{"id":207986,"date":"2016-06-26T08:00:27","date_gmt":"2016-06-26T06:00:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=207986"},"modified":"2016-06-26T11:20:55","modified_gmt":"2016-06-26T09:20:55","slug":"kapitalizam-na-smrtnoj-postelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/26\/kapitalizam-na-smrtnoj-postelji\/","title":{"rendered":"Kapitalizam na smrtnoj postelji"},"content":{"rendered":"

Autor: Ivana Peri\u0107\t<\/strong><\/p>\n

\"Jason<\/a>Jason W. Moore je docent na Odsjeku za sociologiju na Sveu\u010dili\u0161tu Binghamton i koordinator Istra\u017eiva\u010dke mre\u017ee o svjetskom ekosistemu. \u010cesto pi\u0161e o povijesti kapitalizma u Europi, Latinskoj Americi i Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, od petnaestog stolje\u0107a do neoliberalnog doba. Nedavno je objavio knjigu Capitalism in the Web of Life \u2014 Ecology and the Accumulation of Capital (Verso, 2015) i uredio zbornik Anthropocene or Capitalocene? \u2014 Nature, History, and the Crisis of Capitalism (PM Press, 2015). Autor je i brojnih eseja, koje mo\u017eete pro\u010ditati na njegovoj web stranici.<\/p>\n

Moore analizira kapitalizam kao svjetski ekosistem mo\u0107i, kapitala i prirode. U svom radu se odmi\u010de od pukog bilje\u017eenja “posljedica” globalizacije na okoli\u0161, skre\u0107u\u0107i pozornost na na\u010dine na koji su temeljni procesi globalizacije tako\u0111er socio-ekolo\u0161ki projekti. Moore isti\u010de da su konvencionalne ideje o Prirodi i Dru\u0161tvu neadekvatne za razumijevanje kriza i politike u 21. stolje\u0107u. Dualizam Priroda\/Dru\u0161tvo pritom ne predstavlja tek analiti\u010dki problem, ve\u0107 je fundamentalna struktura moderne misli koja je usko vezana uz dugu povijest nasilja, imperijalizma i izvla\u0161tenja.<\/p>\n

U sklopu programa Instituta za politi\u010dku ekologiju i Multimedijalnog instituta, Moore je nedavno gostovao u Zagrebu, odr\u017eav\u0161i predavanje o antropocenu, kapitalocenu i krizama 21. stolje\u0107a. S Mooreom smo razgovorali o dualizmu Priroda\/Dru\u0161tvu, kapitalisti\u010dkom kori\u0161tenju prirode kao vanjskog objekta te o razlozima za\u0161to pojam antropocen, koji primarne uzroke drasti\u010dnih promjena u planetarnim geolo\u0161kim i ekosistemima locira u djelovanju ljudskog roda, predstavlja zna\u010dajne probleme za razumijevanje kriza kapitalizma i formuliranje novih radikalnih politika.<\/p>\n

Pi\u0161ete o na\u010dinu na koji su krize na\u0161eg vremena \u2013 resursa, ekonomije, klime \u2013 povezane. Za\u0161to je va\u017eno promatrati ih na taj na\u010din?<\/strong><\/p>\n

Krize na\u0161eg vremena su brojne \u2013 ekonomska kriza, pitanja bogatstva, prihoda i nejednakosti, klimatske promjene, su\u0161e, kiselost oceana \u2013 stoga moramo prepoznati kako se svi ti problemi uklapaju zajedno, kako su povezani. Ako to ne u\u010dinimo, probleme promatramo na dubinski fragmentiran na\u010din, \u0161to je upravo ono \u0161to vladaju\u0107e klase na\u0161eg vremena \u017eele. \u017divimo u svijetu koji je vo\u0111en racionalno\u0161\u0107u, ali radi se o posebnoj vrsti racionalnosti. To je racionalnost fragmenata, iako se naizgled \u010dini holisti\u010dkom, zato \u0161to sve mo\u017eemo kvantificirati, mo\u017eemo sve pretvoriti u algoritam. Trebamo se odmaknuti od fragmenata i vidjeti cjelinu, na\u010din na koji je sve povezano.<\/p>\n

