{"id":207017,"date":"2016-06-10T08:00:39","date_gmt":"2016-06-10T06:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=207017"},"modified":"2016-06-15T09:59:36","modified_gmt":"2016-06-15T07:59:36","slug":"a-sta-je-kosovo-moglo-nauciti-od-bih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/10\/a-sta-je-kosovo-moglo-nauciti-od-bih\/","title":{"rendered":"\u0160ta je Kosovo moglo nau\u010diti od BiH"},"content":{"rendered":"

Autorka Tamara Nik\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Veton-Surroi\"\u201cNi u jednoj od balkanskih kultura, posebno ne u kosovskoj, zmija nije naro\u010dito omiljena \u017eivotinja. Zato i \u010dudi da je Hashim Tha\u00e7i, premijer, zatim i predsjednik Kosova, odgovoran za negativan tok kosovskih dru\u0161tvenih procesa, sebi dao nadimak Zmija\u201d, ka\u017ee Veton Surroi. \u201cZmija nema noge i naslov moje knjige poku\u0161aj je da se u toj igri rije\u010di, u tom skrivanju otkrije izvjesna simbolika.\u201d<\/p>\n

DANI: Ho\u0107ete da ka\u017eete da se Hashim Tha\u00e7i nadimkom Zmija samodefinisao?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Biraju\u0107i nadimke, ljudi valjda poku\u0161avaju da sebe predstave u boljem svijetlu. Ipak, kako bismo izbjegli psihologiziranje, bolje je da stru\u010dnim ljudima prepustimo odgovor na pitanje za\u0161to je Hashim Tha\u00e7i, zvani Zmija, sebe definisao na takav na\u010din.<\/p>\n

Jasno je da su primitivizam, upotreba sile, grabe\u017e i otimanje karakteristike svih poslijeratnih jugoslovenskih dru\u0161tava, u kojima su vladaju\u0107e politi\u010dke elite nasilno uspostavljene. Nasilje je postalo osnovna vrijednost i tih ljudi i tih dru\u0161tava. Znanje, pristojnost, obrazovanje kod nas nisu na cijeni; umjesto toga, dominira snala\u017eljivost u upotrebi sile.<\/p>\n

DANI: Kada ka\u017eete da je rodno mjesto ve\u0107ine postjugoslovenskih elita nasilje, mislite na\u2026<\/strong><\/p>\n

SURROI: Mislim na rat, na poslijeratni grabe\u017e teritorija, imovine, historije, javnog prostora, ali i na predratno nasilje u smislu verbalnih napada i poziva na lin\u010d odre\u0111enih li\u010dnosti ili cijelih naroda. Znate, ratovi nikada ne dolaze niotkud i iznenada; oni se spremaju. U SFRJ je po\u010detkom osamdesetih postojao veoma jasan ratni narativ. Na Kosovu je on bio ja\u010de izra\u017een, budu\u0107i da se prakti\u010dno od 1981, od vremena velikih demonstracija, \u017eivjelo u vanrednom stanju. Koje je blizak ro\u0111ak ratu. E, to su situacije iz kojih su izrastale jugoslovenske politi\u010dke elite.<\/p>\n

Nesposobnost pronala\u017eenja demokratskog puta za razrije\u0161enje konflikta u tada\u0161njoj SFRJ, kao i raspad komunizma, otvorili su novu dimenziju dru\u0161tvenih kome\u0161anja i sukoba, nakon \u010dega je, umjesto ozbiljnog procesa koji zahtjeva energiju, sposobnost, kreativnost i znanje, izabran kra\u0107i i lak\u0161i put, a to su nasilje i rat. Jer, u ratu je lak\u0161e homogenizovati ljude, uvesti ih u poznati obrazac: s jedne strane smo \u201cmi\u201d, sa druge \u201coni\u201d. Intelektualnu analizu zamjenile su razli\u010dite gadosti, u kojima su se, budu\u0107i da je Beograd bio generator nasilja, u brutalnosti i destrukciji utrkivali razni \u0107osi\u0107i, isakovi\u0107i, crn\u010devi\u0107i, be\u0107kovi\u0107i\u2026<\/p>\n

