{"id":210339,"date":"2016-07-29T08:00:41","date_gmt":"2016-07-29T06:00:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=210339"},"modified":"2016-07-28T20:16:11","modified_gmt":"2016-07-28T18:16:11","slug":"desnicari-su-preuzeli-civilno-drustvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/07\/29\/desnicari-su-preuzeli-civilno-drustvo\/","title":{"rendered":"Desni\u010dari su preuzeli civilno dru\u0161tvo"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-300x220.jpg\" alt=\"Lev Centrih\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-210340\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/Lev-Centrih.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><strong>Oznaka \u2018fa\u0161izam\u2018 danas je ipak jo\u0161 uvijek stigma i medijski mainstream, ali i neki na ljevici ju izbjegavaju. Mo\u017eemo li ipak govoriti o nekoj novoj fa\u0161izaciji dru\u0161tva i u Sloveniji? U Hrvatskoj se o tome, na jedan kampanjski na\u010din progovorilo dolaskom aktualne vlade, a sada se opet prestaje.<\/strong><\/p>\n<p>U svakome dru\u0161tvu, pa i u slovenskom i hrvatskom, mo\u017eemo prepoznati elemente fa\u0161izma. Nema sumnje, radi se o ultimativno negativnom povijesnom fenomenu, koji je iskoristio te\u0161ku privrednu krizu i prona\u0161ao la\u017enog krivca u raznim manjinama i drugim narodima, \u0161to je na kraju vodilo u najgori imperijalisti\u010dki rat u povijesti \u010dovje\u010danstva, na kojega je sje\u0107anje jo\u0161 itekako \u017eivo. I danas imamo u Sloveniji, u Hrvatskoj i jo\u0161 na mnogim mjestima politi\u010dke skupine i stranke koje iskori\u0161tavaju kriznu situaciju i prstom pokazuju na izbjeglice, tzv. migrante, koji dolaze da nam uzmu posao, socijalne transfere, a prije svega po na\u0161e k\u0107eri, djevojke i \u017eene. Iste skupine, u obje dr\u017eave, bezuvjetno zagovaraju kolaboraciju sa fa\u0161izmom iz vremena Drugog svjetskog rata. Za razliku od Hrvatske, gdje je, zbog ratne situacije, ve\u0107 u ranim 90-ima desnica uspje\u0161no integrirala tradiciju lokalnog fa\u0161izma u svoj narativ (usta\u0161ki pokret i domobranstvo), u Sloveniji se ne\u0161to sli\u010dno doga\u0111a tek zadnjih par godina. Ovdje nismo imali svoga Thompsona, tj. nekoga tko je mnogo doprinio \u0161irenju usta\u0161kog glamura crnih ko\u0161ulja i kapa me\u0111u mladom generacijom, da bi joj pomo\u0107u melodija Abbe ponudio pri\u010du o heroizmu pobje\u0111enog doma\u0107eg fa\u0161izma. Dugo vremena je slovenska krajnja desnica \u2013 elita Katoli\u010dke crkve, Slovenske demokratske stranke (SDS) i Nove Slovenije (NS; prije Slovenski kr\u0161\u0107anski demokrati SKD), te dio kulturnja\u010dke elite \u2013 odavala po\u010dast me\u0111uratnim kolaboracionistima, samo kao nedu\u017enim \u017ertvama komunizma. Nakon toga je Jan\u0161a, u vrijeme svoje prve vladavine (2004-2008), poku\u0161ao uvesti tzv. frankisti\u010dki model jedna\u010denja domobranstva i partizanstva, kao dva na\u010dina izra\u017eavanja ljubavi spram iste domovine. U zadnje vrijeme se me\u0111uratne kvislinge sve vi\u0161e prikazuje kao ekskluzivne moralne pobjednike Drugog