Povezano s tim, pi\u0161ete kako su sve civilizacije imale svojevrsne granice, fronte, ali je kapitalizam bio i jest sama granica, te je svaki val kapitalizma ovisio o daljnjem pomicanju granica.<\/strong><\/p>\n

Sredi\u0161nji argument u knjizi Capitalism in the web of life (Kapitalizam u mre\u017ei \u017eivota), u odnosu na funkcioniranje kapitalizma, jest da je kapitalizam sustav granica. Prona\u0111ete resurse, ljude, polja gdje mo\u017eete uzgajati stvari jeftino i uzgajati puno, i mo\u017eete upregnuti \u010ditavu prirodu da radi zabadava ili jako jeftino. To je ono \u0161to granice daju kapitalizmu, taj nevjerojatni input jeftine prirode. Jeftina priroda uklju\u010duje i nepla\u0107eni i uglavnom nepla\u0107eni rad ljudskih bi\u0107a, \u0161to tako\u0111er moramo posebno razumijeti. Primjerice, afri\u010dki robovi nisu bili smatrani dijelom \u010dovje\u010danstva, dijelom dru\u0161tva, ve\u0107 dijelom prirode, te su bili tretirani u skladu s time. Ve\u0107ina \u017eena, ve\u0107ina domorodaca, bili su tako\u0111er dio jeftine prirode. Moramo razmi\u0161ljati i o tome kada razmi\u0161ljamo o na\u010dinu na koji kapitalizam funkcionira, kako je uspio pre\u017eivjeti i napredovati posljednjih nekoliko stolje\u0107a, te po \u010demu je druga\u010diji danas.<\/p>\n

Ako bi sve morali svesti na jedan jednostavan argument, on bi glasio ovako \u2013 kapitalizam nema vi\u0161e granica. I ne samo to, kapitalizam je izmijenio planetarni \u017eivot do te mjere da su sada stvoreni novi oblici prirode koji se ne mogu rije\u0161iti unutar kapitalisti\u010dkog okvira, kapitalisti\u010dke tehonologije i produktivnih formi. Ti oblici prirode su klimatske promjene, na koje kapitalizam ne mo\u017ee ponuditi odgovor, te pojava novih bolesti, bakterija i superkorova, za koje nemamo rje\u0161enja.<\/p>\n

Suo\u010davamo se s krajem u\u010dinkovitosti antibiotika, ili pribli\u017eavanjem toga kraja, paralelno s pojavom novih bolesti koje ne mogu biti zaustavljene na stari na\u010din. To je zastra\u0161uju\u0107e za sve nas koji \u017eivimo u ovom vremenu. Ono \u0161to \u017eelim re\u0107i jest \u2013 da, ovo su opasna vremena za \u017eivot, ali ona predstavljaju i dubinsku opasnost za kapital. Kapitalizam kao sustav je mnogo ranjiviji nego \u0161to ve\u0107ina ljudi misli. Ve\u0107ina ljudi je spremnija re\u0107i kako bi \u017eivot na ovom planetu mogao skon\u010dati, nego re\u0107i da bi mogao do\u0107i kraj kapitalizmu.<\/p>\n

Premisa va\u0161eg knjige Capitalism in the web of life (Kapitalizam u mre\u017ei \u017eivota), jest da trebamo razbiti dualizam Priroda\/Dru\u0161tvo, koji je dominatan u modernoj misli. Za\u0161to je taj dualizam jo\u0161 uvijek prisutan i za\u0161to je zapravo la\u017ean?<\/strong><\/p>\n

Prva stvar koju valja re\u0107i jest da je posao radikalnih mislioca da razumiju na\u010din na koji se ljudi uklapaju u mre\u017eu \u017eivota. To nije argument protiv razumijevanja onoga \u0161to je specifi\u010dno ljudima, jer se promi\u0161ljanjem o ljudima odvojeno od prirode gubi ve\u0107ina onoga \u0161to nas \u010dini jedinstvenima.<\/p>\n

