{"id":208261,"date":"2016-06-30T07:00:49","date_gmt":"2016-06-30T05:00:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=208261"},"modified":"2016-06-30T23:20:35","modified_gmt":"2016-06-30T21:20:35","slug":"brexit-pa-sto-onda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/30\/brexit-pa-sto-onda\/","title":{"rendered":"Brexit? Pa \u0161to onda?"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Aleksandar Ajdari\u0107\t<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/06\/cipek_tihomir.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/06\/cipek_tihomir-300x220.jpg\" alt=\"cipek_tihomir\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-208262\" \/><\/a>Gra\u0111ani Velike Britanije tankom su ve\u0107inom izglasovali izlazak iz Europske unije. I dok strani i doma\u0107i mediji \u0161ire atmosferu panike i katastrofe zbog takve odluke Britanaca, prof.dr.sc. Tihomir Cipek s Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu smatra kako nema mjesta ni za kakvu dramu. U sredi\u0161te bitnih tema stavlja problem s dosada\u0161njim u\u010dinkom demokracije u EU. Naime, dok su za birokratsku elitu iz Brisela globalna ekonomija i ekologija na prvom mjestu, Britanci, u prvom redu Englezi, za\u017eeljeli su se dobre stare demokracije, odnosno stvarnog odlu\u010divanja naroda o problemima koje njih zanimaju. I zato su se Britanci odlu\u010dili na povratak nacionalnoj dr\u017eavi, tuma\u010di nam Cipek.<\/p>\n<p><strong>Britanci su ipak izabrali izlazak iz Europske unije. Kakve \u0107e biti politi\u010dke i ekonomske posljedice po Veliku Britaniju zbog te odluke?<\/strong><\/p>\n<p>Male zapravo. Za razliku od pretjerivanja u ve\u0107ini medija koji tvrde da \u0107e Velika Britanija propasti, a ako ne propadne Britanija, onda \u0107e \u0160kotska oti\u0107i u svemir, ili \u0107e pak propasti Europska unija bez Britanije. Dakle, ne mislim da \u0107e se tu bilo \u0161to bitno promijeniti. Mislim da \u0107e protekle kampanje, koje su i prista\u0161e i protivnici Brexita zasnivale na strahovima od koje\u010dega, prvenstveno utjecati na unutarnje odnose u britanskom dru\u0161tvu. Brexit je u svojoj biti pokret engleskog nacionalizma. Nije slu\u010dajno da su se \u0160koti i Sjevernoirci odlu\u010dili za Europsku uniju. Nije to zato \u0161to su pro\u010ditali vi\u0161e knjiga od Engleza ili \u0161to bolje razumiju mehanizme funkcioniranja Europske unije, koje, usput re\u010deno, ne razumiju ni sami europski birokrati, ve\u0107 zato \u0161to su reagirali na engleski nacionalizam. Brexit kampanja je po\u010divala na dvije teme. Prva je tema demokracija. Englezi su smatrali da ako se iza\u0111e iz EU da \u0107e se u Englesku odmah vratiti demokracija, koja se ogleda u tezi da \u0107e britanski gra\u0111ani dobiti svoju dr\u017eavu natrag i da \u0107e ponovno odlu\u010divati o svojoj sudbini. A druga je socijalnoekonomska tema. Tu je UKIP stalno ukazivao na to kako je EU dovela do ru\u0161enja britanske socijalne dr\u017eave. Mo\u017eemo dodati i neizostavnu temu imigranata, koju su i pobornici i protivnici Brexita koristili na pogre\u0161an na\u010din. Nisam dakle prista\u0161a teorije po kojoj \u0107e svijet propasti jer je Velika Britanija oti\u0161la. Kozmopolitske liberalne klase pla\u0161e nas i da \u0107e svijet propasti ako nestane Europske unije. Svijet je bio tu i prije EU, svijeta \u0107e biti i nakon EU. Mi smo zapravo sad svjedoci dvoboja izme\u0111u onih koji bi se vratili nacionalnoj dr\u017eavi i onih koji smatraju da bi to dovelo do propasti ekonomskog sustava Britanije.<\/p>\n<p><strong>Ipak, funta bilje\u017ei najve\u0107i pad u posljednjih 30 godina, a smanjen je i kreditni rejting VB. Nije da su stvari ba\u0161 bezazlene\u2026.