{"id":207577,"date":"2016-06-19T12:59:14","date_gmt":"2016-06-19T10:59:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=207577"},"modified":"2016-06-19T12:59:14","modified_gmt":"2016-06-19T10:59:14","slug":"hdz-je-tvornica-mitova-i-straha","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/19\/hdz-je-tvornica-mitova-i-straha\/","title":{"rendered":"HDZ je tvornica mitova i straha"},"content":{"rendered":"

Autor: Zoran Daskalovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"DejanPolitolog i analiti\u010dar govori o tome kako se s polarizacijom doga\u0111a i pluralizacija politike: Cijeli program HDZ-a, izuzmemo li klijentelisti\u010dku dimenziju, svodi se na proizvodnju identiteta. Na zamjenu stvarnih sje\u0107anja \u2018slu\u017ebenima\u2019, \u2018kulturnu revoluciju\u2019, radionicu za pisanje \u2018ispravne\u2019 interpretacije povijesti, agenciju za smi\u0161ljanje zakona i politika koji bi sprije\u010dili \u2018nepo\u0107udne\u2019 interpretacije \u0161to \u2018ru\u0161e temelje hrvatske dr\u017eave\u2019<\/p>\n

Uvrije\u017eila se ocjena da se Hrvatska ne mo\u017ee reformirati zbog sna\u017enog i dubokog ideolo\u0161kog i politi\u010dkog sukoba desnice i ljevice, koji predvode HDZ i SDP. No vlada Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a nije pala zbog sukoba ljevice i desnice, nju su sru\u0161ili Domoljubna koalicija i Most, koji su ideolo\u0161ki i svjetonazorski bliski. Je li to znak da je u politici i dru\u0161tvu zapo\u010deo neki novi rascjep?<\/p><\/blockquote>\n

To ovisi o tome kako \u0107e Most pro\u0107i na izborima. Jer, ako se poka\u017ee da \u0107e zbog ru\u0161enja Vlade izgubiti glasa\u010de, zna\u010di da se nastavlja stara podjela u kojoj identitetska politika ima prednost u odnosu na tu eventualnu novu paradigmu. Ako, me\u0111utim, Most dobije vi\u0161e glasova nego na pro\u0161lim izborima ili ako HDZ zbog krize u koju se sam doveo \u2018potone\u2019 (ili se \u010dak i raspadne), bio bi to znak da se nalazimo u novoj situaciji, mo\u017eda sli\u010dnoj onoj u kojoj se slovenska politika na\u0161la s potonu\u0107em tradicionalnih stranaka i pojavljivanjem stranke Mire Cerara. Zasad ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je vjerojatniji ovaj prvi scenarij, iako se stvari u politici ovih dana vrlo brzo mijenjaju. Dosad su dvije velike stranke uspje\u0161no odolijevale napadima novih, tre\u0107ih stranaka ili grupacija. Na posljednjim izborima za Europski parlament te predsjedni\u010dkim i parlamentarnim izborima osvojile su uvjerljivo najve\u0107i broj glasova i u tom je smislu jo\u0161 uvijek te\u0161ko govoriti o krizi HDZ-a i SDP-a.<\/p>\n

Glasanje za \u2018na\u0161e\u2019<\/strong><\/p>\n

\nOsim sukoba koji je buknuo zbog afere \u2018KaraMol\u2019, HDZ i Most su prili\u010dno suglasno kreirali Vladinu politiku. U kojoj mjeri na Mostovo ustrajavanje na smjeni Karamarka utje\u010de pad njegova rejtinga u istra\u017eivanjima javnog mnijenja?<\/p><\/blockquote>\n