Moderni svijet je izgra\u0111en na odvajanju, na segregaciji. Zanimljivo je razmotriti doga\u0111anja tijekom samih po\u010detaka kapitalizma, u doba Kolumba i otprilike dva stolje\u0107a kasnije. Upravo u tom periodu mo\u017eemo prona\u0107i po\u010detak razdavajanja prirode i dru\u0161tva, za koje su se koristili razli\u010diti termini \u2013 gra\u0111anstvo, barbarizam, divlja\u0161tvo, ali je primisao uvijek bila ista \u2013 postoji linija izme\u0111u onih koji spadaju u \u010dovje\u010danstvo, u dru\u0161tvo, i onih koji spadaju u prirodu.<\/p>\n

To razdvajanje je u potpunosti nestvarno, nije zasnovano u realnosti, jer smo svjesni da smo svi dio velike mre\u017ee \u017eivota. Me\u0111utim, to je razdvajanje bili izrazito mo\u0107no zato \u0161to su ga koristila carstva, dr\u017eave i kapitalisti i pona\u0161ali se kao da je stvarno. To je brzo vodilo do brojnih drugih dualizama \u2013 mu\u0161karac naspram \u017eene, zapad naspram ostatka svijeta, grad naspram sela, racionalno naspram emocionalnog, itd.
\n
\nKako se mo\u017eemo odmaknuti od takvog na\u010dina razmi\u0161ljanja?<\/strong><\/p>\n

Ti na\u010dini razmi\u0161ljanja prisutni su u na\u0161im dru\u0161tvima od ranih modernih stolje\u0107a \u2013 vi\u0111enje i razumijevanje svijeta dubinski bazirano na fragmentizmu. To \u0107e zasigurno biti sna\u017ena barijera ljudima u suo\u010davanju s problemima kao \u0161to su klimatske promjene, masovno izumiranje, nejednakost, i sl. Moramo usvojiti racionalnost cjeline. U najboljim trenucima, to je ono za \u0161to su se zalagali brojni ekolozi, a to je i ono za \u0161to se zalagao Marx. Mislim da je jedna od va\u017enih Marxovih ideja bila razumijevanje na\u010dina na koji ljudi tvore\u0107i sami sebe i odnose s drugim ljudima uvijek stvaraju i nove prirode i bivaju stvoreni od strane mre\u017ee \u017eivota.<\/p>\n

Kapitalizam ne stvara samo promjene u mre\u017ei \u017eivota, ve\u0107 i sam biva stvoren unutar te mre\u017ee. To je centralno za politiku emancipacije koja \u0107e se mo\u0107i baviti pitanjima poput klimatskih promjena, jer takva politika treba biti politika koja ne\u0107e povla\u010diti linije izme\u0111u blagostanja svog \u017eivota na planetu. Morat \u0107emo donositi te\u0161ke moralne, filozofske, eti\u010dke odluke o \u017eivotu i stvaranju \u017eivota, ali svakako ne mo\u017eemo zapo\u010deti tvrdnjom da je ljudski \u017eivot jedino \u0161to je bitno, a ostatak \u017eivota nije. Moramo vidjeti da smo svi jedno. To ne zna\u010di da ne postoje neke razlike, ve\u0107 podrazumijeva druga\u010diji na\u010din gledanja na razlike \u2013 unutar jedinstva.<\/p>\n

U svome radu obrazla\u017eete kako je problem dana\u0161njice kraj kapitalocena, a ne napredovanje antropocena, da problem nije to \u0161to je \u010dovje\u010danstvo preopteretilo snage prirode, ve\u0107 to \u0161to je kapitalizam iscrpio strategiju “jeftine prirode”. Mislite li da je akademsko fokusiranje na antropocen tako\u0111er bio na\u010din da se izbjegne dubinski razgovor o zna\u010daju kapitalizma, na\u010din da se donekle pomirimo s kapitalizmom?<\/strong><\/p>\n

Problem s antropocenom je to \u0161to doslovno zna\u010di “doba ljudi (mu\u0161karaca)”. Antropocen je koncept koji su razvili Eugene F. Stoermer i Paul J. Crutzen kako bi se nosili s pitanjima geolo\u0161ke povijesti, i taj dio antropocena je va\u017ean i bitan argument. Ali, postoji druga verzija antropocena, koju zagovaraju magazin Economist i urednici New York Timesa. To je antropocen koji ka\u017ee \u2013 svi smo u ovome zajedno, problem kapitalizma je odgovornost svih ljudi. Na to ka\u017eem da i ne \u2013 da zato \u0161to je zbilja odgovornost svih nas da transformiramo sustav u ne\u0161to druga\u010dije, odr\u017eivo i pravedno, ali ne \u2013 zato \u0161to nismo svi krivi za ovo \u0161to nam se trenutno doga\u0111a.<\/p>\n

