{"id":209288,"date":"2016-07-14T07:00:48","date_gmt":"2016-07-14T05:00:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=209288"},"modified":"2016-07-13T22:27:09","modified_gmt":"2016-07-13T20:27:09","slug":"rastanak-s-mitom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/07\/14\/rastanak-s-mitom\/","title":{"rendered":"Rastanak s mitom"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/ivan_colovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/ivan_colovic-300x220.jpg\" alt=\"ivan_colovic\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-209289\" \/><\/a><strong>Za va\u0161u najnoviju knjigu \u201eSmrt na Kosovu polju. Istorija kosovskog mita\u201c mogao je, \u010dini mi se, biti prikladan i naslov va\u0161e prethodne knjige \u2013 \u201eRastanak s identitetom\u201c. \u010cak, umesto \u201erastanka\u201c, tu bi mogla dobro stajati i re\u010d \u201eobra\u010dun\u201c.<\/strong><\/p>\n<p>Kao \u0161to sam napisao u predgovoru, moja motivacija da se zainteresujem za kosovski mit i uop\u0161te za politi\u010dku mitologiju bila je li\u010dna, egzistencijalna. Reagovao sam na teror ratoborne, krvo\u017eedne verzije ovog mita koja se pojavila krajem osamdesetih godina pro\u0161log veka. Sla\u017eem se da se taj teror mo\u017ee nazvati i terorom identiteta i \u2013 dodao bih \u2013 terorom kulture i da je ova knjiga o kosovskom mitu nastavak i dopuna mojih prethodnih knjiga o nacionalisti\u010dkim mitovima o identitetu i kulturi. Sla\u017eem se tako\u0111e s va\u0161im mi\u0161ljenjem da se ovde zapravo radi o obra\u010dunu, pod uslovom da termin obra\u010dun shvatimo ra\u010dunovostveno, kao obra\u010dun tro\u0161kova, a ne fajterski, kao uzvra\u0107anje udarca. Jer ovde sam se trudio da popi\u0161em i napravim saldo razlil\u010ditih politi\u010dkih upotreba se\u0107anja na Kosovsku bitku od 14. do 21. veka. Moj izve\u0161taj pokazuje da je to se\u0107anje, da je kosovski mit, na najgori, na najkrvaviji na\u010din upotrebljen u na\u0161e vreme, u ratu u Bosni, a zatim u ratu na Kosovu. Tada je u ime Kosova napravljena neprocenjiva \u0161teta, bojim se, nenadoknadiv gubitak me\u0111unarodnog ugleda i samopo\u0161tovanja koje je Srbija stekla i uspela da sa\u010duva od po\u010detka XIX veka do danas. Posle toga, vrednost kosovskog mita na politi\u010dkom tr\u017ei\u0161tu je opala, ali ipak nije istekla. \u0110in\u0111i\u0107 je poku\u0161ao da nas oslobodi ne samo Milo\u0161evi\u0107a nego i takozvane \u201cnebeske Srbije\u201d, ali, kao \u0161to znamo, u tome nije uspeo. Nebeska Srbija mu je, kako je ta\u010dno rekao Atanasije Jevti\u0107, do\u0161la glave.<\/p>\n<p><strong>Po\u0161to se knjiga pro\u010dita, utisak je da ste ulo\u017eili veliki trud da ni\u0161ta bitno ne izostavite. Kako ste prikupljali gra\u0111u i po kom kriterijumu ste onda pravili selekciju i odvajali bitno od nebitnog?<\/strong><\/p>\n<p>Moje traganje za izvorima i literaturom o ovoj temi i\u0161lo je raznim putevima, bez nekog jasnog plana. Morao sam da se pomirim sa \u010dinjenicom da ne postoje kriti\u010dka izdanja ve\u0107ine tekstova o Kosovskoj bici, po\u010dev od srednjovekovnih spisa pa do tekstova iz XIX i XX veka. Primetio sam da se poznati izvori danas uglavnom ne \u010ditaju, nego se bez provere prenose mi\u0161ljenja o njima nastala u XIX veku i u prvim decenijama XX veka. Dakle, tu je moj posao bio da pro\u010ditam tekst i da se svojim o\u010dima uverim \u0161ta tu zaista