{"id":209596,"date":"2016-07-18T07:00:36","date_gmt":"2016-07-18T05:00:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=209596"},"modified":"2016-07-17T23:05:45","modified_gmt":"2016-07-17T21:05:45","slug":"grandiozna-stetocina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/07\/18\/grandiozna-stetocina\/","title":{"rendered":"Grandiozna \u0161teto\u010dina"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tena Erceg<\/strong><\/p>\n

Chilcotova istraga je dokumentirala prvu britansku okupaciju jedne suverene dr\u017eave nakon Drugog svjetskog rata: Tony Blair se slu\u017eio pritiscima i manipulacijama te rukovodio osobnim ambicijama i subjektivnim dojmovima, umjesto procjenama UN-a i vlastitih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, kako bi \u0161to prije uletio u rat u Iraku, a onda i \u0161to prije iz njega pobjegao<\/p>\n

\"toni<\/a>U svojim memoarima objavljenima 1. rujna 2010. godine Tony Blair napisao je da \u0107e vojna intervencija u Iraku promijeniti ne samo sudbinu ira\u010dkog re\u017eima i ira\u010dkog naroda, ve\u0107 i \u2018odrediti na\u010din na koji \u0107e Velika Britanija i svijet pristupiti glavnoj sigurnosnoj prijetnji u 21. stolje\u0107u\u2019. Odredit \u0107e i \u2018razvoj Ujedinjenih naroda, odnose Evrope i Sjedinjenih Dr\u017eava i unutar Evropske unije, i na\u010din na koji se SAD odnosi prema ostatku svijeta. Ona stoga ne mo\u017ee biti va\u017enija. Odredit \u0107e smjer me\u0111unarodne politike cijeloj sljede\u0107oj generaciji\u2019, napisao je biv\u0161i britanski premijer.<\/p>\n

Ova grandiozna vizija, u kojoj Blair sebi implicitno daje jednu od vode\u0107ih uloga, ujedno je i jedina njegova procjena povezana s ratom u Iraku koja bi se mogla smatrati to\u010dnom, ali na sasvim suprotan na\u010din od onoga koji je on pri\u017eeljkivao. Jer kako je pokazao 6. srpnja objavljen Izvje\u0161taj o ira\u010dkoj istrazi, koju je sa suradnicima proveo kralji\u010din savjetnik Sir John Chilcot, sve ostalo bilo je potpuno proma\u0161eno.<\/p>\n

U vjerojatno najopse\u017enijoj istrazi \u010diji je predmet bila vlastita agresorska vlada, u 12 tomova na 6000 stranica detaljno je rekonstruirana svaka faza rata iz britanske perspektive. U nju je ulo\u017eeno devet milijuna funti i sedam godina vremena, sve kako bi se dokumentirala \u2018prva britanska okupacija jedne suverene dr\u017eave nakon Drugog svjetskog rata\u2019. Tony Blair nesumnjivo je glavni lik te istrage; ne britanske vojne, obavje\u0161tajne i ine slu\u017ebe, ne njezini stru\u010dnjaci, ministri i parlamentarni zastupnici, ve\u0107 privatna osoba koja se u svojim odlukama gotovo isklju\u010divo rukovodila osobnim ambicijama, subjektivnim procjenama, neutemeljenim instinktima i iz vlastitih dojmova izvu\u010denim zaklju\u010dcima.<\/p>\n

U prvom dijelu istrage daje se uvid u na\u010dine kako se u uskim, zatvorenim politi\u010dkim krugovima Amerike i Velike Britanije kovao rat i gradila propaganda za njegovo pokretanje. Prije teroristi\u010dkih napada 11. rujna zapadne zemlje vodile su prema Iraku \u2018politiku zadr\u017eavanja\u2019, sumnji\u010dave zbog \u010dinjenice da je Sadam Husein 1998. iz zemlje izbacio UN-ove inspektore za oru\u017eje, ali daleko od toga da bi ga smatrale goru\u0107om prijetnjom me\u0111unarodnom miru i sigurnosti. No nakon 11. rujna ameri\u010dki predsjednik George W. Bush postao je opsjednut smjenom ira\u010dkog re\u017eima, neutemeljeno ga povezuju\u0107i s Al-Kaidom, a nedugo zatim Tony Blair izjavio je da \u0107e Velika Britanija \u2018stajati rame uz rame s Amerikom u borbi protiv me\u0111unarodnog terorizma\u2019.<\/p>\n

