{"id":207346,"date":"2016-06-15T08:00:50","date_gmt":"2016-06-15T06:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=207346"},"modified":"2016-06-15T10:00:42","modified_gmt":"2016-06-15T08:00:42","slug":"iste-klase-profitiraju-od-liberalizma-i-od-fasizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/15\/iste-klase-profitiraju-od-liberalizma-i-od-fasizma\/","title":{"rendered":"Iste klase profitiraju od liberalizma i od fa\u0161izma"},"content":{"rendered":"

Autor: Mario Radovanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"LukaDiskurs antitotalitarizama pretvorio je 20. stolje\u0107e u \u201eno\u0107 u kojoj su sve krave crne\u201c, a njegove politi\u010dke aktere u zlikovce podjednakih kalibara. U postsocijalisti\u010dkim zemljama, to je diskreditiralo socijalizam kao politi\u010dku i ekonomsku alternativu. Danas, kada ponovo svjedo\u010dimo formiranju bloka liberala i nacionalista, analiti\u010dki se vra\u0107amo u pro\u0161lost i ponovo osvjetljavamo uvjete u kojima je nastao fa\u0161izam, s naglaskom na strategije gu\u0161enja radni\u010dkog pokreta. <\/p>\n

Donosimo pro\u0161irenu verziju intervjua s Lukom Mati\u0107em<\/strong> iz Antifa\u0161isti\u010dkog VJESNIKA.<\/p>\n

\nU kojim slu\u010dajevima i za\u0161to se fa\u0161izam pokazuje kao prihvatljiva politi\u010dka strategija segmenata kapitalisti\u010dke klase?<\/p><\/blockquote>\n

Ako govorimo o historijskim izvorima fa\u0161izma, govorimo o razdoblju neposredno nakon Prvog svjetskog rata \u2013 kada su se kapitalisti\u010dkoj privredi, koja je tada prolazila jednu od svojih ve\u0107ih ekspanzija uslijed golemog rasta ratne industrije, suprotstavljali razli\u010diti radni\u010dki pokreti. Tako\u0111er, to je razdoblje nakon Oktobarske revolucije kada se revolucionarna gibanja prelijevaju na ostatak Evrope. U slu\u010daju Italije i Njema\u010dke, kao vjerojatno najva\u017enijih i najpoznatijih primjera u raspravama o fa\u0161izmu, radi se o jasnim strategijama radni\u010dkog pokreta za preuzimanje vlasti. Oni su ugro\u017eavali interese kapitalisti\u010dke klase, odnosno njihovo vlasni\u0161tvo nad ekonomskim subjektima.<\/p>\n

Ako govorimo o Italiji, govorimo o razdoblju 1919. i 1920. godine koje se u historijskoj literaturi naziva Biennio Rosso, odnosno \u201edvije crvene godine\u201c \u2013 periodu kada je jedna europska zemlja bila najbli\u017ee revoluciji nakon one koja se dogodila u Sovjetskom savezu. Vrijeme je to kada su radnici masovno preuzimali tvornice i u njih uvodili neke prvobitne samoupravne modele radni\u010dkih savjeta, kada su poljoprivrednici preuzimali obradive povr\u0161ine i kada su i jedni i drugi samostalno organizirali proizvodnju. Takva situacija i velika mobilizacija na ljevici zahtijevala je od vlasni\u010dke klase da u za\u0161titu svojih materijalnih interesa na neki na\u010din djeluje. Jedna od njihovih glavnih taktika bila je unajmljivanje batina\u0161kih odreda sastavljenih redom od biv\u0161ih ratnih veterana, odnosno demobiliziranih vojnika iz Prvog svjetskog rata, a me\u0111u kojima su najorganiziraniji bili oni koji su se nazivali Fasci di combattimento \u2013 prvobitni Mussolinijevi crnoko\u0161ulja\u0161i koji \u0107e kasnije, 1922. godine, po\u010deti preuzimati vlast i 1926. godine uspostaviti totalnu vlast u Italiji. Va\u017eno je istaknuti da su oni upravo razbijanjem radni\u010dkog pokreta stjecali saveznike me\u0111u vlasni\u010dkom klasom, no da su istovremeno privla\u010dili novo \u010dlanstvo i na taj na\u010din ja\u010dali. <\/p>\n

