{"id":207655,"date":"2016-06-21T08:00:25","date_gmt":"2016-06-21T06:00:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=207655"},"modified":"2016-06-21T10:54:53","modified_gmt":"2016-06-21T08:54:53","slug":"neoliberalna-europa-i-radikalna-desnica-dvije-strane-istog-novcica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/21\/neoliberalna-europa-i-radikalna-desnica-dvije-strane-istog-novcica\/","title":{"rendered":"Neoliberalna Europa i radikalna desnica: dvije strane istog nov\u010di\u0107a"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Antonis Broumas<\/strong><\/p>\n

\"Antonis-Broumas\"<\/a>Dana\u0161nja Europa pokazuje sna\u017ene ekstremno desne tendencije na najvi\u0161im razinama politi\u010dke mo\u0107i. Na nedavnim predsjedni\u010dkim izborima u Austriji, radikalna desna Slobodarska stranka (FPO) izbila je na prvo mjesto sa 36 posto glasova, prije nego \u0161to je njezinog kandidata Norberta Hofera s tijesnim rezultatom pobijedio dugogodi\u0161nji lider Zelenih Alexander Van der Bellen.<\/p>\n

U Finskoj, Poljskoj i Ma\u0111arskoj ekstremna desnica ve\u0107 participira u vlasti, dok u Nizozemskoj i Francuskoj ankete pokazuju kako su vode\u0107a politi\u010dka snaga. I druge dr\u017eave su do\u017eivjele udar desnice uklju\u010duju\u0107i Dansku, \u0160vicarsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Italiju. Iste takve zabrinjavaju\u0107e trendove, premda “za\u010dinjene” hollywoodskom tragikomedijom, vidimo i na drugoj strani Atlantika.<\/p>\n

Naravno, izvan podru\u010dja izbornih politika, stvari su mnogo slo\u017eenije. U temeljima zapadnih dru\u0161tava odvija se \u017eestoka bitka izme\u0111u desni\u010darske dinamike i vitalnih dijelova dru\u0161tva, s radikalnim dru\u0161tvenim pokretima na \u010delu. U takvom kontekstu, postaje jasno da je uspon krajnje desnice u dijalekti\u010dkom odnosu s neoliberalnim projektom vladaju\u0107ih elita u Europi.
\n
\nO Neoliberalima i kanibalima<\/strong><\/p>\n

Suvremena ekstremna desnica ima moderne uzroke, nove zna\u010dajke i ogromnu globalnu popularnost, stoga su povijesne usporedbe s nacisti\u010dkim pokretima u pro\u0161losti samo djelomi\u010dno korisne. Op\u0107enito, krajnja desnica se pojavljuje kao nuspojava negativnih ekonomskih dodatnih u\u010dinaka (eksternalija) kapitalisti\u010dke globalizacije. Ve\u0107ina ljudi vidi krajnju desnicu kao neki oblik politi\u010dkog uto\u010di\u0161ta protiv propadanja dru\u0161tva koje je uzrokovalo sve ve\u0107e takmi\u010denje u globaliziranoj ekonomiji.<\/p>\n

Uspon ekstremne desnice tako\u0111er korespondira s destabilizacijom dru\u0161tvenih struktura uzrokovanom financijskim tr\u017ei\u0161tima, zapo\u010dev\u0161i od dr\u017eava i poslovnih struktura pa sve do zajednica i obitelji. Nostalgi\u010darskim povratkom zami\u0161ljenoj zajednici ili naciji, radikalna desnica nudi kohezijski sadr\u017eaj dru\u0161tvima u raspadanju, ne\u0161to \u0161to nedostaje apersonalnim institucijama financijskih tr\u017ei\u0161ta i nemo\u0107noj nov\u010danoj zajednici.<\/p>\n

