{"id":211183,"date":"2016-08-11T07:00:14","date_gmt":"2016-08-11T05:00:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=211183"},"modified":"2016-08-10T23:34:47","modified_gmt":"2016-08-10T21:34:47","slug":"mi-gradimo-medije-mediji-grade-nas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/08\/11\/mi-gradimo-medije-mediji-grade-nas\/","title":{"rendered":"Mi gradimo medije, mediji grade nas"},"content":{"rendered":"

\"Vesna<\/a>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

Novinarka, publicistkinja, aktivistica i istra\u017eiva\u010dica: Pitanje za razmotriti je kako to da se oko slobode i nezavisnosti medija sna\u017enije anga\u017eiraju civilne inicijative i organizacije op\u0107eg, demokratsko-ljudskoprava\u0161kog profila,nego novinari i njihove strukovne i sindikalne organizacije<\/p>\n

Kada staju u obranu otpu\u0161tenih ili degradiranih novinara i urednika na HRT-u aktivisti ad hoc civilnih inicijativa, kakva je npr. Sloboda Tre\u0107ima, isti\u010du njihovu novinarsku profesionalnost, iskustvo i nagra\u0111ivanost. Nekada je u taj niz po\u017eeljnih novinarskih osobina u javnom mediju spadala i objektivnost ili barem uravnote\u017eenost?<\/strong><\/p>\n

Prije svega treba do kraja dekonstruirati mit o \u2018objektivnom\u2019 i \u2018istinitom\u2019, novinarstvu, jer svaki iole dublji uvid pokazuje da takvo ne\u0161to ne postoji. Informativno novinarstvo eventualno mo\u017ee biti to\u010dno ili neto\u010dno kad je rije\u010d o \u010dinjenicama, a i njih, kao \u0161to znamo, treba najmanje tri puta provjeriti. Najvi\u0161e \u0161to se mo\u017eemo pribli\u017eiti objektivnosti i \u2018istini\u2019 je vi\u0161estrukost izvora (informacija) i raznovrsnost interpretacija. No, to je ideal koji su, (uz svu problemati\u010dnost korporativnog novinarstva) eventualno dosegli veliki svjetski mainstream mediji poput New York Timesa, BBC-ja, Der Spiegela ili Guardiana. O\u010dito da vlasni\u010dki status, tj. privatni i komercijalni, vs. javni mediji nije presudan za tu klasi\u010dnu dimenziju kvalitetnog informiranja. I ba\u0161 je to ono \u0161to hrvatski mainstream mediji, bili javni ili privatni, nikada nisu postigli. Navodni poku\u0161aji \u2018uravnote\u017eenog\u2019 novinarstva pretvaraju se u karikaturu kad javna televizija kao tuma\u010de aktualnih doga\u0111aja u studio dovede nekog ekstremnog desni\u010dara ili nacionalista (poput Ivko\u0161i\u0107a ili Dujmovi\u0107a) i suprotstavi im, u najboljem slu\u010daju,nekog iz liberalnog ili liberalno-demokratskog dijela spektra. Ili kad zbog \u2018provokativnosti\u2019, \u0161to gledatelji navodno vole, u politi\u010dke emisije tipa \u2018Otvorenog\u2018 dovodi ridikulozne tipove poput Kulji\u0161a ili Letice, \u010dije je javno djelovanje odavno izgubilo vjerodostojnost, upravo na razini faktografije koju serviraju.<\/p>\n

Mediji nisu homogeni<\/p><\/blockquote>\n

Kako to da se i novinare u javnim medijima danas percipira kao \u2018lijeve\u2018 ili \u2018desne\u2018?<\/strong><\/p>\n

