{"id":211222,"date":"2016-08-12T07:00:41","date_gmt":"2016-08-12T05:00:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=211222"},"modified":"2016-08-11T21:29:44","modified_gmt":"2016-08-11T19:29:44","slug":"bosnjacki-bosanski-jezik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/12\/bosnjacki-bosanski-jezik\/","title":{"rendered":"Bo\u0161nja\u010dki bosanski jezik"},"content":{"rendered":"

\"enver<\/a>Auor: Enver Kazaz<\/strong><\/p>\n

Jedno od klju\u010dnih pitanja dana\u0161nje bosnistike jeste da li ona ima ili ne mogu\u0107nosti procijeniti vlastite rezultate i preispitati svoje postavke. Sve dok je nacionalisti\u010dki orijentirani lingvisti i knji\u017eevni povjesni\u010dari budu dr\u017eali u stanju stalnog samopotvr\u0111ivanja i dokazivanja da postoje bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost i bosanski jezik kao nesporne nau\u010dne \u010dinjenice, bosnistika \u0107e se pretvarati u puku nacionalno romanti\u010darsku ideologiju karakteristi\u010dnu za 19. stolje\u0107e i vrijeme formiranja etnija na ju\u017enoslavenskom prostoru. Ona je danas, ba\u0161 zbog takvih bo\u0161nja\u010dkih lingvista, osu\u0111ena na to da ne mo\u017ee samoosvijestiti vertikalu svoga razvoja i uspostaviti nove modele znanja, pa je prinu\u0111ena stalno se vra\u0107ati na svoj po\u010detak i dokazivati aksiome koji su u me\u0111unarodnoj slavisti\u010dkoj zajednici prihva\u0107eni kao samorazumljive \u010dinjenice. Stoga je po samu bosnistiku veoma pogubna aktuelna halabuka oko bosanskog jezika \u0161to su je u posljednje vrijeme nadigli Sanjin Kodri\u0107 i D\u017eevad Jahi\u0107. Od objavljivanja polupismene Neretvanske deklaracije, \u010dije autorstvo potpisuju Sanjin Kodri\u0107, Dijana Had\u017eizuki\u0107 i Jasmin Hod\u017ei\u0107 do skupa Milenij opstojnosti bosanskog jezika nedavno odr\u017eanog u Banjaluci, ta halabuka nije ni\u0161ta drugo do jeftina politikantska igra kojoj je cilj da se esdeaovski akademi\u010dari uklju\u010de u predizbornu kampanju svoje stranke i dodvore vo\u0111i, Bakiru Izetbegovi\u0107u.<\/p>\n

Skrivaju\u0107i se iza borbe za prava bo\u0161nja\u010dke djece u \u0161kolskom sistemu Republike Srpske, \u0161to im vlasti tog entiteta ne dozvoljavaju da svoj maternji jezik imenuju po zemlji u kojoj \u017eive, ve\u0107 po narodu kojem pripadaju, Kodri\u0107 i njegovo dru\u0161tvance svojom nacionalisti\u010dkom drekom ne dozvoljavaju da se oformi kriti\u010dka bosnistika koja bi preispitala sada\u0161nji model standardizacije bosanskog jezika.<\/p>\n

Ve\u0107 u samom naslovu spomenutog banjalu\u010dkog skupa o\u010digledno je nacionalisti\u010dko imaginiranje tradicije u kojem bo\u0161nja\u010dka kvazinau\u010dna \u010deta za svoj koncept reduktivnog bo\u0161nja\u0161tva prisvaja ukupno bosanskohercegova\u010dko srednjovjekovno simboli\u010dko naslije\u0111e, koje dana\u0161nji Bo\u0161njaci u skladu s historijskim procesima trebaju dijeliti s drugim bosanskim etni\u010dkim zajednicama. A kako pobli\u017ee izgleda, bosanskim re\u010deno, hlupetanje u lingvisti\u010dkom prostoru svjedo\u010di \u010dinjenica da se milenij opstojnosti sa banjalu\u010dkog skupa nakon svega mjesec dana sveo na vijek i po u Kodri\u0107evom nastupu na televiziji N1 u kojem tvrdi: 1866. godine spominje se isklju\u010divo bosanski jezik. (vidjeti: Sanjin Kodri\u0107 u Novom danu, http:\/\/ba.n1info.com)<\/p>\n