Moramo razumjeti kako su pojmovi, rije\u010di koje koristimo kako bismo govorili o svijetu, bitni. Radikali ve\u0107 dugo vremena govore dvije stvari; trebamo imenovati sustave mo\u0107i \u2013 rasizam, seksizam, imperijalizam, kapitalizam \u2013 i trebamo se obvezati da \u0107emo govoriti istinu mo\u0107nicima. Za mo\u0107ne, antropocen je koncept koji im najvi\u0161e odgovora, koncept koji ih ne stavlja u neugodan polo\u017eaj.<\/p>\n

Ako zbilja \u017eelimo razumjeti korijene problema dana\u0161njice, ako \u017eelimo zapo\u010deti s politikom revolucionarne transformacije, trebamo razumjeti da ne \u017eivimo u antropocenu, vremenu ljudi, ve\u0107 u kapitalocenu, vremenu kapitala. Doba kapitala je ono \u0161to nas je dovelo ovdje gdje trenutno jesmo. Kada govorim o kapitalocenu, to ne zna\u010di samo kapitalizam kao ekonomski sustav, to uklju\u010duje i kapitalizam kao na\u010din organiziranja prirode, na\u010din organiziranja misli. Moramo se pomaknuti dalje od uske vizije kapitalizma kao ekonomije – radi se o mo\u0107i, prirodi, tehnologiji, i svemu ostalome.<\/p>\n

Ve\u0107 ste rekli kako je ru\u0161enje dualizma Priroda\/Dru\u0161tvo iznimno va\u017eno za promjenu svijeta i \u017eivota koje \u017eivimo. Pi\u0161ete kako je priroda kao vanjski objekt postala organizacijski princip civilizacije, \u0161to je bio presudan trenutak u razvoju kapitalizma. Kako se to dogodilo i za\u0161to je vi\u0111enje prirode kao vanjskog objekta toliko bitno za kapitalizam?<\/strong><\/p>\n

Va\u017eno je da razumijemo \u0161to kapitalizam vrednuje i \u0161to ne vrednuje. Sve civilizacije su donosile odluke o tome \u0161to vrednuju, \u010diji rad i \u017eivot su vrijedi, a \u010diji ne. Kolumbovo vrijeme mo\u017eemo odrediti kao po\u010detak kapitalizma. Ono \u0161to vidimo u tom periodu je ne\u0161to \u0161to nikada prije nismo vidjeli. Primjerice, \u017eivotinje i ostatak prirode u srednjovjekovnoj Europi su smatrani srcem ljudskog i prirodnog poretka, \u017eivotinje su bile va\u017eni pomaga\u010di ljudima. S dolaskom kapitalizma \u017eivotinje su postale strojevi, objekti, i ne samo \u017eivotinje, ve\u0107 sve \u0161to je postalo jeftinom prirodom, istisnuto iz “na\u0161e” sfere i upregnuto da radi nepla\u0107eno ili za jako nisku cijenu.<\/p>\n

Ono \u0161to se ra\u010duna kao vrijedno u suvremenom svijetu jest kako proizvoditi sve vi\u0161e i vi\u0161e p\u0161enice, \u017eeljeza, gume ili laptopa, sa sve manje i manje rada. To je izuzetan uspjeh kapitalizma i to ne treba umanjivati. Me\u0111utim, moramo shvatiti da o radnoj produktivnosti razmi\u0161ljamo na pogre\u0161an na\u010din, ukoliko ne sagledamo cjelinu. U zlatno doba kapitalizma, nakon Drugog svjetskog rata, tvorni\u010dki radnik je bio pla\u0107en, ali njegov rad je bio temeljen na nepla\u0107enom radu ku\u0107anica, i nevidljivom radu gotovo svih \u017eena koje su omogu\u0107ile rad tih radnika. Bio je to dinami\u010dan odnos u kojem se vrednovao samo jedan dio rada, a drugi nije.<\/p>\n