pi\u0161e. S druge strane, nailazio sam na va\u017ene, ali zanemarene izvore pri\u010da o Kosovu, kao \u0161to su putopisi po Kosovu Milo\u0161a S. Milojevi\u0107a, i u tom slu\u010daju sam se trudio da na njih skrenem pa\u017enju. Za pa\u017eljivo \u010ditanje i upore\u0111ivanje dva izdanja drame Matije Bana \u201cCar Lazar\u201d, od kojih je prvo objavljeno 1858. a drugo 1866. godine, nagra\u0111en sam otkri\u0107em da je ovaj autor u prvom izdanju dao Lazaru da hvali \u201csnagu vlastele\u201d, a u drugom je to zamenio pohvalom \u201csnage naroda\u201d. To je bio izvanredno re\u010dit primer kako je naracija o Kosovu sredinom XIX veka bila nacionalizovana, kako je narod posto glavni junak kosovskog mita.<\/p>\n<p><strong>Knjiga se prakti\u010dno deli na dva dela, iako ima celoviti oblik hronolo\u0161kog izlaganja gra\u0111e, to jest svojevrsne istorije ideja u vezi sa istorijskom bitkom na Kosovu polju i njenim docnijim mitskim preradama. U prvom delu obja\u0161njavate kako se pri\u010da o sukobu granala i popunjavala fikcionalnim likovima i doga\u0111ajima, a u drugom prikazujete njenu politi\u010dku (zlo)upotrebu od 19. veka do danas i tako dajete istoriju upotrebe mita.<\/strong><\/p>\n<p>U antropologij je rasprostaranjeno mi\u0161ljenje \u2013 koje je, pored drugih, zastupao i Malinovski \u2013 da svaki mit ima politi\u010dku funkciju, da je on neka vrsta politi\u010dke povelje. Imaju\u0107i to u vidu, ja sam odlu\u010dio da uspostavim distinkciju izme\u0111u kosovske tradicije, kao skupa folklornih, knji\u017eevnih, crkvenih i drugih dokumenata u kojima je sa\u010duvano se\u0107anje na Kosovsku bitku, i kosovoskog mita, kao mitopoliti\u010dke obrade te tradicije u XIX veku, kad je kosovska tradicija pretvorena u svetu pri\u010du o naciji, njenoj borbi, smrti i uskrsnu\u0107u. Ali kako je i pre toga, pre pojave nacionalizma, naracija o Kosovu imala politi\u010dke i ideolo\u0161ke funkcije, ja sam tu naraciju svrstao u predistoriju kosovskog mita.<\/p>\n<p><strong>Oblike tog mita i njihove razli\u010dite politi\u010dke upotrebe pratite kroz smenu istorijskih epoha i pokazujete kako je simboli\u010dna vrednost koja je mitu pripisana bila razlog za njegove razne prakti\u010dne prerade i upotrebe. Da li je samo ime mita dovoljno da i u posve protivre\u010dnim njegovim oblicima i upotrebama tvrdimo da se radi o jednom istom \u2013 kosovskom mitu?<\/strong><\/p>\n<p>Da, kosovski mit \u2013 a reklo bi se i svaki drugi mit \u2013 ne odre\u0111uje njegova sadr\u017eina. On mo\u017ee, kao \u0161to ste primetili, da prenosi vrlo razli\u010dite, \u010dak i me\u0111usobno suprotne poruke. Ta njegova prilagodljivost, ta \u0161iroka upotrebljivost je glavni razlog \u0161to je kosovski mit opstao tako dugo, bar dva veka. Ono \u0161to ga odre\u0111uje je njegov status u dru\u0161tvu, odnosno status neporecive, istinite, neupitne, u stvari svete pri\u010de. Pripoveda\u010di mita trude se da stave do znanja da je njihova pri\u010da od te svete vrste, koja ne tra\u017ei razumno sagla\u0161avanje nego verni\u010dko priklanjanje i strahopo\u0161tovanje.<\/p>\n<p>Kad je re\u010d o terminu kosovski mit, interesantno je da se on, zajedno sa terminom nacionalni mit, u Srbiji najpre ustalio \u2013 ako ne i prvi put pojavio \u2013 me\u0111u pristalicama fa\u0161izma i nacizma, u drugoj polovini 1930-ih. Oni su propovedali da je kosovski mit pandan germanskom mitu i da se od njega mo\u017ee na\u010diniti srpski nacional-socijalisti\u010dki mit pandan nacisti\u010dkom mitu o kome je pisao Alfred Rozenberg.