{"id":211774,"date":"2016-08-22T07:00:29","date_gmt":"2016-08-22T05:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=211774"},"modified":"2016-08-21T23:03:45","modified_gmt":"2016-08-21T21:03:45","slug":"zivjeti-u-svjetlu-vjecnosti-prosvjed-je-ispravniji-od-licemjerstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/22\/zivjeti-u-svjetlu-vjecnosti-prosvjed-je-ispravniji-od-licemjerstva\/","title":{"rendered":"\u017divjeti u svjetlu vje\u010dnosti: prosvjed je ispravniji od licemjerstva!"},"content":{"rendered":"

\"kuzmic-peter\"<\/a>Autor: Peter Kuzmi\u010d <\/strong><\/p>\n

Mi ljudski, vremenom ograni\u010deni prolaznici \u017eivotom ili ne vjerujemo ili pak \u010desto zaboravljamo da smo stvoreni od vje\u010dnosti za vje\u010dnost. Uronjeni u svom vremenu uglavnom smo premalo svjesni svoje prolaznosti kao i svoje usmjerenosti prema vje\u010dnosti. O prolaznosti i vremenitosti vlastita \u017eivota te o vje\u010dnosti \u0107emo eventualno razmi\u0161ljati tek u anticipaciji neizbje\u017ene smrti i to ponaj\u010de\u0161\u0107e na povr\u0161no-naivan i teolo\u0161ko iskrivljen na\u010din poimanja zagrobnog \u017eivota.<\/p>\n

Klju\u010dno je pitanje, me\u0111utim, kako vje\u010dnost \u017eivjeti u sada\u0161njosti? Kako u na\u0161 svijet i na\u0161e vrijeme unijeti te u njima iskustveno primijeniti viziju i vrednote Bo\u017ejeg vje\u010dnog kraljevstva? Kako \u017eivjeti smisleno i odgovorno u vremenu, svjetlu i snazi trajnog i neprolaznog?<\/p>\n

Pitanjem \u0161to je vrijeme i u \u010demu je smisao povijesti bavile su se sve religije, a ono je mu\u010dilo i mnoge velike mislioce svijeta. Po nekima se povijest vrti u krugu te nema \u201dni\u010dega novoga pod Suncem\u201d, dok su za druge stalno napredovanje i novi civilizacijski usponi konstanta ljudske egzistencije.<\/p>\n

Stari su Grci o tome ozbiljno razmi\u0161ljali jer ih je s jedne strane zabrinjavala vremenita prolaznost \u017eivota, a s druge, va\u017enije strane, zanimalo ih je, kao \u0161to i danas zanima sve misaone ljude, kako darovano vrijeme smisleno koristiti u izgradnji povijesne stvarnosti i oblikovanju budu\u0107eg svijeta.<\/p>\n

Uglavnom se sla\u017eu da Svemir i povijest svoj izvor duguju Vje\u010dnome. Parmenid tvrdi da se vrijeme pojavljuje u opreci s nepromjenjivo\u0161\u0107u i vje\u010dno\u0161\u0107u bitka. Za Platona je vrijeme \u201dpokretna slika vje\u010dnosti\u201d, a sada\u0161nji trenutak se pojavljuje kao beskona\u010dno nastavljanje trenutaka. Po Aristotelu vrijeme je pak \u201dmjera gibanja u odnosu na prije i poslije\u201d, a sve promjene (unutar vremena) registrira svijest koja je pam\u0107enje gibanja.<\/p>\n

Sveti Augustin pitanju vremena pristupa kao ontolo\u0161kom problemu. Za njega je svijest o vremenu otkrivanje nutarnje dimenzije trajnosti ljudskog bivovanja. Za Tomu Akvinskog svijet nije vje\u010dno postojao, nego je njegov postanak ni iz \u010dega prouzrokovao Bog svojom stvarala\u010dkom svemo\u0107i u odre\u0111enome trenutku, s kojim je otpo\u010delo postojati i samo vrijeme.<\/p>\n

Za Kanta je vrijeme transcendentalni uvjet osjetilne spoznaje i temeljni uvjet za svijet iskustva, pa time i prostor eti\u010dkog djelovanja, dok Heidegger u vremenitoj prirodi vidi za \u010dovjeka mogu\u0107nost da ispuni svoju ontolo\u0161ku zada\u0107u u zadobivanju autenti\u010dnosti.<\/p>\n