No ve\u0107 u studenome iste godine britanski Zdru\u017eeni obavje\u0161tajni odbor (JIC) objavio je prvu u nizu procjena ira\u010dke prijetnje. JIC je zaklju\u010dio da Irak nije igrao nikakvu ulogu u napadu 11. rujna, da je suradnja ira\u010dkog re\u017eima s Al-Kaidom \u2018malo vjerojatna\u2019, da nema dokaza da je Osama bin Laden ikada boravio u Iraku niti da je ira\u010dko oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje ikada dospjelo u ruke teroristi\u010dkih skupina, te da Irak nema vojnih kapaciteta da provede napade kemijskim, biolo\u0161kim ili nuklearnim oru\u017ejem.<\/p>\n

U trenutku kada je procjena JIC-a do\u0161la do Blaira, George W. Bush sa svojim je generalima ve\u0107 razmatrao kopnenu invaziju, a u svojem obra\u0107anju naciji u sije\u010dnju 2002. godine prvi je put izgovorio \u010duvenu frazu o Iraku, Iranu i Sjevernoj Koreji kao \u2018osovini zla\u2019. Bush je tada naglasak stavio upravo na Irak, iako su britanske obavje\u0161tajne slu\u017ebe istovremeno procijenile da su Iran, Sjeverna Koreja i Libija zemlje ve\u0107eg rizika za \u0161irenje nuklearnog oru\u017eja.<\/p>\n

Krajem rujna 2002. britanska vlada objavila je takozvani Dosje o Iraku, dokument koji je \u2018bio dizajniran tako da izgradi argumentaciju i osigura parlamentarnu i javnu podr\u0161ku za vladinu politiku prema kojoj je hitno potrebno djelovati kako bi se osiguralo razoru\u017eavanje Iraka\u2019. Reagiraju\u0107i na Dosje, Blair je tada rekao, suprotno procjeni JIC-a, da Sadam Husein \u2018bez imalo sumnje jo\u0161 uvijek poku\u0161ava razviti kemijsko, biolo\u0161ko i nuklearno oru\u017eje\u2019 koje \u0107e \u2018sasvim sigurno i upotrijebiti\u2019. Nekoliko dana prije objave Dosjea vlada Iraka obavijestila je Ujedinjene narode da je spremna ponovno u zemlju pripustiti UN-ove inspektore. Bush i Blair tu su maslinovu gran\u010dicu odbacili, ustvrdiv\u0161i da oni Sadamu Huseinu ni\u0161ta ne vjeruju jer on uvijek la\u017ee. No budu\u0107i da je ve\u0107ina \u010dlanica Vije\u0107a Sigurnosti UN-a inzistirala da se Sadamu pru\u017ei jo\u0161 jedna \u0161ansa, u studenome 2002. donesena je rezolucija 1441 u kojoj je ta ponuda formalizirana.<\/p>\n

Iako rezolucija, po mi\u0161ljenju Chilcotove komisije, ali i pravnih stru\u010dnjaka s kojima se Blair konzultirao, nije dozvoljavala automatsku primjenu sile u slu\u010daju nepodvrgavanja njezinim zahtjevima, britanski premijer silom je nastojao ugurati u nju takvu interpretaciju. Po\u010detkom 2003. sukobio se sa svojim ministrom vanjskih poslova Jackom Strawom, koji je inzistirao da se razoru\u017eanje poku\u0161a ishoditi diplomatskim putem, a tada\u0161nji glavni dr\u017eavni odvjetnik, lord Peter Goldsmith, rekao mu je da rezolucija eksplicitno ne autorizira upotrebu vojne sile. Sredinom velja\u010de \u0161ef UN-ove Komisije za nadzor, verifikaciju i inspekciju (UNMOVIC) Hans Blix u svome izvje\u0161taju Vije\u0107u sigurnosti napisao je da u Iraku nije prona\u0111eno oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje, dodav\u0161i da je potpuna suradnja \u2018nebulozan koncept\u2019, te da i njema\u010dke i francuske tajne slu\u017ebe tako\u0111er smatraju da Sadam Husein ne posjeduje nuklearno naoru\u017eanje.<\/p>\n

