{"id":210137,"date":"2016-07-26T08:00:21","date_gmt":"2016-07-26T06:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=210137"},"modified":"2016-07-25T21:38:19","modified_gmt":"2016-07-25T19:38:19","slug":"budi-poslusan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/07\/26\/budi-poslusan\/","title":{"rendered":"Budi poslu\u0161an"},"content":{"rendered":"

Autor: Dra\u017een Mati\u010dek\t<\/strong><\/p>\n

\"Drazen<\/a>Prije otprilike dva desetlje\u0107a 10-godi\u0161njak Ash lutao je sa svojim prijateljima bespu\u0107ima malih ekrana i \u017eelio biti najbolji. Danas, svi mogu biti kao on. Dana 5. srpnja u SAD-u, a ubrzo i u ostatku slobodnog svijeta, svjetlo dana ugledala je Pokemon GO, igra za pametne ure\u0111aje, koja je za svega nekoliko dana postala novi mega hit popularne masovne kulture. Procjenjuje se da je aplikaciju do sada skinulo oko 20 milijuna ljudi, a razlog za takav uspjeh, osim \u010dinjenice da su Pokemoni otprije poznati pa nije bilo potrebe za stvaranjem i popularizacijom novog brenda, je ono \u0161to razlikuje Pokemon GO od ostalih video igara. Naime, inovacija je u tome \u0161to igra kombinira virtualni i stvarni svijet.<\/p>\n

Igra\u010di na svojim pametnim ure\u0111ajima uklju\u010de GPS nakon \u010dega im se na ekranima pojavi karta lokacije s informacijama gdje se Pokemoni nalaze, gdje su virtualne trgovine za potrep\u0161tine poput poke-lopti i sl. te igra mo\u017ee po\u010deti. Drugim rije\u010dima, da bi ulovili neku od virtualnih \u017eivotinja, igra\u010di moraju pratiti kartu i doslovno oti\u0107i na zadanu im lokaciju te sve skenirati kamerom. Kada pogode pravo mjesto na ekranima im se, uz vizure stvarnog svijeta, pojavi Pokemon. Toliko je sve razra\u0111eno da su, primjerice, u gradu \u010de\u0161\u0107i \u0161takori, a uz rijeku vodeni Pokemoni. Cilj igre je, naravno, skupiti ih sve i postati najbolji kroz osvajanje bed\u017eeva u tzv. Pokemon dvoranama, a najavljuje se da \u0107e se virtualni ljubimci uskoro mo\u0107i i razmjenjivati me\u0111u igra\u010dima.<\/p>\n

Koliko je igra uspje\u0161na govori i \u010dinjenica da je ve\u0107 rame uz rame s dosad nedodirljivim Facebookom. Prema podacima koje je objavila SimilarWeb, tvrtka koja se bavi istra\u017eivanjem interneta i mobilnih aplikacija sa sjedi\u0161tem u Londonu, Pokemon GO je 8. srpnja, samo tri dana nakon premijere, prema vremenu koje korisnici provode koriste\u0107i razne aplikacije ili igraju\u0107i igre, s ne\u0161to preko 43 minute dnevno, iza sebe ostavio popularni WhatsApp (ne\u0161to vi\u0161e od 30 min), Instagram (25 min) ili Messenger (13 min) te se brzo pribli\u017eava ve\u0107 spomenutom Facebooku koji nam trenutno oduzima ne\u0161to vi\u0161e od 50 minuta dnevno.<\/p>\n

Iako se na prvi pogled ne \u010dini da je to mnogo vremena, stvarnost je druga\u010dija. Kako pi\u0161e zerohegde.com, pro\u0161le su godine stanovnici SAD-a prosje\u010dno na internetu provodili ne\u0161to vi\u0161e od pet i pol sati dnevno. Ako tome pridodamo i minute koje sada oduzima Pokemon GO, i oduzmemo eventualne minute koje su ostali zbog spomenute igre izgubili, dolazimo do ugrubo \u0161est sati dnevno provedenih surfaju\u0107i. Ako se vodimo pravilom “tri osmice” – osam sati rada, osam sati razonode i osam sati odmora, ispada da gotovo svo svoje slobodno vrijeme provodimo slikaju\u0107i selfije ili love\u0107i nepostoje\u0107e \u017eivotinje. Usporedbe radi, prema podacima ameri\u010dkog Buerau of Labor Statictics, tamo\u0161nje stanovni\u0161tvo na \u010ditanje dnevno odvoji 19 minuta. A sve nabrojano ima nesagledive negativne posljedice po ekonomiju.<\/p>\n