DANI: U to vrijeme na Kosovu je stvorena veoma ozbiljna intelektualna politi\u010dka grupa \u2013 Ibrahim Rugova, Fehmi Agani, Bajram Kosumi, Rexhep Qosja, Shkelzen Maliqi, vi\u2026 \u2013 koja je poku\u0161ala da do slobodnog i demokratskog Kosova do\u0111e nenasilnim putem. Krajem devedesetih, te su ljude sa politi\u010dke scene zbrisali Hashim Tha\u00e7i, Enver Hoxhaj, Jakup Krasni1i, Ibrahim Gashi\u2026 \u201cHIstorija Kosova\u201d, ka\u017eete ironi\u010dno u Zmijskim nogama, \u201cmogla je izgledati druga\u010dije da je, kao \u0161to nije, Hashim Tha\u00e7i u prolje\u0107e 1999. odlu\u010dio da postane nastavnik historije u Mali\u0161evu\u201d. \u0160ta se dogodilo?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Dvije su okolnosti dovele do promjena o kojima govorite. Prvo, veoma je te\u0161ko na du\u017ee staze odr\u017eati nenasilan put borbe bez vidljivih rezultata. Osam godina nakon procesa evolucije i osamnaest nakon kontinuiranog vanrednog stanja, kosovsko dru\u0161tvo o\u010dito je bilo do\u0161lo do dna u kojem je svako ko je opalio pu\u0161ku odmah bio progla\u0161en za heroja. Za razliku od saradnika Ibrahima Rugove, koji su se za Kosovo borili javno, struktura koja je te ljude zamjenila \u2013 govorim o Oslobodila\u010dkoj vojsci Kosova (OVK) \u2013 do tada je djelovala u ilegali, tajno. Te 1999. osjetili su momenat i, iako ni\u0161ta nisu oslobodili \u2013 Kosovo je, naime, oslobodio NATO \u2013 sebe su proglasili oslobodiocima.<\/p>\n

Za\u0161to ka\u017eem da OVK nije oslobodio Kosovo? Zato \u0161to nevje\u0161to organizovana vojna struktura to naprosto nije ni mogla da u\u010dini. Naravno, vo\u0111e OVK-a ta \u010dinjenica nije sprije\u010dila da, jedva do\u010dekav\u0161i oslobo\u0111enje i proglasiv\u0161i sebe za oslobodioce, po\u010dnu bezobzirnu, najprimitivniju, vulgarnu otima\u010dinu imovine, radnji, stanova, historije, cjelokupnog politi\u010dkog i javnog prostora. Nedugo nakon oslobo\u0111enja, upadali su u tu\u0111e stanove, u stanove Srba, na \u010dijim vratima bi napisali: U\u010cK, ne diraj! Uostalom, \u201cgrabiti\u201d i \u201cotimati\u201d glagoli su koji valjda najpreciznije defini\u0161u prirodu nas dinarskih naroda\u2026<\/p>\n

Po\u010deli su, dakle, od stanova, zavr\u0161ili sa Univerzitetom. Kosovo danas ima hiperprodukciju doktora nauka koji \u010dak ne znaju pravilno da pi\u0161u i da govore albanski jezik. Rektor Univerziteta je, kao dokaz da je objavio nau\u010dni rad, naveo nekakav internet-portal u Indiji, na kojem je, za svega osamdeset dolara, mogu\u0107e objaviti \u201cnau\u010dni rad\u201d.<\/p>\n

DANI: \u0160ta je jo\u0161 dovelo do dominacije strukture o kojoj govorite?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Obja\u0161njenje bi trebalo potra\u017eiti i u \u010dinjenici da je poslijeratno Kosovo postalo svojevrsni eksperiment. Naime, UN na Kosovu i danas radi ono \u0161to nije radio nikada i nigdje do sada \u2013 vodi dr\u017eavu. Po\u010detkom oktobra 1999. general Jackson, koji je u to vrijeme komandovao KFOR-om, na Kosovu je pod svojom komandom imao vi\u0161e od 30.000 vojnika. Sa vojne strane gledano, KFOR je, dakle, situaciju dr\u017eao pod kontrolom.<\/p>\n

Uprkos tome, UN je jo\u0161 uvijek uspostavljao svoju misiju, \u0161to mo\u017eemo uzeti kao ilustraciju tragi\u010dnog nedostatka institucija. Svi koji su tih godina u\u010destvovali u tome, uklju\u010duju\u0107i i ove koji su radili na okupaciji Iraka, moraju da znaju da su za tok doga\u0111aja najbitniji prvi poslijeratni dani. Titovi partizani su to odmah shvatili, pa su od AVNOJ-a 1943. krenuli u pripremu preuzimanja vlasti.<\/p>\n