<\/strong><\/p>\n<p>Sla\u017eem se, to je posljedica prvobitnog \u0161oka jer se gotovo nitko nije nadao takvoj odluci, no mislim da \u0107e se stvari dovesti na normalnu razinu. I ve\u0107ina ekonomista ka\u017ee da \u0107e se nakon prvobitnog \u0161oka uspostaviti ravnote\u017ea. Vidim da i Vi stavljate naglasak na ekonomska pitanja, no problem uop\u0107e nije bio samo u ekonomiji, ve\u0107 je glavni problem demokratski deficit Europske unije. Dakle, koliko demokracije treba? Mogu li gra\u0111ani EU jo\u0161 uvijek o ne\u010demu odlu\u010divati? Ovi koji su bili za izlaz su govorili \u2013 mi \u0107emo vratiti demokraciju i priljev stranaca \u0107e nekako biti zaustavljen. Tvrde da mogu vratiti demokraciju tako da ponovno vrate \u010dvrste dr\u017eavne granice pa \u0107e se zaklju\u010dati unutar njih i tako rije\u0161iti problem. To nije to\u010dno. S druge strane, oni koji su za ostanak u EU govore da demokracija dobro funkcionira.<\/p>\n<p>Njihova argumentacija se svodi na to da svatko ionako mo\u017ee birati zastupnike u Europskom parlamentu. Drugi argument im je da se tek na europskoj razini mogu rje\u0161avati globalni problemi poput za\u0161tite okoli\u0161a, ekonomije i sli\u010dnih. Prvi argument je besmislen jer gra\u0111ani znaju da mogu birati svoje zastupnike u europski parlament, ali pravi je problem \u0161to nema europskog demosa, skoro nitko u tim izborima ne \u017eeli sudjelovati. \u0160to se drugog argumenta ti\u010de, on pokazuje da je funkcija Unije da rje\u0161ava probleme, a ne da bude demokratska.<\/p>\n<p>Motive protivnika EU sjajno je objasnila jedna starija Britanka: &#8220;Pa ja se sje\u0107am \u017eivota prije EU, taj \u017eivot ho\u0107u natrag!&#8221; Taj \u017eivot je zna\u010dio da se njezin glas uva\u017eavao, da je mogla birati politi\u010dku stranku preko koje se mogla osje\u0107ati zastupljenom, da je mogla imati pristojan socijalni standard, da su \u017eeljeznice bile to\u010dnije nego ove privatizirane\u2026 To su stvari koje su ostale u njezinoj svijesti.<\/p>\n<p><strong>Velika Britanija je tako jo\u0161 jedna u nizu europskih zemalja koja je pala pred desnim populistima. Zna\u010di li to da umjerene stranke centra svuda po Europi imaju sve slabiji utjecaj?<\/strong><\/p>\n<p>Upravo tako. I vodstvo konzervativaca i vodstvo laburista je pozivalo da se glasuje za ostanak. Gra\u0111ani Velike Britanije ih nisu poslu\u0161ali, prvenstveno Englezi. Dakle, postavlja se pitanje za\u0161to te stranke lijevog i desnog centra nisu vi\u0161e vjerodostojne. One su rekle da izlazak iz EU vodi k velikoj nesigurnosti. Ali gra\u0111ani vide, pa i mudrije od tih politi\u010dara, da se u vremenima tako velikih turbulencija ne mo\u017eete sa\u010duvati sigurnost ako se sami ne po\u010dnete mijenjati. Britanci su zato odabrali jednu vrstu promjene. Dakle, i prije su postojale populisti\u010dke pokrete poput UKIP-a, no sada su gra\u0111ani spremni glasovati za njih.<\/p>\n<p><strong>Me\u0111utim, izlazak Britanije je na neki na\u010din radikalna opcija. Je li ona mogla ostati pa mijenjati EU iznutra?<\/strong><\/p>\n<p>To bi bila radikalna opcija da je Velika Britanija bila &#8220;prava&#8221; \u010dlanica Europske unije. U prvom redu nije bila \u010dlanica eurozone ni Schengena. Osim toga, i u samoj EU imate mnoge koji \u0107e biti zadovoljni \u0161to su Britanci oti\u0161li jer su ih cijelo vrijeme do\u017eivljavali kao remetila\u010dki \u010dimbenik. Poznato je da je francuski predsjednik Charles de Gaulle bio protiv britanskog \u010dlanstva jer je smatrao da \u0107e se Britanci neprestano opstruirati zajedni\u010dku europsku politiku. VB je bila va\u017ena \u010dlanica EU, ali je i cijelo vrijeme bila na rubu \u2013 kao \u0161to je ve\u0107 istaknuto, nije bila \u010dlanica Schengena niti je prihvatila euro