Godine 2008. stanovnici SAD-a su dnevno u prosjeku surfali oko 2 sata i 40 minuta. Drugim rije\u010dima, u razdoblju od po\u010detka posljednje velike ekonomske krize do danas, vrijeme provedeno na internetu se udvostru\u010dilo, a kombinacija toga, uz \u010dinjenicu da je ve\u0107ina Zapadnih ekonomija bazirana na uslu\u017enim i trgova\u010dkim djelatnostima uz mali udio realne proizvodnje, dovela je do toga da su stope gospodarskog rasta, te rasta produktivnosti rada i BDP-a u SAD-u krajem 2015. bile na razinama s kraja 18. stolje\u0107a.<\/p>\n

Kako ka\u017ee poslovica, kad jednom smrkne, drugom svane. U ovom konkretnom slu\u010daju to su kreatori igre, Nintendo, Niantic i Pokemon Company (s tim da je Nintendo vlasnik tre\u0107ine dionica Pokemon Companyja, a obje te tvrtke imaju udjele u Nianticu, op.a.). Prema podacima koje navodi Reuters, samo je Nintendu, kao najve\u0107em igra\u010du me\u0111u spomenutom trojkom, ukupna vrijednost dionica za nepuna dva tjedna od izlaska igre sko\u010dila za nevjerojatnih 17 milijardi ameri\u010dkih dolara, dok se \u010diste dnevne zarade za sve vlasnike aplikacije procjenjuju na vi\u0161e od milijun i pol.<\/p>\n

Ako se pitate odakle toliki novac, budu\u0107i da je igra besplatna za download, odgovor le\u017ei u \u010dinjenici da se radi o tzv. freemium igri, \u0161to bi se, slikovito re\u010deno, moglo prevesti kao “besplatno je, ali nije”. Naime, uz potencijalnu prodaju oglasnog prostora i sli\u010dnih marketin\u0161kih poteza, vlasnici aplikacije zara\u0111uju i na iznosima koje igra\u010di upla\u0107uju ukoliko \u017eele, primjerice, bolju poke-loptu.<\/p>\n

Nadalje, razvijanje aplikacija vrlo je jeftino u odnosu na proizvode iz drugih grana industrije, primjerice automobila za \u010diju proizvodnju treba sagraditi i opremiti tvornicu te zaposliti ljude. Proizvodi poput Pokemon GO-a funkcioniraju druga\u010dije. Broj ljudi koji rade na razvoju takvih aplikacija je relativno mali i sve je u eteru, pa nema potrebe za stvarnom pokemon-dvoranom ili trgovinom poke-loptama, niti zapo\u0161ljavanjem eventualnih domara ili prodava\u010da, kao niti za ikakvom sirovinom.<\/p>\n

S druge se strane mijenjaju i navike ljudi. Kako nam telefoni i Internet oduzimaju sve vi\u0161e vremena, dru\u0161tvene su mre\u017ee postale mjesto socijalizacije, ono \u0161to su nekad bile lokalne birtije, kina ili kazali\u0161ta. Primjerice, novac koji se tro\u0161io na razonodu i koji je prije nekoliko desetlje\u0107a uglavnom zavr\u0161avao u d\u017eepovima lokalnih gostioni\u010dara, od kojih je ve\u0107ina zapo\u0161ljavala i lokalne konobare, sada mahom odlazi multinacionalnim korporacijama, koje nemaju niti potrebu niti namjeru stvaranja novih radnih mjesta.<\/p>\n

