{"id":211670,"date":"2016-08-20T07:34:20","date_gmt":"2016-08-20T05:34:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=211670"},"modified":"2016-08-20T07:34:20","modified_gmt":"2016-08-20T05:34:20","slug":"zatiranje-sjecanja-na-socijalnu-revoluciju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/20\/zatiranje-sjecanja-na-socijalnu-revoluciju\/","title":{"rendered":"Zatiranje sje\u0107anja na socijalnu revoluciju"},"content":{"rendered":"

\"antifasizam\"<\/a>Autor: Luka Resanovi\u0107\t<\/strong><\/p>\n

U jeku tu\u0111manovske revizionisti\u010dke ere devedesetih uni\u0161teno je ili o\u0161te\u0107eno na tisu\u0107e antifa\u0161isti\u010dkih spomenika. Umjesto njihovom obnovom, u Hrvatskoj se vlasti – i desne i “lijeve” – bave dizanjem spomenika usta\u0161kim teroristima i prousta\u0161kim teroristi\u010dkim skupinama. Zatiranje sje\u0107anja na NOB u funkciji je zaborava borbe za dru\u0161tvenu pravdu, s kojom je antifa\u0161izam u Hrvatskoj i Jugoslaviji bio organski povezan.<\/p>\n

Iako se u izvori\u0161nim osnovama dr\u017eavnog Ustava odluke ZAVNOH-a navode kao temelji dr\u017eavne suverenosti, antifa\u0161izam u Republici Hrvatskoj danas se svodi na mrtvo slovo na papiru, a jedno od podru\u010dja na kojem se manifestira sva njegova ni\u0161tavnost su spomenici. Od po\u010detka raspada Jugoslavije do danas, uni\u0161teno je i o\u0161te\u0107eno na tisu\u0107e antifa\u0161isti\u010dkih i partizanskih spomenika, dok su oni pre\u017eivjeli \u010deste mete oskvrnjivanja od strane \u0161ovinista koji po njima ocrtavaju svastike i simbole usta\u0161kog re\u017eima, odnosno simbole pora\u017eenih fa\u0161isti\u010dkih snaga. Paralelno s tim, uz blagoslov vlasti u Hrvatskoj ni\u010du spomenici \u0161ovinisti\u010dkim li\u010dnostima i organizacijama iz pro\u0161losti \u010dime svjedo\u010dimo desnom povijesnom revizionizmu. Ove struje posljednjih godina ja\u010daju i trude se antifa\u0161izmu oduzeti i status tog mrtvog slova, te ga u potpunosti odbaciti kao historijsku zabludu. Osim u Hrvatskoj, desni revizionizam raste i u susjednoj Srbiji gdje se aktivno zastupa rehabilitacija doma\u0107ih kvislinga iz vremena Drugog svjetskog rata.<\/p>\n

Za\u010detke otvorenog desnog revizionizma nalazimo u ranim 1990-ima kad je Jugoslaviju uzdu\u017e i poprijeko zahvatio val zapaljivog nacionalizma koji je u svojim na\u010delima odbacivao ideje internacionalizma koje je antifa\u0161isti\u010dka borba pronosila. Nove politi\u010dke elite svoju su mo\u0107 gradile na suprotnim stajali\u0161tima.<\/p>\n

“Devedesetih je desni ekstremizam bio korisna moneta svim vlastodr\u0161cima u svim biv\u0161im jugoslavenskim republikama, a Hrvatska tu nije bila izuzetak. Ba\u0161tina antifa\u0161izma koji se temeljio na idejama internacionalizma i ekonomske egalitarnosti nisu bili smjer na kojem su Tu\u0111man i HDZ vidjeli razvoj suvremene Hrvatske. To je, dakako, bilo sasvim u skladu sa vremenom u kojem su navedeni djelovali”, smatra povjesni\u010dar Josip Jagi\u0107, anga\u017eiran na istra\u017eiva\u010dkom projektu Kartografija otpora- Zagreb 1941-1945 koji podr\u017eava Rosa Luxemburg Stiftung.<\/p>\n