kao svoju valutu. Zbog toga njezin izlazak ne mo\u017ee do kraja destruirati EU jer se politi\u010dke zajednice na\u010delno ne ru\u0161e s periferije, ve\u0107 iz centra. Nisu SSSR niti SFRJ sru\u0161eni iz Rige i Ljubljane, nego iz Moskve i Beograda. Dok \u0107e sredi\u0161te Unije koje \u010dine Francuska i Njema\u010dka biti stabilno, Unija \u0107e funkcionirati. Mislim da je zanimljivije tra\u017eiti odgovor na pitanje za\u0161to se britansko dru\u0161tvo tako duboko podijelilo. Najprije bih istaknuo da nije slu\u010dajno da je takav referendum odr\u017ean upravo u Britaniji u kojoj je nezadovoljstvo politikom Unije bilo izrazito veliko. Drugi razlog vidim u snazi britanskih demokratskih tradicija. U Britaniji je sna\u017eno prisutna ideja da demokratski politi\u010dki poredak treba po\u0161tivati volju naroda.<\/p>\n<p><strong>Je li Cameron mogao ignorirati \u017eelju dijela javnosti i ne donijeti politi\u010dku odluku o raspisivanju referenduma?<\/strong><\/p>\n<p>Da, mogao je. Nije postojala nikakva pravna obaveza raspisivanja referenduma. Cameron je svjesno u\u0161ao u politi\u010dki rizik ne bi li oja\u010dao vlastitu poziciju unutar Konzervativne stranke. Imao je veliku podr\u0161ku londonskog Cityja, krupnog kapitala, pa \u010dak i vodstva Laburisti\u010dke stranke \u2013 to je stvorilo zanimljivo politi\u010dko savezni\u0161tvo izme\u0111u predstavnika financijskog kapitala, vodstva konzervativaca i laburista; pokazalo se da ih Ralph Dahrendorf nije slu\u010dajno nazvao &#8220;globalnom klasom&#8221;.<\/p>\n<p><strong>Zna\u010di vjerovao je da \u0107e gra\u0111ani ipak izglasovati ostanak u EU?<\/strong><\/p>\n<p>Jasno. Me\u0111utim, on je u toj borbi izgubio i oslabio legitimitet EU. Ali ne samo to, nego je oslabio i Ujedinjeno kraljevstvo. Referendumska kampanja duboko je podijelila britansko i englesko dru\u0161tvo. Kao \u0161to smo vidjeli, pobjedu su odnijeli protivnici EU. Njihovu jezgru \u010dini engleska radni\u010dka klasa. Potpuno su pogre\u0161ne tvrdnje prista\u0161a EU prema kojima engleski radnici nisu sposobni prepoznati vlastite interese. Oni su sasvim jasno uvidjeli da zbog globalizacijskih procesa moraju raditi dulje za manju pla\u0107u i da im je \u017eivotni standard op\u0107enito pao. Rije\u010d je dakle o radnicima, ljudima starije dobi i stanovni\u0161tvu iz engleske provincije. Ne vidim za\u0161to bi oni bili nesposobni prepoznati vlastite interese, kao \u0161to je to tvrdilo vodstvo glavnih britanskih stranaka. Ishod referenduma pokazuje da se britansko dru\u0161tvo duboko podijelilo, i to najvi\u0161e na relaciji selo-grad. \u0160to \u017eele prista\u0161e Brexita? Nisu protiv solidarnosti, kako im se predbacuje, nego smatraju da solidarnost prvo treba pokazati prema susjedima i sugra\u0111anima, pripadnicima vlastite nacije. Zbog toga kozmopolitsku, urbanu, liberalnu mlade\u017e \u017eele ponovno pridobiti za ideju nacije. Pitaju ih za\u0161to su lojalni imigrantima, a ne njima. Pa mi smo va\u0161i djedovi, bake i roditelji, ka\u017eu im. Za\u0161to nama ne govorite welcome kada tra\u017eimo pomo\u0107. Za\u0161to nas ne zagrlite i poka\u017eete najprije solidarnost prema nama. Mi smo upla\u0107ivali u fondove da biste vi sada imali \u2013 tako otprilike razmi\u0161ljaju pobornici Brexita. Oni \u017eele taj svijet iz Londona opet vratiti naciji jer smatraju da demokracija nije mogu\u0107a izvan nacionalne dr\u017eave.