<\/p>\n<p><strong>Tri istorijska perioda koji su sledili jedan za drugim \u2013 me\u0111uratna kraljevina Jugoslavija; 2. svetski rat; posleratna, socijalisti\u010dka Jugoslavija \u2013 pokazuju da su okviri kosovskog mita tako rastegljivi da u njih mo\u017ee gotovo sve da stane \u2013 od jugoslovenstva, izdaje i saradnje sa okupatorom, do slobodarskih i emancipatorskih klasnih narativa.<\/strong><\/p>\n<p>Opet \u0107u se pozvati na antropologe i njima dodati druge istra\u017eiva\u010de mitova i simbola, koji nas u\u010de da nema dru\u0161tva, da nema politi\u010dkog sistema koji nisu manje ili vi\u0161e oslonjeni na imaginarno, na simboli\u010dno. Posao politi\u010dara je da se izme\u0111u ostalog, a ponekad i pre svega bave onim \u0161to se zove politika simbola. I ja sam istra\u017euju\u0107i spsko dru\u0161tvo i politiku u vreme Milo\u0161evi\u0107a primetio da tu va\u017enu ulogu imaju simboli, pa se zato jedna moja knjiga o tom vremenu zove \u201cPolitika simbola\u201d. Dakle, po svemu sude\u0107i, mitovi su sastavni deo, konstitutivni deo politi\u010dkog \u017eivota. Ali, u ve\u0107ini slu\u010dajeva promena re\u017eima ne donosi nove mitove, nego se stvaraju nove verzije postoje\u0107ih, ve\u0107 uvedenih i rasprostranjenih mitskih pri\u010da. Takva mitska pri\u010da je i kosovski mit. Re\u017eimi koje pominjete \u2013 jugoslovenska kraljevina, Nedi\u0107eva kolaboracionisti\u010dka \u201cvlada spasa\u201d, komunisti\u010dka Jugoslavija \u2013 trudili su se da izgrade svoju verziju publici poznatog mita o kosovskim junacima. \u010cak je i revolucionarna, komunisti\u010dka vlast \u2013 iako je stvorila sopstvenu mitologiju, sopstvenu civilnu religiju, poznatu pod imenom Bratstvo jedinstvo \u2013 ponudila svoju politi\u010dki korektnu verziju kosovskog mita. Ve\u0107 1953. godine komunisti su podigli spomenik kosovskim junacima na Gazimestanu.<\/p>\n<p><strong>Kada na jednom mestu, u neobi\u010dno velikoj fusnoti, citirate iz \u201eFilozofije palanke\u201c Radomira Konstantinovi\u0107a, i pozivate se na njegovu ocenu \u201eizdajni\u010dke\u201c upotrebe kosovskog mita u 2. svetskom ratu, to se \u010dita i kao reakcija na novi talas osporavanja Konstantinovi\u0107a. Vi progovarate iz pozicije utemeljene u jednoj konkretnoj antinacionalisti\u010dkoj i antiratnoj doma\u0107oj tradiciji. Ali, vrednost te tradicije odlu\u010dili ste da poka\u017eete na predmetu koji se obi\u010dno vidi kao ekskluzivno nacionalisti\u010dki \u2013 na kosovskom mitu.<\/strong><\/p>\n<p>Poslednjih decenija u Srbiji prednja\u010de revitalizatori, uzgajiva\u010di, kultivatori kosovskog mita i relativno je malo onih koji nude njegovu kriti\u010dku analizu. Desilo se, eto, da ja koji sebe ubrajam me\u0111u ove druge napi\u0161em prvu istoriju kosovskog mita, dok se njegovi uzgajiva\u010di nisu potrudili da ponude svoju verziju njegove istorije. Ali, to je razumljivo, jer sama ideja da se ovaj mit stavi u istorijsku perspektivu i da se tako uka\u017eu njegova razli\u010dita, protivre\u010dna lica nije posao koji interesuje nacionaliste. Oni su zainteresovani, kako sami ka\u017eu, za kosovsku vertikalu, ali ne za istorijsku horizontalu, za ve\u010dnost a ne za istoriju.