Kapitalizam ima \u010dudan sustav vrijednosti, postoji vrijednost u ekonomskom smislu, ali i u tome \u010diji rad i \u010diji \u017eivoti su vrijedni po\u0161tovanja i dostojanstva. Suvremeni svijet ima jasan odgovor na to \u2013 po\u0161tovanje mo\u017eete zadobiti samo ako radite za pla\u0107u, ali \u010dak i tada postoji hijerarhija, velik komad koji otpada na ljude koji rade za pla\u0107u, a njihov rad nije cijenjen i ostaje nevidljiv \u2013 kao \u0161to je \u010desto slu\u010daj kod imigranata, radnika koji rade u domeni poljoprivrede te kod velikog dijela poslova koji obavljaju \u017eene.<\/p>\n

Jako je va\u017eno da razgovaramo o tome \u010diji je rad nevidljiv, i kakvu ulogu rasa i rod igraju u tome. Radi se o poslovima koji nestaju iz bilanci knjigovodstva, pa o njima ni ne pri\u010damo kada govorimo o ekonomiji. Ta pitanja su bitna da se vidi kapitalizam kakav zbilja jest \u2013 kao otoci tr\u017ei\u0161ta koji djeluju u oceanu jeftine i potencijalno jeftine prirode.<\/p>\n

Protive\u0107i se dualizmu Priroda\/Dru\u0161tvo, predla\u017eete novu sintezu, oikos. \u0160to je oikos, gdje nas vodi, po \u010demu se razlikuje? <\/strong><\/p>\n

Oikos je neologizam, novi pojam koji bi trebao promijeniti na\u0161e razmi\u0161ljanje, pomo\u0107i nam shvatiti ne\u0161to \u0161to je vrlo jednostavno, ali za to nemamo rije\u010di. Uvijek govorimo o prirodi i dru\u0161tvu, o \u010dovjeku i okoli\u0161u, ali nemamo rije\u010d koja izra\u017eava puls tvorbe \u017eivota, stvaranja novih okru\u017eenja koja tako\u0111er stvaraju i nas kao ljude. Ljudi uvijek stvaraju svoj okoli\u0161 te u tom procesu stvaraju i me\u0111usobne odnose te odnose s vlastitom biologijom.<\/p>\n

U ve\u0107ini zapadnih jezika ne postoji rije\u010d za opisivanje toga da stalno, na svakom koraku, stvaramo nova okru\u017eenja, nove prirode, te da ta okru\u017eenja zauzvrat \u010dine i mijenjaju nas. Zanimljivo je da u mnogim jezicima izvan Zapada, i me\u0111u brojnim domorocima, postoje rije\u010di za opisivanje tih procesa. Kapitalizam i europska racionalnost uklonili su te odnose iz na\u0161ih misli, i oni su posljedi\u010dno nestali iz na\u0161ih jezika. Oikos je rije\u010d koju predla\u017eem kako bi govorili o slojevitim odnosima koji nas okru\u017euju, o mre\u017ei \u017eivota u kojoj \u017eivimo. Do sada smo bili u zarobljeni\u0161tvu nevidljivih misaonih struktura koje su nam nametane, ali osje\u0107am da se te re\u0161etke otvaraju.
\n
\nKrize su opasne, ali tako\u0111er predstavljaju priliku. \u0160to mislite o vremenu koje nam slijedi, jeste li optimisti\u010dni?<\/strong><\/p>\n

Ne mislim da je kapitalizam ikada bio sjajan pa mi nije \u017eao \u0161to mu se bli\u017ei kraj. Ono \u0161to slijedi moglo bi biti puno bolje, ali i puno gore. Va\u017eno je da svjedo\u010dimo kraju misli koja je tako dobro slu\u017eila kapitalizmu \u2013 kartezijanskog dualizma. Stari dualizam koji nas je u\u010dio strogom odvajanju ljudi i svega ostalog, bio je sna\u017ean i prakti\u010dan alat kolonijalizma i imperijalizma, a sada se raspada svugdje oko nas. \u010cak se i teorija o antropocenu razvila uslijed krize takozvanih znanosti o \u010dovjeku i znanosti o prirodi.<\/p>\n