svjetskog rata. Na komemoracijama su zapo\u010deli paradirati u domobranskim uniformama, a partizanstvo i Oslobodila\u010dku frontu (OF) desnica po novom prikazuje kao ultimativno zlo, bez trun\u010dice pozitivnih konotacija za slovenski narod. I na demonstracijama protiv izbjeglica ove zime, iza kojih je nesumnjivo stajao SDS i krajnje desni\u010darske skupine, po\u010deli su se pojavljivati domobranski simboli, kao znamenje otpora \u00bbstranoj prijetnji\u00ab. Ako tim pojavama pribrojimo porast ekstremnog konzervativizma, kao \u0161to je Pokret za djecu i obitelji, koji nadasve uspje\u0161no i agresivno nastupa ne samo protiv istospolnih partnerskih zajednica, nego i protiv poba\u010daja, a koji je sa svjom fran\u0161izom prisutan i u Hrvatskoj, stvarno nije te\u0161ko prepoznati opasnost novoga fa\u0161izma. Pa ipak, takvo olako etiketiranje tih iznimno opasnih pojava fa\u0161izmom, ima i stvarnu ograni\u010denost. Name\u0107e naime predvi\u0111anje da \u0107e sve pobrojane stranke i gibanja prije ili kasnije razviti istu strategiju kao i povijesni fa\u0161izam, \u0161to uop\u0107e nije nu\u017eno. Da o kona\u010dnim ciljevima i ne govorimo.<\/p>\n<blockquote><p>Fa\u0161izam je sistemski pokret<\/p><\/blockquote>\n<p><strong>U kakvom su onda odnosu ovi novi fenomeni spram povijesnog fa\u0161izma?<\/strong><\/p>\n<p>Najprije je nu\u017eno smjestiti fa\u0161izam u povijest modernih dru\u0161tvenih pokreta, tj. od engleske revolucije s kraja 17. st., koju su zna\u010dajno obilje\u017eili Diggeri i Levelleri, pa do dana\u0161njih dana. Vladaju\u0107e klase, odnosno elite, uvijek su sa strahom ili barem silnom nelagodom promatrale kako se u politiku iznenada mije\u0161aju narodne mase, koje se od 17. st. nisu vi\u0161e zanimale samo za uklanjanje pojedina\u010dnih nepravdi, ve\u0107 mnogo puta i za radikalne promjene politi\u010dkog sistema ili \u010dak dru\u0161tvenog tj. i ekonomskog ustroja u cjelini. Teoreti\u010dari svjetskih-sistema ove posljednje pokrete nazvali su antisistemskim. Vladaju\u0107e klase odupirale su se tra\u017eenjima narodnih masa isprva pomo\u0107u dr\u017eavnog aparata, tj. vojske, moderne policije itd. Upravo zato su Marx i Engels jo\u0161 1848. g. mogli relativno samosvjesno u \u2018Komunisti\u010dkom manifestu\u2018 tvrditi da dr\u017eava nije ni\u0161ta drugo nego odbor, koji ure\u0111uje zajedni\u010dke poslove vladaju\u0107ih klasa.<\/p>\n<p>Nedugo nakon toga, \u0161to\u0161ta se promijenilo. Elite, koje se branile privilegije svojih klasa, zapo\u010dele su postepeno imitirati taktike protusistemskih dru\u0161tvenih pokreta. Postupno su se odricale intelektualisti\u010dke predrasude spram rulje, koju je otvoreno \u0161irio kanon zapadne politi\u010dke misli. Olo\u0161em su sve vi\u0161e postajali drugi (!) narodi i rase. Otuda zamah modernog nacionalizma i rasizma. Mo\u017eda je Dru\u0161tvo od 10.decembra, koje Marx tako slikovito opisuje u svome \u010duvenom \u2018Osamnaestom brumaireu\u2018, jedan od prvih pokreta pomo\u0107u kojega su predstavnici elita, npr. Louis Bonaparte, poku\u0161ali za svoje ciljeve neposredno mobilizirati narodne mase. Njemu su npr. nesumnjivo slu\u017eili raznovrsni republikanski i prvi moderni radni\u010dki pokreti, koji su u razdoblju 1789.