Na\u017ealost, negativne nuspojave Pokemon GO-a ne zadr\u017eavaju se samo na ekonomskom planu. Veliki je problem i pitanje privatnosti i vlasni\u0161tva nad podacima. Kao \u0161to smo ve\u0107 spomenuli, da bismo lovili Pokemone, moramo na telefonima imati uklju\u010den GPS, \u0161to zna\u010di da aplikacija zna to\u010dno po kojoj smo se ruti, i u koje vrijeme kretali, a vlasnici tih podataka su korporacije, koje ih mogu iskoristiti za vlastitu korist. Jedan jednostavan primjer – u igri postoji mamac za Pokemone koji igra\u010d mo\u017ee baciti gdje god \u017eeli, a od \u010dega koristi imaju svi u blizini, ne samo onaj tko ga je bacio. Nije te\u0161ko zamisliti situaciju u kojoj neki trgova\u010dki centar plati tvrtki poput Nintenda da im ovi u njihovim prostorima nabacaju gomile virtualnih mamaca koji \u0107e privu\u0107i gomile stvarnih ljudi.<\/p>\n

Iako \u0107e mnogi re\u0107i da se radi samo o igri, o nebitnoj radnji koja se sastoji u pr\u010dkanju po ekranu, a kojom ispunjavamo vrijeme i lije\u010dimo dosadu, stvar je mnogo ozbiljnija. Najva\u017enije sastavnice dje\u010dje igre su ma\u0161ta i sloboda. Jedan dan parket mo\u017ee biti lava, a kau\u010d brod koji nekim \u010dudom plovi po lavi, dok ve\u0107 drugi dan isto mo\u017ee postati planina ili ne\u0161to sasvim deseto. Iz te slobode i ma\u0161te se kasnije razvijaju socijalna i emocionalna inteligencija, kriti\u010dko mi\u0161ljenje i mogu\u0107nost pogleda preko ruba kutije. Jednom rije\u010dju, razvija se pojedinac.<\/p>\n

Pokemoni, s druge strane, odgajaju amorfnu, apati\u010dnu i identi\u010dnu masu. Svi se igraju jednako, rade iste stvari na isti ili sli\u010dan na\u010din. Vi\u0161e ne odlu\u010dujemo sami \u0161to je brod, a \u0161to planina, ve\u0107 to umjesto nas radi netko drugi.<\/p>\n

Uzev\u0161i sve nabrojano u obzir, name\u0107e se pitanje za\u0161to, dobrovoljno i besplatno, pristajemo predati jo\u0161 jedan dio svoje privatnosti i slobode u tu\u0111e ruke radi ne\u010dega poput Pokemon GO-a. Odgovor le\u017ei u \u010dinjenici, kao \u0161to smo ve\u0107 spomenuli, da mislimo da je sporna igra ne\u0161to nebitno, banalno, iako nije. Otac PR-a Eduard Bernays svojedobno je slikovito primijetio da “kad bi riba u akvariju mogla govoriti, a mi ju zatra\u017eili da nam opi\u0161e \u0161to ju okru\u017euje, posljednja stvar koju bi spomenula je voda”. Drugim rije\u010dima, rijetko \u0107e tko pri lovu Pokemona pomisliti da mu netko ciljano odre\u0111uje smjer i vrijeme kretanja.<\/p>\n

A mehanizam koji nas tjera na spomenuto nerazmi\u0161ljanje tako\u0111er je voda u akvariju. Psihologija ka\u017ee da volimo imati jasne i jednostavne ciljeve te biti pohvaljeni za njihovo postignu\u0107e zbog \u010dega se osje\u0107amo korisno i zadovoljno, a takve aktivnosti su nam, logi\u010dno, i zabavne. To pokazuje i istra\u017eivanje Juha Hamaria s finskog University of Tampere, Do badges increase user activity? A field experiment on the effects of gamification (gamification, slobodno prevedeno igrivizacija, se mo\u017ee difinirati kao primjena elemenata video igara u stvarnom svijetu, op.a.) u kojem je mjerena aktivnost sudionika na platformi za online trgovinu na razdoblju od godine dana. Pokazalo se da ona grupa kojoj je spomenuta usluga bila igrivizirana, kroz sustav bed\u017eeva koje bi korisnici osvojili ukoliko bi ispunili odre\u0111eni zadatak, bili mnogo aktivniji, vi\u0161e kupovali, vi\u0161e prodavali i vi\u0161e komentirali postove, \u0161to nam govori da ovakve platforme imaju mogu\u0107nost, osim kada i gdje, narediti i \u0161to radimo te na koji na\u010din.<\/p>\n