Upravo je tih godina, usred ratnih zbivanja i operacija, minirano i uni\u0161teno na tisu\u0107e antifa\u0161isti\u010dkih spomenika koji su, osim vrijednosti kolektivnog sje\u0107anja, imali i iznimnu umjetni\u010dku vrijednost. Bezumlje nacionalizma spomenute vrijednosti nije prepoznavalo, stoga su spomenici ostali otvorena meta plja\u010dka\u0161ima i dinamita\u0161ima.<\/p>\n

“Umjetni\u010dka rje\u0161enja memorijala Drugog svjetskog rata, to\u010dnije onih koji tematiziraju doga\u0111aje i ideje Narodnooslobodila\u010dke borbe, revolucije i radni\u010dkog pokreta, a koja su nastajala kroz vi\u0161e od \u010detiri desetlje\u0107a na podru\u010dju Hrvatske i cijele biv\u0161e Jugoslavije, svakako \u010dine jedinstven fenomen u europskim pa i svjetskim okvirima. U prilog tome ne ide samo recentni me\u0111unarodni interes struke i \u0161ire javnosti za jugoslavensku memorijalnu plastiku (trenutno je, primjerice, u njujor\u0161koj MoMA-i u pripremi izlo\u017eba o arhitekturi u biv\u0161oj Jugoslaviji, u sklopu koje \u0107e biti predstavljena i spomeni\u010dka plastika), ve\u0107 i \u010dinjenica da se od vremena njihova nastanka o pojedinim primjerima i autorima pisalo u \u010dasopisima svjetskoga ranga, poput talijanske L'architetture i britanskog Architectural Reviewa. Talijanski teoreti\u010dar umjetnosti G. C. Argan hvalio je D\u017eamonjine memorijalne projekte, ne samo kao izuzetna umjetni\u010dka ostvarenja ve\u0107 i kao dokaz zrelosti dru\u0161tva koje osigurava uvjete za visok stupanj kreativnog izraza u toj, prete\u017eno tradicionalnoj oblasti kiparstva. Vrlo je \u0161irok raspon formalno-stilskih kategorija i likovnih medija (kiparstvo, mozaik, freske) na koje nailazimo me\u0111u spomenicima pa nije pretjerano tvrditi da su se gotovo svi umjetni\u010dki trendovi iz umjetni\u010dkih ateljea i galerija prije ili kasnije odrazili i u polju memorijalne plastike: od raznih ina\u010dica figuracije, preko umjetni\u010dkih postupaka bliskih enformelu ili land artu, neo-kostruktivisti\u010dkih tendencija, pa sve do posve originalnih, sinteznih rje\u0161enja koja su se ra\u0111ala kroz interdisciplinarne suradnje kipara, arhitekata, krajobraznih arhitekata, stati\u010dara, urbanista, nerijetko i knji\u017eevnika, a koja se te\u0161ko uklapaju u pretpostavljene stilske kategorije”, obja\u0161njava nam Sanja Horvatin\u010di\u0107 s Instituta za povijest umjetnosti.<\/p>\n

Nakon perioda masovnog uni\u0161tavanja, period masovnog saniranja i ozbiljne obnove od strane hrvatske dr\u017eave nije uslijedio. Stoga nemar dr\u017eavnih tijela nastoje ispraviti udruge i pojedinci.<\/p>\n

“Pojedinici i grupe spontano se okre\u0107u izvaninstitucionalnim ili privatnim \u2013 u pravilu nestru\u010dnim \u2013 metodama obnove, a sve \u010de\u0161\u0107e i gerilskim akcijama reaproprijacije i suvremene reanimacije njihova ideolo\u0161kog sadr\u017eaja. Nakon masovnog ru\u0161enja i miniranja spomenika 1990-ih godina, pra\u0107ene dekadom rijetkih primjera slu\u017ebene obnove i ideolo\u0161kom neutralizacijom spomenika, posljednjih godina, zahvaljuju\u0107i individualnim naporima pojedinaca i aktivnom ulogom nezavisnih, mahom elektroni\u010dkih medija, bilje\u017eimo povratak ove teme u javni diskurs, i to naj\u010de\u0161\u0107e kroz vizuru sve o\u0161trijih ideolo\u0161kih sukoba. Tako antifa\u0161isti\u010dko i revolucionarno naslje\u0111e sadr\u017eano u spomenicima NOB-a opet postaje relavantno mjesto sje\u0107anja i politi\u010dke borbe, zbog \u010dega njihova obnova nu\u017eno predstavlja ne samo stru\u010dni ve\u0107 i politi\u010dki problem”, smatra Horvatin\u010di\u0107 . <\/p>\n

