{"id":208964,"date":"2016-07-10T08:43:05","date_gmt":"2016-07-10T06:43:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=208964"},"modified":"2016-07-10T12:55:44","modified_gmt":"2016-07-10T10:55:44","slug":"hoce-li-evropa-umrijeti-u-austriji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/07\/10\/hoce-li-evropa-umrijeti-u-austriji\/","title":{"rendered":"Ho\u0107e li Evropa umrijeti u Austriji?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Tomislav<\/a>Ujedinjena, a svakim danom sve vi\u0161e razjedinjena, Evropa propustila je reagirati na signal opasnosti iz Austrije, pa ni iz Bruxellesa, ni iz Berlina \u2013 koji se itekako vole mije\u0161ati u unutarnje stvari zemalja \u010dlanica, osobito kada su izbori u pitanju (ne treba i\u0107i dalje od Hrvatske) \u2013 Be\u010du nije upu\u0107eno \u010dak ni blago upozorenje u obliku pitanja: \u201cA \u0161to se to kod vas doga\u0111a?\u201d<\/p>\n

Pitanje iz naslova zvu\u010di dramati\u010dno, mo\u017eda i previ\u0161e dramati\u010dno. Zaklju\u010dak \u0107e, sigurni smo, biti druga\u010diji, ako pogledamo \u0161to je to pitanje potaknulo? U svibnju cijela je Evropa, doslovno, odahnula kada je u drugom krugu predsjedni\u010dkih izbora kandidat desnice, Norbert Hofer, tijesno (vrlo tijesno, za manje od 1%) izgubio od svojega protukandidata, nekada\u0161njeg \u010delnika Zelenih, Alexandera van der Bellena. Istina je, Austrija spada u male \u010dlanice Evropske unije, dakle ne one klju\u010dne, nije ni u Atlantskome paktu (jer bi to bilo u suprotnosti s Dr\u017eavnim ugovorom kojim joj je vra\u0107ena neovisnost nakon Drugog svjetskog rata), no istina je isto tako da bi dolazak notornog desni\u010dara na \u010delo zemlje \u010dlanice Evropske unije, bila ona i mala i objektivno malo va\u017ena, zna\u010dio presedan, i to potencijalno vrlo opasan presedan.<\/p>\n

Ve\u0107 i sama \u010dinjenica da je Hofer, \u010dovjek koji se profilirao na antiimirgacijskoj platformi koja bi se mogla \u201cprevesti na hrvatski\u201d onom poznatom frazom: svoj na svome, izgubio s tako minimalnom razlikom (30.000 glasova) bila je znak za uzbunu. No, uspavana Evropa, zabavljena sama sobom, propustila je vidjeti taj znak. Jednako kao \u0161to je propustila vidjeti i kako bi mogla zavr\u0161iti Hoferova tu\u017eba Ustavnom sudu kojom se dovodio u pitanje (zbog uglavnom formalnih pogre\u0161aka) rezultat izbora. Govorilo se: \u201cMa da, moglo bi se dogoditi, ali nije se jo\u0161 dogodilo\u201d. E pa sada se jest dogodilo. Austrijanci \u0107e ponovo na predsjedni\u010dke izbore. I to u najnezgodnije mogu\u0107e vrijeme.<\/p>\n

U samoj Austriji propu\u0161tena je prilika, makar naknadne, mobilizacije javnosti na osnovi pitanja: \u201cA \u0161to da je Hofer pobijedio?\u201d. Njegovih prakti\u010dno 50% glasova olako se otpisivalo na \u201cprotestne glasove\u201d, \u0161to \u0107e re\u0107i glasove onih koji u osnovi nisu desni\u010dari, ali \u2013 eto \u2013 glasaju za desnoga kandidata kako bi izrazili svoj prosvjed zbog postoje\u0107eg stanja – i u Austriji, i u Evropi. Ujedinjena (a svakim danom sve vi\u0161e razjedinjena) Evropa propustila je, rekosmo, reagirati na signal opasnosti iz Austrije, pa ni iz Bruxellesa, ni iz Berlina \u2013 koji se itekako vole mije\u0161ati u unutarnje stvari zemalja \u010dlanica, osobito kada su izbori u pitanju (ne treba i\u0107i dalje od Hrvatske) \u2013 Be\u010du nije upu\u0107eno \u010dak ni blago upozorenje u obliku pitanja: \u201cA \u0161to se to kod vas doga\u0111a?\u201d<\/p>\n

I onda je do\u0161ao famozni Brexit. Odluka (i opet tijesne) ve\u0107ine gra\u0111ana Velike Britanije koji su iza\u0161li na referendum, o izlasku njihove zemlje iz EU, iznenadila je prakti\u010dno sve, uklju\u010duju\u0107i najvjerojatnije i ve\u0107inu onih koji su dali svoj glas za izlazak. Ima li bolje potvrde tome mi\u0161ljenju od onih vi\u0161e od tri milijuna potpisa prikupljenih u rekordnome roku s tra\u017eenjem da se raspi\u0161e novi referendum s istim pitanjem? Britanski je parlament du\u017ean o tome raspravljati, no ako je suditi po izjavama onih (nekih barem) koji \u0107e preuzeti kormilo Konzervativne stranke, vladaju\u0107a \u0107e ve\u0107ina tu inicijativu u parlamentu sru\u0161iti. \u0160to \u0107e biti samo razlog vi\u0161e da u\u017eivaju ne euroskeptici, nego rigidni nacionalisti i ksenofobi koji se prili\u010dno uspje\u0161no godinama sakrivaju iza izraza \u201ceuroskeptik\u201d.<\/p>\n

