{"id":206820,"date":"2016-06-07T07:00:03","date_gmt":"2016-06-07T05:00:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=206820"},"modified":"2016-06-06T23:38:58","modified_gmt":"2016-06-06T21:38:58","slug":"treba-nam-globalni-pokret-za-ukidanje-besplatnog-rada-iz-ljubavi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/07\/treba-nam-globalni-pokret-za-ukidanje-besplatnog-rada-iz-ljubavi\/","title":{"rendered":"Treba nam globalni pokret za ukidanje besplatnog rada iz ljubavi!"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ankica \u010cakardi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"sonja-lokar\"Sonja Lokar je slovenska feministkinja i sociologinja, bila je predsjednica Europskog \u017eenskog lobija, trenutno je izvr\u0161na direktorica ljubljanskog ureda CEE Mre\u017ee za rodnu jednakost. Poznata je politi\u010darka jo\u0161 iz doba biv\u0161e dr\u017eave; bila je \u010dlanica radnog predsjedni\u0161tva na izvanrednom 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije, odr\u017eanom u Beogradu u sije\u010dnju 1990.<\/p>\n

Povodom njezinog predavanja odr\u017eanog u MaMa-i 20. svibnja kao dijela kolegija Feministi\u010dka kritika politi\u010dke ekonomije koji se izvodi u sklopu obrazovnog programa Centra za \u017eenske studije, napravili smo s njom razgovor koji ovdje prenosimo. <\/p>\n

Kako tuma\u010dite proces tranzicije na kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje nakon sloma Jugoslavije? \u0160to se zbiva s dr\u017eavama nastalima iz SFRJ nakon 90-ih i njihovim ulogama u onome \u0161to prema Marxu nazivamo tzv. prvobitnom akumulacijom kapitala? \u0160to se doga\u0111a s dru\u0161tvenim, javnim dobrima i njihovim upravljanjem? Nije rijetkost danas susresti mi\u0161ljenje tzv. analiti\u010dara\/ki koji\/e tvrde da na prostorima biv\u0161e dr\u017eave nema neoliberalizma, ili, jo\u0161 notornije, da nema ‘dovoljno’ kapitalizma. O \u010demu se zapravo radi?<\/p><\/blockquote>\n

I na ovim prostorima, kao i u drugim biv\u0161im komunisti\u010dkim i socijalisti\u010dkim zemljama, zapravo se radi o prijenosu vlasni\u0161tva sredstava za proizvodnju, prirodnih resursa i vrhunskog znanja (koje je kapital mogao dobro upotrijebiti) s proizvodnih i teritorijalnih socijalisti\u010dkih samoupravnih zajednica \u2013 kako smo zvali vlasnike tih dobara u na\u0161oj zajedni\u010dkoj zemlji koja je imala koncept dru\u0161tvenog, a ne dr\u017eavnog vlasni\u0161tva \u2013 a u drugim socijalisti\u010dkim dr\u017eavama sa socijalisti\u010dke dr\u017eave na privatne vlasnike, tj. doma\u0107e tajkune (na na\u0161im prostorima), oligarhe (Rusija, Ukrajina) ili rasprodajom \u2013 ve\u0107 u prvom koraku \u2013 stranim me\u0111unarodnim korporacijama (Ma\u0111arska, Estonija). U drugom koraku, naro\u010dito nakon izbijanja velike financijske krize i druge krize dugova iz 2008., vlasni\u0161tvo tih dobara sve vi\u0161e, i opet rasprodajom, prelazi u ruke me\u0111unarodnih korporacija. Me\u0111unarodne korporacije pak ili zatvaraju poduze\u0107a ili smanjuju broj zaposlenih, dokidaju\u0107i prava radnika i radnica, dr\u017ee\u0107i realne pla\u0107e na minimumu. Deindustrijalizacija na jednoj strani, a odljev mozgova na drugoj. Rezultati tog procesa su upravo sada vidljivi u Sloveniji gdje trenutno rasprodajemo ‘o\u010di\u0161\u0107ene’ banke, visoko rentabilne \u0161tedionice i strate\u0161ki va\u017ena poduze\u0107a kao \u0161to su Aerodrom, Telekom, a sutra ve\u0107 mo\u017eda i energetske sisteme. Ba\u0161 sada svjedo\u010dimo situaciji u kojoj slovenski ministar financija kuka kako ga brine \u0161to smo ponovo krenuli u rast, pa se pribojava da \u0107e se odmah ‘pohlepni’ zaposlenici pomamiti i tra\u017eiti ve\u0107e pla\u0107e.<\/p>\n

Paradoksalno, u tom procesu tranzicije nacionalne dr\u017eave, njihove parlamente i vlade pritiskali su MMF, Svjetska banka ili Europske komisija, politi\u010dko oru\u0111e toga prijenosa. Ideolo\u0161ka forma u kojoj su se te velike promjene desile bila je neoliberalna tranzicija. Ona je, kao i uvijek kada se odvija, gra\u0111ankama i gra\u0111anima, uz slavljenje parlamentarne demokracije, ljudskih prava i slobode medija, prodala standardne dogme slobodne tr\u017ei\u0161ne ekonomije: privatizacija, deregulacija, uravnote\u017een bud\u017eet, smanjivanje tro\u0161kova radne snage i tro\u0161kova dru\u0161tvenih servisa koji su, da naglasim, garantirali veliku dru\u0161tvenu jednakost i visok stepen stvarne ravnopravnosti mu\u0161karaca i \u017eena u socijalisti\u010dkim dr\u017eavama. Dru\u0161tveni servisi, zdravstvo, \u0161kolstvo, dje\u010dja i socijalna za\u0161tita su poluprivatizirani, sve rje\u0111i brojem i pala im je kvaliteta, dostupnost im je znatno manja.<\/p>\n