Vjerojatno je zbog totalne konfuzije oko pojmova lijevo, liberalno, neoliberalno (pogotovo), pa i desno (gdje je situacija ipak ne\u0161to jasnija) koja vlada i u \u0161iroj javnosti, a ne samo u medijima, do\u0161lo i do te silne potrebe da se i novinare u javnim medijima nu\u017eno prepoznaje kao \u2018ljevi\u010dare\u2019 ili \u2018desni\u010dare\u2019, a \u0161to je te\u0161ki redukcionizam.Ina\u010de, sama podjela na, po intenciji, lijeve, liberalne i desne medije, a time i novinare, po mom mi\u0161ljenju, sasvim je legitimna, ali isklju\u010duje ekstremizam. (I reducirana, jer postoje i kulturalno lijevi, ekonomski desni mediji, politi\u010dki centristi\u010dki, a ekonomsko liberalni itd.) Poznato je da se primjerice u Italiji La Repubblica prepoznaje kao ljevija od Corriere della Sera, u Francuskoj Le Monde je ljeviji od Le Figaroa, itd. Pa \u0107e ti listovi biti i bli\u017ei lijevoj ili desnoj vladi\/strankama, ali nikada ne\u0107e dopustit ekstremizam kakav se npr. pojavljuje u \u2018Bujici\u2018 koju direktno prenosi nekoliko jakih regionalnih televizija. Stvar ne bi bila ni\u0161ta bolja ni uravnote\u017eenija da uz \u2018Bujicu\u2018 uvedu i neki ekstremno lijevi talk show. Otvoreni govor mr\u017enje u javnim, ali i komercijalnim mainstream medijima prakti\u010dki je nezamisliv u sredinama s ja\u010dom demokratskom tradicijom i politi\u010dkom kulturom. Dijelom to reguliraju statuti samih medija, eti\u010dki kodeksi profesije, ali i medijski zakoni i (idealno zami\u0161ljena) nezavisna regulatorna tijela poput na\u0161e Agencije za elektroni\u010dke medije. Neki bi standardi trebali podjednako va\u017eiti za javne i za privatne medije. No znamo \u0161to se dogodilo kad je Agencija na 24 sata zaustavila emitiranje Z1 televizije zbog eklatantnog govora mr\u017enje, pa \u010dak i perfidnog poziva na nasilje. Da je neko temeljitije prou\u010davao presude Ha\u0161kog suda za Ruandu vidio bi da je upravo zbog takve retorike osu\u0111en i jedan novinar. Medijske slobode nisu isto \u0161to i pjesni\u010dke slobode, rekao bi Dejan Kr\u0161i\u0107.<\/p>\n

Kako onda tuma\u010dite \u010dinjenicu da je strana\u010dko-politi\u010dki ideal,u koji se gotovo svi politi\u010dari zaklinju, u nas gra\u0111anski centar zasnovan na liberalnoj demokraciji, a da ne postoji niti jedan seriozni javni medij te orijentacije?<\/strong><\/p>\n

Te\u017ei\u0161te vam je, koliko vidim, na javnim medijima, ali koji su to kod nas osim Hine i HRT-a? Zato bih ja radije usmjerila pa\u017enju na \u2018srednjostruja\u0161ke\u2019 medije kojima je glavna djelatnost informiranje o dru\u0161tveno-politi\u010dkim i kulturnim temama od javnog interesa. To ne isklju\u010duje sport i zabavu, tim vi\u0161e \u0161to su i te sfere pro\u017eete i komercijalnim interesima i politi\u010dkim i ideolo\u0161kim utjecajima i podjelama.Politi\u010dka \u2018gu\u017eva oko centra\u2019 odavno je kod nas uo\u010dena kao vrsta politi\u010dkog oportunizma i kukavi\u010dluka. Do danas se niti jedna stranka ili politi\u010dka inicijativa nije usudila nazvati niti socijalisti\u010dkom, kamoli ne\u0161to ljevije od toga, i dobiti kakvu-takvu podr\u0161ku u javnosti i \u010dlanstvu. Nije za\u017eivio ni laburizam (nisam sigurna da Radni\u010dka fronta supstituira te pojmove). Mislim da se sve to odra\u017eava i na medije i medijske inicijative.No ne bih tako olako kategori\u010dki ustvrdila da niti jedan seriozniji medij ne pokazuje liberalno-demokratsku orijentaciju. Kao prvo, mediji nisu homogeni. Znamo da i u mainstream medijima imamo, i to ne mali broj, novinara i novinarki koji bi i po samorazumijevanju i po javnoj percepciji pripadali toj orijentaciji. Najve\u0107i problem i dalje ostaje netransparentnost vlasni\u0161tva nad komercijalnim medijima i notorna sprega medija, kapitala i politike koja bi, \u010dini se, nekim novim akvizicijama i promjenama vlasni\u0161tva mogla i oja\u010dati, a medij pri tom ostati kulturalno liberalno-lijeve orijentacije. Takvi uvjeti, pra\u0107eni promjenom paradigme koju donose nove tehnologije, kao i vrlo malo tr\u017ei\u0161te, doveli su autonomiju novinarsko-uredni\u010dkog posla, solidarnost i sindikalno organiziranje do stanja u kojem kompetitivnost, egzistencijalni strahovi i konformizam ja\u010daju kao nikad ranije. Znamo kako je zavr\u0161io poku\u0161aj \u0161trajka u Ve\u010dernjem listu: gotovo svi novinari koji su \u0161trajkali, a za vratom im je dahtala armija honoraraca ili nezaposlenih novinara, danas vi\u0161e nisu u toj novini. Ili poku\u0161aji strukovnog organiziranja protesta. Pojavi se nekoliko desetaka profesionalnih novinara, pa nas, uz jaku podr\u0161ku aktivista civilnog dru\u0161tva, bude dvjestotinjak. U takvim uvjetima solidarnosni generalni \u0161trajk novinara i drugih medijskih djelatnika gotovo je nezamisliv, a upravo bi to trebala biti reakcija na ovo \u0161to se trenutno doga\u0111a na HRT-u.<\/p>\n


