{"id":211719,"date":"2016-08-21T07:00:10","date_gmt":"2016-08-21T05:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=211719"},"modified":"2016-08-21T11:00:21","modified_gmt":"2016-08-21T09:00:21","slug":"o-privilegiji-solidarnosti-i-samorefleksiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/21\/o-privilegiji-solidarnosti-i-samorefleksiji\/","title":{"rendered":"O privilegiji, solidarnosti i samorefleksiji"},"content":{"rendered":"

\"Dilar<\/a>Pi\u0161e: Dilar Dirik<\/a><\/strong><\/p>\n

Jedan Nijemac nije impresioniran grassroots demokratskim projektom u Rojavi, budu\u0107i da je ne\u0161to sli\u010dno vidio prije nekoliko desetlje\u0107a u Latinskoj Americi. Jedna Francuskinja zamjera Kurdkinjama \u0161to se nisu pripremile za njezinu posjetu, te \u0161to nisu tako dobro organizirane kao \u0161to su bile Afganistanke kada ih je posjetila 1970-ih. Jedna osoba se izja\u0161njava kao upu\u0107ena u revoluciju u Rojavi na osnovi sedmodnevnog izleta bez pristupa medijima i tekstovima napisanim na bilo kojem srednjoisto\u010dnom jeziku, no njegovo mi\u0161ljenje se smatra legitimnijim i autenti\u010dnijim od mi\u0161ljenja ljudi koji se bore. \u0160to je zajedni\u010dko iskustvima ovih ljudi?<\/p>\n

Svi oni pokazuju iskreno zanimanje i brigu, i njihov trud zaslu\u017euje du\u017eno po\u0161tovanje. No, tu je i element koji le\u017ei u temeljima sustava koji omogu\u0107uje ljudima “revolucionarni turizam” – da obi\u0111u klju\u010dna mjesta na kojima se vodi revolucija \u2013 u pro\u0161lom desetlje\u0107u. Posebno Palestinu, Chiapas i u zadnje vrijeme Rojavu. Element koji revolucionari i revolucionarke moraju aktivno problematizirati jest privilegija.<\/p>\n

\u017delim razjasniti na samom po\u010detku: kao netko tko uglavnom pi\u0161e za me\u0111unarodnu publiku te odr\u017eava komunikaciju i poti\u010de delegacije u Kurdistan, pripadam ljudima koji u osnovi cijene takvu razmjenu i rad. No, ljudi koji zahtijevaju solidarnost i nalaze se u privilegiranoj poziciji koja im omogu\u0107uje da putuju i da ih drugi \u010duju, imaju moralnu du\u017enost iskoristiti tu privilegiju za pobolj\u0161anje. Namjera ovog \u010dlanka je doprinijeti razgovoru o problemima koji se pojavljuju kada su u ime solidarnosti uspostavljeni hijerarhijski odnosi.<\/p>\n

Propitivanje privilegija<\/strong><\/p>\n

U svijetu kapitalisti\u010dkih, patrijarhalnih nacionalnih dr\u017eava, izja\u0161njavati se kao gra\u0111anin\/ka svijeta i suprotstavljati se idejama nacije i dr\u017eave \u010din je otpora. Me\u0111utim, to \u0161to se netko smatra me\u0111unarodnim\/om revolucionarom\/kom ne\u0107e izbrisati neravnopravne uvjete i privilegije. Treba i\u0107i dalje od toga. Kao prvo, postoji niz materijalnih privilegija i izvora od kojih imate koristi: putovnice koje vam omogu\u0107avaju da putujete gotovo bilo gdje; poznavanje me\u0111unarodnih jezika i teorijskog vokabulara koji vam omogu\u0107uje artikulaciju i oblikovanje diskursa; intelektualne vje\u0161tine zahvaljuju\u0107i obrazovanju, kao i dovoljno vremena, sigurnosti i novca kako biste si priskrbili ove stvari. Nepostojanje rata, smrti, uni\u0161tavanja, seljenja, gladovanja i traume omogu\u0107uje vam sigurnost i udobnost da istra\u017eujete, da stvarate dugoro\u010dne odluke i planove te da \u017eivite po svojim principima bez mnogo ometanja.<\/p>\n

To \u0161to mo\u017eete sjesti sa \u0161alicom kave, pro\u010ditati izvore zapadnocentri\u010dne historiografije, teorije, jezika i epistemologije, predstavlja privilegiju koju nema ve\u0107ina ne-bijelih ljudi i radnika\/ca. A ako i imaju, \u010desto im nedostaje sigurno politi\u010dko okru\u017eenje u kojemu mogu diskutirati o svojim mi\u0161ljenjima.<\/p>\n