Rugovin nenasilni ali veoma organizovani pokret je na prvim poslijeratnim izborima dobio gotovo pedeset procenata podr\u0161ke kosovskih gra\u0111ana. Me\u0111utim, kosovsko dru\u0161tvo u tom trenutku o\u010dito nije bilo spremno za konsenzus\u2026<\/p>\n

DANI: Oko \u010dega?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Oko prijedloga da se odmah po zavr\u0161etku rata uspostavi tranziciona vlast koja \u0107e, zajedno sa me\u0111unarodnom zajednicom, do izbora raditi na organizovanju dru\u0161tva. Nakon oslobo\u0111enja 1999. Zapad je shvatio da na Kosovu zapravo nema sa kim da radi. Rugova je imao jedne planove, OVK je po svaku cijenu \u017eelio da Hashima Tha\u00e7ija, zvanog Zmija, postavi za premijera. Tako su te prve poslijeratne godine i\u0161le svojim logi\u010dnim tokom: ka nedemokratskom osvajanju prostora.<\/p>\n

DANI: U knjizi ka\u017eete kako je, nakon parlamentarnih izbora 2010, ignori\u0161u\u0107i \u201cindustrijsku kra\u0111u\u201d glasova, Catherine Ashton u prvi plan postavila dijalog Beograda i Pri\u0161tine.<\/strong><\/p>\n

SURROI: Odnos Zapada prema zemljama biv\u0161e Jugoslavije polazi od dvije premise, dvije predrasude. Prvo, ljudi na Balkanu ne znaju druga\u010dije osim da \u017eive sa kriminalom i drugo, vjeruju da \u0107e ti \u201cnedostaci\u201d biti regulisani tokom procesa integracije u EU.<\/p>\n

DANI: Drugim rije\u010dima, balkanske narode \u0107e Evropa postepeno civilizovati. U me\u0111uvremenu, neka premijer Aleksandar Vu\u010di\u010d radi \u0161ta ho\u0107e, neka gu\u0161i slobodu medija, neka zavodi teror, neka se sva\u0111a sa susjedima\u2026 Dok nam obavlja posao oko Kosova, podr\u017eava\u0107emo ga. Je li to ta logika?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Jeste\u2026 Negdje 2001. bio sam gost Tima Sebastiana u emisiji HardTalk, u kojoj je autor, iako je znao da nikada nisam bio na vlasti i da sam otvoreno pisao o svim problemima kosovskog dru\u0161tva, odmah krenuo u napad.<\/p>\n

\u201cZa\u0161to ubijate Srbe, \u0161ta se to doga\u0111a na Kosovu?!\u201d, pitao je.<\/p>\n

\u201cSlu\u0161ajte\u201d, rekao sam mu, \u201cpoku\u0161ajte da, ne \u0161est mjeseci ili \u0161est godina, nego \u0161est dana, \u017eivite bez zakona, bez sudova, bez vlade, bez policije\u2026 Izvedite taj eksperiment u Londonu, pa \u0107ete vidjeti ho\u0107ete li se potu\u0107i, ho\u0107ete li uspjeti da izbjegnete sukobe!\u201d<\/p>\n

Zapad o\u010dito te\u0161ko razumije da su institucije koje su u njihovim zemljama gra\u0111ene decenijama, stolje\u0107ima, nama jo\u0161 uvijek daleke i nepoznate. Sa druge strane, kako to da Kosovar, Crnogorac, Bosanac, Srbin, \u010dim ode u \u0160vicarsku, lako prihvati tamo\u0161nji sistem? Za\u0161to ne ostane divljak kakvim ga zami\u0161ljaju? Predrasude o tome da smo postali genetski divljaci, budu\u0107i da smo dugo \u017eivjeli van pravila, van institucija, stra\u0161na je. Posljedica te predrasude je stav da je za nas na Balkanu sve dobro: i UN i Vu\u010di\u0107 i Hashim Tha\u00e7i, zvani Zmija\u2026 Mjera uspjeha Zapada je stabilnost regiona. I to ne historijska stabilnost.
\n
\nDANI: Nego?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Stabilnost u okviru trajanja jednog predsjedni\u010dkog, premijerskog ili ambasadorskog mandata. Ambasadori na Kosovu stabilnost ne mjere od 1999. do danas, ne; mjere je od momenta kad su do\u0161li u Pri\u0161tinu do momenta kada je napu\u0161taju. Ako se u tom periodu ni\u0161ta zna\u010dajno ne dogodi, ako se situacija ne pogor\u0161a, njihova diplomatska karijera mo\u017ee da ide uzlaznom putanjom. To \u0161to \u201cstabilnost\u201d regiona odr\u017eavaju ljudi poput Tha\u00e7ija, zvanog Zmija, ili Vu\u010di\u0107a, to je za zapadne diplomate irelevantno.
\n
\nDANI: Tim Sebastian vam je, ka\u017eete, postavio pitanje ko ubija Srbe na Kosovu, koje ste, u uvodniku za Koha Ditore, i sami postavili septembra 1999. Kako se i kada, gospodine Surroi, \u017ertva vi\u0161edecenijskog terora pretvori u d\u017eelata? To smo vidjeli i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini\u2026?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Ljudska priroda nije ni dobra ni lo\u0161a. \u010covjek mo\u017ee da postane d\u017eelat, da \u017eivi kao \u017ertva ili da, pak, vje\u0161to izbjegne ulogu bilo kojeg od ta dva ekstrema. Kosovski, bosanski ili izraelski slu\u010daj pokazuju da su pojave o kojima govorite u tesnoj vezi sa nametanjem i uspostavljanjem vrijednosti koje zagovaraju konkretna politi\u010dka vo\u0111stva. Ako ste ve\u0107 u toj poziciji, za\u0161to ne poku\u0161ate da u dru\u0161tvo integri\u0161ete i one protiv kojih ste se borili? Dodu\u0161e, za to je potrebno mnogo intelektualne, politi\u010dke, pa ako ho\u0107ete i ljudske dubine.<\/p>\n

