{"id":208531,"date":"2016-07-04T07:30:48","date_gmt":"2016-07-04T05:30:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=208531"},"modified":"2016-07-04T07:30:48","modified_gmt":"2016-07-04T05:30:48","slug":"erdoganova-osmanska-fantazma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/07\/04\/erdoganova-osmanska-fantazma\/","title":{"rendered":"Erdoganova osmanska fantazma"},"content":{"rendered":"

Autor: Oliver Jens Schmitt<\/strong><\/p>\n

\"Oliver<\/a>Dana 29. maja 2016. turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pred mnogobrojnim je pristalicama, za tu prigodu odjevenim u janji\u010darska odjela, slavio 563. obljetnicu osvajanja Konstantinopola. Prije dvije godine, u junu 2014. je na jednom od predizbornih nastupa u Be\u010du pred publikom koju su \u010dinili uglavnom turski doseljenici i u Austriji udoma\u0107eni Turci iste nazvao \u201eunucima sultana Sulejmana\u201c i \u201eunucima Kara Mustafe\u201c, dakle potomcima osmanskih zapovjednika u opsjedanju [Be\u010da] 1529. i 1683.<\/p>\n

Osmanska povijest, to\u010dnije povijest osmanskih napada na glavne gradove velikih kr\u0161\u0107anskih carstava, biva tako zvani\u010dno instrumentalizirana od vladaju\u0107e AKP za vlastite interese. Lista Erdoganovih govora u kojima on stavlja dana\u0161nju Tursku u okvir osmanske pro\u0161losti te \u0161iri geostrate\u0161ki interesni prostor svoje zemlje biva sve ve\u0107a: 2013. pri jednoj posjeti Kosovu izjavio je da je Kosovo Turska, a Turska Kosovo. Iste godine na povratku sa zna\u010dajnog posjeta u sjeveru Afrike, sa istanbulskog aerodroma pozdravio je Sarajevo, Meku i Medinu. Balkanski politi\u010dari poput biv\u0161eg albanskog premijera Salija Berishe, koji su otvoreni turskoj opciji, prihva\u0107aju takvu retoriku te onda govore o \u201ejednoj krvi\u201c Albanaca i Turaka.<\/p>\n

Dugo nije shva\u0107an ozbiljno<\/strong><\/p>\n

Ovakva se retorika Ankare i njezin eho u postosmanskom Balkanu u Europi nije shva\u0107ao ozbiljno. Takozvana neoosmanska vanjska politika dugogodi\u0161njeg ministra vanjskih poslova i nedavno od strane Erdogana smijenjenog premijera Ahmeta Davutoglua smatrana je \u010dak i od lokalnih turkologa u najgorem slu\u010daju kao nostalgi\u010dni politi\u010dki folklor. Manjkalo je svijesti o tome koliko je turski predsjednik uvjeren u svoje povijesno poslanje. U Europi je nedostajalo kriti\u010dkog opho\u0111enja s neo-imperijalnom retorikom, pra\u0107enom od neo-imperijalne politike u prostoru koji je zacrtao Erdogan. Posljednjih godina je utjecaj turske politike, ekonomije i kulture na Balkanu toliko narastao da je Turska postala regionalni protu-igra\u010d EU.<\/p>\n

Godine 2014. je od va\u017enijih austrijskih politi\u010dara jedino ministar vanjskih poslova izrekao kritiku o ovome. Iz unutar- i vanjskopoliti\u010dkog obzira na bira\u010de koji su porijeklom iz Turske te iz obzira prema va\u017enoj dr\u017eavi partneru europski su se politi\u010dari suzdr\u017eali kritike. Da im se takav stav obio o glavu, vidljivo je iz trenutnog konflikta oko priznanja genocida nad Armencima od strane Osmanskog carstva. Predugo je Erdoganova politika interpretacije povijesti tolerirana od strane europske elite \u010dija vlastita kulturna memorija nije tako duboko ukorijenjena.<\/p>\n