-1830.-1848. u Parizu rasli kao gljive poslije ki\u0161e. Cilj Dru\u0161tva od 10. decembra nije bio promjena svijeta, ve\u0107 osiguranje legitimnosti Banaparteove vlasti. Vojni bajuneti i policijske batine naprosto vi\u0161e nisu bili dovoljni. Veza izme\u0111u pokreta i karizmati\u010dnog vo\u0111e tvorila je privid narodne participacije u vlasti, pri \u010demu privilegije vladaju\u0107ih klasa nisu bile ugro\u017eene. Takve pokrete onda mo\u017eemo nazvati sistemskima.<\/p>\n<p><strong>U kakvoj je to vezi sa fa\u0161izmom?<\/strong><\/p>\n<p>Fa\u0161izam je onda potrebno razumjeti kao jedan od sistemskih pokreta, koji je imao zna\u010dajne osobitosti, zbog kojih se razlikovao kako od Dru\u0161tva od 10. decembra, tako i od drugih modernih rasisti\u010dkih, krajnje nacionalisti\u010dkih i antisemitskih organizacija. Isto tako on se razlikuje i od dana\u0161njih ekstremno desni\u010darskih pokreta. Npr. ni\u0161ta ne upu\u0107uje na to da ekstremna desnica dana\u0161njih dana \u017eeli sru\u0161iti parlamentarnu demokraciju, \u0161to je bio jedan od ciljeva povijesnog fa\u0161izma. Upravo suprotno: uspje\u0161nije od ljevice, desni\u010dari upotrebljavaju sve mogu\u0107nosti koje im nudi parlamentarizam i gra\u0111ansko civilno dru\u0161tvo. U stvari se u njemu osje\u0107aju kao ribe u vodi. Barem je u Sloveniji tako.<\/p>\n<p><strong>\u0160to onda ho\u0107e ti novi pokreti?<\/strong><\/p>\n<p>Ovdje ekstremna desnica \u017eeli \u2018samo\u2018 o\u010distiti parlamentarnu scenu, sudstvo, privredu u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu i medije od komunisti\u010dkog kontinuiteta. Od parazita, tajkuna, a po novome i od prijetnje islama. Druga\u010dije kazno: upotrebljavamo li ve\u0107 oznaku \u2018fa\u0161izam\u2018 za sve gore nabrojene fenomene, to ni pod koju cijenu ne smije biti izgovor za neprepoznavanje onoga \u0161to je u tim pokretima\/strankama novo i izvorno, pa i bitno druga\u010dije od povijesnog fa\u0161izma. U suprotnom primjeru nije mogu\u0107e razviti u\u010dinkovit otpor.<\/p>\n<blockquote><p>Rog je jedina antifa\u0161isti\u010dka organizacija<\/p><\/blockquote>\n<p><strong><br \/>\n\u0160to su to kvazi-antikapitalisti\u010dki projekti?<\/strong><\/p>\n<p>Kvazi-antikapitalisti\u010dki projekti su glavna karakteristika sistemskih gibanja u epohi uspona radni\u010dkih pokreta, socijalizma i komunizma od kraja 19. st., pa do otprilike sredine 20. st. Pionir na tome podru\u010dju bilo je evropsko katoli\u010dko socijalno gibanje, koje je potakla enciklika Rerum Novarum pape Leona XIII. Ono je prepoznalo te\u0161ke posljedice razvoja kapitalizma za radne ljude, te op\u0107enitu nemo\u0107 malog \u010dovjeka u tr\u017ei\u0161noj privredi. Me\u0111utim, u suprotnosti sa idejama socijalista, anarhista i kasnije komunista, o\u0161tro se protivilo radikalnim posezanjima u odnose vlasni\u0161tva. Umjesto eksproprijacije eksproprijatora, za \u0161to se stara ljevica tada barem deklarativno jo\u0161 