Upravo to \u0161to pi\u0161em ovaj \u010dlanak tako\u0111er ukazuje na privilegiju nekoga tko potje\u010de iz opresirane i marginalizirane skupine, no tko \u2013 u odnosu na moje ljude \u2013 ima pristup nekim izvorima i povlasticama. Tamo gdje postoji privilegija, postoji odgovornost da je propitujemo. Samo postojanje privilegije nije toliko problem kao stvaranje hijerarhijskih odnosa i \u2013 nenamjerno \u2013 patroniziranja i prisvajanja pona\u0161anja solidarnog rada, \u0161to uni\u0161tava me\u0111usobno razumijevanje i napredak.<\/p>\n

Neki ljudi su zaprepa\u0161teni neznanjem lokalnih ljudi o borbama sli\u010dnim njihovima koje se odvijaju na drugoj strani zemljine kugle, te poku\u0161avaju uti\u0161ati diskurs \u017ertve zato \u0161to je njihova svakodnevna realnost “prete\u0161ka” za osjetljive zapadnja\u010dke u\u0161i. Drugi odbijaju bilo kakav oblik samorefleksije kada ih se kritizira zbog izvrtanja diskursa ljudi koji se bore nametanjem narativa na na\u010din koji je stran ljudima o kojima se radi, te smatraju da bi opresirani trebali bit sretni \u0161to dobivaju bilo kakvu pa\u017enju.<\/p>\n

Problem le\u017ei u lako\u0107i osje\u0107aja privilegiranih da imaju pravo koje im omogu\u0107uje da pi\u0161u \u010ditave knjige o \u010ditavim regijama koje nisu ni posjetili\/e. To zna\u010di da se odr\u017eavaju \u010ditavi “radikalni” paneli i konferencije o borbama ne-bijelih ljudi na kojima sudjeluju velikom ve\u0107inom bijeli mu\u0161karci. To zna\u010di da poznate bijele osobe izra\u017eavaju svoje simpatije za plemenite ciljeve i pokrete kako bi privukle nove poklonike\/ice. Mo\u017eemo vidjeti kakvom se brzinom poput “vru\u0107eg krumpira” odbacuju “akcije pomaganja” zemljama u kojime se ljudi bore za \u017eivot, ukoliko se poka\u017ee da je situacija slo\u017eenija nego \u0161to se o\u010dekivalo.<\/p>\n

Ba\u0161 je to “zgodno” kada netko tko se smatra revolucionarom\/kom mo\u017ee odbaciti odgovornost sa svojih ple\u0107a bez ikakvih daljnjih komplikacija! Ve\u0107ina ljevi\u010dara\/ki iz privilegiranih zemalja \u010desto agresivno isti\u010du kako oni\/e ne predstavljaju niti jednu dr\u017eavu, vojsku, vladu ili kulturu, no bez problema analiziraju milijune ljudi kao jednu gigantsku monolitnu cjelinu. Brisanjem vlastitog konteksta, \u010desto si dopu\u0161taju individualno, slo\u017eeno djelovanje koje im omogu\u0107uje da se osje\u0107aju prili\u010dno velikodu\u0161no kada me\u0111usobno diskutiraju tko “zaslu\u017euje” njihovu potporu, dok o drugom imaju maglovitu predod\u017ebu nekog apstraktnog identiteta.<\/p>\n

Vrijednost drugarstva kada je najte\u017ee<\/strong><\/p>\n

Na\u010dini na koje se danas oblikuje solidarnost za zapadnu publiku imaju jo\u0161 jednu razaraju\u0107u posljedicu na pokrete: natjecanje ljudi koji se bore za pa\u017enju i resurse. Umjesto stvaranja me\u0111usobne solidarnosti, prisiljeni su boriti se za prioritetnu pa\u017enju zapadne ljevice, \u0161to ih okre\u0107e jedne protiv drugih i uni\u0161tava internacionalizam. Kao \u0161to je rekao ka\u0161mirski aktivist Umar Lateef Misgar: to je kao razvijeni oblik kolonijalne taktike ‘zavadi i vladaj’.<\/p>\n