Kad se ima u vidu nacionalisti\u010dka histerija i paranoja u kojima se problem imenovanja jezika u nastavnom procesu u Republici Srpskoj s pravnog i politi\u010dkog podru\u010dja prebacuje u prostor identitarnog simboli\u010dkog imaginarija i ideologije, onda u prvi plan izbija nemo\u0107 bo\u0161nja\u010dkih politi\u010dkih i akademskih elita da za\u0161tite prava djece u institucijama sistema u skladu sa zakonskim procedurama. Te su elite davno morale organizirati podno\u0161enje individualnih i kolektivnih tu\u017ebi protiv diskriminatorskih institucija Republike Srpske. Na taj na\u010din bi se u ravni prava pokazala sva nakaznost ideolo\u0161kih i politi\u010dkih praksi u entitetu premre\u017eenom Karad\u017ei\u0107evim ideolo\u0161kim naslije\u0111em koje se zabranom imenovanja bosanskog jezika operacionalizira u obrazovnom sistemu. Da su takve tu\u017ebe podnesene na vrijeme, umjesto halabuke akademskih nacionalista danas bi pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu ve\u0107 bile izre\u010dene presude u kojima bi Republika Srpska i na me\u0111unarodnom planu bila prokazana kao diskriminatorski politi\u010dki sistem.<\/p>\n

Budu\u0107i da takva diskriminatorska praksa traje od Daytonskog sporazuma do danas, postavlja se pitanje: za\u0161to su bo\u0161nja\u010dke politi\u010dke oligarhije i njihovi akademski poslu\u0161nici \u010dekali dvadeset godina da uka\u017eu na nju? Odgovor na to pitanje treba tra\u017eiti u prirodi vlasti tih oligarhija nad vlastitim narodom, o \u010demu najbolje svjedo\u010de statisti\u010dki podaci o broju nezaposlenih osoba i onih koji \u017eive ispod granice siroma\u0161tva, modelu privatizacije dru\u0161tvenog bogatstva, dakle, sve ono \u010dime je vlast \u201eusre\u0107ila\u201c gra\u0111ane u BiH nakon stra\u0161nog rata.<\/p>\n

Nacionalisti\u010dka ideologija utemeljuje se na fobiji od drugoga i druga\u010dijeg i stalnoj paranoji da je pretpostavljena \u010distota nacije napadnuta od onih iznutra koji ne dijele uvjerenja odabrane nacionalisti\u010dke elite. Zato su ugro\u017eena prava djece u Republici Srpskoj idealno sredstvo Kodri\u0107u i njegovom dru\u0161tvancetu za afirmaciju u javnom prostoru i dobivanje mo\u0107i u politi\u010dkom polju.<\/p>\n

\u010cinjenica da se u Republici Srpskoj ne negira pravo djece na nacionalni jezik, ve\u0107 ime tog jezika, pak, posvjedo\u010duje da je tamo\u0161nji re\u017eim fobi\u010dan i paranoidan. Njegov strah od imena jezika proizlazi iz nacionalisti\u010dke prirode onog dijela ju\u017enoslavenske, ponajvi\u0161e srpske, lingvistike koja nije jezik tretirala kao sredstvo komunikacije, ve\u0107 ideolo\u0161ki element koji gradi nacionalni identitet. Na istoj osnovi funkcionira i bo\u0161nja\u010dka lingvisti\u010dka nacionalisti\u010dki orijentirana zajednica, poja\u010dana Sanjinom Kodri\u0107em, veoma lo\u0161im knji\u017eevnim povjesni\u010darom i jo\u0161 gorim teoreti\u010darom knji\u017eevnosti te lingvistom po potrebi.<\/p>\n

