{"id":209879,"date":"2016-07-22T08:00:54","date_gmt":"2016-07-22T06:00:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=209879"},"modified":"2016-07-21T22:11:11","modified_gmt":"2016-07-21T20:11:11","slug":"u-vama-vidim-buducu-emigraciju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/07\/22\/u-vama-vidim-buducu-emigraciju\/","title":{"rendered":"U vama vidim budu\u0107u emigraciju"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Marko Toma\u0161<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-300x220.jpg\" alt=\"marko_tomas\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-196794\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/marko_tomas.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Kao da nismo svi izbjeglice. Kao da nismo emigracija. Ljudi nemo\u0107ni da premostimo vrijeme. Kao da nam treba jo\u0161 nasilja da nas jo\u0161 vi\u0161e udalji od nas samih i od mjesta koja su nam bila draga, topla i poznata i jedina pru\u017eala kakvu takvu utjehu.<\/p>\n<p>\u017divim u sokaku poplo\u010danom granitnim kockama. Nekada, ja se jo\u0161 sje\u0107am tog vremena, cijela glavna ulica u Mostaru bila je poplo\u010dana istim takvim savr\u0161eno poslo\u017eenim kockama. Ali progres je asfaltirao glavnu ulicu. Nitko nije pomislio da je ostavi kakva je bila stotinjak godina prije toga. Pove\u0107ao se broj automobila, glavni kolodvor je blizu i to je bio dovoljan razlog da se granitna kocka digne, a cijela ulica asfaltira. Nitko se nije zapitao \u0161to je sve urezano u tu kocku, koliko povijesti, uspomena, koliko gordosti, one gordosti koja nekom mjestu omogu\u0107ava da se nazove gradom.<\/p>\n<p>Gledao sam fotografije. Na njima moje prijatelje i jo\u0161 tisu\u0107e meni nepoznatih ljudi kako prosvjeduju hodaju\u0107i beogradskim ulicama i ne tra\u017ee promjenu. Tra\u017ee da se neke stvari promisle, da neke stvari ostanu iste, da razmislimo prije nego krenemo mijenjati nali\u010dja na\u0161ih gradova kako bismo udovoljili investitorima i njihovoj ideji progresa. <\/p>\n<p>Vidio sam u tim ljudima budu\u0107u emigraciju. \u010cak i da ostanu u gradu u kojem \u017eive on vi\u0161e ne\u0107e biti nimalo nalik maj\u010dinom krilu. Ni\u010deg utje\u0161nog, toplog i poznatog u njemu ne\u0107e biti. Samo progres koji \u017eeli ukinuti na\u0161e pravo na intimnu memoriju, na\u0161e pravo na komadi\u0107 utjehe. \u017divjet \u0107emo tako u nasilnom progresu gdje je svaka na\u0161a uspomena privatizirana, gdje nam ulice ne\u0107e pri\u010dati nikakve pri\u010de i poznati mirisi ne\u0107e dopirati iz zgrada kako bi nam rekli da smo doma, da tu pripadamo. <\/p>\n<p>Netko nam doslovno otima na\u0161e vlastite \u017eivote, privatizira ih i stavlja u slu\u017ebu progresa u kojem \u0107emo bivati pla\u0107eni taman toliko da ne umremo kako bismo i sutra ponovno mogli do\u0107i na radno mjesto u nekom nama nepoznatom gradu. Nepoznatom iako nosi isto ime i iako njegovo bilo \u010dine iste rijeke ili more. <\/p>\n<p>Ne davimo Beograd<br \/>\nNisam tu\u017ean jer se stvari mijenjaju. Tu\u017ean sam \u0161to se promjene doga\u0111aju nasilno. (FOTO: Facebook)<\/p>\n<p>Nisam tu\u017ean jer se stvari mijenjaju. Tu\u017ean sam \u0161to se promjene doga\u0111aju nasilno. Tu\u017ean sam jer su nepromi\u0161ljene, jer njima upravlja jedino tok novca, poku\u0161aj da se taj isti novac obrne, okrene, umno\u017ei ili opere. Tako bivamo pokoreni. Zato mi i kolone prosvjednika djeluju kao one tu\u017ene kolone ljudi koji bje\u017ee iz zemalja koje guta plamen, zemalja koje vi\u0161e ne\u0107e postojati unato\u010d imenu, usprkos zemljopisnim \u010dinjenicama. Svaka kolona je izbjegli\u010dka, kolona izmje\u0161tenih ljudi, otkinutih od prava da sa\u010duvaju uspomene i budu povezani s vlastitom pro\u0161lo\u0161\u0107u i da svoje snove ponesu u budu\u0107nost. <\/p>\n<p>Prije