I za E. Levinasa je vrijeme eti\u010dki utemeljeno, a doga\u0111aji eti\u010dkoga trenutka razbijaju vremenitost onoga \u201dja\u201d koje nema fragmentarno iskustvo vremena. Po u nas premalo poznatom Levinasu novi smisao vremena se otkriva i nastaje otkri\u0107em Drugog i drugosti, te se odvija u odgovornosti (uzajamnog) slu\u017eenja.<\/p>\n

U svetopisamskoj (pri)povijesti vrijeme otpo\u010dinje Bo\u017ejim stvaranjem svijeta i \u010dovjeka. Na samom po\u010detku stoji Adam, ali se od Abrahamova poziva (Postanak 12) nadalje vrijeme na poseban na\u010din upisuje u zbilju povijesti spasenja (historiae salutis) koja je objaviteljsko-otkupiteljski otvorena prema budu\u0107nosti u kojoj je Bog vje\u010dan jer je gospodar svakoga vremena.<\/p>\n

U Novome zavjetu silazak vje\u010dnosti u vrijeme Ivan Bogoslov opisuje kao inkarnaciju u kojoj vje\u010dna i stvarala\u010dka Rijec (logos) postaje tijelom\/\u010dovjekom (Ivan 1).U kompletnome kristolo\u0161kome doga\u0111aju se vidi kvalitativno izdvajanje vremena u ispunjenju Bo\u017ejih obe\u0107anja kada je do\u0161la \u201dpunina vremena\u201d (Gala\u010danima 4). Kristovim utjelovljenjem, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em zapo\u010dinje nova era ili vrijeme spasenja.<\/p>\n

U toj zgusnutoj kristolo\u0161ki utemeljenoj povijesti spasenja je Uskrs pobjedonosno finale one kozmi\u010dke drame koja je otpo\u010dela u Betlehemu ulaskom vje\u010dnosti na igrali\u0161te na\u0161e povijesne prolaznosti. Na neponovljiv na\u010din se jednom zauvijek dogodilo ne\u0161to \u0161to ozna\u010dava po\u010detak trajnoga, jer je Bog sru\u0161io granice vremena i vje\u010dnosti te predvodni\u010dki u\u0161ao u za nas do tada neosvojive prostore s onu stranu smrti.<\/p>\n

Dolazak Isusa Krista kao sredi\u0161nji spasenjski doga\u0111aj i vrhunac objave se vi\u0161ekratno opisuje i ilustrira i kao ulazak vje\u010dnog Kraljevstva Bo\u017ejeg (vladavine Bo\u017eje) u ljudsku povijest prolaznih kraljevstava ovoga svijeta. Tu je va\u017eno imati na umu zna\u010denje vremensko-teolo\u0161ke semantike \u201dve\u0107 i jo\u0161 ne\u201d koja izra\u017eava nastup vje\u010dne budu\u0107nosti koja istovremeno ostaje budu\u0107nost, a koja djeluje retroaktivno na stvarnost koja mo\u017ee anticipirati svoju budu\u0107nost.<\/p>\n

Pojednostavljeno re\u010deno: misija nasljedovatelja Isusa Krista je da ve\u0107 u sada\u0161njosti ostvaruju viziju i vrednote vje\u010dnoga Kraljevstva Bo\u017ejeg koje je on suvereno donio, a \u010diju realizaciju on suradni\u010dki s nama omogu\u0107uje. U tom planu i programu Bo\u017ejeg pomirenja s otu\u0111enim \u010dovje\u010danstvom mi smo istovremeno ovla\u0161teni navjestitelji i aktivni agenti pomirenja kao i ambasadori (2. Korin\u0107anima 6) Bo\u017ejeg vje\u010dnog kraljevstva me\u0111u prolaznim kraljevstvima ovoga svijeta.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani dakle ve\u0107 zive budu\u0107nost ostvaruju\u0107i vje\u010dnost u svom vremenu.<\/p>\n

Zato je Evan\u0111elje Isusa Krista \u201ddobra\u201d, odnosno \u201dradosna vijest\u201d za svaki nara\u0161taj jer nam otkriva i nudi Boga spasonosne ljubavi upravo za na\u0161e vrijeme.<\/p>\n