Da bi iz stanja isklju\u010dive nacionalne funkcionalizacije pre\u0161la u fazu zasnivanja kriti\u010dke bosnistike, bo\u0161nja\u010dka lingvisti\u010dka zajednica mora se kona\u010dno suo\u010diti sa svojim predmetom i procijeniti svoje dosada\u0161nje rezultate. Dijele\u0107i gramati\u010dki isti jezik sa srpskom, hrvatskom i crnogorskom lingvistikom, bo\u0161nja\u010dka je standardizaciju bosanskog jezika izvela po modelu uspostavljanja \u0161to ve\u0107ih pravopisnih razlika prema srpskoj i hrvatskoj pravopisnoj normi. Taj narcizam malih razlika karakteristi\u010dan za ukupnu ju\u017enoslavensku lingvistiku vodio je bo\u0161nja\u010dku lingvisti\u010dku zajednicu i Senahida Halilovi\u0107a, autora va\u017ee\u0107eg pravopisa bosanskog jezika, ka uspostavljanju maksimalne distance u odnosu na pravopisnu normu srpskog i hrvatskog jezika (pravopis crnogorskog jezika tada nije ni postojao), ali i u odnosu na onu normu \u0161to je uspostavljena u izvanrednom Pravopisnom priru\u010dniku srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog jezika (Sarajevo, 1972) \u010diji su autori Svetozar Markovi\u0107, Mustafa Ajanovi\u0107 i Zvonimir Dikli\u0107.<\/p>\n

Podsje\u0107anja radi, taj priru\u010dnik standardizirao je jezik u Bosni i Hercegovini na na\u010din maksimalnog uklju\u010divanja nacionalnih jezi\u010dkih razlika u pravopisnu normu i po\u0161tivanja vi\u0161evjekovne tradicije upotrebe jezika u ovoj zemlji, tada republici u sastavu Titove Jugoslavije. Objavljen nakon poznatog Mostarskog savjetovanja o knji\u017eevnom jeziku u BiH, ovaj priru\u010dnik odr\u017eavao je tada\u0161nju jezi\u010dku politiku koja je insistirala na me\u0111unacionalnom jezi\u010dkom zajedni\u0161tvu. Uklju\u010divanjem me\u0111unacionalnih jezi\u010dkih razlika u knji\u017eevnojezi\u010dki standard, Markovi\u0107, Ajanovi\u0107 i Dikli\u0107 i\u0161li su ka jezi\u010dkoj integraciji, fleksibilnoj normi i njenom semanti\u010dkom bogatstvu. Takva jezi\u010dka politika i norma u svojoj integrativnosti spajala je tradiciju bosanskog jezika sa savremenom jezi\u010dkom praksom. Na taj na\u010din je npr. jezik bosanskih franjevaca, kao zasniva\u010da bosanskog standarda, prije svega u franjeva\u010dkim kronikama, ali i u vanrednom djelu Ivana Franje Juki\u0107a, njegovim putopisima i Bosanskom prijatelju, te opusu Ante Kne\u017eevi\u0107a, isprepleten s jezikom usmene knji\u017eevnosti, ali i s jezikom moderne literature. Naravno, tradiciji bosanskog jezi\u010dkog izraza tu se pridodavala i jezi\u010dka praksa Kranj\u010devi\u0107eve Nade, \u0106ati\u0107evog Bisera, Bosanske vile i Zore te ukupne knji\u017eevne i politi\u010dke periodike, npr. iz doba austro-ugarske vladavine, kao i listova Bosna i Sarajevski cvjetnik, objavljivanih u vrijeme otomanske vlasti u BiH, ali i one periodike i knji\u017eevnosti nastajalih u modernom dobu. Integriraju\u0107a norma Markovi\u0107evog, Ajanovi\u0107evog i Dikli\u0107evog Pravopisnog priru\u010dnika mogla bi se, bez obzira na ime jezika kao politi\u010dku odluku prije svega, smatrati vrhuncem bosanskohercegova\u010dke jezi\u010dke politike i stvarnom multikulturnom jezi\u010dkom normom.<\/p>\n