\u0160to se na\u0161eg primjera ti\u010de, bed\u017e, odnosno spomenuta pohvala, je svaki put kada nam Pokemon evoluira, kada na\u0111emo jaje, kada prehodamo nekoliko kilometara pa nam se ono izle\u017ee, kada nam se prijatelji dive jer smo ulovili rijedak primjerak, itd. A kada takve nagradice dobivamo \u010desto i za malo truda, posebno ako uzmemo u obzir da je dru\u0161tveno-ekonomska situacija dovela do kroni\u010dnog manjka stvarnih bed\u017eeva, odnosno realnih \u017eivotnih postignu\u0107a poput, primjerice, pronalaska radnog mjesta, postanemo ovisni o aktivnosti koja nam ih pru\u017ea. Ako jo\u0161 k tome mislimo da je ta aktivnost nebitna, banalna, zabavna i da nikome ne \u0161teti, dobivamo savr\u0161en alat za dru\u0161tveni in\u017eenjering.<\/p>\n

“Stvarno sam ljuta \u0161to su se Pokemoni sru\u0161ili zbog skupine partibrejkera koji misle da je zabavno hakirati servere” ili “ono kad mora\u0161 prestat igrat Pokemon GO jer grupa guzi\u010darskih pla\u0161ljivih bebica ne voli kada ljudi u\u017eivaju” samo su neke od reakcija po dru\u0161tvenim mre\u017eama na hakerski napad na servere igre od prije nekoliko dana. Iza ovih komentara krije je jo\u0161 jedna mo\u0107 Pokemona, a ta je da, uvjetno re\u010deno, napad na izmi\u0161ljene virtualne \u017eivotinje, zbog gore pobrojanih razloga, do\u017eivljavamo kao napad na sebe pa smo ih, posljedi\u010dno, i spremni braniti.<\/p>\n

U principu, kako pi\u0161e jacobinmag.com, glavna poruka sporne aplikacije igra\u010du je “budi poslu\u0161an”. Rije\u010d je o igri kao biopoliti\u010dkom instrumentu preko kojeg se trenutni dru\u0161tveno-ekonomski sistem reproducira te obra\u0107a i upravlja masama. Problem je u tome \u0161to taj sistem podrazumijeva nekolicinu privilegiranih koji dr\u017ee sve konce u rukama.<\/p>\n

Poveznica izme\u0111u korporativnog i obavje\u0161tajnog svijeta u na\u0161em je primjeru vidljiva kroz lik i djelo CEO-a Niantica Johna Hanka, poznatog kao programera Google Eartha i Mapsa. On je svojedobno radio za CIA-u na invaziji za Irak, a kasnije je bio i suradnik NSA te NGA-ameri\u010dke geosvemirske obavje\u0161tajne agencije, \u0161to navodi na pomisao da su tajne slu\u017ebe, odnosno politi\u010dko-ekonomske elite, itekako zainteresirane za inovacije poput Pokemon GO-a i mogu\u0107nosti koje im one pru\u017eaju. Primjerice, policija u New Hamphsireu ve\u0107 koristi Pokemon GO ne bi li namamila bjegunce u zamku, a isto ih tako mo\u017ee koristiti i kriminalni milje za svoje ciljeve.<\/p>\n

Na kraju krajeva, zbog Pokemon GO-a se, u najmanju ruku, mo\u017eete izgubiti u \u0161umi, a mo\u017ee vas i radi nepa\u017enje udariti automobil. I sami kreatori igre kroz aplikaciju upozoravaju igra\u010de na oprez. Do koje mjere to mo\u017ee i\u0107i pokazuje primjer susjedne BiH, gdje je organizacija Posavina bez Mina slu\u017ebeno zamolila igra\u010de da ih poslu\u0161aju i ne ulaze u minska polja.<\/p>\n

Tako da ne morate skupit’ sve. Najbolje bi bilo kada ne biste skupili niti jednog. \u010cak i ako vas ne zabrinjavaju sve, po dru\u0161tvo i ekonomiju, negativne nuspojave Pokemon GO-a, razmislite prije nego skinete aplikaciju. Jer, ipak, ako budete lovili virtualne \u017eivotinje, postoji realna mogu\u0107nost da “stanete na minu”.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nova igra Pokemon GO odgaja amorfnu, apati\u010dnu i identi\u010dnu masu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-210137","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/210137","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=210137"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/210137\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=210137"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=210137"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=210137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}