Pristrana osmanistika<\/strong><\/p>\n

No, rijetko su reagirali i oni koji su vrlo lako mogli dovesti jednostranu predsjednikovu interpretaciju povijesti do ad absurdum-a. Godine 1529. i 1683. predstavljaju va\u017ene prekretnice u osmanskoj povijesti. Pred Be\u010dom je 1529. stao naizgled nezaustavljivi prodor osmanske vojske. A 1683. je tako\u0111er propao religiozno motivirani veliki napad na Sveto Rimsko Carstvo. Do 1699. Habsbur\u0161ka monarhija je ponovno osvojila panonsku kotlinu i zadala Osmanlijama dotada nevi\u0111eni poraz. \u017deli li to Erdogan uvesti novu kulturu sje\u0107anja na dva najve\u0107a osmanska poraza? \u017deli li, sli\u010dno kao Srbi sa kosovskim mitom, stvoriti novu osmansku legendu o trijumfu u porazu?<\/p>\n

To je te\u0161ko prihvatiti. Budu\u0107i da je politi\u010dka instrumentalizacija 1683. u Austriji temeljito izu\u010dena, u tom bi se slu\u010daju morao podi\u0107i glas kompetentnih znanstvenika. Prvenstveno je na to pozvana osmanistika koja je zastupljena u mnogim europskim zemljama. Me\u0111utim, ba\u0161 se ona posebno mu\u010di da izusti nekakvu kritiku politi\u010dki motiviranog izvrtanja osmanske povijesti.<\/p>\n

Dugo se vremena ova disciplina razumijevala odvjetnikom tog carstva, koje je u novonastalim dr\u017eavama, osobito na Balkanu, bilo predmet te\u0161ke kritike. Stoga su mnogi osmanisti kao svoju temeljnu zada\u0107u vidjeli sadr\u017eajno prera\u0111ivanje i oslabljivanje nacionalisti\u010dkih predrasuda prema Carstvu. Sa intenziviranjem dru\u0161tvene debate o islamu te obrambene tendencije nisu slabile. Ujedno je postajalo sve te\u017ee u otvrdnutom politi\u010dkom okru\u017eenju govoriti o toj temi.<\/p>\n

Ne treba zaboraviti, da je kemalisti\u010dka Turska inostrane istra\u017eiva\u010de stavila pod pritisak, osobito one \u010dije karijere ovise o pristupu arhivima, \u0161to vodi problemu da eksperti nerado govore o toj temi. Turska je tako\u0111er i prije Erdogana utjecala na osnivanje katedri, npr. u SAD-u, \u010diji su predstojnici katkada bili povezani sa negiranjem ili relativiziranjem genocida nad Armenima.Godine 2016, nakon zvani\u010dnog prijekora iz Ankare \u010dak su i poslanici njema\u010dkog Bundestaga porijeklom iz Turske morali brinuti za svoje \u017eivote, a kamoli znanstvenici koji su ranjiviji nego politi\u010dari pa su stoga bili i pa\u017eljiviji u izra\u017eavanju stavova, iako je potrebno suprotno.<\/p>\n

Protiv orijentalizacije<\/strong><\/p>\n

Nu\u017eno je potrebna debata o povijesnim slikama na koje se oslanja Erdoganova politika sje\u0107anja. U samoj Turskoj je Osmansko carstvo ve\u0107 za vrijeme kemalizma reinterpretirano kao etni\u010dki tursko carstvo islamske religije, pri \u010demu je ve\u0107i zna\u010daj pridavan nacionalnom karakteru nego islamu. I upravo taj karakter je u osmanistici oti\u0161ao u drugi plan jer su se bavili prije svega ekonomskim i dru\u0161tvenim stvarima. Tako\u0111er se malo zanimalo za povijest osvajanja i ratova.<\/p>\n