Zanimljiv je fenomen da osobna nepopularnost lidera nema ozbiljnijih posljedica na broj glasova koje dobiva stranka koju on predvodi. To pokazuje da nije sasvim to\u010dno da je suvremena politika ponajprije liderska, odnosno da ljudi glasaju zbog lidera. I\u0161ao bih i dalje od toga: mislim da je pogre\u0161no pretpostaviti da politi\u010dke partije gube ili dobivaju podr\u0161ku bira\u010da samo ili primarno radi toga \u0161to rade i koliko su uspje\u0161ne u vr\u0161enju vlasti. Bez obzira na to koliko je neka stranka uspje\u0161na ili neuspje\u0161na, ona \u0107e zadr\u017eati prili\u010dno velik broj bira\u010da uglavnom uslijed onoga \u0161to simbolizira i predstavlja, radi toga kako je ljudi vide. U situaciji obnovljenih identitetskih polarizacija \u2013 koje su uvijek postojale, ali se i namjerno proizvode \u2013 mnogi ljudi glasaju za neku stranku zato \u0161to je \u2018na\u0161a\u2019, a ne po tome \u0161to nudi ili je li uspjela ostvariti ponu\u0111eno. Zato je logi\u010dno da stranke koje se na\u0111u u novoj situaciji ili u nekoj krizi poku\u0161avaju regenerirati identitetske teme, jer im one i dalje donose sigurne glasa\u010de. Kad ka\u017eem nova situacija, mislim na situaciju nakon 2013. Dotad je u hrvatskoj politici postojao jedan veliki cilj koji je motivirao glavne politi\u010dke aktere, ponajprije HDZ i SDP, da formiraju stabilnu parlamentarnu ve\u0107inu i Vladu i postignu konsenzus u realizaciji tog \u2018svetog\u2019, odnosno \u2018nacionalnog\u2019 cilja. Bila su tri takva cilja: nezavisnost, reintegracija teritorija (ali ne i ljudi), a onda i \u010dlanstvo u EU-u i NATO-u. Nakon ulaska u EU, te\u0161ko je osmisliti neki \u010detvrti \u2018nacionalni cilj\u2019, iako su to poku\u0161avali i predsjednik Josipovi\u0107 (s idejom o ujedinjenju zbog ekonomske krize), predsjednica Grabar Kitarovi\u0107 (s idejom \u2018zajedni\u0161tva\u2019), HDZ (pozivaju\u0107i na ujedinjenje oko pro\u0161losti) i SDP (pozivaju\u0107i na ujedinjenje oko okretanja budu\u0107nosti). Ni\u0161ta od toga nije dovoljno da bi se postigao ikakav konsenzus, pa je danas polarizacija izme\u0111u HDZ-a i SDP-a ve\u0107a nego ikada prije. U novim okolnostima oni ne mogu vi\u0161e ignorirati i uspje\u0161no marginalizirati one koji su radi \u2018nacionalnog konsenzusa\u2019 dugo bili na marginama, i na desnici i na progresivnoj ljevici. Tako da se istodobno s polarizacijom doga\u0111a i pluralizacija politike. S jedne se strane \u010dini kao da smo u razdoblju kolapsa i nestabilnosti. S druge, me\u0111utim, mo\u017eda tek sad izlazimo iz stanja u kojem je o\u010dito da se la\u017eno \u2018jedinstvo\u2019 vi\u0161e ne mo\u017ee nametnuti pluralizmu, a \u2018nacionalni cilj\u2019 slobodi. Zagovornici \u2018jedinstva\u2019 i \u2018nacionalnog interesa\u2019 su uznemireni takvom situacijom i poku\u0161avaju je sprije\u010diti tako \u0161to izmi\u0161ljaju neprijatelje i pozivaju na ujedinjenje. Vidjet \u0107emo ho\u0107e li im to uspjeti.<\/p>\n

\nJe li mogu\u0107 rasplet sli\u010dan onom u Sloveniji, s nekim na\u0161im Cerarom?<\/p><\/blockquote>\n

Da bi se to dogodilo i kod nas, potrebno je razoriti primat ovog specifi\u010dnog puta identitetske politike koja se temelji na mitu o ratu i va\u017enoj slici pro\u0161losti u odnosu na sve druge vrste politika. A to zna\u010di da je potrebno marginalizirati tvornicu strahova i mitova, koja se kod nas zove HDZ. Jer, cijeli program te stranke, izuzmemo li klijentelisti\u010dku dimenziju, svodi se na proizvodnju identiteta, a ne na njegovo predstavljanje onakvim kakav jest. Svodi se, na primjer, na zamjenu stvarnih sje\u0107anja \u2018slu\u017ebenima\u2019, na \u2018kulturnu revoluciju\u2019, na radionicu za pisanje \u2018ispravne\u2019 interpretacije povijesti, na agenciju za smi\u0161ljanje zakona i politika koji bi sprije\u010dili \u2018nepo\u0107udne\u2019 interpretacije \u0161to \u2018ru\u0161e temelje hrvatske dr\u017eave\u2019. Pogledajmo samo o \u010demu govore i \u0161to im je najva\u017enije i to ve\u0107, zamalo u kontinuitetu, 25 godina. Uostalom, dovoljno govori \u010dinjenica da je upravo Zlatko Hasanbegovi\u0107 na nedavnim strana\u010dkim izborima dobio najve\u0107i broj glasova.<\/p>\n