Da, u Evropskoj uniji mnogo je toga \u0161to u najmanju ruku izaziva skespu. I mnogo toga treba promijeniti, postaviti na nove osnove. Birokratski model Unije koji se name\u0107e, mnogim \u010dlanicama ne odgovara, izazivaju\u0107i koliko pritajeni, toliko i javni otpor. I upravo na tome otporu grade oni kojima nije na pameti Unija, nego rastakanje Unije, jedinstvenoga projekta koji je otvarao perspektivu da se Evropa, prvi puta u svojoj dugoj i krvavoj povijesti, ujedini na miran na\u010din, slobodno izra\u017eenom voljom svojih gra\u0111ana.<\/p>\n

To\u010dno je, svojevrsni model ujedinjene Evrope (toga vremena) bilo je Rimsko carstvo. Bila su to i Napoleonova osvajanja, pa \u010dak i Hitlerov plan o dovo\u0111enju cijele Evrope pod naci- fa\u0161isti\u010dku vlast. No, i Rimljani, i Napoleon, i Hitler (mada ih se po sadr\u017eaju onoga \u0161to su radili nikako ne mo\u017ee uspore\u0111ivati) svoj su koncept ujedinjenja gradili na poziciji ja\u010dega, na \u201cpravu\u201d pobjednika da stvari u okupiranim zemljama organizira po svojoj volji. Idejni tvorci Zajednice za ugljen i \u010delik, prete\u010de ovoga \u0161to je danas Evropska unija, napokon su \u2013 pou\u010deni i iskustvom dvaju svjetskih ratova \u2013 otvorili put evropskome ujedinjavanju na dobrovoljnoj osnovi, ujedinjavanju suverenih dr\u017eava koje \u0107e svojom voljom dio suvereniteta prenijeti na organe nove integracije. I to je funkcioniralo, vi\u0161e-manje dobro, do sloma tzv. socijalizma i disolucije Sovjetskoga Saveza. Od tada stvar u svoje ruke preuzimaju Sjedinjene Dr\u017eave, uvode\u0107i \u201cnepisano pravilo\u201d: tko ho\u0107e u EU, mora najprije u NATO, a onda \u0107e \u2013 gotovo kao nagradu \u2013 dobiti i \u010dlanstvo u Uniji i sve blagodati (to su oni famozni fondovi o kojima hrvatska politika jedino i razmi\u0161lja) \u0161to iz toga \u010dlanstva proizlaze. Tu je po\u010detak ru\u0161enja na\u010dela na kojima se Unija do tada gradila; pa i same ideje evropskoga jedinstva.<\/p>\n

Onda je do\u0161lo, u ameri\u010dkoj re\u017eiji, preoblikovanje politi\u010dke slike Bliskoga i Srednjeg istoka s katastrofalnim rezultatom \u2013 destabilizacijom niza zemalja i cijeloga i do tada neuralgi\u010dnog podru\u010dja. Krajnja konzekvenca te nestabilnosti i ratova \u0161to razdiru do tada mirne, sekularne zemlje, pretvaraju\u0107i ih u upori\u0161ta terorista tzv. Islamske dr\u017eave, nezapam\u0107eni je val izbjeglica koji unatrag malo manje od godine dana (dolazili su i prije, ali u neusporedivo manjim brojevima) zapljuskuje Evropu. I cijelo to vrijeme Evropa se ne mo\u017ee slo\u017eiti oko jedinstvene politike prema izbjeglicama, dok iz dana u dan ja\u010daju – ne samo na istoku kontinenta \u2013 dezintegrativni faktori i stvara se plodno tlo za ultranacionalisti\u010dke, ksenofobne politi\u010dare tipa Nigela Faragea, Marine le Pen i \u2013 Norberta Hofera.<\/p>\n

Uspije li desni\u010dar koji kada izlazi na ulicu nosi pi\u0161tolj, kako bi se \u201cobranio od azilanata\u201d, u\u0107i u predsjedni\u010dku rezidenciju u Hofburgu, to bi mogao biti okida\u010d. I to bi mogao biti po\u010detak kraja Evrope kakvu smo znali, u najmanju ruku Evropske unije kako je bila zami\u0161ljena, ili: znak da je Evropska unija umrla u Austriji. Vremena ima ba\u0161 onoliko koliko i do izbora u Hrvatskoj. Je li to dovoljno da \u201crazum prevlada\u201d?<\/p>\n

Portalnovosti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pitanje iz naslova zvu\u010di dramati\u010dno, mo\u017eda i previ\u0161e dramati\u010dno.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-208964","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208964","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=208964"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208964\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=208964"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=208964"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=208964"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}