{"id":207224,"date":"2016-06-13T09:25:59","date_gmt":"2016-06-13T07:25:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=207224"},"modified":"2016-06-13T09:26:39","modified_gmt":"2016-06-13T07:26:39","slug":"nismo-htjeli-razumjeti-zasto-su-nasi-roditelji-postajali-nacisti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/13\/nismo-htjeli-razumjeti-zasto-su-nasi-roditelji-postajali-nacisti\/","title":{"rendered":"Nismo htjeli razumjeti za\u0161to su na\u0161i roditelji postajali nacisti"},"content":{"rendered":"

Autorice: Vesna Kesi\u0107 i Sonja Lebo\u0161<\/strong><\/p>\n

\"margarethe-trotta\"Margarethe von Trotta najpoznatija je me\u0111u re\u017eiserkama njema\u010dke nove kinematografije, a boravila je u Zagrebu kao go\u0161\u0107a Sre\u0107ka Horvata u okviru Filozofskog teatra. Nakon njenog nastupa dobile smo priliku za eskluzivan razgovor. Njen najpoznatiji film Olovna vremena kao i predzadnji film o Hannah Arendt, na intenzivan i osebujan na\u010din govore o njema\u010dkom (a time i europskom) dru\u0161tvu nakon Drugog svjetskog rata, \u0161to je danas i ovdje ponovo \u017eare\u0107i fokus ne samo doma\u0107e historiografije ve\u0107 i dnevne politike.<\/strong><\/p>\n

Inspirirane davnim intervjuom kojeg je Vesna napravila za visokotira\u017eni magazin Start 1984. godine, koncentrirale smo se ponajvi\u0161e na temu koja nas obje intrigira ve\u0107 dugi niz godina \u2013 suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n

Po\u010dnimo s time, prije 30 godina, ve\u0107 ste napravili Olovna vremena, a va\u0161 posljednji film je o Hannah Arendt. Ta dva filma povezuje koncept razumijevanja. Vi i va\u0161a generacija njema\u010dkih filma\u0161a poku\u0161avali ste shvatiti \u0161to se u poratnoj Njema\u010dkoj doga\u0111a kao posljedica rata i nacizma, a \u010ditav opus Hannah Arendt posve\u0107en je upravo tome: ljudskoj sposobnosti mi\u0161ljenja koje vodi razumijevanju, svijeta i naro\u010dito totalitarizma.<\/strong><\/p>\n

U ono vrijeme, imali smo dojam da smo po\u010deli razumijevati \u2013 njema\u010dki nacizam, hrvatsko usta\u0161tvo, talijanski fa\u0161izam. Bila su to optimisti\u010dna vremena u smislu razumijevanja, odnosno suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u. \u010cinilo se da su Olovna vremena, kao i filmovi Rainera Wernera Fassbindera i Volkera Schl\u00f6ndorffa predstavljali ogroman pomak u tom smislu. Ali – gdje smo danas? Svugdje u Europi imamo jake desni\u010darske pokrete, grupe, politi\u010dare i politi\u010dke opcije \u2013 pa se pitamo: gdje smo svi mi pogrije\u0161ili?<\/p>\n

Da. Prije svega, \u010dini se da dolazi nova generacija, odnosno nove generacije. A one se nisu suo\u010dile s problemom pro\u0161losti niti znaju toliko o tome. Drugo, eks-komunisti\u010dke zemlje nisu nikad u\u010dinile taj napor suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u: oni su postali komunisti, pa prema tome nisu imali ni\u0161ta s nacizmom. Kako ljudi, tako i dr\u017eava i njena ideologija, uvelike su poricali da su imali bilo \u0161to s nacizmom. Tako da se mo\u017ee re\u0107i da je Zapadna Njema\u010dka odradila svoj dio, ali ne i DDR\u2013 tamo taj posao nije odra\u0111en, pa je danas sredi\u0161te njema\u010dkog desni\u010darskog, pa i neonacisti\u010dkog pokreta, u Saskoj. U Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj nisu uop\u0107e imali imigracije \u2013 ne\u0161to malo studenata iz Vijetnama i sli\u010dno, ali ne kao u Zapadnoj Njema\u010dkoj gdje je \u017eivot s imigrantima tijekom 70ih postao prili\u010dno uobi\u010dajena i normalizirana pojava. Bili su tu, i jo\u0161 uvijek jesu, ljudi iz Turske, ljudi iz crne Afrike… I upravo su ljudi tamo danas najvi\u0161e protiv imigranata. Pa i u Poljskoj i Ma\u0111arskoj, dakle vrlo \u010desto u eks-komunisti\u010dkim zemljama… <\/p>\n