Posebno bijeli obrazovani mu\u0161karci imaju luksuz i privilegiju posje\u0107ivati mjesta na kojima se odvija revolucija, prisvojiti i interpretirati kako im odgovara, a tada ih kritizirati bez ikakve obaveze i bez ikakvog osje\u0107aja potrebe da pogledaju “u svoje dvori\u0161te”. \u010cesto uz osje\u0107aj vlasni\u0161tva bez ikakve odgovornosti, oni se “pridru\u017euju” internacionalno i “razdru\u017euju” lokalno – i obratno. Njihov identitet [bijelog mu\u0161karca] transcendira etnicitet, nacionalnost, rod, klasu, seksualnost, tjelesnost, ideologiju, zato \u0161to on jest utjelovljenje zadane matrice (default), statusa quo \u2013 te\u0161ko da iole shva\u0107a smisao odstupanja. Ne zna da ve\u0107ina borbi zapo\u010dinje zahtjevom za prepoznavanjem, za mjestom u povijesti, budu\u0107i da je on taj koji pi\u0161e povijest. Stoga, naj\u010de\u0161\u0107e ne mo\u017ee shvatiti revolucionarne motive onkraj teorije.<\/p>\n

To je zato \u0161to mu ideologijski purizam omogu\u0107uje da lako odustane od solidarnosti s onima koji se bore, \u0161to je vjerojatno najve\u0107i dokaz i izraz njegove privilegije: mo\u017ee si dopustiti dogmatsku ideolo\u0161ku \u010disto\u0107u; mo\u017ee propovijedati teorijsku dosljednost, jer njegova briga za borbu nije stvar pre\u017eivljavanja ve\u0107 naprosto njegovog zanimanja. Nema potrebe da uprlja ruke. Mo\u017ee preokretati o\u010dima na ljude koji se bore za \u017eivot, jer on nije onaj koji mora balansirati izme\u0111u ideala i svih vrsta geopoliti\u010dkih, socioekonomskih realnosti, etni\u010dkih i religijskih sukoba, nasilja, rata, tradicije, traume i siroma\u0161tva.<\/p>\n

Zato ljudi mogu odbaciti neki cilj onako brzo kao \u0161to su ga usvojili, jer ispravljanje pogre\u0161aka, slabosti i prepreka s kojima se revolucionari\/ke nu\u017eno suo\u010davaju zahtijeva napor koji oni ne \u017eele poduzeti \u2013 teorijske rasprave ili konferencije uz kavu i kola\u010d su mnogo ugodnija mjesta za radikalne govore od pakla koji se zove Mezopotamija.<\/p>\n

Kada smjesta ne dobiju zadovolj\u0161tinu, koju zahtijeva njihov internalizirani kapitalisti\u010dki na\u010din razmi\u0161ljanja (mindset), u stvarnoj borbi, mogu brzo napustiti povijesne revolucionarne trenutke. Ljudi koji se bore naprosto nemaju mogu\u0107nost odlaska, napu\u0161tanja cilja kada pro\u0111e po\u010detna romanti\u010dna \u010dar, a pojavi se surova stvarnost. Naposljetku, pravo drugarstvo dobiva smisao onda kada je najte\u017ee.<\/p>\n

Legitimnost borbe “na ispitu”<\/strong><\/p>\n

Ljudi na krajnjoj ljevici pisali su \u010dlanke o Rojavi na na\u010din koji je \u010desto nije imao dodira sa stvarno\u0161\u0107u na terenu, govore\u0107i o pretpostavkama i temama koji nisu bile va\u017ene ljudima kojih se ticalo. To se ubrzo pretvorilo u ekskluzivnu zapadnu i iznimno orijentalisti\u010dku ljevi\u010darsku diskusiju, u kojoj se jedan bijelac poziva na drugog bijelca, od kojih niti jedan nije bio u toj regiji ili pro\u010ditao ne\u0161to vi\u0161e osim mi\u0161ljenja drugih bijelaca na internetu \u2013 dakle, u diskusiju u kojoj Rojava naprosto slu\u017ei kao trop Tre\u0107eg svijeta na koji se mogu projicirati sve ideologije i pretpostavke.<\/p>\n

Me\u0111unarodna kriti\u010dka analiza i perspektiva su, naravno, bitne za revolucionarne procese, ali dogmatizam, \u0161ovinizam i arogancija slu\u017ee upravo suprotnom cilju. Premda su ti ljudi daleko od organiziranih revolucija i mjesta na kojima se one doga\u0111aju, oni i dalje misle da su u poziciji da autoritativno sude o revoluciji i dijele savjete ljudima koji su formirali autonomne \u017eenske komune bore\u0107i se protiv ISIS-a. Na neki na\u010din, ovakve pogre\u0161ne interpretacije i distorzije su nu\u017ene kako bi se legitimizirale orijentalisti\u010dke predod\u017ebe i kolonijalisti\u010dke intervencije. Tamilski aktivist Sitharthan Sriharan obja\u0161njava: “Privilegirani ljevi\u010dari \u010desto poma\u017eu u produkciji i reprodukciji upravo onih sila protiv kojih se prema vlastitim tvrdnjama bore”.<\/p>\n