<\/p>\n<p><strong>Ako va\u0161u knjigu pro\u010ditamo kao istorijsku pri\u010du, onda je to pri\u010da koja nema sre\u0107an kraj. Pokazujete kako je zloupotreba mita o \u010dasti, juna\u0161tvu i slobodarskom duhu zavr\u0161ila u razaranju i zlo\u010dinu postjugoslovenskih ratova, konkretno u Srebrenici. Mit koji je u nekim vremenima imao i emancipatorske potencijale tu se pokazao kao puka krinka za kriminal. Da li je bilo nu\u017eno da se istorija zloupotrebe kosovskog mita zavr\u0161i sa gnusnim zlo\u010dinima?<\/strong><\/p>\n<p>Da, kosovski mit je bio i u slu\u017ebi progresivnih, pravednih, legitimnih politika vo\u0111a srpskog i nekih drugih balkanskih naroda. Ali, kad je re\u010d o emancipaciji, tu se javlja problem, jer mitovi, pa tako i kosovski mit, nisu sistemi komunikacije koji dozvoljavaju slobodu. Oni mogu da slu\u017ee i za to da se ljudi mobili\u0161u i za prihvatljive ili bar legitimne ciljeve, na primer za oslobodila\u010dki rat. Ali mitovi su iracionalan aspekt mobilizacije, u njima nema slobode izbora, u njima nema li\u010dnog izbora.<\/p>\n<p>To posebno va\u017ei za mitove o naciji, kakav je kosovski mit. U kultnim spisima o knezu Lazaru, govori se o njegovom li\u010dnom opredeljenju za carstvo nebesko. Ali ono je u vreme nacionalizma preina\u010deno u kolektivno i nacionalno opredeljenje, u opredeljenje za smrt i ve\u010dnost u ime celog srpskog naroda, kako je govorio Nikolaj Velimirovi\u0107. Sli\u010dno se desilo sa tradicijom o Milo\u0161u Obili\u0107u. U starijim dokumentima o Milo\u0161u, njegovo juna\u0161tvo je njegov li\u010dni hibris, koji \u010dak ima problemati\u010dnu vrednost za kolektiv, jer je time \u0161to je bez pitanja i Lazarevog odobrenja oti\u0161ao da ubije Murata izazvao Turke da po\u010dnu bitku pre nego \u0161to su Lazar i njegovi borci bili za bitku spremni. Me\u0111utim, i MIlo\u0161evo juna\u0161tvo je postalo kolektivno delo srpskog naroda, \u010demu je najvi\u0161e doprineo Njego\u0161.<\/p>\n<p>Kad je re\u010d o kori\u0161\u0107enju kosovskog mita za pravdanje najte\u017eih zlo\u010dina, kao \u0161to je zlo\u010din genocida u Srebrenici, mislim da takva uloga ovom mitu nije strana, ali da se on ne svodi na nju, da on mo\u017ee da poslu\u017ei, kao \u0161to pokazuju primeri koje navodim u ovoj knjizi, za legitimisanje mnogo umerenije politike, politike koja pokazuje mi\u0161i\u0107e, ali se uzdr\u017eava od no\u017ea. Ja sam, me\u0111utim, jedan od onih koji misle da je mogu\u0107na i potrebna politika koja se manje zasniva na mi\u0161i\u0107ima, a vi\u0161e na onome \u0161to imamo u glavi. Dobro, i na onome \u0161to imamo u srcu. Ali pri tom ne mislim na Kosovo, nego na ljudsku samilost i saose\u0107anje sa \u017ertvama, sa \u017ertvama na\u0161ih mitova, sa \u017ertvama kosovskog mita pre svega.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/rastanak-s-mitom\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Razgovor Dejana Ili\u0107a sa Ivanom \u010colovi\u0107em o njegovoj novoj knjizi \u201eSmrt na Kosovu polju. Istorija kosovskog mita\u201c, Biblioteka XX vek, 2016.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-209288","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209288","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=209288"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209288\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=209288"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=209288"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=209288"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}