O\u010dekivati da taj zadatak sebi postavi Zmija, \u010dovjek koji je 1999. imao dvadeset i devet, trideset godina i koji se u to vrijeme nalazio pred \u017eivotnim izborom \u2013 da li osvajati, grabiti prostor ili se kao nastavnik historije vratiti u Mali\u0161evo \u2013 besmisleno je. Ono \u0161to Zmiji nikada ne bi palo i \u0161to mu ni danas ne pada na pamet je razmi\u0161ljanje u historijskim kategorijama inkluzivnosti: kako se, dakle, pomiriti sa onima sa kojima smo se do ju\u010de borili, kako do\u0107i do kraja rata.<\/p>\n

To je pitanje koje bi, recimo, profesor Fehmi Agani sigurno sebi postavio. Da, ali profesor Agani je ubijen 1999\u2026 Na Balkanu nije bilo mnogo ljudi koji razmi\u0161ljaju kao Fehmi Agani. Upravo zato je i preokret o kojem ste govorili sindrom kraja svih na\u0161ih ratova. Samo narodi i dru\u0161tva koja imaju sre\u0107e sa svojim politi\u010dkim elitama, kraj rata do\u017eivljavaju kao \u0161ansu da historiju promjene nabolje.<\/p>\n

DANI: Kada \u0107e na jugoslovenske ratove biti stavljena ta\u010dka?<\/strong><\/p>\n

SURROI: U Evropi je Drugi svjetski rat zavr\u0161en pobunom 1968. Rat u biv\u0161oj Jugoslaviji presta\u0107e onoga momenta kada gra\u0111ani na ulice iza\u0111u protestuju\u0107i protiv stanja u dru\u0161tvu. Pritom, nama \u0107e na Balkanu biti mnogo te\u017ee da zavr\u0161imo rat nego \u0161to je to bilo Nijemcima i Francuzima, koji su, nakon Drugog svjetskog rata, imali jasne linije razgrani\u010denja, jasnu podjelu na gubitnike i dobitnike, na agresore i \u017ertve. Ko je pobjednik ratova na Balkanu? Ko je \u017ertva?<\/p>\n

Najbolji primjer te nedefinisanosti je Dejtonski sporazum, koji je u su\u0161tini bio poku\u0161aj da se bez jasnog razgrani\u010denja po tim pitanjima ratni sukobi u Bosni i Hercegovini zavr\u0161e po svaku cijenu. Danas svi krive politi\u010dko vo\u0111stvo i gra\u0111ane Bosne i Hercegovine, prebacuju im da je njihova dr\u017eava nefunkcionalna, da je vodi korumpirana elita, \u0161to je tek djelimi\u010dno ta\u010dno. Jer problem BiH je prije svega strukturalni i le\u017ei u \u010dinjenici da je ta zemlja pro\u0161la u\u017easan rat, a da u mir nije u\u0161la definisana i sa ustavnim dokumentom. BiH je realnost o kojoj se doslovno svakodnevno pregovara. A ljudima je neophodna stabilnost; neophodni su im temelji da bi se osje\u0107ali sigurno. Umjesto tih temelja, dobili su dr\u017eavu koja li\u010di ne na ure\u0111enu zajednicu, nego na splav koji besciljno pluta po otvorenom i uzburkanom moru. I onda vam neko sa strane ka\u017ee \u2013 ne umijete da upravljate splavom. Pa, naravno da ne umijemo!<\/p>\n