Goldsmith je \u0161est dana prije po\u010detka intervencije 20. o\u017eujka 2003. jo\u0161 uvijek inzistirao da vlada pribavi \u010dvrste dokaze pomo\u0107u kojih bi se akcija mogla argumentirati, nagla\u0161avaju\u0107i pritom va\u017enost zaklju\u010daka UNMOVIC-a i IAEA-e. Blair je za to vrijeme konstantno vr\u0161io pritisak na Goldsmitha da se nedvosmisleno izjasni oko ovlasti sadr\u017eanih u rezoluciji, pa je ovaj na koncu popustio, zaklju\u010div\u0161i tri dana prije po\u010detka invazije da je upotreba sile u skladu sa zakonom.<\/p>\n

U svom izvje\u0161taju Chilcot i suradnici napisali su da su \u2018u okolnostima kada u Vije\u0107u sigurnosti nije bilo konsenzusa akcije Velike Britanije podrivale autoritet UN-a\u2019 i da Goldsmithov dokument \u2018nije objasnio koja je zakonska osnova za zaklju\u010dak da je Irak propustio zadnju priliku da se razoru\u017ea\u2019. Napisali su i da \u2018diplomatske opcije nisu bile iscrpljene, pa stoga vojna akcija nije bila zadnja mogu\u0107nost\u2019, a posebno su analizirali i manipulacije kojima su se Blair i njegovi najbli\u017ei suradnici slu\u017eili kako bi od ministara i parlamentarnih zastupnika dobili podr\u0161ku za ulazak u rat.<\/p>\n

U izvje\u0161taju je tako dokumentirano kako je Blair uo\u010di invazije o\u010dajni\u010dki poku\u0161avao sklepati podr\u0161ku devet (od 15) \u010dlanica Vije\u0107a sigurnosti, kako bi \u2018\u010dak i ako Francuska i Rusija ulo\u017ee veto, imao \u0161ansu progurati odluku o intervenciji u donjem domu parlamenta\u2019. Uskoro je postalo jasno da VS ne\u0107e odobriti vojnu intervenciju, no Blair je 18. o\u017eujka, dva dana prije po\u010detka zra\u010dnih udara, pred parlamentarne zastupnike iznio svoje fabricirano obrazlo\u017eenje, koje su oni podr\u017eali sa 412 glasova za i 149 protiv.<\/p>\n

U Izvje\u0161taju je na nekoliko mjesta napisano kako Blair o svojim planovima nije obavje\u0161tavao sve ministre, naprotiv, precizno je i na kapaljku dozirao informacije koje je s njima dijelio. Primjerice, poruka koju je u srpnju 2002. poslao Bushu, a u kojoj pi\u0161e \u2018bit \u0107u uz tebe, \u0161to god bilo\u2019, nosila je oznaku \u2018privatno\u2019, a tek ju je naknadno vidio samo ministar Jack Straw. Predsjednik donjeg doma parlamenta Robin Cook u pismu u kojemu obrazla\u017ee svoju ostavku 17. o\u017eujka napisao je da u tom trenutku \u2018nitko nije bio uvjeren da je vojna akcija potrebna, niti da Irak ima nuklearno oru\u017eje\u2019. \u2018Irak vjerojatno ima kemijsko i biolo\u0161ko oru\u017eje\u2019, napisao je Cook, \u2018ali on ga ima od 1980-ih, kada su ameri\u010dke kompanije Sadamu Huseinu prodavale agense antraksa, a britanska vlada verificirala njegove tvornice kemijskog oru\u017eja. Za\u0161to je ba\u0161 sada hitno poduzeti akciju da se razoru\u017eaju kapaciteti koji postoje 20 godina i koje smo mi pomogli stvoriti? Za\u0161to treba pribje\u0107i ratu ba\u0161 ovaj tjedan, kada su Sadamove ambicije da kompletira svom program oru\u017eja blokirane prisustvom inspektora UN-a?\u2019<\/p>\n