Ta pseudokolektivna ponuda desnice iznimno je popularna me\u0111u razli\u010ditim dru\u0161tvenim grupama, uklju\u010duju\u0107i i europsku srednju klasu koja je pretrpjela ekstenzivno otu\u0111enje i individualizaciju koje donose tr\u017ei\u0161ne sile, te se postupno rije\u0161ila dru\u0161tvenih veza s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Stoga, ondje gdje je neoliberalni rat svih protiv sviju prisilio dru\u0161tva na neki oblik kanibalizma, krajnja desnica nudi povratak zajednici. Naravno, problem je u tome \u0161to u fa\u0161isti\u010dkoj zajednici kanibalizam ne prestaje ve\u0107 biva vertikalno integriran.<\/p>\n

Za vladaju\u0107e klase, povratak masa ekstremnoj desnici po\u017eeljan je razvoj. Radikalno desne ideologije zasnovane su na pojednostavljenom manihejskom svjetonazoru “prijatelj\/neprijatelj” zbog \u010dega je umovima sljedbenika iznimno lako manipulirati. Stoga europske elite ve\u0107 iskori\u0161tavaju ultra-desne ideologije kako bi kanalizirali negativne u\u010dinke neoliberalne dominacije nad raznim \u017ertvama, ponajvi\u0161e nad najranjivijim dru\u0161tvenim skupinama i “opasnim klasama”.<\/p>\n

U Srednjem vijeku, Crkva je bila glavni subjekt premo\u0107i i mu\u010denja, pa ipak su “vje\u0161tice” naposljetku bile spaljene. Pod dana\u0161njim dualizmom ekstremne desnice, oni koji imaju dru\u0161tvenu mo\u0107 mogu lako izbje\u0107i dru\u0161tveni bijes zbog neravnopravnosti poti\u010du\u0107i strah prema dru\u0161tvenoj raznolikosti. Takva politi\u010dka ponuda radikalne desnice za elite je ujedno i jedinstvena prilika da iznova legitimiziraju nacionalne politi\u010dke institucije, a da ne moraju “dirati” uzroke koji le\u017ee u korijenu njihove sada\u0161nje delegitimiziranosti.<\/p>\n

U pro\u0161losti su starorimski vladari smirivali sudionike\/ice velikih dru\u0161tvenih nemira prire\u0111uju\u0107i spektakle svome narodu. Danas, politi\u010dke sile mogu jo\u0161 vi\u0161e pogurati neoliberalni projekt pomo\u0107u \u017eeljezne pesnice nacionalnih dr\u017eava, a istovremeno privremeno zaustaviti rapidnu stopu kojom se raspadaju predstavlja\u010dke institucije tako \u0161to agresivno investiraju u nacionalisti\u010dke i ksenofobne ideologije.
\n
\nUpoznajte Tehnokrate<\/strong><\/p>\n

Progresivan plan prevladavanja krize globalnog kapitalizma zasigurno ima odre\u0111enu cijenu za pojedince\/ke te zahtijeva osobnu mobilizaciju i sudjelovanje u izgradnji alternativnih dru\u0161tvenih odnosa “odozdo prema gore” (bottom-up). Takav prijedlog osporava dominantne odnose neoliberalnog kapitalizma. S druge strane, politi\u010dki prijedlog radikalne desnice funkcionira u komplementarnom me\u0111uodnosu s neoliberalnim projektom. Stoga ga je mogu\u0107e primijeniti i na mikro i na makro dru\u0161tvenoj razini, bez potrebe za podrivanjem etabliranih hijerarhija i suprostavljanjem dominantnim dru\u0161tvenim snagama.<\/p>\n