Umjesto obnovama vrijednih antifa\u0161isti\u010dkih spomenika, u Hrvatskoj se vlasti zadnjih godina bave dizanjem spomenika teroristima i teroristi\u010dkim skupinama koje su svojedobno zastupale ideje hrvatskog \u0161ovinizma. Tako je u mjestu Drage kraj \u0160ibenika 31. srpnja sve\u010dano otkriven spomenik Miri Bare\u0161i\u0107u, teroristu koji je 1971. u Stockholmu ubio jugoslavenskog veleposlanika i antifa\u0161isti\u010dkog borca Vladimira Rolovi\u0107a, da bi 20 godina kasnije poginuo pod nerazja\u0161njenim okolnosima kao pripadnik Zbora narodne garde. Ovom otkrivenju prisustvovali su i tehni\u010dki ministri Tomo Medved i Zlatko Hasanbegovi\u0107, general Ante Gotovina, te drugi okupljeni gra\u0111ani. Bare\u0161i\u0107 ubojstvo u \u0161vedskoj metropoli nije po\u010dinio na svoju ruku, ve\u0107 kao \u010dlan Hrvatskog narodnog otpora, prousta\u0161ke organizacije koju je sredinom 1950-ih u emigraciji osnovao usta\u0161ki zlo\u010dinac Vjekoslav Maks Luburi\u0107.<\/p>\n

Reakcija lokalnih antifa\u0161ista nije se dugo \u010dekala, te su nekoliko dana kasnije Bare\u0161i\u0107evu ruku obojali crvenom bojom, sugeriraju\u0107i time kako su mu ruke umrljane krvlju. Nakon \u0161to je neformalna organizacija Antifa \u0160ibenik objavila ovu sliku, stale su im stizati mnogobrojne prijetnje, a najdalje je oti\u0161ao ultradesni novinar Velimir Bujanec koji je osjetio da \u017eivi na Divljem zapadu, te javno ponudio 20 000 kuna za imena po\u010dinitelja. \u010clanovi Antifa \u0160ibenik na prijetnje smr\u0107u su navikli otkad su se okupili prije dvije godine kako bi iz vlastitih uvjerenja krenuli ure\u0111ivati i braniti antifa\u0161isti\u010dke spomenike od fa\u0161isti\u010dkih nasrtaja, budu\u0107i da se slu\u017ebene institucije ove spomenike ne trude za\u0161tititi. Tako je gradski Spomen-park \u0160ubi\u0107evac, memorijalni park napravljen u \u010dast \u017ertvama fa\u0161isti\u010dkog terora, prekju\u010der opet za\u0161aran svastikama. I dok je u samom \u0160ibeniku situacija jo\u0161 nekako podno\u0161ljiva, za \u0161to zaslugu imaju i lokalni novinari koji a\u017eurno dojavljuju svaki fa\u0161isti\u010dki grafit i oskvrnu\u0107e, u okolici se revizionizam ve\u0107 debelo razmahao.<\/p>\n

“U zale\u0111u grada je situacija puno gora, tamo su skoro svi spomenici minirani ili devastirani. Ve\u0107ina na\u0161ih poku\u0161aja obnove nakon par dana je vandalizirano i to opetovano. I ama ba\u0161 ni\u0161ta im nije sveto, pa ni spomen kosturnice njihovih biv\u0161ih sumje\u0161tana koje su Talijani streljali ili klali \u010detnici u dobrovolja\u010dkoj antikomunisti\u010dkoj miliciji. Nitko od institucija ne reagira na to. U Bilicama 25 godina stoji devastirani spomenik njihovim sugra\u0111anima koje su streljali talijanski fa\u0161isti. I \u0161to je napravio na\u010delnik \u0106aleta nakon \u0161to je obe\u0107avao obnovu? Mol u spomen na Milu Budaka, hrvatskog fa\u0161ista i potpisnika Rimskog sporazuma koji je doveo talijanske fa\u0161iste u Bilice da streljaju te ljude”, ka\u017eu nam \u010dlanovi Antifa \u0160ibenik.<\/p>\n