zauzimala, ponudili su pro\u0161irenje ideala patrijarhalnog gospodarstva na tvornicu. Iz takvih nastojanja proiza\u0161le su zamisli o solidarizmu i modernom korporativizmu. Fa\u0161izam je parazitirao na toj tradiciji. To\u010dnije, u svojoj ideologiji izradio je eklekti\u010dnu sintezu izme\u0111u socijalisti\u010dkog\/komunisti\u010dkog etatizma i katoli\u010dkog korporativizma. Tvrdio je da je mogu\u0107e nadi\u0107i te\u0161ko\u0107e kapitalizma pomo\u0107u obnovljene, krajnje centralizirane i militarizirane dr\u017eave, koja osigurava uvijete za harmoniju izme\u0111u radni\u010dke klase, kapitalista i seljaka.<\/p>\n<p>Ukratko, ponudio je alternativnu viziju besklasnog dru\u0161tva, koje bi izbjeglo tako mu\u010dne projekte kao \u0161to je bila npr. sovjetska kolektivizacija, u kojoj su seljaci morali pla\u0107ati cijenu brze industrijalizacije. To se u Njema\u010dkoj \u010dak i zvalo nacionalnim socijalizmom. Na taj ideolo\u0161ki izgled antikapitalizma u fa\u0161izmu prvi su zna\u010dajno upozorili Alfred Sohn-Rethel i Walter Benjamin. Dodu\u0161e, istina je da antisemitizam bio iznimno zna\u010dajnom komponentom toga pokreta, ali je jo\u0161 zna\u010dajnije bilo kopiranje socijalisti\u010dkog\/komunisti\u010dkog pokreta. U tome je bila njegova velika povijesna posebnost. Po tome su se njema\u010dki nacisti i talijanski fa\u0161isti razlikovali od recimo crnih satnija u carskoj Rusiji, koje su bile ograni\u010dene na protu\u017eidovske kampanje i pogrome, ali se nisu uspjele profilirati kao stvarne alternative radni\u010dkom pokretu. Ta karakteristika, imitiranje socijalizma\/komunizma, bitno razlikuje dana\u0161nju desnicu, koja to nema, od stare fa\u0161isti\u010dke.<\/p>\n<p><strong>Kakva je onda ona danas u Sloveniji?<\/strong><\/p>\n<p>Slovenska ekstremna desnica je eksplicitno prokapitalisti\u010dka i ne nudi nikakve alternative neoliberalizmu. Zajedni\u010dko s klasi\u010dnim fa\u0161izmom joj je, osim rasizma i kulta nezamjenljivog vo\u0111e, to da funkcionira kao pokret, \u0161to u jednom \u010dlanku za Bilten konstatira Anej Korsika iz Inicijative za demokratski socijalizam. Npr. SDS dobro sura\u0111uje sa neonacisti\u010dkim skupinama, inicijativama Rimo-katoli\u010dke crkve, osniva satelitske civilnodru\u0161tvene organizacije itd. Usprkos tome, SDS je mnogo bli\u017ee modelu ameri\u010dke Republikanske stranke, kako se on afirmirao u vrijeme Reagana, a za kojega je, pored bljutave ideologije antikomunizma i antisindikalizma, od klju\u010dnog zna\u010denja veza s ekstremnim desni\u010darskim civilnodru\u0161tvenim organizacijama. Uspjeh Donalda Trumpa u mnogo\u010demu je ne\u017eeljeni rezultat toga savezni\u0161tva iz kasnih 70-ih g. U tome pogledu SDS se razlikuje od gr\u010dke Zlatne zore, koja je neusporedivo bli\u017ee klasi\u010dnom fa\u0161izmu, ali i od najnovijih omladinskih ekstremno desnih pokreta, kao \u0161to je Casa Pound, koji opona\u0161aju taktike nove ljevice i koji su deklarativno tako\u0111er antikapitalisti\u010dki. Ovaj zadnji oblik ekstremne desnice u Sloveniji je jo\u0161 relativno slab, te ostaje ograni\u010den na dru\u0161tvene mre\u017ee. Mladi slovenski neonacisti za sada jo\u0161 nemaju pozitivnih dru\u0161tvenih-socijalnih projekata.