Ako govorimo o Njema\u010dkoj, 1919. godine bilje\u017eimo poku\u0161aj uspostave razli\u010ditih sovjetskih republika i poznati ustanak Spartakusbunda koji je ugu\u0161en upravo djelovanjem koalicije tada\u0161nje socijaldemokratske vlade Friedricha Eberta i Freikorpsa \u2013 Udru\u017eenja ratnih veterana. Ta je epizoda zavr\u0161ila ubojstvom tada\u0161njih vo\u0111a njema\u010dkih komunista Karla Liebknechta i Rose Luxemburg. Da bi se jasnije uspostavila veza izme\u0111u fa\u0161isti\u010dkih pokreta u prvoj razvojnoj fazi te dijelova vlasni\u010dke klase, treba re\u0107i da se u radni\u010dkom pokretu tijekom Prvog svjetskog rata dogodio raskol kojemu je primarni uzrok bilo to \u0161to su reformisti\u010dke socijaldemokratske partije podr\u017eale rat. Time su djelomi\u010dno izgubile potporu me\u0111u radni\u010dkom klasom iz koje su kasnije regrutirani vojnici koji su zatim ginuli po rati\u0161tima Prvog svjetskog rata.<\/p>\n

To je otvorilo prostor mobilizaciji radikalnijih lijevih snaga, onih \u010dije su politike bile primarno antiimperijalisti\u010dke i internacionalisti\u010dke, dok su se na desnici odvijala grupiranja i sklapanje saveza reformisti\u010dkih centristi\u010dkih snaga i snaga desnih grupacija u svrhu o\u010duvanja njihovih materijalnih interesa, politi\u010dkih pozicija i socijalnih privilegija.<\/p>\n

Kakve bismo paralele mogli povu\u0107i izme\u0111u liberalizma i fa\u0161izma, a kakve izme\u0111u lijevih pokreta i fa\u0161izma?<\/p><\/blockquote>\n

Po\u010deo bih od ovog drugog dijela, od paralele izme\u0111u lijevih pokreta i fa\u0161izma koje se posljednjih dvadesetak godina \u010desto imputiraju. Naime, jedina prava paralela jest da je fa\u0161isti\u010dki pokret, kao i lijevi pokreti, kolektivisti\u010dki pokret. Cilja na deprivilegirane dru\u0161tvene skupine, tj. na one dru\u0161tvene skupine koje su izgubile neku materijalnu osnovicu svojeg \u017eivota i \u010diji se \u017eivotni standard posljedi\u010dno smanjio. Druga je stvar veza izme\u0111u liberalizma i fa\u0161izma. Ono \u0161to se \u010desto previ\u0111a je sljede\u0107e: iako se ta dva koncepta \u010dine vrlo disparatnima, fa\u0161izam je historijski bio vrlo va\u017ena strategija kapitalisti\u010dke klase za o\u010duvanje vlasti i o\u010duvanje svojih politi\u010dkih pozicija. Ono \u0161to je u osnovi zajedni\u010dko liberalizmu i fa\u0161izmu jest da je njihovo politi\u010dko djelovanje i rezultati njihovog politi\u010dkog djelovanja, bolje re\u010deno, profiti njihovog politi\u010dkog djelovanja, usmjereno prema istoj klasnoj bazi \u2013 prema vi\u0161im slojevima gra\u0111anske klase, prema posjedni\u010dkim slojevima. Ne smijemo zaboraviti da fa\u0161izam historijski nastaje i razvija se kao strategija kapitalisti\u010dke klase u obrani pred radni\u010dkim pokretom u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata te da kasnija ekspanzija fa\u0161izma, tj. ekspanzija njegove imperijalisti\u010dke tendencije, dovodi do strahovitog rasta industrije \u010diji profiti zavr\u0161avaju u privatnim d\u017eepovima istih onih koji su dvadesetak godina ranije unajmljivali batina\u0161e-fa\u0161iste da razbijaju \u0161trajkove.<\/p>\n

Na \u0161to ukazuju teorije totalitarizama i kako se koncept totalitarizma danas koristi u politi\u010dkim raspravama?<\/p><\/blockquote>\n