Osim spomenika Bare\u0161i\u0107u, te mola i ulice posve\u0107enih Budaku, u Hrvatskoj postoje jo\u0161 neki revizionisti\u010dki spomenici koji su podignuti proteklih godina. Tako u Zmijavcima kraj Imotskog stoji spomen plo\u010da tzv. Bugojanskoj skupini, odnosno \u010dlanovima Hrvatskog revolucionarnog bratstva, jo\u0161 jedne prousta\u0161ke organizacije osnovane u emigraciji po\u010detkom 1960-ih. Ova skupina devetnaestorice terorista se 1972. ubacila u Jugoslaviju s ciljem dizanja oru\u017eane pobune nakon \u010dega su ubijeni ili smaknuti. Ne\u0161to sjevernije, u Jadovnom stoji spomenik Stjepanu Dev\u010di\u0107u, pripadniku UHRO-a, usta\u0161ke organizacije koja je 1932. organizirala Velebitski ustanak pri \u010demu je Dev\u010di\u0107 poginuo.<\/p>\n

Desnom revizionizmu mo\u017eemo svjedo\u010diti i na komemoracijama. Na nedavno obilje\u017eavanje ustanka u Srbu stigli su i ultradesni prosvjednici kako bi izrazili negodovanje radi navodnog obilje\u017eavanja i slavljenja pokolja nad Hrvatima 1941., iako je jasno da se u Srbu ne obilje\u017eava pokolj, ve\u0107 upravo suprotno- ustanak protiv politike mr\u017enje i pokolja me\u0111u narodima, koji je na koncu i pobijedio i stao na kraj genocidnom ratu. Iako ovi revizionisti te\u017ee izjedna\u010davanju \u010detnika i partizana, dobro je znano da saveznici u Drugom svjetskom ratu nisu bili \u010detnici i partizani, ve\u0107 \u010detnici i usta\u0161e koji su u \u0161irokim ratnim ofenzivama poput Operacije Weiss zajedno s nacisti\u010dkim i fa\u0161isti\u010dkim snagama koordinirano napali partizane s ciljem njihova kona\u010dnog uni\u0161tenja. Uostalom, staro prijateljstvo se mo\u017ee primijetiti i danas putem suradnje tehni\u010dkog ministra kulture Hasanbegovi\u0107a i srpskog pro\u010detni\u010dkog povjesni\u010dara Bojana Dimitrijevi\u0107a koji imaju zajedni\u010dki interes- difamaciju partizana i rehabilitaciju tada\u0161njih kolaboracionista. <\/p>\n

Desnim revizionostima u Srbiji na tom polju ide svakako dobro budu\u0107i da su se uspjeli izboriti za sudsku rehabilitaciju Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, a antifa\u0161isti\u010dki spomenici se u Srbiji i na Kosovu nalaze u nezavidnom polo\u017eaju iako nisu minirani u tom broju. Tako se bri\u0161e sje\u0107anje na period su\u017eivota, mira i solidarnosti me\u0111u narodima, budu\u0107i da takvo stanje nije u interesu desnim politi\u010dkim elitama koje ve\u0107 desetelje\u0107ima \u017eive na ra\u010dun me\u0111uetni\u010dke netrpeljivosti.<\/p>\n