par godina neki potpuno sumanuti ljudi koje sam nekada poznavao i priznavao kao vlastite susjede do\u0161li su na ideju da asfaltiraju sokak u kojem \u017eivim ve\u0107im dijelom svog lutala\u010dkog \u017eivota. Smeta im \u0161to kroz njega ne mogu pro\u0107i automobilima. Smeta im komad ti\u0161ine u centru grada. Ti\u0161ine starije od njih. Ti\u0161ine koja je rijetka stvar koja meni samom govori da je Mostar jo\u0161 uvijek na istom mjestu na kojem je bio i prije nego je nekoliko godina na\u0161ih \u017eivota progutalo ratno nasilje. Tko zna i mo\u017ee osjetiti tu ti\u0161inu ona \u0107e mu \u0161aputati toliko pri\u010da da bi mogle ispuniti sve knjige ikada napisane na ovom svijetu. A, pazite, to su pri\u010de samo jednog jedinog pa i vrlo malenog sokaka u jednom malom gradu neke nebitne zemlje. <\/p>\n<p>Nakon ratnog neko je drugo i druga\u010dije nasilje krenulo mijenjati grad po vlastitim mjerilima. Krenula je privatizacija ono malo uspomena koje su uspjele pre\u017eivjeti rat. Krenuo je progres ispra\u017enjen od ideja, progres brojeva koji se vrte po zaslonima kompjutora i prebacuju s jednog ra\u010duna na drugi. <\/p>\n<p>Ja valjda moram postati svjestan da \u017eivim u njihovom svijetu, u njihovom, ali doslovno njihovom, gradu i da nemam prava na uspomene, da budu\u0107nost nema prava na pri\u010de koje nam pri\u010daju granitne kocke iz mog sokaka i jedna suha \u010desma s koje su nene nekada davno nosile vodu ku\u0107ama. <\/p>\n<p>Nisam ja po\u010deo lutati iz kaprica. Po\u010deo sam lutati kad sam shvatio da sam izbjeglica, da sam emigrant koji se ne mo\u017ee uklopiti u vrijeme i koji nema doma. Ali mladost i ne tra\u017ei da ima dom. A sada ga ve\u0107 \u017eelim. Treba mi poznato, utje\u0161no mjesto. Mjesto ispunjeno mojim i tu\u0111im uspomenama koje \u0107emo naseliti smijehom i tugama. Treba mi grad kojeg \u0107u prepoznati kao prijatelja, a ne grad koji me pozdravlja kao policajac koji \u017eeli vidjeti moje osobne isprave. Da nema tih isprava katkad mi se \u010dini da ne bih znao tko sam i gdje \u017eivim. <\/p>\n<p>Nekada nasmijani ljudi u \u010dijim je mislima stanovala budu\u0107nost pretvorili su se u divlja bi\u0107a zahvaljuju\u0107i progresu o kojem govorim, progresu u kojem ideja budu\u0107nosti ne postoji, progresu u kojem koncepti utjehe i humanosti ne postoje. Mi trebamo na\u0161e gradove kao \u0161to trebamo prave iskrene prijatelje. Jedino tako na trenutke mo\u017eemo umaknuti samo\u0107i u kojoj crkavamo. A sami smo jer smo prognani iz na\u0161ih gradova, jer su na\u0161i \u017eivoti postali interes nekog investitora. Od nas se \u017eeli napraviti ljude koji ni\u0161ta ne \u017eele niti znaju sa\u010duvati. Mi ne smijemo \u017eivjeti u toplom okru\u017eenju jer se ne smijemo voljeti, a ne smijemo se voljeti jer voljeni i puni ljubavi postajemo neupotrebljivi za bilo kakav vid nasilja.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.lupiga.com\/kolumne\/paranoja-marka-tomasa-u-vama-vidim-buducu-emigraciju\" target=\"_blank\">Lupiga.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nekada nasmijani ljudi u \u010dijim je mislima stanovala budu\u0107nost pretvorili su se u divlja bi\u0107a zahvaljuju\u0107i progresu o kojem govorim<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":196794,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-209879","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209879","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=209879"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209879\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/196794"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=209879"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=209879"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=209879"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}