U Francuskoj tako\u0111er!<\/strong><\/p>\n

Ali u Francuskoj je druga\u010dija situacija. Predgra\u0111a, odnosno nova naselja oko Pariza, Marseillesa, sve su to ljudi koji u do\u0161li iz biv\u0161ih francuskih kolonija, dakle ljudi koji su imali francusko dr\u017eavljanstvo, a time i pravo da ostanu u Francuskoj. Ali oni se ipak ne osje\u0107aju \u2013 Francuzima, i iz tih obitelji danas dolaze teroristi
\n
\nDakle vi mislite da ‘na istoku’ nismo odradili svoje suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u? <\/strong><\/p>\n

Komunisti nisu. Ne znam kako je bilo ovdje, s ‘va\u0161im’ fa\u0161isti\u010dkim pokretom, vjerojatno je komunisti\u010dki sistem odbacio usta\u0161e, ali nije se smjelo zanemariti da su neki ljudi bili u tom pokretu.<\/p>\n

Mislite da je dosta toga ostalo potisnuto i tabuizirano…<\/strong><\/p>\n

Pa ni u Zapadnoj Njema\u010dkoj to suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u nije se doga\u0111alo voljom naroda \u2013 bili smo prisiljeni izvana. Amerikanci su bili ti koji su inzistirali na tome da se moramo nositi s teretom pro\u0161losti i raditi na tome. I tek je na\u0161a generacija, dakle 1968. godine i nakon, postala glasna \u2013 htjeli smo znati i htjeli smo razumjeti \u0161to se to doga\u0111alo. Razumijevanje je \u010dak ne\u0161to mek\u0161e od saznavanja, mo\u017eda \u010dak uklju\u010duje i tu dimenziju oprosta, zar ne? Pa ipak, istovremeno, osje\u0107ali smo stra\u0161nu netrpeljivost spram te generacije na\u0161ih roditelja, bili smo ih spremni ubiti zbog toga \u0161to su \u010dinili… Naravno, ne no\u017eem, ali simboli\u010dki. Nismo mogli, a nismo ni htjeli razumjeti za\u0161to su postajali tako okrutni, za\u0161to su postajali nacisti.<\/p>\n

Jeste li vi, u zapadnom Berlinu pa i cijeloj Zapadnoj Njema\u010dkoj, i va\u0161i istomi\u0161ljenici, uglavnom lijeve politi\u010dke orijentacije \u2013 jeste li zaista htjeli njema\u010dko ujedinjenje?<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda i ne zaista. S druge strane, ljudi su bili razdvojeni, obitelji su bile razdvojene…ja sam snimila film Obe\u0107anje, koji govori o tom problemu. Po\u010dinje s konstrukcijom zida i zavr\u0161ava s njegovom dekonstrukcijom, odnosno u prvoj no\u0107i ru\u0161enja zida, dakle pri\u010da se prote\u017ee od 1961. do 1989. godine. Radi se o dvoje ljudi koji su se uspjeli vidjeti samo \u010detiri puta unutar svih tih godina. Tako da, naravno, bilo je mnogo patnje, u obiteljima i na drugim intimnim razinama, me\u0111u ljudima koji su bili razdvojeni. S druge strane, Isto\u010dna Njema\u010dka nije bila nikakav tip idealnog marksizma, ili socijalizma u smislu kako ga obja\u0161njava i zagovara Rosa Luxemburg. I oni su imali pozadinu u nacizmu, ne mogu se ljudi promijeniti samo tako, preko no\u0107i. Kad je pao zid, svi smo bili vrlo emocionalni oko toga, ali bilo je ljudi koji su smatrali, npr. G\u00fcnter Grass, da bi bilo puno bolje da je taj zid ostao tamo zauvijek, da je to prava kazna. Osim toga, bilo je jasno da \u0107e kapitalizam ‘preuzeti’ obje strane.
\n
\nUz to, u Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj \u017eenska prava su bila zagarantirana: pravo na abortus, pravo na rad, dje\u010dji vrti\u0107i – sve je to i\u0161lo u prilog \u017eenskoj emancipaciji.<\/strong><\/p>\n