<\/p>\n<p><strong>Nu\u017eno se onda postavlja pitanje ho\u0107e li odluka Britanaca pokrenuti domino efekt i u drugim zemljama? Populisti u Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, pa i \u0160vedskoj i Danskoj jedva su do\u010dekali ovakav scenarij\u2026<\/strong><\/p>\n<p>Raspad uvijek dolazi iz sredi\u0161ta. Te\u0161ko se mo\u017ee o\u010dekivati domino efekt koji dolazi s periferije. Naravno da \u0107e biti pritisaka euroskepti\u010dnih stranaka. Nema velike dvojbe da bi Nizozemci i Danci vjerojatno izglasali izlazak kada bi im se dala prilika da o tome odlu\u010de na referendumu. Zbog toga politi\u010dke elite EU trebaju razmi\u0161ljati o dubokim reformama. Dobro bi bilo da se za po\u010detak sjete da je EU zami\u0161ljena kao zajednica solidarnosti. Prosje\u010dni eurofil \u0107e uvijek re\u0107i \u2013 uvijek je bolje biti zajedno. U redu, ali za\u0161to zajedno s Briselom, a ne recimo s gr\u010dkim narodom koji su europske institucije slomile. Deficit nije samo na razini institucija EU, nego se kriza demokracije o\u010dituje na razini dr\u017eava \u010dlanica. Zbog toga smatram da nije to\u010dna teza prista\u0161a Brexita da se kriza mo\u017ee prevladati tako da se suzbije europske birokracija. Potreban je povratak politike na razini nacionalnih dr\u017eava. Politi\u010dke institucije trebaju ponovno nastojati vratiti svoju mo\u0107 i suzbiti bankarsku samovolju. Kriza demokracije ne proizlazi iz vi\u0161ka politike kao \u0161to se to neprestano tvrdi, nego iz podvrgavanja politike navodno neizbje\u017enoj ekonomskoj logici. Kriza proizlazi iz \u010duvenog stava da politika \u0161tednje nema alternative.<\/p>\n<p><strong>Je li ideja Europske unije u dosad najozbiljnijoj krizi, odnosno vra\u0107amo li se na po\u010detne pozicije nacionalnih dr\u017eava za \u0161to \u0107e neki re\u0107i da je takvo stanje stvari i prirodno?<\/strong><\/p>\n<p>Ideja Europe jest u krizi, \u0161to potvr\u0111uju i rezultati parlamentarnih izbora u mnogim zemljama. Pogledajte samo zemlje Srednje Europe u kojoj su na vlasti stranke koje bez obzira na lijevu ili desnu orijentaciju \u017eele rje\u0161avati socijalne i ekonomske probleme svojih gra\u0111ana ja\u010danjem institucija nacionalne dr\u017eave. Politika povratka dr\u017eavi i dr\u017eavnim institucijama me\u0111utim ne mora biti automatski eurofobi\u010dna. Vidimo da su se Poljaci sna\u017eno vratili dr\u017eavnoj intervenciji, socijalnim davanjima, a da je Europska unija i dalje izuzetno popularna me\u0111u poljskim gra\u0111anima. To vrijedi i za Ma\u0111arsku, a rekao bih i za \u010ce\u0161ku i Slova\u010dku. Njihove vlade su bile izrazito eurokriti\u010dne, ma\u0111arska je \u010dak bila u sukobu s nizom institucija EU, prijetilo im se sankcijama, ali gra\u0111ani su vidjeli da su se dobro iskoristili EU fondovi, da imaju koristi od toga, da mogu putovati i raditi u inozemstvu, i sada su Ma\u0111ari i Poljaci jedni od najve\u0107ih prista\u0161a Europske unije. To je primjer kako su politi\u010dke elite uspje\u0161no iskoristile prednosti koje EU nudi. No, da se vratim na samu EU. Ona je nastala na ideji mira i solidarnosti. Me\u0111utim, ideja mira se na neki na\u010din po\u010dela napu\u0161tati kada se Europa vrlo nespretno umije\u0161ala, pa i potaknula rat u Libiji. A \u0161to se ti\u010de solidarnosti, Europa je zakazala na primjeru Gr\u010dke. Uspjela je slomiti demokratsku volju gr\u010dkog naroda, pla\u0161e\u0107i ga da \u0107e propasti ako ne prihvati mjere \u0161tednje. Kako vidimo, sli\u010dnu je krizu na sasvim druk\u010diji na\u010din uspio rije\u0161iti Island, koji je nacionalizirao banke i poslao 26 bankara u zatvor. Pa nismo primijetili da su Islan\u0111ani propali, a kako vidimo znaju igrati i nogomet. Treba dakle istaknuti da deficit nije samo na razini institucija EU, nego se kriza demokracije o\u010dituje na razini dr\u017eava \u010dlanica. Njezin uzrok ne le\u017ei u vi\u0161ku politike kao \u0161to se to neprestano tvrdi, nego u podvrgavanju politike navodno neizbje\u017enoj ekonomskoj logici.