<\/p>\n<blockquote><p>Nema krize parlamentarizma<\/p><\/blockquote>\n<p><strong>U Hrvatskoj ve\u0107 du\u017ee djeluje na nivou civilnog dru\u0161tva, to\u010dnije nevladinih organizacija (a ne vi\u0161e samo Saveza boraca i sl.) svojevrsna \u2018antifa\u0161isti\u010dka fronta\u2018, nazvana Platforma 112. Postoji li ne\u0161to sli\u010dno u Sloveniji?<\/strong><\/p>\n<p>U Sloveniji u ovome trenutku postoji samo jedna autenti\u010dna antifa\u0161isti\u010dka organizacija, a to je Proturasisti\u010dka fronta bez granica, koja ima svoje \u2018sredi\u0161te\u2018 u socijalnom centru Rog u Ljubljani. U \u0161irem smislu ovdje se radi i o drugim aktivnostima koje se doga\u0111aju u tome centru, iako ne nastupaju uvijek pod tim imenom. Fronta je jesenas ujedinila aktiviste razli\u010ditih dr\u017eava u aktivnoj pomo\u0107i izbjeglicama. Danas njeni \u010dlanovi i \u010dlanice izvode niz programa u kojima su izbjeglice aktivni koautori. Od te\u010dejava jezika, radionica i priredbi, u koje se uklju\u010duje i zapostavljenu izbjegli\u010dku djecu i \u017eene. Mo\u017eemo re\u0107i da se u Rogu razvio jedini pozitivni model integracije izbjeglica u Sloveniji. Samoupravna forma socijalnog centra Rog dakle predstavlja dvoje: prvo, u\u010dinkovit odgovor na desni\u010darske kampanje protiv izbjeglica, koje se predstavlja kao prijetnju slovenskoj kulturi i onim lijevo-liberalnim inteligentima, koji su pali u klopku desnog diskursa, te poku\u0161avaju dati kvazi-progresivnu kritiku nazadnih odnosa, koji navodno vladaju me\u0111u izbjeglicama. I kao drugo, to je otpor protiv neoliberalnog upravljanja gradom, koji pomo\u0107u javno-privatnog partnerstva \u017eeli ugu\u0161iti sve inicijative koje ne pristaju na svetost vlasni\u0161tva, kao nepobitnog kriterija za raspolaganje stvarima.<\/p>\n<p><strong>\u0160to su onda problemi dana\u0161njeg antifa\u0161izma? Je li on uop\u0107e mogu\u0107, pa onda i potreban? Mo\u017ee li on sada biti \u2018slovenskim antifa\u0161izmom\u2018, \u2018hrvatskim antifa\u0161izmom\u2018 itd.?<\/strong><\/p>\n<p>Ne postoje problemi antifa\u0161izma kao takvi. Ukoliko je autenti\u010dni antifa\u0161izam uvijek i antikapitalizam, onda se radi o problemima ljevice i njene (ne)mogu\u0107nosti razvoja alternativnog dru\u0161tvenog projekta. Onda mo\u017eemo kazati da se jo\u0161 uvijek nalazimo u zastoju eurokomunizma, koji se bombasti\u010dno odrekao diktature proletarijata, bolj\u0161evizma, komunizma. Zapravo, svih projekata koji bi radikalno zagrabili u privilegije privatnog vlasni\u0161tva. To je bila cijena sudjelovanja u parlamentarnom \u017eivotu, koju je jo\u0161 negda preskupo pla\u0107ala stara socijalna demokracija. Temeljno proturje\u010dje dana\u0161nje ljevice je slijede\u0107e: s jedne strane ona priznaje da neoliberalne strukturne reforme zna\u010de razvla\u0161tenje radnih ljudi, ali sama se ne usudi niti pomisliti kako bi mo\u017eda bilo potrebno ponovo \u2018eksproprijirati eksproprijatore\u2018. Dok \u0107e ta tema