Dok je u neoliberalnom svjetonazoru odnos izme\u0111u pojedinca\/ke i dru\u0161tva zarobljen u apersonalnoj instituciji financijskih tr\u017ei\u0161ta, u ultradesnom otklonu takva je veza ideolo\u0161ki dopunjena osje\u0107ajem zami\u0161ljene zajednice i zajedni\u010dke sudbine. Drugim rije\u010dima, esktremno desni prijedlog pru\u017ea osje\u0107aj la\u017enog pripadanja bez pla\u0107anja osobne cijene, te identitet zasnovan na simplificiranoj dihotomiji “prijatelj-neprijatelj”, \u0161to olak\u0161ava osobnu “navigaciju” u slo\u017eenoj i kontradiktornoj dru\u0161tvenoj stvarnosti. Istovremeno, slijepo oslanjanje na rigidne hijerarhije i u potpunosti posredovan odnos s politikom omogu\u0107uje apsolutno delegiranje politike predstavnicima i tehnokratima, \u0161to je u neoliberalnim meta-demokracijama, kako se \u010dini, prirodna pojava.<\/p>\n

Na kraju, ali ne najmanje va\u017eno, skrivanje dru\u0161tvenih nejednakosti i kontradikcija pod apstrakcijom nacije iskupljuje ih od svake namjere suprotstavljanja odnosima dominacije ili eksploatacije, a umjesto toga se la\u017eno predstavljaju legitimiziraju\u0107i se kao saveznici interesa opresiranih. Ukratko, u desnoj totalitaristi\u010dkoj ina\u010dici neoliberalizma, pojedinac\/ka se mora pokoriti \u2013 bez znakova otpora \u2013 tr\u017ei\u0161nim sankcijama i dru\u0161tvenim hijerarhijama, no sada s dodatnim teretom jer se mora pretvarati da nije “\u017didov\/ka”.<\/p>\n

Popularnost ekstremno desne ideje nije pala s neba. Zapravo, ta ideja je kultivirana dominantnim bihevioralnim modelima i svjetonazorima te potaknuta dru\u0161tvenim rasulom koje je proizveo neoliberalni projekt. U europskim dru\u0161tvima kojima vladaju neoliberalne elite, gra\u0111ani\/ke su svakodnevno izlo\u017eeni\/e i trenirani\/e za transformaciju ljudskih bi\u0107a u sredstva za otu\u0111enje. Ovakvi uvjeti su idealna podloga za stvaranje bliskosti s nacisti\u010dkom konverzijom ljudskih bi\u0107a u sredstva koja vode nacionalisti\u010dkim ciljevima s koncentracijskim logorima i ratovima.<\/p>\n

Instrumentalna cost-benefit logika neoliberalizma, kojom se dru\u0161tveni ugovori navodno mogu svesti na pseudoobjektivisti\u010dka tehnokratska pitanja, postaje mo\u0107no legitimno oru\u017eje u rukama radikalne desnice za upravljanje “drugim” kao homo sacerom. Licemjerna nezainteresiranost neoliberalizma za asimetriju dru\u0161tvene mo\u0107i koja je generirana kapitalom i financijskim tr\u017ei\u0161tima \u2013 i njezino idoliziranje kao vrhunca ljudske slobode \u2013 legitimizira glorifikaciju dru\u0161tvene hijerarhije i nadmo\u0107i koje \u010dine temelj totalitarizma.<\/p>\n

Stvaranje povijesti demokracije<\/strong><\/p>\n

Pomak prema ekstremnoj desnici odr\u017eava sada\u0161nje stanje, ali i donosi nove elemente u dominantan sustav mo\u0107i. Na makro-dru\u0161tvenoj razini, radikalno desni projekt ostavlja neoliberalni ekonomski model netaknutim u srcu nacionalne dr\u017eave. No, mo\u017eda je najva\u017eniji novitet opovrgavanje osnovnih demokratskih dostignu\u0107a; to je klju\u010dna tendencija u trenutnoj fazi kapitalizma i Sveti gral neoliberalne dru\u0161tvene konsolidacije.<\/p>\n