<\/p>\n<p><strong>Je li onda to\u010dno da Europska unija doista nije u stanju reagirati na izazove financijskih kriza i da je to mo\u017eda glavni argument i desnih i lijevih populista koji zapravo ka\u017eu &#8211; dajte nam dr\u017eavu i mi \u0107emo se znati nositi s njom?<\/strong><\/p>\n<p>U Gr\u010dkoj su na sceni bili lijevi populisti koji su dobro rekli da mjere \u0161tednje koje su im nametnuli europske institucije jednostavno nisu efikasne i da vode Gr\u010dku u potpuni kolaps. Desni populisti su reagirali na migrantsku krizu. \u010cak je i organizacija Lije\u010dnici bez granica odbila donaciju Europske unije jer su smatrali da je EU svojom politikom izdala humanitarna na\u010dela, tvrde\u0107i da financiraju nedemokratske re\u017eime po Africi i u Turskoj. Sve te financijske i migrantske krize su posljedica toga \u0161to nemate tijelo koje ima demokratsku legitimaciju da donese odluku i prona\u0111e rje\u0161enje.<\/p>\n<p><strong>Kako biste vi onda rije\u0161ili problem demokratskog deficita unutar Europske unije?<\/strong><\/p>\n<p>On je nerje\u0161iv. Za sada ne vidim mehanizam kojim bi se demokracija na nadnacionalnoj razini mogla upra\u017enjavati. Niti jedna teorija o globalnoj demokraciji nije uvjerljiva. Jedan \u010dovjek, jedan glas? Pa to bi bila nekakva kineska ili indijska demokracija. Jedna dr\u017eava, jedan glas? To bi onda bila neka afri\u010dka ili azijska demokracija. To u Vije\u0107u sigurnosti nikada ne bi pro\u0161lo. Ostaje nam da izgra\u0111ujemo demokraciju unutar dr\u017eava i da onda one na razini EU me\u0111usobno pregovaraju, zadr\u017eavaju\u0107i svoj suverenitet koliko je to mogu\u0107e u procesu globalizacije. Kritike politi\u010dara i politike nisu uvijek opravdane. Politi\u010dari su danas doista u te\u0161koj poziciji. S jedne strane moraju zadovoljiti interese svojih gra\u0111ana, ljudi koji su ih izabrali, a s druge strane su odgovorni nadnacionalnim institucijama, MMF-u, rejting agencijama i ostalim centrima mo\u0107i.<\/p>\n<p>Referendum u Velikoj Britaniji je zapravo bio posljedica svih problema demokracije. Ideja je da u kona\u010dnici prona\u0111emo ravnote\u017eu izme\u0111u arogancije kozmopolitskih elita koje smatraju da da se volja naroda ne treba po\u0161tivati jer narod nije dovoljno stru\u010dan da bi donio valjanu odluku, i s druge strane arogancije populista koji apsolutiziraju volju naroda i zanemaruju da \u010dak i volja naroda treba biti ograni\u010dena ljudskim i gra\u0111anskim pravima. Ukratko, treba pomiriti liberalno i demokratsko, ili, ako ho\u0107ete, slobodu pojedinca i volju ve\u0107ine.<\/p>\n<p><strong>Mo\u017eemo li onda na kraju re\u0107i da je britanska sirotinja opalila pljusku briselskoj eliti?<\/strong><\/p>\n<p>Da, ne samo njima, nego i aktualnom vodstvu britanskih konzervativaca i laburista. Dugo \u0107e im to zvoniti u u\u0161ima \u2013 konzervativac Cameron, \u0161ef vlade, ve\u0107 je morao dati ostavku, a Corbinova sposobnost da vodi laburiste se sve vi\u0161e dovodi u pitanje. Istovremeno, dobar dio eurobirokrata je zapravo zadovoljan \u0161to imaju problem manje.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/brexit-pa-sto-onda\" target=\"_blank\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tihomir Cipek: Protekle kampanje prvenstveno \u0107e utjecati na unutarnje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-208261","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208261","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=208261"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/208261\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=208261"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=208261"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=208261"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}