U kojem smislu?<\/p><\/blockquote>\n

Njegova popularnost u HDZ-u pokazuje kakva je to stranka. Jednim je dijelom ta popularnost rezultat \u010dinjenice da je on jedino novo lice koje se pojavilo nakon ovih izbora. Drugo, to je izraz prkosa, kako je sam rekao, zbog kritike koju je Vlada pretrpjela radi njega \u2013 i u zemlji i izvan nje. Ali, on je i izraz onog \u2018pravog\u2019 ili \u2018\u010distog\u2019 HDZ-a, onoga koji nije uvijek bio vidljiv izvana jer se krio duboko u srcu, zbog toga jer se politika vodila u okvirima dogovora sa SDP-om, u okviru konsenzusa o \u2018nacionalnom cilju\u2019. Ili stoga \u0161to nije bilo dobro da se taj pravi identitet vidi izvan zemlje sve dok je ona pristupala Europskoj uniji. Ali, sada kad vi\u0161e nema ni \u2018nacionalnog cilja\u2019 ni konsenzusa sa SDP-om ni strahova da \u0107e netko zako\u010diti hrvatski put u Europu, taj se identitet pojavljuje u svom izvornom obliku. Zato su ljudi poput Hasanbegovi\u0107a, \u0106ori\u0107a, Tepe\u0161a i Karamarka danas istinski glasnogovornici \u2018\u010distog\u2019 HDZ-a, koji je iz dubine isplivao na povr\u0161inu i s margina se preselio u centar.<\/p>\n

EU uvelike definira kakva \u0107e se ekonomska, ali i druge klju\u010dne javne politike voditi. Je li i to razlog okretanju HDZ-a i SDP-a identitetskim temama i politikama?<\/p><\/blockquote>\n

U gotovo svim zemljama Europske unije, upravo odnos prema Uniji slu\u017ei kao regenerator identitetske politike. Obnova nacionalizma u zemljama \u010dlanicama povezana je s otporom Europskoj uniji, a izbjegli\u010dka se kriza koristi da bi se razvila politika koja je u svojoj dubokoj biti ksenofobi\u010dna i koja tra\u017ei napu\u0161tanje svih liberalnih vrijednosti i okretanje prema militarizmu i sekurizaciji. Ti su trendovi posebno izra\u017eeni u nekada\u0161njoj Isto\u010dnoj Europi. Kod nas postoji i dodatna dimenzija: o\u010dekivanje da \u0107emo postati mo\u0107nija i \u2018suverenija\u2019 zemlja nego \u0161to smo bili prije ulaska u EU nije se ostvarilo. To je vidljivo iz poni\u017eavaju\u0107eg povla\u010denja na koje je Hrvatska bila prisiljena po pitanju blokade pristupnih pregovora sa Srbijom. To je slika na\u0161e stvarne mo\u0107i, a ne ono \u0161to sami mislimo o sebi. \u0160to se ti\u010de pitanja o tome koliko politi\u010dari mogu u\u010diniti u drugim sektorima, izvan identitetskih, rekao bih da je sve jasnije da su zapravo prili\u010dno nemo\u0107ni – jer je centar mo\u0107i negdje drugdje, izvan politi\u010dke sfere. Iluzorno je, primjerice, o\u010dekivati da politi\u010dari mogu na\u0107i i definirati rje\u0161enja za izlazak iz ekonomske krize. Politi\u010dari u kapitalizmu nemaju mogu\u0107nost voditi ekonomsku politiku, a \u010desto se pretvaraju samo u magnete koji privla\u010de bijes gra\u0111ana, kako se on ne bi usmjerio prema onima koji su doista uzrokovali problem. Stvarni centri mo\u0107i ostaju prikriveni i izvan kritike, kao da ih ljudi ne primje\u0107uju. Ljudi koji stvarno odlu\u010duju o ekonomskoj situaciji u zemlji, prije svega poslodavci, pa banke, strani investitori i drugi, nikome nisu demokratski odgovorni i protiv njih gra\u0111ani ne mogu gotovo ni\u0161ta. Cini\u010dno je i paradoksalno, me\u0111utim, da upravo oni prvi kritiziraju politi\u010dare, a politi\u010dari su jedini predstavnici naroda na javnoj sceni. Pogledajte samo njihov prezir prema javnom sektoru i prema svemu \u0161to ima veze s javnim, op\u0107im, dru\u0161tvenim interesom. I kod nas je stvorena klasa koja radi samo u svom interesu i ne \u017eeli da je u tome smetaju ikakvi gra\u0111ani.
\n
\nOre\u0161kovi\u0107ev surogat<\/strong><\/p>\n