Sa sli\u010dnim se problemima suo\u010dava i Kosovo, koje je, ba\u0161 kao i BiH, nedovr\u0161ena dr\u017eava. One \u0107e takve i ostati sve dok BiH ne dobije ustavni identitet i funkcionalnost, a Kosovo svoj me\u0111unarodni identitet i funkcionalnost u cjelini. Klju\u010dno je da Srbija u tome u\u010destvuje, da pomogne BiH i Kosovu.
\n
\nDANI: Mo\u017eete li uop\u0161te zamisliti takvu situaciju?<\/strong><\/p>\n

SURROI: U tome i jeste problem! Ne mo\u017eete kriviti BiH za nefunkcionalnost, a onda re\u0107i da Srbija sa tim nema veze. Izvor nefunkcionalnosti BiH je insistiranje Srbije i srpskog nacionalizma na status quo. Kako mo\u017eete da odete u Srebrenicu, a da istovremeno u svemu podr\u017eavate Republiku Srpsku?! Tim prije \u0161to znamo kako je nastao RS.
\n
\nDANI: Kako je nastao?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Svakako ne demokratskom voljom gra\u0111ana BiH. Prije \u0107e biti da su granatiranje i nasilje uticali na njegovo formiranje. U tom smislu, mogli bismo re\u0107i da je RS zapravo \u201ckreacija\u201d Ratka Mladi\u0107a.<\/p>\n

DANI: \u0160ta Kosovo mo\u017ee da nau\u010di od BiH?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Odmah nakon rata, u Sarajevu je odr\u017eana me\u0111unarodna konferencija, poslije koje je bilo jasno koliko su bili naivni oni Bosanci i Hercegovci koji su povjerovali da \u0107e, umjesto njih samih, Zapad srediti sve probleme. Tu sam naivnost, priznajem, prepoznavao i kod sebe.<\/p>\n

DANI: Kada?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Kada sam 1999. u Rambujeu, tokom mirovnih pregovora, \u010duo da \u0107e UN voditi Kosovo, da \u0107e nam pomo\u0107i da stvorimo uslove za fer i slobodne izbore, nakon \u010dega bi kosovsko dru\u0161tvo kona\u010dno dobilo demokratiju. Ta su obe\u0107anja divno izgledala na papiru. Vjerovao sam da \u0107e u Pri\u0161tinu sti\u0107i svi oni prijatelji sa kojima sam se prethodnih godina vi\u0111ao u Njema\u010dkoj, u Americi, u Italiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji; da \u0107e, dakle, upravo oni pomo\u0107i i meni i dru\u0161tvu iz kojeg dolazim da od Kosova napravimo pristojnu zemlju. To se nije dogodilo. Za\u0161to? Zato \u0161to ni oni najbolji i najdobronamerniji me\u0111u njima ne mogu da nadomjeste nedostatak institucija i unutra\u0161nje politi\u010dke volje. To je ne\u0161to \u0161to moramo izgraditi sami.<\/p>\n

Pritisnuta u\u017easima rata, 1995. BiH je u\u0161la u period u kojem je mogla odahnuti. Dobila je mir, zavr\u0161eno je klanje i vidje\u0107emo \u0161ta \u0107emo dalje. I, \u0161ta smo videli? To da, u protekle dvije decenije, bosanskohercegova\u010dko dru\u0161tvo nije mnogo odmaklo. Prije bih rekao da je i danas tu gdje je bilo 1995.<\/p>\n

DANI: U kom smislu?<\/strong><\/p>\n

SURROI: U smislu da su cementirani ne samo me\u0111unacionalni odnosi nego i ratne odluke. \u0160ta smo onda mi Kosovari mogli nau\u010diti od BiH? Najprije to da i Zapadu i svojim gra\u0111anima moramo ponuditi sopstvena rje\u0161enja. Vo\u0111en takvim motivima, po\u010detkom 2000. insistirao sam da Kosovo, umjesto Rezolucije UN-a 1244, dobije svoj ustav. Me\u0111utim, kako je u to vrijeme me\u0111u kosovskom vladaju\u0107om elitom ve\u0107 bio zapo\u010deo proces grabe\u017ei, moj je prijedlog malo koga zanimao\u2026 Negdje 2001. u Pri\u0161tinu je, kao \u0161ef misije UN-a, stigao Hans Heakkerup, koji je bio zainteresovan isklju\u010divo za tri stvari.<\/p>\n