biti tabu u nove ljevice, ne\u0107e ona imati nikakvih mogu\u0107nosti da ponudi istinsku alternativu. Bez radikalnih zahvata u privatno vlasni\u0161tvo jednostavno ne\u0107e biti mogu\u0107e ponovo pokrenuti evropske privrede, koje se nalaze u gr\u010du centralnih financijskih institucija i dr\u017eava evropske jezgre. Samo \u0107emo se u nedogled uzrujavati nad raznim Ciprasima. Nije va\u017eno bi li nova \u2018eksproprijacija eksproprijatora\u2018 bila pravilno i znanstveno utemeljena. Nije va\u017eno da li Marxova teorija o eksploataciji u stvarnosti stoji ili ne. Va\u017eno je samo to da je aktualni privredno-vlasni\u010dki re\u017eim neodr\u017eiv za djelovanje ljudi. Pa i da gra\u0111anski ekonomisti imaju pravo, kada tvrde da u privatnim poduze\u0107ima ne postoji nikakvo iskori\u0161tavanje, da je vi\u0161ak vrijednosti mit itd., da su radnici pravi\u010dno pla\u0107eni u skladu s ugovorom i tr\u017ei\u0161nom realizacijom, re\u017eim privatnog vlasni\u0161tva, koji u nedogled produ\u017eava radni dan i stvara nezaposlenost, zna\u010di neprihvatljivo posezanje u ljudsko dostojanstvo, smetnju emancipaciji radnih ljudi i siroma\u0161tvo.<\/p>\n<p>U tom smislu najprogresivniju politi\u010dku praksu jo\u0161 uvijek pokazuju aktivisti i aktivistkinje socijalnih centara, koji se svakodnevno suprotstavljaju razli\u010ditim vlasni\u010dkim re\u017eimima \u2013 kako javnim, tako i privatnim. Monopol privatnog vlasni\u0161tva ili pak dr\u017eavnog\/javnog vlasni\u0161tva postavlja granice slobodi, emancipaciji i osobito dostojanstvu pojedinaca.<br \/>\n<strong><br \/>\nNekima je na\u0161e gra\u0111ansko vi\u0161estrana\u010dje \u2018jo\u0161\u2018 nerazvijeno, u smislu da ono nosi o\u017eiljke nekada\u0161njeg jednostrana\u010dja (takvima su to sve \u2018kolektivizmi\u2018). Kakvog smisla ima uspore\u0111ivati raspad SKJ, koji ste izu\u010davali, sa \u2018raspadima\u2018 na dana\u0161njoj strana\u010dkoj politi\u010dkoj sceni?<\/strong><\/p>\n<p>U svome poznatom radu \u2018Pravci razvoja politi\u010dkog sistema socijalisti\u010dkog samoupravljanja\u2018, Edvard Kardelj \u0161okirao je konstatacijom da jugoslavesnki politi\u010dki sistem, tj. i Savez komunista, zaostaje za razvojem udru\u017eenog rada i samoupravljanja. Lucidnost njegovog opa\u017eanja bila je u tome da se SK, a niti republike i autonomne pokrajine, kao domovine jugoslavenskih naroda i narodnosti, zapravo ne da reformirati. Bavljenje narodima, republikama i njihovim lokalnim SK moglo je voditi bilo u o\u017eivljavanje centralizma \u2013 \u2018staljinizma\u2018 ili pak separatizma i obnove vi\u0161estrana\u010dkog gra\u0111anskog sistema. Rje\u0161enje je vidio u razvoju samoupravljanja, donekle pojednostavljeno re\u010deno, u socijalisti\u010dkom civilnom dru\u0161tvu, koje \u0107e progutati dr\u017eavu, tj. na sebe preuzeti zadatke koje je vr\u0161ila partija. Budu\u0107i se to nije desilo i jer su stabilizacijskim mjerama \u0161tednje ve\u0107 u prvoj polovici 80-ih ugu\u0161ili samoupravljanje, razmi\u0161ljanja za izlazak iz krize opet su se odbila natrag, narodima i federaciji. Tako smo s