ravnopravnosti, drugih 49 rije\u010di o transparentnosti, i 32 rije\u010di o \u201eetici\u201c. Kao \u0161to se moglo i o\u010dekivati, Agenda 2020 nije nimalo obvezuju\u0107a: nitko je nije potpisao, nitko nije zadu\u017een za njezinu provedbu, i nitko ne\u0107e biti odgovoran ako ciljevi ostanu neispunjeni.<\/p>\n<p>Ni\u0161ta se ne\u0107e promijeniti<\/p>\n<p>U me\u0111uvremenu, jedini dokument koji je uistinu va\u017ean \u2013 ugovor o doma\u0107instvu Igara u Tokiju 2020. godine \u2013 jam\u010di da se ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti. Taj se grad ugovorom obvezao da \u0107e ispuniti ono \u0161to je obe\u0107ao u kandidaturi, bez obzira na kona\u010dan financijski tro\u0161ak. U ugovoru nema odredbi koje bi \u0161titile prava stanovnika Tokija; radije, grad je ugovorno obvezan poduzeti sve \u0161to je potrebno kako bi bio spreman za Igre. Human Rights Watch je objavio kako \u0107e se to promijeniti za Olimpijske igre 2024. godine, s odredbama o za\u0161titi ljudskih prava i sprje\u010davanju diskriminacije, no provedbeni mehanizmi su u najboljem slu\u010daju nejasni, a operativne obveze grada doma\u0107ina Igara 2024. godine, objavljene u rujnu 2015. godine, ne sadr\u017eavaju takve odredbe.<\/p>\n<p>Stoga \u0107e u doglednoj budu\u0107nosti olimpijske igre i nadalje ostati bez opravdanja za svakog onog tko smatra da su \u017eivoti siroma\u0161nih i politi\u010dki marginaliziranih ljudi vrijedni, i da oni zaslu\u017euju isto ono temeljno ljudsko dostojanstvo koje zaslu\u017eujemo i mi. Naravno, to ne\u0107e sprije\u010diti MOO da glasno promi\u010de olimpijske igre kao instrument zacjeljivanja rana, \u010dovje\u010dnosti i mira, unato\u010d tome \u0161to se njegovi \u010dlanovi voze naokolo u oklopljenim automobilima, okru\u017eeni naoru\u017eanim \u010duvarima. To ne\u0107e sprije\u010diti MOO da bude ono \u0161to jest ili da radi ono \u0161to radi. Kada se nalazite unutar izoliranog \u201eolimpijskog mjehura\u201c, Igre su fantasti\u010dan show.<\/p>\n<p>Dok sam razgovarao s Gaffneyem jednog vedrog, predivnog dana u malenom restoranu nekoliko ulica od Avenide Atlantice i Copacabane, bilo mi je te\u0161ko sa\u017eeti sve ono \u0161to sam smatrao negativnim stranama olimpijskih igara. Uvjeravao me kako je to vrlo te\u0161ko, da je on proveo cijelo desetlje\u0107e poku\u0161avaju\u0107i to u\u010diniti, a da su neki drugi ljudi proveli i vi\u0161e vremena od toga. Nastavit \u0107e poku\u0161avati, no da bi mogao re\u0107i sve \u0161to ima morat \u0107e napisati knjigu, a i tada ne\u0107e biti siguran da je spomenuo ba\u0161 sve. Ka\u017ee da svi ti problemi zapravo i nisu specifi\u010dni samo za olimpijske igre. Oni su jednostavno elementi modernog ljudskog dru\u0161tva. Olimpijade su tek trotjedne zabave, posve\u0107ene slavljenju upravo tih elemenata.<\/p>\n<p>Nakon svakih Igara, postoji tradicija koja nala\u017ee da je potrebno utvrditi jesu li Igre bile \u201euspje\u0161ne\u201c. To ovisi o tome tko donosi tu ocjenu i o tome \u0161to smatraju bitnim. Obi\u010dno su novinari oni koji ocjenjuju je li fokus zanimanja bio na sportskim postignu\u0107ima i zanimljivim televizijskim prijenosima ili na neugodnostima oko Igara \u2013 kao da su patnje tisu\u0107a stanovnika i korupcija gradskih du\u017enosnika samo \u017ealosna sporedna pri\u010da, jo\u0161 jedan usputna nit u reality showu koji se ponavlja svake \u010detiri godine. Me\u0111utim, za ljude koji \u017eive u Riju, Igre nisu bile samo programski sadr\u017eaj za koji NBC mo\u017ee prodavati reklame, niti lokacija za snimanje blockbustera za kraj ljeta. One su bile stvarne, sa stvarnim i trajnim u\u010dincima. S gledi\u0161ta ljudskih prava, s gledi\u0161ta ljudi, pogre\u0161no je i poku\u0161avati ocijeniti jesu li Igre bile uspje\u0161ne. Naime, uspje\u0161ne olimpijske igre nikada niti nisu odr\u017eane. One su sve, kako to Gaffney ka\u017ee, samo razli\u010dite vrste potpune katastrofe.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.index.hr\/vijesti\/clanak\/igre-u-riju-bile-su-neoprostiva-ljudska-katastrofa-kao-i-sve-olimpijade\/915836.aspx\" target=\"_blank\">Index.hr<\/a>\/<a href=\"https:\/\/sports.vice.com\/en_us\/article\/the-rio-games-were-an-unjustifiable-human-disaster-and-so-are-the-olympics?utm_source=vicefbus\" target=\"_blank\">Vice sport<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tisu\u0107e siroma\u0161nih \u2013 uglavnom crnaca i uglavnom mu\u0161karaca \u2013 ubijeno je tijekom &#8220;pacifikacije\u201c u poku\u0161aju da grad djeluje manje opasnim, premda je to\u010dan broj ubijenih te\u0161ko utvrditi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-212219","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212219","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=212219"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/212219\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=212219"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=212219"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=212219"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}