Tako je, mogu\u0107nost zapo\u0161ljavanja \u017eena bila je daleko izra\u017eenija u Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj. Tako\u0111er su krediti za ku\u0107e i stanove bili puno povoljniji, sve je bilo jeftinije – zdravstvena i mirovinska osiguranja su bila briga dr\u017eave, sistem je imao puno prednosti, jedino \u0161to ekonomija zemlje to sve nije mogla pratiti, nije se imalo dovoljno novaca za pokriti sve te tro\u0161kove. Ali za individue je bilo daleko lak\u0161e i jednostavnije nego nakon ujedinjenja kada su svi postali odgovorni za svoja mirovinska i zdravstvena osiguranja, odnosno kada dr\u017eava nije vi\u0161e funkcionirala tako da sve to preuzima na sebe.<\/p>\n

Istodobno, uz radikalizaciju desnice, ovdje je ra\u0161irena i nostalgija za socijalizmom kao vremenom u kojem se bolje \u017eivjelo. Primje\u0107ujete li to kod biv\u0161ih isto\u010dnih Nijemaca?<\/strong><\/p>\n

Postoji partija za koju bi mogli glasati, Die Linke, oni predstavljaju neku vrstu naslje\u0111a komunizma. No, njihov glas nije tako sna\u017ean. U jednoj regiji biv\u0161e Isto\u010dne Njema\u010dke ja\u010da je nacionalisti\u010dka partija, ali to je samo jedna regija gdje imaju 25%. Mo\u017ee se re\u0107i da je za biv\u0161e isto\u010dne Nijemce Die Linke odvi\u0161e staromodna. Kada razmi\u0161ljate o Weimarskoj republici, bilo je toliko komunista, a veliki broj se vrlo dobro prilagodio nacizmu.<\/p>\n

U Olovnim vremenima prikazujete sestre koje su prisiljene gledati dokumentarne snimke iz koncentracionih logora i potom povra\u0107aju u toaletu. Mnogi Nijemci govorili su o tome kako je to za njih bilo pravo mu\u010denje, a nisu oni bili ti koji su bili uklju\u010deni u zlo\u010dine, ve\u0107 njihovi roditelji ili bake i djedovi. Upravo oni, dakle ljudi koji su bili direktno uklju\u010deni u zlo\u010dina\u010dku ma\u0161ineriju Tre\u0107eg Reicha, nikad nisu bili dotaknuti denacifikacijom. Kako vi to vidite?<\/strong><\/p>\n

Treba znati da moja generacija, ro\u0111ena u 1940-ima \u2013 mi nismo ni\u0161ta znali. Zna\u010di, u \u0161kolama su te stvari djeca mogla vidjeti po prvi puta 1960-ih \u2013 nije se o tome pri\u010dalo u privatnom prostoru. U povijesnim \u010ditankama skakali smo direktno s Weimarske republike na Saveznu Republiku. U mojem filmu, pastor, otac djevoj\u010dica, koji je ujedno i sna\u017ena autoritarna figura, konfrontirao je mlade ljude s pro\u0161lo\u0161\u0107u nacisti\u010dke Njema\u010dke, koncentracijskim logorima i sl. Christianne, sestra od Gudrun Ensslin, pri\u010dala mi je kako je primjer njenog oca bio vrlo rijedak. Ima jedna scena u kojoj na satu njema\u010dkog jezika \u010ditaju Rilkea. Jedna od sestara oponira profesorici Brechtovim citatom, te biva izba\u010dena iz razreda. Taj Brechtov stih se zapravo referira na povijest. To je bio na\u010din na koji sam pokazivala \u0161to se doga\u0111alo s povije\u0161\u0107u u njema\u010dkim \u0161kolama. Ja sam imala zaista dobru profesoricu njema\u010dkog, ali i mi smo tako\u0111er \u010ditali Gottfried Benna, Rilkea, ali nikad Brechta.<\/p>\n

