{"id":206963,"date":"2016-06-09T07:00:07","date_gmt":"2016-06-09T05:00:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=206963"},"modified":"2016-06-08T22:35:27","modified_gmt":"2016-06-08T20:35:27","slug":"vjera-u-vrednote-u-nesto-bozansko-i-sveto-nije-privatni-posjed-jedne-religije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/09\/vjera-u-vrednote-u-nesto-bozansko-i-sveto-nije-privatni-posjed-jedne-religije\/","title":{"rendered":"Vjera u vrednote, u ne\u0161to bo\u017eansko i sveto nije privatni posjed jedne religije"},"content":{"rendered":"

\"kuschel-karl-josef\"Autor:Stefan Gro\u00df<\/strong><\/p>\n

\u201cO Bogu se ne mo\u017ee govoriti, ako se ne zna \u0161to je to jezik\u201c, \u0161to se pod tim misli?<\/p>\n

Najprije treba kazati da je to citat velikog liri\u010dara G\u00fcntera Eicha iz njegovog govora povodom knji\u017eevne nagrade pedesetih godina. Ona ima svoj nastavak. Iz nje se jasno vidi da je time mislio: ako to ipak u\u010dinimo, ka\u017ee Eich, dakle ako govorimo o Bogu bez da znamo \u0161to jezik posti\u017ee, \u0161to jezik \u010dini mogu\u0107im a \u0161to nemogu\u0107im, tada se zloupotrebljava njegovo ime i uni\u017eava ga se u prorapagandnu formulu. To zna\u010di: Eich \u017eeli uputiti na to da jezik nudi velike mogu\u0107nosti \u2013 ali nosi i velike opasnosti. Naime, okamenjivanje, objektiviranje, opredme\u0107ivanje. Kada \u201eBoga\u201c tretiramo kao stvar, kao predmet, prestaje biti \u017eivi Bog, koji izmi\u010de svakom govoru. Opomena je to da \u201eBoga\u201c, kojeg nazivamo neizrecivim, nedostupnim, ne izgubimo u jeftinim formulama. Jezik posjeduje tu opasnost u sebi \u2013 dakle opasnost opredme\u0107ivanja, okori\u0161tavanja, propagandne zloupotrebe, \u0161to je u \u201eslu\u010daju\u201c govora o Bogu posebna opasnost.<\/p>\n

\nZa\u0161to su nam potrebni globalni eti\u010dki standardi? Vi govorite o Weltethosu\/svjetskom ethosu da bismo pre\u017eivjeli?<\/p><\/blockquote>\n

Globalne eti\u010dke standarde trebamo jer \u017eivimo u sve globaliziranijem svjetskom dru\u0161tvu \u2013 kako ekonomski, tako ekolo\u0161ki i financijski. Ako samo pomislite na pitanja svjetske klime, migracijskih valova, svjetskog kriminala kao \u0161to su prodaja droge, oru\u017eja itd., onda \u0107ete znati o \u010demu govorim. \u017divimo u jednom svjetskom dru\u0161tvu koje je sve vi\u0161e komunikacijski umre\u017eeno. Kako \u0107emo tu pre\u017eivjeti ako ne dijelimo elementarne eti\u010dke standarde me\u0111usobno? Ako ne vrijede zapovijedi da ne smijemo lagati, krasti, ubijati, zloupotrebljavati seksualnost, nabrojat \u0107u samo ove \u010detiri? Na primjer u sve vi\u0161e globaliziranoj ekonomiji ne mo\u017ee se integrirati, izgraditi povjerenje, uspostaviti poslovne odnose bez minimuma povjerenja, pouzdanosti i iskrenosti. Svjetska trgovina bi se, na primjer, odmah uru\u0161ila kada bi imali osje\u0107aj da nas drugi iskori\u0161tava, la\u017ee, vara, da nas vu\u010de za nos. Ugovori ne bi bili vrijedni papira na kojem se ispisuju. Drugim rije\u010dima: svjetsko dru\u0161tvo zahtijeva Weltethos\/svjetski-ethos, to podrazumijeva univerzalne, svuda va\u017ee\u0107e eti\u010dke standarde \u2013 makar u elementarnim podru\u010djima, bez obzira na kulturne ili vjerske razlike. U posebnim podru\u010djima, kao kontrola ra\u0111anja, abortus, eutanazija ili mnoga druga konkretan pitanja, ne\u0107e do\u0107i do konsenzusa. Svjetske religije mogu ovim elementarnim eti\u010dkim standardima biti ne\u0161to poput svjetske savjesti, tako da svjetsko dru\u0161tvo dr\u017ei na okupu kako se ne bi raspr\u0161ilo.<\/p>\n

\n\u0160to mi kr\u0161\u0107ani mo\u017eemo nau\u010diti od drugih religija, gdje vidite poticaje naslje\u0111ivanja?<\/p><\/blockquote>\n