\nA \u0161to se doga\u0111a izvan mainstreama?<\/strong><\/p>\n

Kao reakcija na takvu situaciju, ali i kao posljedica ja\u010danja civilnog dru\u0161tva, pojavio se \u010ditav niz tzv. tre\u0107ih, neprofitnih, gra\u0111anskih, alternativnih, takti\u010dkih, donekle i community medija (medija u zajednici), iako je funkcija ovih potonjih ne\u0161to druga\u010dija. No, po mom mi\u0161ljenju uloga takvih medija vrlo je ograni\u010dena kad je rije\u010d o razvijanju demokratske politi\u010dke kulture i javnosti u punom smislu te rije\u010di. Obra\u0107aju se vrlo uskom segmentu kulturne ili politi\u010dke javnosti. Oni ni na koji na\u010din ne zadovoljavaju onakvu formulu \u2018objektivnih medija\u2019 kakvu sam ranije spomenula. To im, uostalom, nije ni namjera. Njihova je glavna uloga pritisak odozdo i \u0161irenje slobode govora, i kad je rije\u010d o ideolo\u0161ko-politi\u010dkoj orijentaciji i po selekciji tema i sadr\u017eaja, pa \u010dak i stila. Komercijalni, mainstream mediji ne mogu si, naime, dopustiti da dugo pre\u0161u\u0107uju neke teme ako ih intenzivno i kontinuirano forsiraju neki marginalni mediji. Navest \u0107u anegdotu iz ranih devedesetih. Mainstream mediji, javni i komercijalni, dugo su pre\u0161u\u0107ivali izbacivanje \u010ditavih obitelji iz stanova u vlasni\u0161tvu biv\u0161e JNA. Civilne inicijative, mirovne, feministi\u010dke, ekolo\u0161ke, redovito su de\u017eurale i poku\u0161avale sprije\u010diti delo\u017eacije. Ne ba\u0161 uspje\u0161no, ali te akcije pratila su u po\u010detku barem dva medija, Arkzin a \u010dini mi se i Feral.<\/p>\n