Rekli ste nam ranije da ne volite kad vas se pita samo o va\u0161im politi\u010dkim filmovima, jer ste snimili i mnoge intimne i osobne pri\u010de, uvijek o \u017eenama. No, va\u0161 prvi film kojeg ste snimili sa Schl\u00f6ndorffom, Coup de Gr\u00e2ce (Ubojstvo iz milosr\u0111a) iz 1976. donekle je mizogini\u010dan. Film se odvija na fonu sovjetske revolucije i rije\u010d je o opsesivnoj \u017eudnji jedne \u017eene za mu\u0161karcem, njema\u010dkim vojnikom, homoseksualcem koji ju odbija i na kraju i ubija hicem iz revolvera, jer je postala simpatizerka revolucije.<\/strong><\/p>\n

Bio je to Schl\u00f6ndorffov film, na kojem sam i ja radila, u suradnji s jo\u0161 dvije \u017eene, na scenariju. Imala sam i glavnu ulogu u tom filmu, ali to nije bio moj film. Moj prvi film je bio Drugo bu\u0111enje Christe Klages. \u010cak ni Marguerite Yourcenar, po \u010dijem knji\u017eevnom predlo\u0161ku smo radili film, nije bila zadovoljna. Naime, mi smo ve\u0107i zna\u010daj dali \u017eeni, Sophie, no \u0161to je to bilo kod Yourcenar. Dakle, ipak emancipirali smo na\u0161e likove koliko je to bilo mogu\u0107e. <\/p>\n

\u010cini se kao da je ve\u0107 tada emocionalnost i seksualnost \u017eena bilo ne\u0161to za \u0161to je trebalo razviti posebno razumijevanje.<\/strong><\/p>\n

Volker je imao odlu\u010duju\u0107u rije\u010d u tom filmu. Jo\u0161 dok je bio u Parizu, imao je ideju i \u017eelju da napravi film po romanu Marguerite Yourcenar. \u010cesto je o tome govorio. U jednom \u010dasu je rekao \u2013 sada radimo film, a ti \u0107e\u0161 napisati scenarij, \u010dak me pitao i za re\u017eiju, \u0161to sam ja odbila, rekav\u0161i da \u0107u igrati glavnu ulogu. Prvo zato jer mi se svidio lik te \u017eene koja je na neki na\u010din i sli\u010dna meni samoj, dolazi iz plemi\u0107ke obitelji, a odlu\u010di postati ljevi\u010darka, dakle kompletno mijenja svoje okru\u017eenje, klasu, itd. Ja sam znala da je to zadnji film u kojem \u0107u glumiti, a tako\u0111er sam htjela raditi na druga\u010dijoj vrsti scenarija. Volker je bio taj koji je uvijek prevodio knji\u017eevne predlo\u0161ke na film, to je bio njegov na\u010din pravljenja filmova, dok sam ja uvijek htjela raditi ne\u0161to sasvim novo, pisati svoj scenarij.<\/p>\n

Taj osobni moment, koji se o\u010ditava u Coup de Gr\u00e2ce, prisutan je u karakterizaciji mnogih va\u0161ih glavnih likova. To je taj moment nepripadanja – naciji, dr\u017eavi (statelessness), vlastitoj klasi. Npr. Gudrun Ensslin je njema\u010dka dr\u017eavljanka, ali njena borba protiv vlastite dr\u017eave je tako jaka da se i ona mo\u017ee smatrati stateless osobom. Rosa Luxemburg tako\u0111er\u2026<\/strong><\/p>\n

Rosa je bila Poljakinja, ali je htjela raditi s njema\u010dkim socijal-demokratima, a to je mogla samo kao njema\u010dka dr\u017eavljanka. Ona se zapravo udala za jednog kolegu, bio je to dogovorni brak iz interesa, kojim je ona dobila njema\u010dko dr\u017eavljanstvo, te se nakon toga odmah rastala.<\/p>\n