Sve \u0161to se poslije doga\u0111alo u jeziku u Bosni i Hercegovini odre\u0111eno je dezintegracijom multikulturne jezi\u010dke tradicije i izravnom ideologizacijom i politizacijom jezika. Razbiv\u0161i zajedni\u010dki u tri nacionalna jezika, bosanski, hrvatski i srpski lingvisti odazvali su se nalogu nacionalisti\u010dkih politika da jezik pretvore u polugu nacionalnog simboli\u010dkog imaginarija i ideolo\u0161ki projektirano sredstvo izgradnje nacionalnog identiteta. A to podrazumijeva da je jezik izvu\u010den iz ravni kulturne prakse, preba\u010den na teren ideologije, da bi u kona\u010dnici postao sredstvom politike.<\/p>\n

Na potpuno identi\u010dan na\u010din jeziku su pristupile sve tri bosanske nacionalne politi\u010dke oligarhije, pri \u010demu su srpska i hrvatska autokolonizirale jezike bosanskih Srba i Hrvata prihva\u0107anjem jezi\u010dke politike iz tzv. zemalja matica, Srbije i Hrvatske. U tom smislu va\u017eno je podsjetiti npr. na neuspio eksperiment Karad\u017ei\u0107eve politi\u010dke oligarhije i njen poku\u0161aj da tokom rata ekavizira bosanske Srbe. Hrvatska politi\u010dka oligarhija i njeni lingvisti prakti\u010dki su uni\u0161tili tradiciju hrvatskog jezi\u010dkog izraza u BiH, opredjeljuju\u0107i se da slijede zagrebocentri\u010dni koncept hrvatskog nacionalnog identiteta. O tome je na vanredan na\u010din pisao Ivan Lovrenovi\u0107 u knjizi Bosanski Hrvati, esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture (Zagreb, 2003). Ove dvije nacionalne oligarhije svojom jezi\u010dkom politikom debosnizirale su jezik, a to isto bosanskom jeziku u\u010dinila je bo\u0161nja\u010dka politi\u010dka mo\u0107.<\/p>\n

Napu\u0161taju\u0107i po nalogu ideolo\u0161ke mo\u0107i multikulturnu normu Markovi\u0107evog, Ajanovi\u0107evog i Dikli\u0107evog pravopisnog priru\u010dnika, bo\u0161nja\u010dka lingvistika je debosnizirala bosanski jezik i do kraja ga bo\u0161njakizirala, prisvajaju\u0107i pri tom za Bo\u0161njake simboli\u010dko naslije\u0111e i tradiciju bosanskog jezika. Tvrdnjom da je njegov Pravopis (1996) namijenjen Bo\u0161njacima, kojima je bosanski jezik maternji, kao i pripadnicima drugih naroda u Bosni i Hercegovini i svijetu koji bosanski jezik prihva\u0107aju kao svoj, Senahid Halilovi\u0107 je precizno definirao jezi\u010dku politiku tada\u0161nje bo\u0161nja\u010dke vlasti. Naime, ona se imenovanjem jezika \u017eeljela osloniti na tradiciju bosanskog, ali istodobno je njegovim standardiziranjem i samom namjenom izvr\u0161ila njegovu bo\u0161njakizaciju. Na toj osnovi razorena je multikulturna tradicija bosanskog jezika u ime njegovog poimanja kao sredstva za realiziranje novog tipa bo\u0161nja\u010dkog kulturnog identiteta. Taj je identitet morao napraviti opreku izme\u0111u sebe i svoje ranije forme, one uspostavljene za vrijeme vladavine titoisti\u010dke ideologije, ali i one forme koja je prihvataju\u0107i ideje evropskog racionalizma i prosvjetiteljstva, te modernizma, izvr\u0161ila deosmanizaciju Bo\u0161njaka.<\/p>\n

Otud je na jeziku kao simboli\u010dkom identitarnom sredstvu mogu\u0107e procjenjivati i strategije izgradnje bo\u0161nja\u010dkog kulturnog identiteta u vrijeme vlasti Alije Izetbegovi\u0107a. Ta vlast je u svojoj antimodernisti\u010dkoj i antikomunisti\u010dkoj orijentaciji morala redefinirati bo\u0161nja\u010dko kulturno naslije\u0111e, pa samim tim do\u0107i i do stvaranja nacionalnog jezi\u010dkog standarda. Zato je njena standardizacija jezika zasnovana na prekidu s onom ranijom i njenom multikulturnom sadr\u017einom.<\/p>\n