Ako govorimo o teorijama totalitarizama, danas je najprisutnije i najpopularnije govoriti o antitotalitaristi\u010dkim tendencijama, tj. o antitotalitaristi\u010dkim pozicijama aktualnih obna\u0161atelja vlasti u postsocijalisti\u010dkim zemljama. Upori\u0161te nalazimo ne toliko u teorijskim spisima, koliko u politi\u010dkim deklaracijama i rezolucijama. Pritom prvenstveno mislim na rezolucije Vije\u0107a Europe iz 1996. i 2016. godine koje su usmjerene na demontiranje naslje\u0111a, kako ka\u017eu, biv\u0161ih komunisti\u010dkih re\u017eima. Ono \u0161to je va\u017eno jest da te rezolucije, kao i antitotalitaristi\u010dke pozicije koje legitimiraju, svoju najva\u017eniju ulogu vr\u0161e u procesu onoga \u0161to nazivamo postsocijalisti\u010dkom tranzicijom, prelaskom iz socijalizma u liberalnu demokraciju, koja se odvija uglavnom na jugoistoku i istoku Europe.<\/p>\n

Ono \u0161to te rezolucije afirmiraju jesu standardna mjesta liberalisti\u010dke politi\u010dke ideologije, kao \u0161to su sloboda individualca, pravo vlasni\u0161tva i sli\u010dno. Me\u0111utim, kada ih \u010ditamo i kada gledamo o kojim se metodama govori, tada su metode koje one zagovaraju potpuno disparatne onim visokim i velikim ciljevima koje te rezolucije zagovaraju. Naime, one govore o promjeni mentaliteta, o preodgoju srdaca i umova, \u0161to su samo eufemizmi koji prikrivaju sustavno pranje mozga. Ono \u0161to se tra\u017ei jest potpuno odbacivanje socijalisti\u010dke pro\u0161losti kako bi se mogli inaugurirati kapitalisti\u010dki dru\u0161tveni odnosi i liberalno-demokratski politi\u010dki odnosi.<\/p>\n

Na \u0161to se sve to realno svodi u na\u0161oj dru\u0161tvenoj stvarnosti? Prije svega, to zna\u010di da se napu\u0161taju emancipatorne prakse i njihovi rezultati koje su na\u0161a dru\u0161tva imala prilike iskusiti u drugoj polovici 20. stolje\u0107a. Samo da podsjetim na najva\u017enije primjere \u2013 druga polovica dvadesetog stolje\u0107a razdoblje je u kojem se stvaraju javno-zdravstveni sustavi koji su besplatni za krajnje korisnike, javni obrazovni sustavi koji su besplatni za krajnje korisnike, \u017eene dobivaju pravo glasa, i kona\u010dno, grade se sustavi socijalne za\u0161tite. Rad na osna\u017eivanju onih dru\u0161tvenih slojeva koji su u ranijim povijesnim razdobljima bili deprivilegirani i bez svojeg politi\u010dkog glasa ote\u017eava procese eksploatacije \u2013 ote\u017eava eksploatatorske prakse koje vode do maksimiziranja profita i do akumulacije kapitala. Dakle, utoliko su pozicije koje zagovaraju rezolucije Vije\u0107a Europe antitotalitaristi\u010dke. Na iste se pozivaju i dana\u0161nji monopolisti nad antifa\u0161isti\u010dkim pozicijama koji dolaze uglavnom iz liberalnog nevladinog sektora, a \u010diji je cilj razmontiranje socijalne dr\u017eave i omogu\u0107avanje \u010dim ve\u0107e slobode kapitala i \u010dim manje za\u0161tite radnika koje taj kapital unajmljuje. <\/p>\n

Dijelovi intervjua kori\u0161teni su u prilogu o fa\u0161izmu prve epizode edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 29.4.2016. na TV Istra, a uskoro dostupne i na SkriptaTV.<\/a>
\nSlobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Fa\u0161izam je historijski bio vrlo va\u017ena strategija kapitalisti\u010dke klase za o\u010duvanje vlasti <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-207346","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207346","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=207346"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207346\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=207346"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=207346"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=207346"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}