Prvo, tra\u017eio je da u ku\u0107i koju je unajmio vlasnik izgradi bazen za njegovog sina i \u0107erku; drugo, zahtjevao je da njegov posao po\u010dne u devet sati ujutro i da se zavr\u0161i najkasnije u \u0161est popodne; tre\u0107e, insistirao je na tome da nakon zavr\u0161etka radnog vremena isklju\u010di telefon, kako ga ne bismo nepotrebno uznemiravali. \u017divot na Kosovu se tih godina mogao odvijati isklju\u010divo u intervalu koji je ograni\u010dio Hans Heakkerup, biv\u0161i ministar odbrane Danske, koji je, tokom svog UN-mandata na Kosovu, napisao dokument i nazvao ga ne ustav, nego \u2013 ustavni okvir. \u0160ta \u0107e Kosovo dobiti tim okvirom, e, to Heakkerupa nije mnogo brinulo.<\/p>\n

Uzgred, u ustavnom okviru, preslikanom i u aktuelnom kosovskom ustavu, postoji obaveza da najmanje jedan ministar u Vladi Kosova bude Srbin, a da jedan dolazi iz drugih etni\u010dkih zajednica. U slu\u010daju da Vlada ima vi\u0161e od petnaest ministara, dvojica moraju biti srpske nacionalnosti. Koliko znam, nema tog ustava na svijetu u kojem \u0107ete na\u0107i sli\u010dnu odredbu. Zamislite da u najvi\u0161em pravnom aktu Velike Britanije pi\u0161e da jedan ministar mora biti Pakistanac. Ili da Ustav Francuske propisuje da \u010dlan premijerovog kabineta obavezno bude Marokanac. To ne mo\u017ee biti, naravno.<\/p>\n

Kako je onda socijaldemokrata Hans Heakkerup, koji je u Pri\u0161tinu do\u0161ao iz ure\u0111ene zemlje kakva je Danska, mogao tako otvoreno da ka\u017ee da ono \u0161to ne va\u017ei za njega, va\u017ei za nas? I to u formi \u2013 take it or leave it \/ uzmi ili ostavi. Bilo kakva dalja diskusija o tom problemu nije dolazila u obzir. Gdje to ima?<\/p>\n

DANI: Da, ali gdje ima da biv\u0161i borac OVK-a i gradona\u010delnik Ka\u010danika, pravosna\u017eno osu\u0111en za kriminal, na sudu izgovori: \u201cKakav je to zakon koji osu\u0111uje heroje?!\u201d, o \u010demu pi\u0161ete u knjizi Zmijske noge? Kada su Dragana Jo\u010di\u0107a, biv\u0161eg ministra policije u Vladi Vojislava Ko\u0161tunice, pitali za\u0161to je u mladosti obijao trafike, odgovorio je na sli\u010dan na\u010din: \u201cKako vas nije sramota da me to pitate dok gori Hilandar?\u201d<\/strong><\/p>\n

SURROI: Kosovski slu\u010daj koji navodite jo\u0161 je komplikovaniji, jo\u0161 groteskniji. Xhabir Zharku je \u0161vedski gra\u0111anin, koji, iako je na Kosovu pravosna\u017eno osu\u0111en, svake nedjelje na dru\u0161tvenim mre\u017eama postavlja svoje fotografije iz \u0160vedske: na jednoj muze kravu, na drugoj ure\u0111uje ba\u0161tu, na tre\u0107oj je pustio bradu\u2026 \u0160vedska je, pritom, jedna od najure\u0111enijih zemalja Evrope, koja svakako ne bi dozvolila da izvjesni Xhabir Zharku, na Kosovu osu\u0111en zbog ucjena, kao i zbog toga \u0161to mu je u ku\u0107i na\u0111eno ne zna se koliko kala\u0161njikova, izbjegne izvr\u0161enje sudske odluke. Ponavljaju\u0107i mantru o pravnoj dr\u017eavi, \u0160vedska, dakle, dopu\u0161ta Zharkuu da iz kosovske realnosti pobjegne u \u0161vedsku pravnu dr\u017eavu, odakle nas sve zajedno otvoreno ismeva.<\/p>\n