Kao korekcija \u2018korektora\u2018?<\/strong><\/p>\n

Tada\u0161nji mainstream mediji, i javni i komercijalni, tada jo\u0161 pod puno ja\u010dim utjecajem dr\u017eavne nego li korporacijske politike, dugo su vremena potpuno pre\u0161u\u0107ivali tu protuzakonitu rabotu. A onda su se odjednom, to\u010dno se sje\u0107am, u Ve\u010dernjem listu pojavili mali tekst i fotografija s jedne takve delo\u017eacije. Ubrzo su delo\u017eacije postale \u2018vijest\u2019. Uostalom, sli\u010dno vrijedi i za izvje\u0161tavanja o ratnim zlo\u010dinima po\u010dinjenim s hrvatske strane.Osobno sam sve vi\u0161e uvjerena da se politi\u010dka kultura ne\u0107e promijeniti sve dok i mainstream mediji ne postanu, ni vi\u0161e ni manje, nego liberalno-demokratski. I zato ne volim kad ih se apriori etiketira kao neoliberalne i kad se previ\u0111aju neki vrijedni pomaci, ili barem autori u tim medijima. Mediji nikad nisu homogeni, oni su dinami\u010dni i ovise o \u010ditavom nizu kontekstualnih silnica koje na njih djeluju. Zato takve pojave u mainstream medijima treba podr\u017eati, a ne ideolo\u0161ki glajh\u0161altovati.<\/p>\n

Desni i lijevi aktivizam<\/p><\/blockquote>\n

Aktivisti koji brane novinare na koje je dignuta haranga konstatiraju da na mjesta otpu\u0161tenih odgovorni na HRT-u dovode ljude s upitnim medijskim iskustvom i novinarskim standardom. Za njih ka\u017eu jo\u0161 i da su aktivisti sna\u017ene ideolo\u0161ke zacrtanosti, a to onda vlast HRT-a ponavlja i za smijenjene. \u0160to zna\u010di taj prigovor?<\/strong><\/p>\n

Ne znam za\u0161to bi se bilo kojem aktivizmu, pa i ovom medijskom koji se javlja u posljednje vrijeme \u2018ideolo\u0161ka zacrtanost\u2019 predbacivala kao ne\u0161to negativno ili nelegitimno. Ideologije, pa \u010dak ni one kolektivisti\u010dke, nisu same po sebi negativne u nekoj sredini. One mogu zagovarati kriti\u010dko preispitivanje stvarnosti, kao i slijepo slije\u0111enje nekih dogmi, politi\u010dkih, nacionalnih ili vjerskih. I libertarijanstvo, pa i liberalizam kao politi\u010dke filozofije sna\u017ene su ideolo\u0161ke pozicije, unato\u010d tome \u0161to su ekstremno ili umjereno individualisti\u010dke. Kriti\u010dki feminizam i postkolonijalna teorija su to zgodno formulirali: uglavnom sredovje\u010dni mu\u0161karci srednje klase misle da njihova egzistencija nije uvjetovana ni klasom, ni rasom, ni rodom. Svi pamte Marxovu tezu o ideologiji kao iskrivljenoj, feti\u0161iziranoj svijesti, a zanemaruju da i progresivne i reakcionarne ideologije mogu u nekom povijesnom trenutku zadobiti snagu materijalne \u010dinjenice.<\/p>\n

Problem je kad se neka politi\u010dka orijentacija etiketira u svrhu politi\u010dkog progona, marginalizacije i ekskomunikacije iz dru\u0161tvenih tokova. A najve\u0107i paradoks je upravo u tome \u0161to ve\u0107ina tih medijskih inicijativa (Platforma 112, Sloboda Tre\u0107ima, ili Kulturnjaci 2016.) ni nisu nikakve radikalne, ponajmanje ekstremne ideolo\u0161ko- politi\u010dke pozicije, ve\u0107 dosljedno demokratske i pluralisti\u010dke inicijative kakav bi trebao biti mainstream.Pitanje za razmotriti je, me\u0111utim, kako to da se oko slobode i nezavisnosti medija sna\u017enije anga\u017eiraju civilne inicijative i organizacije op\u0107eg, demokratsko-ljudskoprava\u0161kog profila, nego novinari i njihove strukovne i sindikalne organizacije. Odgovor se valjda nalazi u razlozima koje sam ranije navela. Ali, nije li jedna od uloga civilnog dru\u0161tva i anga\u017eman oko emancipacije, pluralizacije i demokratizacije medija, te participativno kreiranja medijskih politika? Parafrazirat \u0107u jednu popularnu parolu iz vremena ranog socijalizma i radnih akcija: Mi gradimo medije, mediji grade nas.<\/p>\n