Intelektualci su se sve vi\u0161e odvra\u0107ali protiv orijentalizacije, slike \u201ebolesnika na Bosforu\u201c, predod\u017ebe nezaustavnog propadanja. U usporedbi s Europom iznjedrili su religioznu toleranciju te su u ranom novom vijeku proizveli pozitivni protumodel \u201eZapadu\u201c. Neomarksizam, anti- i postkolonijalizam, Edward Saidova orijentalisti\u010dka teorija, utjecaji takozvanih \u201esubalternih studija\u201c, ova i druga strujanja preneseni su na Osmansko carstvo.<\/p>\n

Naklonosti prema polju istra\u017eivanja, \u017eelja za njihovom rehabilitacijom doveli su me\u0111utim do tendencioznog gu\u0161enja kriti\u010dkih aspekata. Novija istra\u017eivanja ponovno uzimaju fenomen religije za ozbiljno, kritiziraju \u201emodel tolerancije\u201c te dolaze do zaklju\u010dka, da je u vrijeme Tridesetogodi\u0161njeg rata i u osmanskom islamu dominirala radikalna i netolerantna struja protiv kr\u0161\u0107ana, \u017didova i sufija.<\/p>\n

Debata se posebno te\u0161ko odvija u dr\u017eavama proisteklim iz Osmanskog carstva, jer se u njima od totalitarnih i autoritarnih sistema do\u0161lo do nacionalizama koji se temelje na odbacivanju osmanske ba\u0161tine. Pomislimo samo na bugarizaciju bugarskih Turaka u drugoj polovini osamdesetih godina, ili sistematsko razaranje osmanskog kulturnog dobra u Bosni i Kosovu od strane srpskih trupa i paravojski.<\/p>\n

Turkolozi upozoravaju na bijeg, iseljavanje ili protjerivanje muslimana od strane nacionalnih dr\u017eava na Balkanu. Istra\u017eiva\u010di, potpomognuti od turske vlade, crtaju sliku osmanskih muslimana kao \u017ertve. Prema njima su u osmanskom kontekstu primarno muslimani progonjeni od kr\u0161\u0107ana. Upravo se u tome ogleda sli\u010dnost sa srpskim i bugarskim predstavama povijesti.<\/p>\n

To je europsko politi\u010dko pitanje<\/strong><\/p>\n

Tko se u gore navedenom kontekstu o\u010dituje o pitanjima kao \u0161to su okolnosti osmanskog osvajanja, legitimitet ili odbacivanje osmanske vlasti od strane ve\u0107inski kr\u0161\u0107anskog stanovni\u0161tva,integracijski uspjeh Carstva ili njegova ostav\u0161tina, kre\u0107e se po znanstveno i politi\u010dki osjetljivom terenu. Ipak ni politika ni znanost ne smiju uzmicati od takvih pitanja.<\/p>\n

Osmansko carstvo postalo je politi\u010dkim resursom. Lokalni politi\u010dari na Balkanu su to zdu\u0161no prihvatili, kako bi pove\u0107ali svoj politi\u010dki prostor nasuprot Briselu te si osigurali \u010dvrstu podr\u0161ku Ankare kako bi opskrbili svoju klijentelu. Izjave turskih zvani\u010dnika kako bi dr\u017eave kao \u0161to su Albanija i Kosovo trebale promijeniti ud\u017ebenike povijesti me\u0111utim nailaze na otpor tamo\u0161njeg civilnog dru\u0161tva. Na Balkanu se \u010desto bolje sje\u0107aju realnosti kasnog Osmanskog carstva te njegove ostav\u0161tine. Postalo je europoliti\u010dko pitanje o tome na\u0161iroko diskutirati.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a>\/nzz.ch<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dugo se vremena nisu uzimali za ozbiljno planovi turskog predsjednika Erdogana o ponovnom uspostavljanju Osmanskog carstva. Na znanstvenicima je da se suprotstave ideolo\u0161ki motiviranom izokretanju povijesti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-208531","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208531","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=208531"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208531\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=208531"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=208531"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=208531"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}