Rosa je bila ponajmanje stateless, jer je u Internacionali predstavljala Poljsku. Hannah je tako\u0111er bila stateless, dugi niz godina je u SAD-u bila bez dr\u017eavljanstva…<\/strong><\/p>\n

To je sli\u010dno kao s mojom obitelji. Oni su pobjegli iz caristi\u010dke Rusije pred revolucijom, kao aristokrati, i tako su neko vrijeme bili bez dr\u017eavljanstva, kako je caristi\u010dka Rusija prestala postojati, jednostavno nisu imali od koga dobiti papire. Onda se pojavio norve\u0161ki diplomat Fridtjof Nansen koji se sa\u017ealio na sve te ljude bez dr\u017eavljanstva, te izmislio tzv. Nansen putovnicu. I dalje su ljudi bili bez dr\u017eavljanstva, ali su barem imali neki dokument. Tako je moja majka dobila tu vrstu dokumenta u Njema\u010dkoj gdje se to zvalo Fremdenpass. Moja majka nije bila udata, a ja, iako sam ro\u0111ena u Berlinu, automatski sam tako\u0111er dobila tu vrstu putovnice. I tako je bilo sve do moje udaje. Ja se ni ne bih bila udavala, bila sam i odvi\u0161e boem, a premalo bur\u017eujka za tako ne\u0161to kao \u0161to je brak, ali htjela sam njema\u010dko dr\u017eavljanstvo, jer je bez njega \u017eivot u tada\u0161njoj Europi bio poprili\u010dno te\u017eak. Svaki prelazak granice je bio kompliciran, trebalo je imati vizu za svaku zemlju u Europi, te vize su ko\u0161tale puno novaca kojeg ja nisam tada kao studentica imala… Ja sam tada studirala u Francuskoj, pa je prilikom putovanja u Njema\u010dku trebalo i\u0107i preko Belgije. Jednom su me kao 18-godi\u0161njakinju izbacili na jednom takvom putu iz vlaka \u2013 na\u0161la sam se usred ni\u010dega. Bilo je to vrlo neugodno iskustvo, ali nije umanjilo moju veliku \u017eelju da putujem i upoznajem svijet.<\/p>\n

Mo\u017eemo li re\u0107i da je status bez dr\u017eavljanstva na neki na\u010din uvjet bivanja pobunjenicom?<\/strong><\/p>\n

Da. Bilo je to \u010dudno \u2013 kada vas u \u0161koli pitaju kojeg ste dr\u017eavljanstva, a vi uvijek odgovarate isto \u2013 stateless, da, to vas na neki na\u010din obilje\u017ei. To je kao homeless, bivati bez doma. Tako da zbog toga ne mo\u017eete imati stvaran osje\u0107aj pripadanja nekoj zemlji, odnosno dr\u017eavi. \u010cak iako ste negdje ro\u0111eni \u2013 npr. ja sam ro\u0111ena u Njema\u010dkoj, moj jezik je njema\u010dki, i\u0161la sam u njema\u010dke \u0161kole, ali moja majka je uvijek \u017ealila za Moskvom i svojim sretnim djetinjstvom, a \u017eeljela je \u017eivjeti u Parizu. Nikad nisam nigdje pustila \u010dvrsto korijenje, to dolazi upravo iz tog preduvjeta, odnosno takve osobne povijesti.<\/p>\n

Ali ve\u0107inu vremena ste proveli u velikim gradovima \u2013 trebate gradsku, urbanu sredinu za stvaranje.<\/strong><\/p>\n

Volim prirodu, ali ne da bih \u017eivjela na selu. Ali to je i utjecaj roditelja. Ja sam najvi\u0161e vremena provodila s majkom, a ona je uvijek govorila: Moskva, Berlin ili Pariz, ni\u0161ta drugo nije dolazilo u obzir. Ipak, nismo uvijek \u017eivjeli u metropolama.
\n
\nNa\u017ealost, nismo imali priliku vidjeti va\u0161 posljednji film, Die Abhandene Welt (Misplaced World) iz 2014. godine…<\/strong><\/p>\n