DANI: Ismijavate li vi tog istog \u010dovjeka kada pi\u0161ete da je, s idejom da ga nekako \u201cevropeizira\u201d, odlu\u010dio da u gradu na obroncima \u0160ar-planine zasadi \u2013 palme? Ili kada opisujete kako je James Rubin u Rambujeu ubijedio Hashima Tha\u00e7ija da potpi\u0161e mirovni sporazum?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Sve se to zaista dogodilo. Kao \u010dlan kosovske delegacije na pregovorima u Rambujeu, Hashim Tha\u00e7i, zvani Zmija, 1999. zaista je odbio da potpi\u0161e mirovni sporazum. E, onda se James Rubin dosjetio i obe\u0107ao mu da \u0107e zamoliti svog prijatelja iz Hollywooda da napravi film o OVK-u, u kojem \u0107e Hashim Tha\u00e7i, zvani Zmija, biti glavna li\u010dnost. Naravno, polaskan Rubinovom ponudom, Zmija je odmah potpisao dokument. O tom doga\u0111aju pisao je i zamjenik Madeleine Albright James O\u2019Brian u Financial Timesu\u2026 I, ko zna: mo\u017eda je upravo ta bizarna epizoda promjenila tok historije.<\/p>\n

DANI: Ima li u va\u0161em opisu Hashima Tha\u00e7ija, tog, kako ka\u017eete, selja\u010di\u0107a opsjednutog svojim mjestom u velikoj historiji, i malo zlobe?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Nema\u2026 Kosovsko dru\u0161tvo je, nema sumnje, pro\u0161lo kroz veoma dramati\u010dan preobra\u017eaj, i to veoma brzom evolucijom. Njega nisu izgradila gradska, nego seoska djeca, koja su do \u0161kole morala hodati satima; koja su poha\u0111ala provincijske gimnazije, pedago\u0161ke \u0161kole, pri\u0161tinske fakultete\u2026 Hashiim Tha\u00e7i, zvani Zmija, odbacio je takav evolutivni put, svijestan da on ko\u0161ta: \u010dovjek mora da u\u010di, da se dokazuje, da postane nastavnik historije u Mali\u0161evu, da bi onda, stepenik po stepenik, stigao do svog cilja. Ne, Hashim Tha\u00e7i, zvani Zmija, izabrao je kra\u0107i put. Bi\u0107u odmah premijer, sve \u0107u da otmem, za\u0161to bih \u010dekao, rekao je sebi; imam pu\u0161ku, imam strukturu, znam kako \u0107u taj cilj posti\u0107i i\u2026 Taj cilj je i postigao. U tom smislu, podsmijeh koji ste primjetili vi\u0161e je literarno sredstvo, ali i poku\u0161aj da se nekako odbranite od banalnosti i gluposti.<\/p>\n

DANI: Nije, dakle, rije\u010d o zavisti? Jer, u idealnom svijetu, u idealnim okolnostima, ko bi bio bolji premijer ili \u0161ef diplomatije Kosova od sina nekada\u0161njeg jugoslovenskog ambasadora u Boliviji, Meksiku i \u0160paniji? Dakle, od vas koji ste zavr\u0161ili najbolje \u0161kole, koji govorite nekoliko jezika? Niko. Najmanje Hashim Tha\u00e7i, koji je, eto, sticajem okolnosti, upravo to i postao.<\/strong><\/p>\n

SURROI: Ne, ne vjerujem da je bilo zavisti, budu\u0107i da sam knjigu napisao nakon \u0161to sam odlu\u010dio da se vi\u0161e aktivno ne bavim politikom. U tom smislu sam bio oslobo\u0111en i zavisti i politi\u010dkih ambicija i eventualnog poku\u0161aja da se preko knjige koju sam napisao autopromivi\u0161em. Zmijske noge nisu autopromocija; one su na\u010din da i sebi i drugima objasnim neke od pojava koje mu\u010de kosovsko dru\u0161tvo. Ina\u010de, rije\u010d je o prili\u010dno zakr\u017eljalom intelektualnom miljeu, o dru\u0161tvu koje stagnira u svemu, pa i u na\u010dinu debatovanja. Taj pad se mo\u017eda nabolje vidi u Beogradu, koji je u vrijeme socijalisti\u010dke Jugoslavije u tom smislu bio neuporedivo \u017eivlji.<\/p>\n