Budu\u0107i ste iskusili obje uloge, najprije kao ugledna novinarka, a sada aktivistica, kako vidite crtu razdvajanja ta dva pristupa javnosti? Naro\u010dito u na\u0161oj sada\u0161njoj situaciji kada serioznije novinarstvo projektno financiraju zaklade civilnog dru\u0161tva i stranih dr\u017eava, dok u tzv. javnim medijima caruje nasilje nad novinarima i urednicima?<\/strong><\/p>\n

Ja sam sebe uvijek vi\u0161e do\u017eivljavala kao aktivisticu nego kao profesionalnu (a ponajmanje \u2018uglednu\u2019) novinarku. Ali sam uvijek i jako pazila da mi se ne potkradu krivi ili neprovjereni podaci, ili da ljudima ne pripisujem kvalifikacije, odnosno etikete koje oni ne zaslu\u017euju uzimaju\u0107i u obzir njihov \u010ditavi opus, a ne samo jednu usputnu opasku, ili pobjeglu re\u010denicu. I s time se, dakako, treba i mo\u017ee polemizirati, ali druga\u010dije nego s nekim kontinuiranim djelovanjem koje \u017eelite raskrinkati. Polemike su, dakako, ne\u0161to sasvim drugo, i ja sam im jako sklona, one podrazumijevaju mnogo vi\u0161e slobode u \u2018vrije\u0111anju\u2019. No, ne mo\u017ee\u0161 \u010ditav \u017eivot samo polemizirati ili pisati pamflete, tim vi\u0161e \u0161to ve\u0107ina takvih autora uglavnom stalno pi\u0161e jedan te isti tekst. Ranih devedesetih sam ionako iza\u0161la iz novinarstva, jer je jako malo toga uop\u0107e i zaslu\u017eivalo taj naziv. Postati \u2018samo aktivistica\u2019 meni se \u010dinilo kao jedini mogu\u0107i moralni \u010din. Pa se \u010dudim kad me ljudi i danas smatraju novinarkom.<\/p>\n

Kontinuirano projektno, ili \u2018fundersko\u2019, financiranje medijskih organizacija je prili\u010dno problemati\u010dna stvar, po mom mi\u0161ljenju. Jer ih li\u0161ava obaveze da \u0161ire svoju publiku i da jednom nogom budu na \u2018tr\u017ei\u0161tu\u2019, a njihovim urednicima i nekolicini novinara osigurava kakvu-takvu egzistenciju. Nai\u0161la sam na tekstove na takvim portalima koji su imali 4 (\u010detiri) pregleda. A i broj klikova je svojevrsno tr\u017ei\u0161te. Smatram da je dr\u017eava obavezna stvoriti okvir u kojem \u0107e se, preko nezavisnih zaklada, osigurati start up sredstva za takve projekte. Nakon nekog vremena oni bi se, barem dijelom, trebali pobrinuti o samoodr\u017eivosti, a izvore financiranja tra\u017eiti i me\u0111u svojim \u010ditateljima, kroz donacije ili pretplatu. Kako smo mi vrlo malo i neprosvije\u0107eno tr\u017ei\u0161te, to je doista te\u0161ko, ali onda bi nekakav indikator njihove \u010ditanosti trebao, nakon po\u010detne faze, biti i kriterij za daljnje financiranje iz javnih sredstava.Postoji i financiranje iz sredstava strana\u010dkih zaklada (u nas uglavnom njema\u010dkih, ali i SAD imaju taj model financiranja neprofitnih medija, ali bitno neutralnije) koje je, u pravilu, uvjetovano ideolo\u0161ko-politi\u010dkom srodno\u0161\u0107u. To je sasvim legitimno, ali strukturalno ne vidim razliku izme\u0111u na\u010dina funkcioniranja Stiftunga Rosa Luxemburg i Konrad Adenauer, koliko god meni Rosa Luxemburg, kao povijesni lik bila bli\u017ea i dra\u017ea.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vesna Kesi\u0107: Ne znam za\u0161to bi se bilo kojem aktivizmu, pa i ovom medijskom koji se javlja u posljednje vrijeme \u2018ideolo\u0161ka zacrtanost\u2019 predbacivala kao ne\u0161to negativno ili nelegitimno<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-211183","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211183","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=211183"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/211183\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=211183"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=211183"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=211183"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}