Vidimo da \u010dak i desni\u010darski think tankovi, poput Breakthrough instituta, nude odre\u0111enu vrstu post-kartezijanske kritike, iako uglavnom na veoma reakcionaran na\u010din. Imamo pokrete kao \u0161to je pokret za suverenost hrane i pravednu hranu, koji zahtijevaju pravo na hranu kao biolo\u0161ku potrebu, kulturno izra\u017eavanje, ali i kao pravo \u010dlanova egalitarnog, demokratskog dru\u0161tva. Ti zahtjevi su nerazdvojivi jedan od drugoga, ne mo\u017eete zadovoljiti samo jedan kako bi dobili pravednu hranu.<\/p>\n

Takve politi\u010dke perspektive \u0161ire se diljem svijeta, vidimo to u pokretima za klimatsku pravdu, pokretima kao \u0161to je pravo na grad, itd. Ti su pokreti posebni prigrljeni od strane mladih ljudi, uglavnom mla\u0111ih od trideset, dok se ve\u0107ina intelektualaca i aktivista moje generacije i dalje \u017eeli pretvarati da se realnost planeta na kojem \u017eivimo odmotava u dvije kutije \u2013 priroda u jednoj, dru\u0161tvo u drugoj.<\/p>\n

Kako ste i sami rekli, diljem svijeta pojavljuju se pokreti koji po\u010dinju shva\u0107ati da je dualizam Priroda\/Dru\u0161tvo la\u017ean . Mo\u017eemo li onda re\u0107i da je kriza kojoj trenutno svjedo\u010dimo vi\u0161e prilika, nego opasnost?<\/strong><\/p>\n

Uvijek se radi i o opasnosti i o prilici, u jednom. Svjedo\u010dimo trenutku u kojem su uvjeti stabilnosti za kapitalizam slabiji nego ikada, kapitalizam trenutnu krizu ne\u0107e mo\u0107i rije\u0161iti kroz nove forme produktivnog rasta. Granice su iscrpljene, a tu su novi izazovi, klimatske promjene, nove bolesti, superkorovi, koji ne mogu biti zaustavljeni starim metodama. Kapitalizam je kreativan, ali ima svoje granice \u2013 nije beskrajno fleksibilan, kako mnogi jo\u0161 uvijek vjeruju.<\/p>\n

Ako postoji na\u010din da transformiramo svoj na\u010din razmi\u0161ljanja, na\u010din \u017eivljenja, ekonomski sustav, ono \u0161to vrednujemo, onda sam jako optimisti\u010dan. Ali to zna\u010di ne\u0161to jednostavno \u2013 mi smo ti koji moraju mijenjati stvari. Ono \u0161to me duboko brine je to da \u017eivimo u vremenu \u0161estog masovnog izumiranja, i to je veoma pristojan i suptilan termin da opi\u0161emo situaciju. Zapravo \u017eivimo u vremenu intenzivnog masovnog istrebljenja, svjedo\u010dimo razvijanju mo\u0107nog sustava me\u0111ugeneracijskog masovnog ubijanja. To me \u010dini jako nemirnim zato \u0161to imam sina \u0161estogodi\u0161njaka, i te\u0161ko mi je razmi\u0161ljati o njegovoj budu\u0107nosti.<\/p>\n

Mislim da ljudi ovo osje\u0107aju, pogotovo mladi ljudi, iako to mo\u017eda ne mogu opisati rije\u010dima. To zna\u010di da se moramo aktivirati \u010dim prije, ne samo prosvjedima i gra\u0111anskim neposluhom, ve\u0107 i intelektualnim neposluhom, kako bi se suo\u010dili s \u010duvarima i sve\u0107enicima stare racionalnosti i dualizama. Moramo zahtijevati razumijevanje svijeta koje je prikladno za vrijeme u kojem \u017eivimo, koje nas mo\u017ee informirati, a ne zaustavljati u gradnji vizije, u razvijanju politike emancipacije koja \u0107e po\u0161tovati sav \u017eivot.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jason W. Moore: Moramo se pomaknuti dalje od uske vizije kapitalizma kao<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":207987,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-207986","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207986","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=207986"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207986\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/207987"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=207986"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=207986"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=207986"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}