“U poslednjih 25 godina zabele\u017eeni su relativno brojni primeri vandalizacije i skrnavljenja (grafitiranje, mehani\u010dko o\u0161te\u0107ivanje, itd) spomenika u Srbiji. U tome su naro\u010dito aktivne desni\u010darske, antikomunisti\u010dke i profa\u0161isti\u010dke grupe i pojedinci. S druge strane, primeri uni\u0161tavanja spomenika zabele\u017eeni su na Kosovu nakon \u0161to je Beograd 1999. izgubio politi\u010dku i vojnu upravu nad tim delom dr\u017eavne teritorije. Spomenici posve\u0107eni partizanskoj borbi na Kosovu uni\u0161tavani su od strane albanskih nacionalista \u010dija ideologija ima izra\u017eeniju antijugoslovensku komponentu nego npr. srpski nacionalizam”, ka\u017ee povjesni\u010dar Milan Radanovi\u0107.<\/p>\n

Srpsko-albansko prijateljstvo 1990-ih svakako nije odgovaralo politi\u010darima novog kova. U Landovici na Kosovu je tako 1999. sru\u0161en spomenik Bori Vukomirovi\u0107u i Ramizu Sadiku, bliskim prijateljima i organizatorima NOB-a na Kosovu, a u Bujanovcu na jugu Srbije, mjestu naseljenom srpskim i albanskim stanovni\u0161tvom, spomenik Josipu Brozu Titu je sru\u0161en, a zatim i zakopan na gradskoj sto\u010dnoj tr\u017enici.<\/p>\n

“Taj jednokratni politi\u010dki ritual predstavljao je simboli\u010dko pokapanje ideologije koju je simbolizovao Tito. Sli\u010dno je i sa ru\u0161enjem spomenika u Landovici budu\u0107i da su Boro i Ramiz predstavljali simbol me\u0111unacionalne saradnje na etni\u010dki zava\u0111enom Kosovu”, smatra Radanovi\u0107.<\/p>\n

Na prostorima nekada\u0161nje Jugoslavije, novi val revizionizma i fa\u0161izacije dru\u0161tva doga\u0111a se u vremenu neoliberalnog kapitalizma koji na ovim prostorima karakterizira te\u0161ka ekonomska situacija u vidu nezaposlenosti, prekarnog rada, op\u0107e nesigurnosti i sve te\u017eeg materijalnog polo\u017eaja ve\u0107ine stanovni\u0161tva. Kao i uvijek, vladaju\u0107e klase nastoje zadr\u017eati status quo, a sje\u0107anje na antifa\u0161izam u neraskidivoj je vezi sa sje\u0107anjem na socijalizam, periodom kojeg nastoje maksimalno ocrniti.<\/p>\n

“Meni se \u010dini da je obe\u0107anje socijalizma, odnosno ono obe\u0107anje sadr\u017eano u paroli ‘nema povratka na staro’, nerazdvojno od antifa\u0161izma u Jugoslaviji, ali i op\u0107enito u svijetu. Drugi svjetski rat je izgledao kao kataklizma koju je stari svijet nanio samom sebi i velikom broju ljudi je bilo o\u010dito da se dru\u0161tveni odnosi na kojima su se temeljila predratna dru\u0161tva moraju korijenito, da ne ka\u017eem revolucionarno, promijeniti. Socijalizam je, kao dio tog obe\u0107anja u bolje sutra, bio jedna od klju\u010dnih komponenti uspjeha Narodnooslobodila\u010dkog pokreta u Jugoslaviji. Obe\u0107anje socijalizma koje je prije svega bilo obe\u0107anje klasnog oslobo\u0111enja je bilo uz bok obe\u0107anju nacionalnog oslobo\u0111enja. Kakvo god da bilo, iskustvo socijalizma je kod velikog broja na\u0161ih sugra\u0111ana jo\u0161 uvijek \u017eivo. Jedan od ciljeva revizionizma je da se posreduje tom sje\u0107anju na na\u010din da se konstruira slika jednog totalitarnog crnila. Sve to je dio jedne \u0161ire dinamike vezane konkretno za tranzicijska dru\u0161tva ili dru\u0161tva na periferiji kako bi se trenutni politi\u010dki sustav zajedno sa politi\u010dkim elitama legitimirao kao jedini mogu\u0107i”, smatra Jagi\u0107.<\/p>\n

Na sli\u010dnom tragu je i Radanovi\u0107, budu\u0107i da rehabilitaciju nekada\u0161njih kvislinga u Srbiji provode garniture koje zemlju ve\u0107 godinama vode u socijalni ponor. <\/p>\n