U vanjskim odnosima s globaliziranim tr\u017ei\u0161tima, radikalna desnica investira u pragmati\u010dni protekcionizam i nesmiljeno globalno tr\u017ei\u0161no natjecanje. Stoga ekstremna desnica slavi i isti\u010de odre\u0111ene aspekte kapitalisti\u010dke globalizacije (natjecanje me\u0111u nacionalnim ekonomijama, tranziciju u nedemokratske re\u017eime), dok istovremeno tvori jasnu i stalno prisutnu opasnost za druge aspekte kapitalisti\u010dke globalizacije, budu\u0107i da ima inherentnu sklonost samodestrukciji dru\u0161tva u kojemu prevladava.<\/p>\n

Na mikro-dru\u0161tvenoj razini, ultra desnica investira u najmra\u010dnije elemente ljudske prirode, kao \u0161to su strah, mr\u017enja i \u017eudnja za ratovanjem. Ako imamo na umu da su svi oblici ljudskog dru\u0161tva zasnovani na suradnji, nasilno nametanje tendencija od vrha prema dnu koje uni\u0161tavaju takvu suradnju i zamjenjuju je mr\u017enjom i ratom vodi do dru\u0161tvene dezintegracije.<\/p>\n

No, radikalno desna ina\u010dica kapitalisti\u010dke globalizacije nije sklona samo unutarnjem ratovanju, ve\u0107 i onom me\u0111u dru\u0161tvima. Ortodoksnost neoliberalnog takmi\u010denja izme\u0111u nacionalnih dr\u017eava nije ograni\u010dena samo na mirnodopska sredstva. Zapravo, rat me\u0111u nacijama postaje nastavak ekonomskih sukoba drugim sredstvima. Ta \u010dinjenica neizbje\u017eno ugro\u017eava nesmetano funkcioniranje tr\u017ei\u0161ta. Stoga, dominantan sustav mo\u0107i uvijek izabire ekstremno desnu varijantu, premda na kraju takav sustav, kako bi rije\u0161io svoju krizu i za\u0161titio kapitalisti\u010dku dru\u0161tvenu reprodukciju, prolazi kroz cikluse destrukcije.<\/p>\n

Neoliberalno – fa\u0161isti\u010dki sklop <\/strong><\/p>\n

Uz iznimku Zlatne zore u Gr\u010dkoj, radikalna desnica, u nastojanju da pokori dr\u017eavu, danas u Europi ne gradi iste strukture poput onih u me\u0111uratnom razdoblju; nema masovnih paravojnih Sturmabteilung (nacisti\u010dkih) grupa koje se bore sa suprotstavljenim grupama na ulicama. Zapravo, taktika dana\u0161nje radikalne desnice uglavnom se dr\u017ei izbornih politika.<\/p>\n

\u010cini se da je razlog tomu isti onaj zbog kojeg suvremena ljevica nije uspjela rekonstruirati masovne radni\u010dke pokrete kakvi su postojali u pro\u0161losti. Izgleda da je fragmentacija osobnog odnosa s bilo kakvom vrstom dru\u0161tvenog kolektiviteta “gotova stvar”. S tim fenomenom fragmentacije ljevica se ne mo\u017ee lako nositi, jer se reproducira i na konstrukcije alternativnih dru\u0161tvenih odnosa.<\/p>\n

S druge strane, radikalnoj desnici dovoljno je kultivirati legitimne mentalitete putem delegiranja kako bi prebrodili organizacijske probleme. Naposljetku, nakon No\u0107i dugih no\u017eeva Hitler je shvatio kako je inherentna totalitaristi\u010dka jezgra mnogo racionalnija od juri\u0161nih odreda, jednom kada je mo\u0107 uspostavljena. Stoga, za razliku od progresivnih dru\u0161tvenih snaga, agenda radikalne desnice je primjenjiva trenutno i iznimno je kompatibilna sada\u0161njem statusu quo, budu\u0107i da naprosto sama stvara inflaciju postoje\u0107ih neoliberalnih tendencija prema dru\u0161tvenom kanibalizmu i totalitarizmu.<\/p>\n