Chilcot je u svome izvje\u0161taju zaklju\u010dio da je Blair brojne podatke zatajio i od kabineta i od parlamenta, ali i da \u2018nijedan ministar nije tra\u017eio dodatno obja\u0161njenje\u2019. Njegova \u2018tendencija da u javnim istupima spominje oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje bez da ga specificira stvarala je dojam da Irak predstavlja ve\u0107u prijetnju nego \u0161to je navedeno u procjeni JIC-a\u2019, a \u2018njegova svjesna selekcija formulacija ukazuje na razliku izme\u0111u njegovih uvjerenja i fakti\u010dkih zaklju\u010daka JIC-a\u2019. U o\u017eujku 2005. godine Komisija za obavje\u0161tajne kapacitete SAD-a priznala je da su tajne slu\u017ebe \u2018bile u krivu oko gotovo svih predratnih procjena o ira\u010dkom oru\u017eju za masovno uni\u0161tenje\u2019, ali Tony Blair nije u\u010dinio \u010dak ni to, ve\u0107 je nastavio tvrditi da \u2018osnova za akciju mo\u017eda i nije bila onakva kako se mislilo, ali je intervencija svejedno bila opravdana\u2019.<\/p>\n

Chilcotov izvje\u0161taj bavi se i razdobljem nakon intervencije, koje je podjednako obilje\u017eeno krivim procjenama s fatalnim posljedicama, samo \u0161to je Blairov cilj u prethodnoj fazi bio \u0161to prije u\u0107i u rat, a u kasnijoj \u0161to prije iz njega pobje\u0107i. Istraga je zaklju\u010dila da Velika Britanija \u2018ni u jednoj fazi nije razvila plan za razdoblje nakon intervencije\u2019 niti su ra\u0111ene sistematske procjene i analize rizika, iako je Blair jo\u0161 prije po\u010detka intervencije bio obavije\u0161ten da \u0107e \u2018postkonfliktna faza biti strate\u0161ki odlu\u010duju\u0107a\u2019, da \u0107e sigurnost biti ugro\u017eena i da postoji mogu\u0107nost gra\u0111anskog rata.<\/p>\n

Kada su po\u010deli sukobi u Basri, gradu pod britanskom upravom, JIC je Blaira upozorio da lokalno stanovni\u0161tvo o\u010dekuje inicijativu britanske vojske i da bi \u2018zamjeranje moglo prerasti u nasilje\u2019. No on je ostao pri namjeri da se vojska \u0161to skorije povu\u010de iz zemlje, i tada i nakon \u0161to su na vidjelo iza\u0161le informacije o masovnoj torturi u ameri\u010dkom zatvoru Abu Graib.<\/p>\n

Situacija u Iraku u me\u0111uvremenu je eskalirala u punokrvni gra\u0111anski rat iz kojeg se izrodila teroristi\u010dka skupina Islamska dr\u017eava, no u svojem 47-minutnom obra\u0107anju nakon objave Istrage Tony Blair je ostao pri tome da je njegova odluka bila ispravna. \u0160tovi\u0161e, obavje\u0161tajne slu\u017ebe optu\u017eio je da su mu dostavljale krive podatke, \u0161to nije to\u010dno, kao ni tvrdnja da je Istraga utvrdila da s njegove strane nije bilo nikakvih la\u017ei, manipulacija ni skrivanja. Suprotno Istrazi, rekao je da je rezolucija 1441 davala ovlasti za intervenciju i da je sve informacije dijelio sa svima, uklju\u010duju\u0107i i opoziciju. Svoj cini\u010dni pledoaje, obilno za\u010dinjen frazama o \u2018\u017ealjenju\u2019 i \u2018prihva\u0107anju odgovornosti\u2019, zavr\u0161io je zaklju\u010dkom da \u0107e on o Iraku \u2018razmi\u0161ljati svakoga dana do svoje smrti\u2019 i da je taj rat ujedno razlog \u2018zbog kojeg toliko puno svoga vremena posve\u0107uje miru na Bliskom istoku\u2019.
\nPortalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U trenutku kada je procjena JIC-a do\u0161la do Blaira, George W. Bush sa svojim je generalima ve\u0107 razmatrao kopnenu invaziju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":209597,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-209596","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209596","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=209596"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209596\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/209597"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=209596"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=209596"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=209596"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}