“Rehabilitaciju kolaboracionisti\u010dkih pokreta koji su vojno i politi\u010dki delovali tokom okupacije Srbije zagovaraju oni koji zarad svojih politi\u010dkih i ideolo\u0161kih interesa imaju potrebu da diskredituju istorijski pokret koji je izborio socijalnu revoluciju 1944.-1945. i porazio antikomunisti\u010dke pokrete koji su kolaborirali s nacisti\u010dkim okupatorom. Na politi\u010dkoj sceni to su sve partije koje sprovode desni\u010darsku, antiemancipatorsku i antiradni\u010dku politiku, od liberala do konzervativaca, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji. Na parapoliti\u010dkoj sceni to su razne neofa\u0161isti\u010dke, jo\u0161 uvek politi\u010dki marginalne grupe. Dakle, situacija je sli\u010dna kao i u ve\u0107ini postsocijalisti\u010dkih dr\u017eava: va\u017eno je uveriti javnost da su komunisti i revolucionari bili zlo\u010dinci i prevratnici koji su sprovodili politiku koja je bila u suprotnosti sa tzv. nacionalnim interesima (uvek su to interesi vladaju\u0107e klase i njene inteligencije) pri \u010demu se uvek drasti\u010dno ignori\u0161e i falsifikuje istorijska realnost. Desnica se s pravom pla\u0161i pore\u0111enja s istorijskim rezultatima levice na ovim prostorima budu\u0107i da je skoro svima jasno da je nakon nekoliko decenija dru\u0161tvenog i ekonomskog napretka i konstantnog pobolj\u0161anja \u017eivotnih uslova usledio period od 25 godina kontinuirane krize i nazadovanja odnosno najdu\u017ee socijalne katastrofe i regresa u modernoj istoriji jugoslovenskih zemalja za \u0161ta snosi odgovornost desna politika. Pogotovo jer je o\u010digledno da dru\u0161tvena i ekonomska kriza ne\u0107e biti okon\u010dana u dogledno vreme pri \u010demu narastaju sumnje da je krizu mogu\u0107e sanirati u okviru kapitalisti\u010dkog sistema”, smatra Radanovi\u0107.<\/p>\n

Kao ni pobolj\u0161anje \u017eivotnih uvjeta u korist radnog stanovni\u0161tva, od aktualnih politi\u010dkih aktera ne mo\u017eemo o\u010dekivati ni pobolj\u0161anje tretmana antifa\u0161izma i osudu nabujalog revizionizma, ve\u0107 prije njegov daljnji razvoj. Dok se u Srbiji provela sudska rehabilitacija Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, nakon \u010dega se sprema i poku\u0161aj rehabilitacije Milana Nedi\u0107a, u Hrvatskoj usta\u0161ki pozdrav Za dom spremni ve\u0107 godinama odzvanja stadionima i koncertima, pri \u010demu se politi\u010dari najja\u010dih stranaka dvoume oko njegove povijesne uloge i ne \u017eele ga jasno i nedvosmisleno osuditi. \u0160tovi\u0161e, neki su spremni i ulaziti u koalicije s desnim radikalima koji navedeni pozdrav glorificiraju. Kao ni u povijesti, vladaju\u0107i se ni danas ne\u0107e ustru\u010davati da u periodu rastu\u0107eg socijalnog nezadovoljstva posegnu za fa\u0161izmom kao najreakcionarnijim oblikom koji im jam\u010di osiguranje vlastitih pozicija. Pobuna stoga mora krenuti odozdo, me\u0111u progresivnim snagama i pokretima koji \u0107e razviti barjake internacionalizma i radni\u010dke solidarnosti, te krenuti u borbu protiv sistema koji po\u010diva na eksploataciji i dehumanizaciji radni\u0161tva, te me\u0111unacionalnim podjelama.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u010detke otvorenog desnog revizionizma nalazimo u ranim 1990-ima kad je Jugoslaviju uzdu\u017e i poprijeko zahvatio val zapaljivog nacionalizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-211670","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211670","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=211670"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211670\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=211670"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=211670"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=211670"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}