Most je od HDZ-a iznudio da na \u010delo Vlade do\u0111e nestrana\u010dki menad\u017eer Ore\u0161kovi\u0107, \u010dime je dodatno umanjio mo\u0107 politi\u010dara da upravljaju javnim politikama i institucijama. Je li time oja\u010dao utjecaj stvarnih centara mo\u0107i koji prikriveno upravljaju politikama?<\/p><\/blockquote>\n

Taj utjecaj i podr\u0161ka bili su vidljivi prilikom izbora Ore\u0161kovi\u0107a za premijera, a vide se i u isticanju Zdravka Mari\u0107a za novoga HDZ-ova kandidata za premijera, koji tako\u0111er dolazi iz poduzetni\u010dko-menad\u017eerske klase. Takav izbor pokazuje da se Vladu ponajprije tretira kao upravni odbor nekog poduze\u0107a, pa se pronalaze poslovni ljudi da je vode, kao \u0161to je jedno vrijeme bio sli\u010dan slu\u010daj u socijalizmu. Petar Flekovi\u0107, Ante Markovi\u0107 i Ante Milovi\u0107 bili su prije svega socijalisti\u010dki poslovni ljudi, Vlada je bila mjesto na kojem se odlu\u010divalo o ekonomskim pitanjima, dok je ideologija (tj. ono \u2018\u0161to je stvarno va\u017eno\u2019) bila ostavljena Partiji. Tu kombinaciju vidimo i sada: Ore\u0161kovi\u0107 se nije trebao mije\u0161ati u ideologiju – jer je tu Hasanbegovi\u0107, i u policiju \u2013 jer je tu Karamarko, dvojac koji predstavlja suvremenoga Kardelja i Rankovi\u0107a. Pri \u010demu obojica ovih u sebi imaju svojstva obojice onih. Zanimljivo je da HDZ opet za mandatara predla\u017ee osobu iz privrede, za koju ni pribli\u017eno ne misli da mo\u017ee biti \u0161ef HDZ-a. A ako je dobar da vodi Vladu, postavlja se pitanje za\u0161to nije dobar da vodi stranku? Osim toga, inzistiranjem na tome da nestrana\u010dki stru\u010dnjaci vode Vladu naru\u0161ava se autonomija dru\u0161tvenih sfera. U liberalno-demokratskim dru\u0161tvima podrazumijeva se da je politika odvojena od ekonomije, pravosu\u0111a, obrazovanja i drugih dru\u0161tvenih sfera koje bi trebale imati svoju autonomiju, ali i obrnuto – i politika mora biti od njih autonomna. Mi smo, me\u0111utim, sada u situaciji da je postalo normalnim da de facto neizabrani privrednik vodi politi\u010dku sferu, iako je bit politike da bude javna sfera, dostupna gra\u0111anima, ona u kojoj \u0107e oni imati mogu\u0107nost odlu\u010divanja. To je jednako opasno kao kad politi\u010dari naru\u0161avaju autonomiju ekonomije ili pravosu\u0111a, kad sude umjesto sudaca. Kad se naru\u0161ava autonomija politike, zapravo se naru\u0161ava autonomija gra\u0111anske sfere, jer politika mora ostati dostupna gra\u0111anima.<\/p>\n

Jesu li to uvjeti u kojima se politi\u010dari i politi\u010dke stranke, ponajprije HDZ i SDP, za autonomiju politi\u010dke sfere najefikasnije mogu izboriti stvaranjem velike koalicije?<\/p><\/blockquote>\n

Velika je koalicija nemogu\u0107a sve dok se vode sna\u017ene identitetske politike na na\u010din na koji je to danas slu\u010daj. Ali, primje\u0107ujem odre\u0111enu nostalgiju za \u2018dobrim starim vremenima\u2019 otprije 2013. Kod obje velike stranke postoji i strah od nestanka. Most i \u017divi zid imaju ambiciju uni\u0161titi ne samo HDZ nego, do\u0111e li do takve koalicije nakon novih izbora, i SDP. Dakle, mo\u017eda to okrene SDP i HDZ prema velikoj koaliciji. Iako bi i to bio vrlo riskantan potez.
\nPortalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dejan Jovi\u0107: Mo\u017eda tek sad izlazimo iz stanja u kojem je o\u010dito da se la\u017eno \u2018jedinstvo\u2019 vi\u0161e ne mo\u017ee nametnuti pluralizmu, a \u2018nacionalni cilj\u2019 slobodi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-207577","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207577","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=207577"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207577\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=207577"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=207577"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=207577"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}