Evan\u0111elje dakle nipo\u0161to nije ne\u0161to zastarjelo, pro\u0161lo i potro\u0161eno, nego je u najve\u0107oj mjeri suvremeno i relevantno. Njegova poruka i transformativna mo\u0107 zra\u010de u sve prostore osobnog i skupnog \u017eivota, nadahnjuju kreativno razmi\u0161ljanje kao i odva\u017eno postupanje i kulturalno stvarala\u0161tvo te posvema\u0161nje preobrazbeno djelovanje.<\/p>\n

Zato kod Kristovih u\u010denika nema mjesta ravnodu\u0161nosti, a jo\u0161 manje fatalizmu. Nema odustajanja od izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta unutar na\u0161e (do)\u017eivljene povijesti. Iskustvo i prakticiranje ljubavi ima svoje izvori\u0161te u vje\u010dnosti, jer \u201dBog je ljubav\u201d. Promicanje pravednosti i izgradnja mira je pretakanje vrednota vje\u010dnosti u vrijeme obilje\u017eeno nepravdama i nasiljem.<\/p>\n

U dru\u0161tvu koje se gu\u0161i u sebeljublju \u017eivjeti u svjetlu vje\u010dnosti zna\u010di \u017eivjeti ljubav u prakticiranju sebedarja. U svijetu u kojem demagogija, diskriminacija i prisila jo\u0161 uvijek ponizuju \u010dovjeka vrednote vje\u010dnosti Bo\u017ejeg nauma za \u010dovje\u010danstvo ostvarujemo afirmacijom slobode i dostojanstva svake osobe bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, socijalnu i inu razli\u010ditost.<\/p>\n

Kako \u017eivjeti viziju budu\u0107nosti udru\u0161tvu sveprisutne korupcije i u demokraciji u kojoj politi\u010dari pred svake izbore slatkorje\u010divom demagogijom varaju gra\u0111ane neostvarivim obe\u0107anjima, a predimenzionirana i nekompetentna dr\u017eavna i lokalna birokracija gu\u0161i kreativnost i onemogu\u0107uje inicijativnost bez koje nema poduzetnosti?<\/p>\n

Kako u vrijeme u kojem ljudi sa sve ve\u0107im nepovjerenjem gledaju u budu\u0107nost probuditi ljudske nade i anga\u017eirati neotkrivene potencijale?<\/p>\n

Nemirenjem sa statusom quo te nu\u017enim razvijanjem samostalnog kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja koje prati proro\u010dka hrabrost za istinu i smiono suprotstavljanje svemu \u0161to je la\u017eno, pokvareno i nepravedno.<\/p>\n

Prosvjed je uvijek ispravniji od licemjerstva! Ako \u017eelimo boljitak, treba nam odva\u017enost umjesto straha, sveta neustra\u0161ivost da anga\u017eirano u\u0111emo u sve prostore u kojima iskustvo i misao vjere trebaju biti prisutni, djelotvorni i smjerodavni. To je nerazdvojivi dio misije umanjivanja straha a pove\u0107avanja nade u svijetu nesigurnosti i bezna\u0111a.<\/p>\n

Kristovi vjernici nisu zatvoreni u neki geto niti \u017eive u zrakopraznom prostoru. Oni u strahu od sada\u0161njosti ne bje\u017ee u pro\u0161lost, a nisu ni slijepi zanesenjaci neba koji u ovoj \u201ddolini suza\u201d pasivno o\u010dekuju Bo\u017eju budu\u0107u intervenciju.<\/p>\n

Vjerni\u010dka zajednica je kristovski utemeljena, nepovratno orijentirana prema vje\u010dnim kategorijama, te je stoga prepoznatljiva po tome \u0161to u svom vremenu i prostoru radosno \u017eivi i autenti\u010dno zastupa trajne vrednote Bo\u017ejeg dobrohotnog nauma za \u010dovjeka i njegov svijet.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zato kod Kristovih u\u010denika nema mjesta ravnodu\u0161nosti, a jo\u0161 manje fatalizmu. Nema odustajanja od izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-211774","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211774","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=211774"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211774\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=211774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=211774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=211774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}