Radi se o vrlo intimnom filmu: o mojoj sestri, za koju nisam znala da postoji vrlo dugo. Film je neka vrsta odgovora na moj film Sestre ili ravnote\u017ea sre\u0107e (Schwestern oder Die Balance des Gl\u00fccks) iz 1979. U vrijeme kada sam ga radila nisam znala da imam sestru, jednoj sam sestri dala ime Ana, a drugoj Marija. I dok sam pisala scenarij razmi\u0161ljala sam kako moram promijeniti ta imena, kako su odve\u0107 biblijska, klasi\u010dna, premalo moderna, ali nisam mogla, taj osje\u0107aj da su to upravo imena koja trebaju biti tamo bio je prejak. 1979. godine umire moja majka, a to je i vrijeme kada se snimao jedan dokumentarac o meni. U tom filmu po prvi puta sam spomenula da je moja majka bila neudata, da me rodila sa 42 godine i tome sli\u010dne detalje.<\/p>\n

Taj dokumentarac je prikazan na televiziji nakon smrti moje majke, a uskoro nakon toga pisala mi je jedna \u017eena i pitala da li je moja mama ro\u0111ena u Moskvi, te da li je njeno ime Elizabeth (to su npr. detalji koje nisam spomenula u dokumentarcu). To je sve bilo to\u010dno, odgovorila sam toj \u017eeni pismom u kojem sam pitala da li zna jo\u0161 neke detalje, na \u0161to je stigao odgovor \u2013 ja sam va\u0161a sestra. Imala sam osje\u0107aj da mi majka nije vjerovala dovoljno da podijeli tu tajnu sa mnom. Moja sestra je bila usvojena (ona je 15 godina starija od mene), a jedini razlog za\u0161to je u dokumentima imala ime moje majke je taj jer je u nacisti\u010dko vrijeme za svako dijete trebalo dokazivati da nije \u017eidovskog porijekla. Moja sestra je na\u0161la svog oca, ne znam kako, no ono \u0161to sam htjela re\u0107i jest da je drugo ime moje sestre Ana, a moje drugo ime je Marija. Tako da, iako nisam znala, na neki na\u010din sam imala predosje\u0107aj, podsvjesno. Moja majka i ja smo bile vrlo bliske, a sigurna sam i da je u meni vidjela i svoje prvo dijete.<\/p>\n

Jeste li osu\u0111ivali majku zbog toga?<\/strong><\/p>\n

Ne. Mislim da je jako patila, a osim toga bila je majka puna ljubavi, uvijek mislim da sam ja dobila ljubav koja je bila namijenjena i mojoj sestri, odnosno dobila sam dvostruku porciju maj\u010dinske ljubavi.<\/p>\n

\u0160to je bilo va\u017eno za vas, \u0161to je utjecalo na vas tokom formativnih godina, npr. za vrijeme studiranja u Parizu, da li vam je Simone de Beauvoir bila va\u017ena?<\/strong><\/p>\n

Dok sam studirala u Parizu, jo\u0161 se nisam smatrala feministkinjom. Tada sam imala de\u010dka koji je bio student filozofije i pou\u010davao me filozofiji jer u Njema\u010dkoj u \u0161koli nismo imali etiku ni filozofiju. Razgovarali smo o Platonu, Spinozi, a prvi puta sam \u010ditala i Heideggera, na francuskom. \u010cak i Freuda sam \u010ditala na francuskom, knjige sam dobivala od prijatelja u Parizu, u Njema\u010dkoj su te knjige bile skupe. Svi ti studenti oko mene bili su vrlo zaneseni novim francuskim valom, tako da je to ostavilo najsna\u017eniji pe\u010dat na moje studentsko vrijeme. Feminizam je do\u0161ao kasnije. Osim toga, i moja majka je bila vrlo nezavisna, nije se udavala. Tako da nisam morala oponirati svom ocu, nije bilo hijerarhije. U \u0161koli sam tako\u0111er bila vrlo pobunjeni\u010dki raspolo\u017eena, i moja majka bi odlazila u \u0161kolu govore\u0107i im kako \u0107e me ukrotiti, ali onda bi do\u0161la ku\u0107i i rekla mi da radim ono \u0161to mislim da je najbolje. Nikad me nije ograni\u010davala ni sputavala. Za mene je bilo uvijek prirodno da vjerujem \u017eenama. Zato me toliko povrijedilo da mi moja majka nije povjerila da imam sestru. Naravno, i mu\u0161karci su igrali veliku ulogu u mom \u017eivotu: imam sina, imala sam mu\u017eeve, prijatelje, vrlo volim svog sina, ali nikad nisam bila autoritarna. Moj sin je tako\u0111er dokumentarist, iako je studirao povijest i politiku.<\/p>\n