Istovremeno, odre\u0111ivanjem namjene pravopisa, ideolo\u0161ka mo\u0107 je otvorila mogu\u0107nost asimilatorskih fantazmi u jezi\u010dkoj praksi, dok je bo\u0161njakiziranjem bosanskog jezika isklju\u010dila iz njega nebo\u0161nja\u010dku knji\u017eevnu i kulturnu tradiciju. Zato npr. Sanjin Kodri\u0107, kada se la\u017eno predstavlja kao lingvist, u svojim javnim istupima nikada ne pominje nebo\u0161nja\u010dki doprinos tradiciji bosanskog jezika, ali je spreman skupa sa svojim lingvisti\u010dkim dru\u0161tvancetom pod firmom milenija opstojnosti bosanskog jezika \u010dak i bana Kulina proglasiti Bo\u0161njakom, dodu\u0161e bez nagla\u0161avanja da je islamske vjere, a njegovu \u010duvenu povelju dokumentom napisanim na bosanskom jeziku. A do koje mjere je standardizacija bosanskog jezika obilje\u017eena diskontinuitetom s prethodnom jezi\u010dkom praksom pokazuje slu\u010daj \u201eprevo\u0111enja\u201c Me\u0161e Selimovi\u0107a na novi bosanski jezik prilikom dramatizacije njegovog romana Tvr\u0111ava u Narodnom pozori\u0161tu u Sarajevu.<\/p>\n

Paradoks prekida s tradicijom bosanskog jezika u njegovoj savremenoj standardizaciji ogleda se prije svega u arhaizaciji pravopisne norme, njenoj dijalektizaciji, orijentalizaciji, turkizaciji, derusizaciji, desrbizaciji, ali i primjetnoj kroatizaciji. Arhaizmi su bukvalno preplavili pravopisnu normu, \u010dime je ukinuta njena stilogena vrijednost, dok su dijalektizmi s rubova jezi\u010dke prakse u\u0161li u njeno sredi\u0161te i ukinuli mogu\u0107nost piscima da na osnovu jezika karakteriziraju svoje likove. Izbacivanjem rusizama iz bosanskog jezika, kao npr. onog spoljni, autoru ovog teksta onemogu\u0107eno je da na bosanskom ka\u017ee kako su lingvisti vo\u0111eni spoljnim kriterijima u standardizaciji jezika, a da je Sanjin Kodri\u0107, kad se la\u017eno predstavlja kao lingvist, ustvari preispoljna lingvisti\u010dka hable\u010dina. Ako je, pak, leksema ostrvo i sve njene izvedenice progla\u0161ena srbizmom, onda se manje poznati Selimovi\u0107ev roman mora preimenovati u hrvatski Otok, ba\u0161 kao i poznati Makov ciklus pjesama. A tek kako re\u0107i na bosanskom da se Dodikov re\u017eim ostrvio poput le\u0161inara na prava bo\u0161nja\u010dke djece u Republici Srpskoj, kad \u0107e ti lingvisti i\u0161aretom dati do znanja da nisi dobar alim, a, bogme, ni Bo\u0161njak po esdeaovskom ar\u0161inu. O prenagla\u0161enom, \u010desto uistinu nasilnom normiranju rije\u010di s glasom h u pravopisu da i ne govorim. Eto, npr., lahko mi je re\u0107i: mehko, ali hlabavo i hlabavljenje nikako ne ide, sve zapinje i ostane navrh jezika, ba\u0161 kao i ona huda hudovica, \u0161to se haman preudala za hr\u0111avu priliku, pa se pitam da li se u bosanskom udaje ili hudaje mlada za kakvog hairli mlado\u017eenju. A \u0161ta tek jeziku rade nasilni ijekavizmi \u2013 lome ga na grje\u0161kama, samo \u0161to se ne osakati, a na pogrje\u0161kama sklizne u hendek i slomi vrat.<\/p>\n