Generatori fa\u0161isti\u010dke hegemonije<\/strong><\/p>\n

\u010cim se uspostavi hegemonija, \u010dak i prije osvajanja mo\u0107i, svaka politi\u010dka snaga se odra\u017eava u centrima politi\u010dkog odlu\u010divanja. Prije nego \u0161to je radikalna desnica zadobila mo\u0107 u srcu Europe, njezina hegemonija se ve\u0107 reflektirala u politici EU-a putem odluka koje su bile potpuno desne orijentacije. Takve reakcionarne politike vode\u0107ih europskih institucija su rezultat dijalektike izme\u0111u krajnje desnice i dominantnih neoliberalnih snaga. Radikalno desna devijacija neoliberalizma kompatibilna je stvaranju sada\u0161njih globalizacijskih procesa, \u010dak i dok dramati\u010dno vodi eskalaciji tog procesa. Prema ratu.<\/p>\n

Me\u0111utim, postoji progresivni kontra-prijedlog koji je zasnovan na solidarnosti, suradnji i demokraciji me\u0111u ljudima i narodima, te na izgradnji alternativnog oblika me\u0111unarodne zajednice. Za razliku od radikalno desnog otklona, takav prijedlog nije kompatibilan globalizacijskim procesima. Dok danas mo\u017eemo vidjeti kako radikalno desne vlade funkcioniraju bez zna\u010dajnih sukoba ili otpora s ve\u0107 uspostavljenim strukturama mo\u0107i, nasuprot tomu lijeve vlade bivaju smjesta apsorbirane strukturalnom mo\u0107i globalnog financijskog kapitala.<\/p>\n

Premda je krajnja desnica ve\u0107 uspostavila mo\u0107 u gotovo polovici Europe, Wolfgang Sch\u00e4uble nikada nije rekao svojim novoizabranim fa\u0161isti\u010dkim satelitima u sredi\u0161njoj i isto\u010dnoj Europi “odrat \u0107emo vas poput ze\u010deva i mahati va\u0161im ko\u017eom Podemosu”, kao kada se obratio lijevoj Syrizi kada je pobijedila na izborima u Gr\u010dkoj.<\/p>\n

Fa\u0161izam i nacizam nisu strani zapadnoj civilizaciji. Ba\u0161 suprotno, to su djeca autoritarnih i antidemokratskih tendencija u srcu europskog Prosvjetljenja. Dana\u0161nje me\u0111unarodne politike ne ostavljaju niti najmanje prostora za solidarnost i suradnju, no pozdravljaju neprijatelje humanosti, sile uni\u0161tenja i rata.<\/p>\n

Iz perspektive radikalnih dru\u0161tvenih pokreta, doista ve\u0107 dvadeset godina, dan za danom, vodimo bitku da stvorimo dru\u0161tva slobode unutar i protiv mo\u0107i kapitala. No, danas nam je svima vi\u0161e nego o\u010dito kako moramo transcendirati i podi\u0107i sada\u0161nju razinu organizacije prema transnacionalnoj razini. Umre\u017eavanje europskih dru\u0161tvenih pokreta je projekt koji je ve\u0107 izgra\u0111en kroz platforme zbli\u017eavanja koje kombiniraju direktnu politi\u010dku akciju i dugoro\u010dne politi\u010dke ciljeve.<\/p>\n

Poput generacija boraca i borkinja prije nas, na nama je da uni\u0161timo kapitalizam i njegove moderne radikalno desne devijacije putem internacionalne suradnje. Kao \u0161to je neko\u0107 rekao Gramsci, ovo je vrijeme \u010dudovi\u0161ta. Na\u0161 je zadatak da pomaknemo ravnote\u017eu u korist humanosti i promijenimo tijek povijesti.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U temeljima zapadnih dru\u0161tava odvija se \u017eestoka bitka izme\u0111u desni\u010darske dinamike i vitalnih dijelova dru\u0161tva, s radikalnim dru\u0161tvenim pokretima na \u010delu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":207656,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-207655","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207655","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=207655"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207655\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/207656"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=207655"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=207655"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=207655"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}