U intervjuu koji ste dali Vesni za Start 1984. godine spomenuli ste kako mu\u0161karcima novog njema\u010dkog filma nije bilo va\u017eno \u0161to vi \u017eene radite. Iako su osim vas tu bile mnoge druge filma\u0161ice (Claudia von Alemann, Jutta Br\u00fcckner, Ingemo Engstr\u00f6m, Dani\u00e8le Huillet, Elfie Mikesch, Ulrike Ottinger, Christina Perincioli, Erika Runge, Helke Sander, Helma Sanders-Brahms, Ula St\u00f6ckl). Mu\u0161karce va\u0161 rad nije zanimao. Nisu vas ometali, ali nisu ni pomagali, \u010dak ni dolazili gledati va\u0161e filmove.<\/strong><\/p>\n

Da, novi njema\u010dki film kao da su samo mu\u0161karci. O njima se pri\u010da. A van Njema\u010dke od \u017eena je poznato samo moje ime, \u0161to je odista nepravda. Helke Sander je odustala od filma, i vratila se profesuri, Jutta Br\u00fcckner je napravila sjajne filmove, naro\u010dito Gladne godine (Hungerjahre), i Jutta se vratila pou\u010davanju i ve\u0107 dugo nije uspjela skupiti novac za film…<\/p>\n

Jo\u0161 jedno ‘psihoanaliti\u010dko’ pitanje. Portretirali ste Hannah Arendt, kao politi\u010dko bi\u0107e, ali ste itekako ulazili i u njenu privatnost i intimu, a znamo da je ona prezirala psihoanalizu i da je jako inzistirala na odvajanju svoje i uop\u0107e privatnosti od javne sfere.<\/strong><\/p>\n

Mislim da to dolazi od njenog mu\u017ea, Heinricha Bl\u00fcchera, koji je bio komunist, patrijarhalist, svi su oni prezirali psihoanalizu. Hannah nije izlagala svoje osje\u0107aje, ali ih je imala. Lotte K\u00fchler, njena sekretarica, ali i prijateljica je govorila o njoj kao o vrlo osje\u0107ajnoj osobi. Mary MacCarthy je bila ameri\u010dki tip \u017eene, koja je na sav glas govorila o svojim osje\u0107ajima, svojim ljubavnicima, Hanna nije bila takva, ali njeno prijateljstvo s Mary bilo je doboko i trajno. Njena asistentica, Elizabeth Young-Bruehl postala psihoanaliti\u010darka i napisala Hanninu biografiju iz te perspektive (For the Love of the World), \u0161to bi Hannah najvjerojatnije prezirala. Young-Bruehl do\u0161la je do zaklju\u010dka da je Hannah, zbog rane smrti oca, uvijek bila u potrazi za ocem, zato se i vezala uz starije mu\u0161karce, ljubavno uz Heideggera, imala je mnoge prijatelje dosta starije od sebe, Jaspersa, Bl\u00fcmenfelda. Ipak, njen suprug i kao \u0161to ka\u017ee, ljubav njezinog \u017eivota, Heinrich Blucher nije bio puno stariji od nje.<\/p>\n

\u0160to mislite, da li bi joj se svidio Va\u0161 film?<\/strong><\/p>\n

Ne znam, mo\u017eda i ne bi, ali to je ipak moj film.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Margarethe von Trotta: Ni u Zapadnoj Njema\u010dkoj to suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u nije se doga\u0111alo voljom naroda <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":207225,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-207224","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=207224"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207224\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/207225"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=207224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=207224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=207224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}