Pustite me da va\u0161e apstraktno pitanje \u201erazbijem\u201c: \u0161to sam nau\u010dio od ljudi koji druga\u010dije vjeruju? Ja sam prije svega radio sa mnogim \u017eidovskim kolegicama i kolegama, ali i sa muslimanskim, te sam neizmjerno mnogo od njih nau\u010dio. Prije svega nau\u010dio sam da se drugima ne pristupa kao onima koji vjeruju na druga\u010diji na\u010din, nego naprosto kao ljude koji druga\u010dije vjeruju. Iz toga slijedi: vjera u vrednote, u ne\u0161to bo\u017eansko, sveto, nije privatni ili ekskluzivni posjed jedne religije. To zna\u010di da svuda u svijetu postoje ljudi koji su religiozno ili duhovno orijentirani, ili druga\u010dije kazano: kr\u0161\u0107ani nisu sami u svjetskom dru\u0161tvu. \u010covjek u\u010di i vrednuje pluralitet religijskih izra\u017eajnih formi. Osjeti\u0161 se povezanim sa ljudima koji slijede sli\u010dne ideale. Naravno u njihovom vlastitom jeziku, kulturnom okru\u017eenju, u njihovim vlastitim izra\u017eajnim formama, obi\u010dajima i slavljima. Uvijek sam bio sretan kada bi npr. mogao sudjelovati u \u017eidovskim slavljima ili kada bi me muslimani pozvali na prekidanje posta nakon ramazana ili na Kurban Bajram. I to jer sam primijetio da ja kao kr\u0161\u0107anin dijelim jednake ideale, utkane u \u017eivu\u0107i \u017eivot, \u201ebo\u017eanski red\u201c. Nau\u010dio sam i to, da kao kr\u0161\u0107anin sa \u017didovima dijelim hebrejsku Bibliju a sa muslimani mnogu predaju, koju Kur'an izri\u010dito \u201epotvr\u0111uje\u201c: predaju od Adama, Abrahama i Mojsija pa sve do Isusa i Marije.<\/p>\n

Istina je uvijek iznova va\u017ena tema oko koje se religije spore. Kako se velike religije mogu jo\u0161 vi\u0161e pribli\u017eiti?<\/p><\/blockquote>\n

Prije svega treba re\u0107i da religije zahtjev istine koriste jedne protiv drugih. To se ne smije podcijeniti, bagatelizirati. \u017didov \u0107e se uvijek orijentirati prema Tori, rastuma\u010denoj u Mi\u0161ni i Talmudu. Kr\u0161\u0107ani \u0107e se uvijek orijentirati prema poruci i osobi Isusa Krista, koji je za njih definitivno interpret Bo\u017eji. Kao \u0161to se muslimani u \u017eivotu i smrti orijentiraju prema Kur'anu, koji je za njih definitivna \u201eRije\u010d Bo\u017eja\u201c. Ja to nazivam teolo\u0161kom aksiomatikom, i ona \u010dini religiju \u201ereligijom\u201c. No odlu\u010duju\u0107e pitanje jest: postoji li unutar respektiranja ovih istinitih tvrdnji u svakoj navedenoj religiji i prostor za vjeru drugih? Stolje\u0107ima se ovo pitanje izbjegavalo; vlastita istina pretvorena je u ekskluzivisti\u010dko posjedovanje. \u010cesto se polemi\u010dki ogra\u0111ivalo od \u201edrugih\u201c. Etiketiralo ih se kao nedostatne ili nevjernike, ili pak kao neortodoksne. Moja kr\u0161\u0107anska istina u orijentaciji prema Isusovoj poruci daje prostor za Boga i \u201edrugima\u201c, nekr\u0161\u0107anima i nevjernicima, ljudima dobre volje, koji slijede svoju savjest. Prema Matejevom evan\u0111elju (25. poglavlje) kr\u0161\u0107ani ne\u0107e na kraju, kada Krist ponovno do\u0111e suditi zemlji, biti pitani: jesu li bili u pravoj Crkvi, jesu li slavili pravu religiju, vjerovali prema pravoj dogmatici? Bit \u0107e pitani o djelima milosr\u0111a: \u0161to ste u\u010dinili najmanjima od moje bra\u0107e? Za me\u0111ureligijski dijalog to zna\u010di biti spreman otvoriti se drugome, i\u0107i u susret drugome, brinuti se o njemu. Kako se to najbolje \u010dini? Tako \u0161to se upoznaje njegova predaja, tako \u0161to se poku\u0161ava postaviti u zahtjev istine drugoga. Drugi vatikanski koncil je to lijepo formulirao: cilj me\u0111ureligijskog dijaloga je me\u0111usobno bolje i uzajamno razumijevanje. \u0160to ne zna\u010di da moram napustiti svoju religiju, da moram konvertirati. Ali se moram potruditi razumjeti druga\u010dijost drugoga. To mi govori moja savjest istine, dio je to moga nasljedovanja Kristova. Stati u cipele drugoga, razumjeti put drugoga, i time sve bolje razumijevati druga\u010dijost drugoga.<\/p>\n

\nPred kojim velikim izazovima stoji Crkva u 21. stolje\u0107u?<\/p><\/blockquote>\n