Zanimljivo je uo\u010diti kako borbe, koje su desetlje\u0107ima legitimizirale tisu\u0107e ljude sudjeluju\u0107i u njima, ljevi\u010dari stavljaju na “test” \u0161to zna\u010di da moraju pro\u0107i zapadnja\u010dku prosudbu prije no \u0161to ih se kvalificira kao vrijedne pa\u017enje. Takva naga\u0111anja \u0161tete oslobodila\u010dkim pokretima i mogu rezultirati uskra\u0107ivanjem prikladne pa\u017enje i ispravne reprezentacije; zapravo, mogu uzrokovati znatnu politi\u010dku, dru\u0161tvenu, ekonomsku i emocionalnu \u0161tetu, perpetuiraju\u0107i dezinformacije i delegitimiziraju\u0107i \u010ditave revolucije putem dominantnog diskursa grupa odvojenih od same borbe. U osnovi, ovakvi stavovi proizlaze iz eurocentri\u010dnih ideologija koje se utvrdile svoj kulturalni imperijalizam putem kolonizacije, modernisti\u010dkih dogmi i kapitalizma. Simboli\u010dko nasilje koje prikazuje zapadnu povijest kao modernu i univerzalnu manifestira se u obliku orijentalizma u dana\u0161njim dru\u0161tvenim znanostima i utje\u010de na to kako ogroman dio zapadne ljevice shva\u0107a solidarnost.<\/p>\n

Svijest o vlastitim privilegijama<\/strong><\/p>\n

Pretpostavka da je solidarnost jednosmjerna, ne\u0161to \u0161to netko “daje” dok drugi “prima” potpuno je pogre\u0161na. Solidarnost se danas, posebno u ovo doba informacija i digitalnih tehnologija, izra\u017eava na na\u010din koji proizvodi dihotomijski odnos izme\u0111u aktivnog, misle\u0107eg subjekta koji “pru\u017ea” solidarnost grupama koje mogu samo reagirati kao pasivni objekti, bez prava na kritiku i obja\u0161njenje kakvu vrstu solidarnosti trebaju. “Pru\u017eatelji” solidarnosti mogu se pojaviti niotkuda, izbrisati vlastiti kontekst i ovlastiti sebe da dominiraju diskursom. Zajam\u010deno im je promatra\u010dko gledi\u0161te “iz pti\u010dje perspektive” koje im omogu\u0107uje distancirani analiti\u010dki pogled i autoritet s obzirom da su navodno “objektivni”. Ovo neizbje\u017eno stvara hijerarhiju i o\u010dekivanje da grupa koja “prima” solidarnost treba pokazati zahvalnost i razli\u010ditost od “davatelja” solidarnosti, prepu\u0161taju\u0107i ih na milost ljudima koji osiguravaju pomo\u0107. Ovo \u010desto obilje\u017eava granicu na kojoj zavr\u0161ava solidarnost, a po\u010dinje milosr\u0111e.<\/p>\n

No, opresirane grupe nemaju nikakvu obavezu ni odgovornost i\u0161ta dati zauzvrat. Kao \u0161to je moja draga prijateljica Hawzhin Azeez poru\u010dila iz Kobanea: “Ne bismo trebali\/e zahvaljivati privilegiranim ljudima zato \u0161to su svjesni svojih privilegija i \u010dine dobru stvar. Ne trebamo o\u010dekivati ni\u0161ta manje od toga, jer je to neizre\u010dena pretpostavka o ‘solidarnosti’.”<\/p>\n

Ljudi trebaju znati da savezni\u0161tvo zna\u010di volju da se preuzme teret te\u0161kog posla. Trebaju se podsjetiti na vlastite privilegije i konstantno ih propitivati i smanjivati, kako bi postali oru\u0111a poja\u010davanja glasova i na\u010dela onih pokreta s kojima \u017eele biti solidarni \u2013 umjesto da daju glas ili utjelovljuju sami sebe. Ne bi trebali o\u010dekivati zahvalnost i orden \u010dasti zato \u0161to su eti\u010dni, zasigurno ne od marginaliziranih ljudi kojima je drago \u0161to netko uop\u0107e pri\u010da o njihovoj egzistencijalnoj borbi.<\/p>\n

Od milosr\u0111a do solidarnosti, od pou\u010davanja do u\u010denja<\/strong><\/p>\n

