{"id":208268,"date":"2016-06-30T07:33:59","date_gmt":"2016-06-30T05:33:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=208268"},"modified":"2016-06-30T07:33:59","modified_gmt":"2016-06-30T05:33:59","slug":"tijelo-zivi-i-dva-dana-nakon-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/30\/tijelo-zivi-i-dva-dana-nakon-smrti\/","title":{"rendered":"Tijelo \u017eivi i dva dana nakon smrti!"},"content":{"rendered":"

\"mrtvacnica\"<\/a>Ljudsko tijelo nastavlja da \u017eivi jo\u0161 48 \u010dasova nakon zvani\u010dnog progla\u0161avanja smrti, navode nau\u010dnici.<\/p>\n

Kada ljudski mozak prestane da radi i kada do\u0111e do nepovratne obustave funkcionisanja disajnog i krvnog sistema, ljekari slu\u017ebeno progla\u0161avaju da je nastupila smrt.<\/p>\n

Novo ameri\u010dko istra\u017eivanje pokazuje da bi se ta definicija u odre\u0111enom smislu mogla promijeniti.<\/p>\n

Prema nau\u010dnom radu koji je postavljen na stranici “Biorxiv”, na stotine gena u tijelu nastavljaju da funkcioni\u0161u jo\u0161, najmanje, dva dana nakon smrti.<\/p>\n

\u0160tavi\u0161e, u \u0107elijama se bude neki geni koji za \u017eivota nisu bili aktivni.<\/p>\n

Novo otkri\u0107e ima veliki zna\u010daj za ljekare koji se bave transplantacijom organa, ali i za forenzi\u010dku medicinu, u kojoj bi se trenutak smrti mogao odre\u0111ivati sa, do sada, nevi\u0111enom precizno\u0161\u0107u od samo par minuta.<\/p>\n

U studiji koja je ra\u0111ena pod vo\u0111stvom Petera Noblea i Aleksa Pozitkova, sa Univerziteta u Va\u0161ingtonu i Sijetlu, prou\u010davane su aktivnosti gena u organima mi\u0161eva i riba zebrica.<\/p>\n

Stotine gena uklju\u010dile su se odmah nakon smrti. Me\u0111u njima je bila i grupa gena za fetalni razvoj, koji se obi\u010dno isklju\u010duju odmah nakon ro\u0111enja, ali i grupa gena koji se povezuju s pove\u0107anim rizikom obolijevanja od raka. Njihova aktivnost dostigla je vrhunac 4 sata nakon smrti.<\/p>\n

Autori pretpostavljaju da se sli\u010dni procesi zbivaju i u ljudskom organizmu. Ve\u0107 su neka ranija istra\u017eivanja pokazala da su kod ljudi razli\u010diti geni, me\u0111u kojima i oni za kontrakciju sr\u010danih mi\u0161i\u0107a, te za zacjeljivanje rana, aktivni vi\u0161e od 12 sati nakon smrti.<\/p>\n

\u010cinjenica da se nakon smrti aktiviraju neki geni povezani sa rakom va\u017ena je za transplantacionu medicinu. Nau\u010dnici su ranije uo\u010dili da se rizik obolijevanja od raka pove\u0107ava kod ljudi kojima su presa\u0111eni organi.<\/p>\n

Tome u odre\u0111enoj mjeri mogu pridonijeti lijekovi za suzbijanje reakcija imunolo\u0161kog sistema koje pacijenti uzimaju kako tijelo ne bi odbacilo organ. Ameri\u010dki stru\u010dnjaci, me\u0111utim, smatraju da bi trebalo istra\u017eiti koliku bi ulogu u tome mogli imati geni “probu\u0111eni” nakon smrti.<\/p>\n

Name\u0107e se pitanje za\u0161to se toliko mno\u0161tvo gena uklju\u010duje nakon smrti? Na njega postoje dva mogu\u0107a odgovora, navode nau\u010dni portali.<\/p>\n

Prvi je da tijelo prirodno nastoji da uklju\u010di gene koji se ina\u010de uklju\u010duju pri ozbiljnim povredama. Drugi je da isklju\u010divanje brojnih gena daje priliku za uklju\u010divanje onim genima koji su za \u017eivota bili uti\u0161ani aktivnostima ve\u0107ine.<\/p>\n

Novo istra\u017eivanje moglo bi da podstakne razmi\u0161ljanje o tome jesu li dvije klju\u010dne definicije smrti – ona o prestanku funkcija mozga i ona o zaustavljanju respiratornog i krvnog sistema kona\u010dne odrednice, po\u0161to geni mogu biti aktivni jo\u0161 dva dana nakon smrti.
\nSrna<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljudsko tijelo nastavlja da \u017eivi jo\u0161 48 \u010dasova nakon zvani\u010dnog progla\u0161avanja smrti, navode nau\u010dnici. Kada ljudski mozak prestane da radi i kada do\u0111e do nepovratne obustave funkcionisanja disajnog i krvnog sistema, ljekari slu\u017ebeno progla\u0161avaju da je nastupila smrt. Novo ameri\u010dko istra\u017eivanje pokazuje da bi se ta definicija u odre\u0111enom smislu mogla promijeniti. Prema nau\u010dnom radu […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-208268","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208268","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=208268"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208268\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=208268"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=208268"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=208268"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}