Ako pod tim mislite katoli\u010dku Crkvu, od Koncila postoji program koji \u010deka svoju realizaciju. S jedne strane to je razra\u010dunavanje sa sekularizmom moderne. Milijuni ljudi se vi\u0161e ne osje\u0107aju religioznim ili crkvenim. Imaju rezerviran stav prema Crkvi, imaju traumati\u010dna iskustva sa Crkvom. Kako se ophodimo prema ljudima koji odbacuju svaku eksplicitnu religijsku ili crkveno-institucionalnu vezu, \u010desto iz dobrih i objektivnih ili osobnih razloga? S tim ljudima Crkva treba ostati u dijalogu. S druge strane imamo unutarkr\u0161\u0107anku ekumenu. Crkve i dalje nisu u stanju ukinuti raskole i me\u0111usobne ekskomunikacije na lokalnoj razini. Uskoro \u0107e 2017. godina i 500. godi\u0161njica reformacije. \u017deli li katoli\u010dka Crkva i dalje djelovati, tako \u0161to \u0107e protestantskim Crkvama osporavati potpunu crkvenost? Kako ona nije prava Crkva Kristova, nego neka deficitarna forma, \u201ecrkvena zajednica\u201c? \u017deli li se odr\u017eati stanje crkvenog raskola te braniti poziciju superiornosti katoli\u010dke Crkve? Milijuni ljudi u svim crkvama \u010deka da crkvene vo\u0111e do\u0111u do rje\u0161enja i provedu ga, \u0161to je teolo\u0161ko istra\u017eivanje nakon Koncila ve\u0107 u\u010dinilo. Razlike koje su dovele do raskola su otklonjene, a postoje\u0107e razlike vi\u0161e nisu razlog raskola. No, ovi rezultati nisu jo\u0161 uvijek usvojeni. Da su se teolo\u0161ki rezultatu primijenili i uzeli ozbiljno davno se mogao ukloniti raskol. I tre\u0107e veliko polje je dijalog sa svjetskim religijama, polaze\u0107i od \u010dinjenice da \u017eivimo u religiozno pluralnom svjetskom dru\u0161tvu u kojem i druge religije imaju veliki utjecaj. Osobito islam. \u010cisto statisti\u010dki gledano jedino kr\u0161\u0107anstvo i islam zaslu\u017euju naziv svjetskih religija. Svaka od njih ima preko milijardu nominalnih \u010dlanova, i bolje su rasprostranjene po cijelom svijetu. Me\u0111ureligijski dijalog stoji pred ogromnim izazovima, jer svjetski mir ovisi najzad o miru me\u0111u religijama. A on najzad ovisi o spremnosti na dijalog.<\/p>\n

Umjetnost kao paradigma harmonije i pomirenja. Koja uloga pripada umjetnosti u me\u0111ureligijskom dijalogu?<\/p><\/blockquote>\n

Umjetnost je danas svjetska umjetnost. Va\u017ean je to fakat. To nije bilo toliko o\u010dito po\u010detkom 20. stolje\u0107a. Iako su europski umjetnici, kao Picasso, bili pod utjecajem umjetnosti iz Azije i Oceanije, te su preuzeli impulse izvaneuropskih kultura. Emil Nolde je, na primjer, otputovao u ju\u017eni Pacifik, a Paul Gauguin je radio u Oceaniji. Danas pak imamo jednu potpuno novu situaciju u umjetnosti. Imamo literaturu koja je svjetska literatura. Potpuno samorazumljivo prihva\u0107amo autore iz Afrike i Ju\u017ene Afrike: kao Nadine Gordimer ili Wole Soyinka. Cijela je Europa nedavno \u017ealila za smr\u0107u velikog pisca iz Ju\u017ene Amerike, Garcia Marqueza. Samorazumljivo prihva\u0107amo autore iz Sjeverne Amerike. Posljednja dobitnica Nobelove nagrade, Alise Munro, je Kana\u0111anka. Granice su odavno postale propusne. Umjetnost u formi svjetske literature, svjetske glazbe i svjetske umjetnosti mogu tvoriti horizonte, razbiti granice te osvijestiti temeljna pitanja, koja dolaze do izra\u017eaja u umjetnosti, kao pitanja \u010dovje\u010danstva. Ona mo\u017ee unaprijediti me\u0111ukulturalni dijalog. Druga\u010dije kazano: internacionalizirana kultura, svjetska umjetnost, koju trenutno do\u017eivljavamo, mo\u017ee postati poticaj da temeljna pitanja \u010dovjeka nanovo tematiziramo. \u010covjekova pitanja odakle i kamo [ide] njegov \u017eivot, o smislu njegova rada i postojanja, o konfliktima kojima je izlo\u017een, i o nadi. Pitanja su to koja ljudi me\u0111usobno dijele. Utoliko je umjetnost va\u017ean instrument, va\u017ean medij komunikacijske mogu\u0107nosti me\u0111u ljudima razli\u010ditih kultura.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Karl-Josef Kuschel: Me\u0111ureligijski dijalog stoji pred ogromnim izazovima, jer svjetski mir ovisi o miru me\u0111u religijama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-206963","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206963","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=206963"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206963\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=206963"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=206963"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=206963"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}