Kurdski oslobodila\u010dki pokret prakticira “kritiku i samokritiku” kao produktivne i eti\u010dke mehanizme razvoja i unapre\u0111enja sebe, drugih i grupa. Kritizirati drugoga zna\u010di biti sposoban kritizirati samog sebe. Kriticizam ne zna\u010di povrijediti druge, ve\u0107 je temeljno zasnovan na empatiji, iskrenosti i rje\u0161avanju problema. Solidaran rad zasigurno nikoga ne osloba\u0111a od kritike, upravo suprotno, solidarnost zahtijeva kritiku. \u010cak, fundamentalno, po\u010diva na njoj, kako bi bila eti\u010dna. No, do danas, solidaran rad eurocentri\u010dne ljevice u velikoj mjeri je li\u0161en takve vrste kritike, \u0161to nagla\u0161ava ograni\u010denja zapadne ljevice i njezinu nesposobnost da se organizira ili \u010dak diskutira na premisama “odozdo”. U temelju, istinski\/a revolucionar\/ka je ona\/j koji\/a revolucionarni proces zapo\u010dinje interno i kre\u0107e od sebe.<\/p>\n

Solidarnost nije davanje milostinje, ve\u0107 horizontalan, multidimenzionalan, obrazovni i vi\u0161esmjerni proces koji pridonosi emancipaciji svih uklju\u010denih. Solidarnost zna\u010di biti na ravnopravnoj razini, “o\u010di u o\u010di” s drugim, stajati “rame uz rame”. Zna\u010di dijeliti vje\u0161tine, iskustvo, znanje i ideje bez perpetuiranja odnosa zasnovanih na mo\u0107i. Solidarnost, za razliku od milosr\u0111a, zna\u010di da je jedna strana “inspiriraju\u0107a” i \u017eeli pou\u010diti, a druga strana je “drug\/rica” koja \u017eeli u\u010diti.<\/p>\n

Kako bismo rije\u0161ili\/e ove problemi, nije dovoljna samo individualna samorefleksija. Zapravo, potrebna nam je nova paradigma solidarnosti unutar koje \u0107emo sustavno propitivati prisvajanje i zloupotrebu mo\u0107i i osigurati mehanizme uzajamnog u\u010denja i razmjene perspektiva.<\/p>\n

Solidarnost u osnovi zna\u010di me\u0111usobno suosje\u0107anje i po\u0161tivanje borbe drugih te razumijevanje da se borimo na istoj strani kada ulazimo u proces uzajamnog samo osloba\u0111anja, ne ignoriraju\u0107i razli\u010dite startne pozicije, pozadine, identitete i kontekste. Najve\u0107a nagrada autenti\u010dne solidarnosti je to \u0161to svi uklju\u010deni u\u010de jedni od drugih kako se organizirati. Naposljetku, to zna\u010di, kao \u0161to isti\u010du ljudi iz Chiapasa ili Kurdistana, da solidarnost zna\u010di “podi\u0107i revoluciju kod sebe!”.<\/p>\n

Identitetske politike bez internacionalizma uvijek \u0107e bit ograni\u010dene, jer ne mogu donijeti \u0161iru emancipaciju u globalnom sustavu opresije i nasilja. Kao \u0161to \u0107e i internacionalizam bez po\u0161tovanja lokalnih borbi ostati povr\u0161an i neuspje\u0161an, budu\u0107i da ne prepoznaje duboku slo\u017eenost razli\u010ditih frekvencija krikova za slobodom.<\/p>\n

Ja\u010danje moga ramena oja\u010dat \u0107e tvoje rame \u2013 i to je jedina formacija u kojoj se mo\u017eemo boriti protiv seksisti\u010dkog, rasisti\u010dkog, imperijalisti\u010dkog, kapitalisti\u010dkog, ubila\u010dkog svjetskog poretka.<\/p>\n

*Autorica se zahvaljuje me\u0111unarodnim aktivistima\/kinjama u Rojavi, ka\u0161mirskim i tamilskim aktivistima\/kinjama, gr\u010dkim anarhistima\/kinjama i posebno Hawzhin Azeez na njezinim komentarima i pomo\u0107i s ovim tekstom.<\/p><\/blockquote>\n

Libela<\/a>\/Roar<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Solidarnost nije davanje milostinje, ve\u0107 horizontalan, multidimenzionalan, obrazovni i vi\u0161esmjerni proces koji pridonosi emancipaciji svih uklju\u010denih<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":211720,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-211719","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211719","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=211719"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211719\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/211720"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=211719"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=211719"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=211719"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}