jedne strane dobili Milo\u0161evi\u0107evu parodiju vra\u0107anja ranom titoizmu (centralizam), a s druge pak republi\u010dki separatizam i vra\u0107anje vi\u0161estrana\u010dkom sistemu. Prednost sada\u0161njeg povijesnog trenutka je u tome \u0161to protusistemski pokreti, druga\u010dije nego li u 80-im g., opet razumiju da politi\u010dki vi\u0161estrana\u010dki sistem zaostaje za progresivnim praksama u civilnom dru\u0161tvu. Politi\u010dka stranka, pa i socijalisti\u010dka, naprosto mora po\u0161tivati pravila igre ustavnog ure\u0111enja, dok je nadila\u017eenje granica gra\u0111anskog ure\u0111enja na\u010din postojanja progresivnih pokreta.<\/p>\n<p><strong>Parlamentarne stranke se, u Sloveniji i Hrvatskoj, raspadaju, preslaguju, nastaju nove, u neke vrste normaliziranoj krizi parlamentarizma. Ali, da citiramo Marxa iz jednog njegovog novinskog \u010dlanka o 1848. u Njema\u010dkoj: \u2018Bur\u017eoazija nije ni prstom makla\u2019. Ili je stanje druga\u010dije?<\/strong><\/p>\n<p>Mo\u017eda se u najgorim godinama zadnje krize \u2013 vrijeme tzv. evropske jeseni \u2013 \u010dinilo da je parlamentarizam izgubio svoju legitimnost. Nakon toga, pokazalo se da gibanja kao \u0161to je bio Ocuppy, Indignados itd., nisu bila sposobna dose\u0107i ba\u0161 nikakvu sistemsku promjenu. Mnogi aktivisti su se kasnije upustili u ustanovljavanje novih politi\u010dkih stranaka. Najizra\u017eeniji primjer je Podemos u \u0160panjolskoj, pa i Inicijativa za demokratski socijalizam u Sloveniji. Parlamentarizam je tako ponovo dobio legitimnost. Krize parlamentarizma, barem u Evropi, trenutno nema. Stranke nastaju i propadaju, ali to ni\u0161ta ne mijenja. Pa i kapitalizam se ne zaljulja propa\u0161\u0107u pojedinih poduze\u0107a. A velika ve\u0107ina politi\u010dkih stranaka, pa i one nominalno progresivne ili \u010dak socijalisti\u010dke, danas funkcionira kao obi\u010dna poduze\u0107a. Postoji samo kriza nove ljevice, koja ima velike te\u0161ko\u0107e pri uskla\u0111ivanju svoga rada u parlamentima i na terenu.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/lev-centrih-desniari-su-preuzeli-civilno-drutvo\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Lev Centrih: Za razliku od povijesnog fa\u0161izma kojem je jedan od ciljeva bilo ru\u0161enje parlamentarne demokracije, ekstremni desni\u010dari danas upotrebljavaju sve mogu\u0107nosti koje im nudi parlamentarizam i gra\u0111ansko civilno dru\u0161tvo. Koriste ga uspje\u0161nije od ljevice i u njemu se osje\u0107aju kao ribe u vodi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":210340,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-210339","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/210339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=210339"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/210339\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/210340"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=210339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=210339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=210339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}