DANI: Urednik beogradskog nedjeljnika Vreme Dragoljub \u017darkovi\u0107 je, govore\u0107i o va\u0161oj knjizi, rekao da su Zmijske noge veoma opasno \u0161tivo i da ste, pristaju\u0107i na to da knjiga bude prevedena u Beogradu, rizikovali da vas ovda\u0161nji politi\u010dari i novinari zloupotrijebe: da uzmu odre\u0111ene dijelove i ka\u017eu \u2013 evo, to je Kosovo o kojem smo govorili, tako ono izgleda. Jeste li bili svjesni tog rizika?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Ne mogu kontrolisati \u0161ta \u0107e uraditi srpski politi\u010dari i \u0161tampa. Uostalom, odavno sam navikao na tu vrstu zloupotreba. Ako je intelektualno po\u0161ten, \u010dovjek ne bi trebalo da razmi\u0161lja o tome\u2026 Kada su na Kosovu paljene moje knjige, a Zmijske noge su javno spaljene \u010dak tri puta, gledaju\u0107i lica onih koji su pravili loma\u010du, poku\u0161ao sam da saznam \u0161ta ti ljudi zapravo misle, \u0161ta ih toliko iritira. Na kraju sam shvatio da oni moju knjigu nisu \u010dak ni pro\u010ditali. Ipak, bacaju\u0107i je u vatru, ponavljali su kako su Zmijske noge knjiga uperena protv OVK-a, ne uspjevaju\u0107i da navedu nijedan od dijelova \u201cprotiv\u201d. Ono \u0161to sam video pomoglo mi je da razumijem da sam, pi\u0161u\u0107i otvoreno o kosovskoj politi\u010dkoj zbilji, uradio dobru stvar za dru\u0161tvo na Kosovu. To je bilo dobro \u010dak i za one koji su palili Zmijske noge.<\/p>\n

DANI: Pi\u0161u\u0107i Zmijske noge, pi\u0161u\u0107i uvodnike za Koha Ditore i o\u0161tro kritikuju\u0107i vladaju\u0107u politi\u010dku elitu na Kosovu, niste razmi\u0161ljali o sopstvenoj bezbjednosti, o napadima, o paljenju knjiga, o progonu? Niste se pla\u0161ili?<\/strong><\/p>\n

SURROI: Nisam. \u010covjek sam koji je imao mnogo razli\u010ditih \u017eivota. Kada sam pre\u017eiveo posljednji rat, kada sam, uprkos svemu, te 1999. uspio da ostanem \u017eiv, shvatio sam da je moja najve\u0107a i ljudska i intelektualna i emocionalna obaveza da ostanem iskren i po\u0161ten prema sebi, prema vlastitim razmi\u0161ljanjima i osje\u0107anjima. Ako je ve\u0107 neko te 1999. do\u0161ao da me spasi od gotovo sigurne smrti, ose\u0107ao bih se bijedno da sam odlu\u010dio da nemo posmatram nepravdu, organizovani i sistematski progon kosovskih Srba i Crnogoraca nakon oslobo\u0111enja. Ko je spasio moju i glavu vi\u0161e hiljada Kosovara? NATO.<\/p>\n

Spasili su nas neimenovani ljudi, nepoznati piloti. Glave gotovo stotinu hiljada kosovskih izbjeglica je, otvoriv\u0161i im granice svoje zemlje koja je bila u velikoj ratnoj opasnosti, sa\u010duvao i tada\u0161nji predsjednik Crne Gore Milo \u0110ukanovi\u0107. Nakon NATO-intervencije, oti\u0161ao sam u Podgoricu kako bih predsjedniku \u0110ukanovi\u0107u i li\u010dno zahvalio, \u010dvrsto vjeruju\u0107i da je gest koji je on napravio primjer crnogorskog \u010dojstva, ali i otklon od onoga \u0161to je bilo suprotno tome \u2013 mislim na crnogorski napad na Dubrovnik 1991\u2026 Ko nam je jo\u0161 tih godina pomogao? Vaclav Havel, recimo, Sr\u0111a Popovi\u0107, Vesna Pe\u0161i\u0107, Sonja Biserko, Nata\u0161a Kandi\u0107, \u017darko Kora\u0107\u2026 Zbog takvih sam ljudi imao obavezu da otvoreno ka\u017eem \u0161ta u tom momentu osje\u0107am i mislim.<\/p>\n

BH Dani<\/a>\/Info.ks.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Veton Suroi: Primitivizam, upotreba sile, grabe\u017e i otimanje karakteristike svih poslijeratnih jugoslovenskih dru\u0161tava, u kojima su vladaju\u0107e politi\u010dke elite nasilno uspostavljene<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":207018,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-207017","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207017","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=207017"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207017\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/207018"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=207017"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=207017"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=207017"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}