Ima takvih hipten primjera, kao onaj \u010duveni Seada \u0160emsovi\u0107a, profesora usmene knji\u017eevnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, kad je spoznao da dugoro\u010dnost dokida ishavije\u0161tenost. Nakon toga se morate pitati: je li ovaj lik stvarno profesor ili ishavije\u0161teni ahmak s doktorskim \u010dagetom i muhurom na njemu.<\/p>\n

Posebno je saftali prenagla\u0161eno normiranje turcizama u bosanskom, a on je zbog njih skroz naskroz agdali i zasladi jezik kao materina halva iz djetinjstva. Zasnivaju\u0107i novi bo\u0161nja\u010dki identitet na turkofiliji i idealizaciji osmanske imperijalne vladavine Bosnom, bo\u0161nja\u010dki ideolo\u0161ki mo\u0107nici su u maksimalnoj mjeri turkizirali svoju naciju, a turcizmi su postali identitetskim amblemom bosanskog jezika. Haman nam njihova povla\u0161tenost u bosanskom nijeti bez posebnog zahmeta u kojem su vaktu i otklen potekli ti novi Bo\u0161njaci. Od Rusa, bezbeli nisu, jer su maternji jezik o\u010distili od rusizama kao harna hanuma od prljav\u0161tine \u0161\u0107ednu haljniku.<\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu takav model normiranja novog bosanskog jezika, sam od sebe name\u0107e se zaklju\u010dak da je stepen njegove bo\u0161njakizacije jednak stepenu njegove debosnizacije i ukidanja multikulturne tradicije. Ironi\u010dno re\u010deno, taj novi jezik je bo\u0161nja\u010dka varijanta bosanskog jezika, odnosno bo\u0161nja\u010dki bosanski jezik. O tome bosnistika ve\u0107 gotovo dva desetlje\u0107a \u0161uti, a kritika pravopisne norme je samo sporadi\u010dna, dok je o ideolo\u0161kim pozadinama standardizacije jezika i njegovom pretvaranju u sredstvo bo\u0161nja\u010dkog nacionalizma nemogu\u0107e govoriti u javnom prostoru zbog nacionalisti\u010dke lingvisti\u010dke dreke. Ta dreka i omogu\u0107uje bo\u0161nja\u010dkoj lingvisti\u010dkoj zajednici da odr\u017ei tala\u010dki odnos bosnistike prema ideologiji i proglasi bosanski najstarijim ju\u017enoslavenskim jezikom, kako su u\u010dinili Kodri\u0107 i dru\u0161tvance u Banjaluci. Nije mala stvar milenij opstojnosti jezika za koji D\u017eevad Jahi\u0107, \u0161to ga \u010desto predstavljaju kao vode\u0107eg bo\u0161nja\u010dkog lingvistu, u svojoj knjizi Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora (Sarajevo, 1999) ka\u017ee i da je merhametli, jer njime govori merhametli narod, Bo\u0161njaci. Takav lingvisti\u010dki nacionalizam \u0107e ostati na snazi sve dok slu\u017ei politi\u010dkim mo\u0107nicima i s njihove trpeze dobija pokoju mrvicu. Zbog te mrvice Sanjin Kodri\u0107 i D\u017eevad Jahi\u0107 pretvorili su nauku u sistem politi\u010dkih parola, ukidaju\u0107i svaku mogu\u0107nost za uspostavljanje kriti\u010dke bosnistike. A ona bi mogla prevrednovati svoje dosada\u0161nje rezultate i povratiti svoju autonomiju koju su ba\u0161 lingvisti kao vje\u0161ti menad\u017eeri nacionalnog identiteta isporu\u010dili mo\u0107nicima \u0161to satrapski vladaju nad govornicima bosanskog jezika.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Skrivaju\u0107i se iza borbe za prava bo\u0161nja\u010dke djece u \u0161kolskom sistemu Republike Srpske, Sanjin Kodri\u0107 i njegovo dru\u0161tvance svojom nacionalisti\u010dkom drekom ne dozvoljavaju da se oformi kriti\u010dka bosnistika koja bi preispitala sada\u0161nji model standardizacije bosanskog jezika<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":211223,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-211222","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211222","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=211222"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211222\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/211223"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=211222"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=211222"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=211222"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}