Tamo, gdje je ta ista tranzicija tekla u formi ratova, profitirali su profesionalni borci za ‘velike’ nacionalne dr\u017eave, tamo, gdje je tekla u vidu ‘pitke’ reforme korak po korak, tek se poslije 2008. pokazalo da je proces potpuno isti, samo malo sporiji i bolje prikriven bukom nekakvih nepremostivih politi\u010dkih podjela koje se proizvode po bilo kakvoj osnovi. Gdje je dimna zavjesa mr\u017enje me\u0111u narodima mogla poslu\u017eiti, poslu\u017eila je odli\u010dno. Gdje to nije bilo mogu\u0107e, na\u0161ao se drugi razlog za nepomirljive politi\u010dke borbe \u2013 podjela u Albaniji je najbolji primjer, ili u Sloveniji gdje se i danas najvi\u0161e politika spori, tko je zapravo pobijedio u Drugom svjetskom ratu. I dok se na toj temi lome koplja i razbijaju politi\u010dki nosevi, Slovenija je ve\u0107 tiho i neprimjetno prodala strancima 75% svojih vodnih resursa.<\/p>\n

Na koji na\u010din su te promjene (promjene u tehnikama upravljanja, privatizacija, deindustrijalizacija, programi strukturne prilagodbe, mjere \u0161tednje, reforme radnog, socijalnog i mirovinskog zakonodavstva) utjecale na materijalni i socijalni status \u017eena, ali i radni\u0161tva uop\u0107e? Mo\u017eemo li govoriti o srozavanju ili, jo\u0161 nagla\u0161enije, gubitku \u017eenskih i radni\u010dkih prava izborenih tijekom Jugoslavije?<\/p><\/blockquote>\n

Berlinski zid se svakako sru\u0161io na \u017eene i na industrijsku radni\u010dku klasu. \u017dene su radi seljenja industrije tamo gdje je radna snaga bila najjeftinija (u Kinu, Indiju, \u010dak Rumunjsku ili Makedoniju) izgubile na hiljade radnih mjesta u tipi\u010dnim feminiziranim industrijama \u2013 tekstilnoj, obu\u0107arskoj, metalo-prera\u0111iva\u010dkoj. Sve to radi drasti\u010dne \u0161tednje na njihovim pla\u0107ama u administraciji, \u0161kolstvu, zdravstvu, dje\u010djoj za\u0161titi, socijalnoj za\u0161titi, izgubile su jer im vi\u0161e nisu bile dostupne usluge nekada svima dostupnih javnih servisa, pa je to zato opet postao nepla\u0107eni rad ‘iz ljubavi’. Pove\u0107ala se i razlika izme\u0111u prosje\u010dne mu\u0161ke i \u017eenske pla\u0107e za rad iste vrijednosti. Uz to, pojavio se i val nacionalizma koji je ideologiju rodne jednakosti zamijenio ideologijom ‘\u017eene, kraljice doma i majke naroda’ \u0161to je povratno udaljio \u017eene s tr\u017ei\u0161ta rada.<\/p>\n

Industrijska radni\u010dka klasa se stanjila, sindikati se nisu sna\u0161li pa su razmrvili sami sebe umjesto da se okrupnjuju za velike klasne borbe, vodili su rascjepkane unaprijed izgubljene industrijske sukobe. I gubili \u010dlanstvo, i gubili zube. Primjerice, postotak sindikaliziranih radnika i radnica u Sloveniji je spao s vi\u0161e od 70% koliko je iznosio krajem socijalizma na dana\u0161njih 21%. Prekarnih radnika i radnica je sve vi\u0161e, kao i rada na crno. Mobing i seksualno uznemiravanje na radnome mjestu su svakida\u0161nja muka mnogih ali se o tim iskustvima ne progovara iz straha da se ne ostane bez posla. Nisu svi podjednako izgubili u tom procesu, malobrojni su i profitirali. Lije\u010dnici koji su postali koncesionari, ali ne i sestre, menad\u017eeri, ali ne i njihovi radnici, advokati i tu\u017eitelji, ali ne i slu\u017ebenice u sudstvu i dr\u017eavnoj upravi, ste\u010dajni upravitelji ali ne i oni koje su trebali zbrinuti.<\/p>\n

Pove\u0107ala se i osobna zadu\u017eenost. Istjerivanje i gubljenje doma zbog nemogu\u0107nosti otpla\u0107ivanja dugova postali su ne\u0161to svakida\u0161nje. A socijalni stanovi se zapravo i ne grade. Gladna djeca i djeca kojoj treba lije\u010denje za koje javno zdravstvo nema para vi\u0161e i nisu neka vijest, a to da se za njih brinu dobrotvori umjesto socijalne dr\u017eave postaje posve uvrije\u017eena praksa. Slovenija, koja je u socijalizmu imala 3% ljudi ispod granice siroma\u0161tva, danas ih ima skoro 15%.<\/p>\n

Socijaldemokracija ima veoma burnu i skokovitu povijest. Rosa Luxemburg je me\u0111u prvima o\u0161tro, beskompromisno i britko detektirala probleme socijaldemokracije (SD) uo\u010di prvog svjetskog rata, bore\u0107i se do zadnjeg daha protiv oportunizma u politici, a za izvornu progresivnost socijaldemokratske ideje. Svjedo\u010dimo veoma nezgodnim i nepovoljnim vremenima za socijalno osjetljive politike i silnom deficitu demokracije. \u0160to se danas doga\u0111a sa socijaldemokracijom na ovim prostorima i \u0161ire?<\/p><\/blockquote>\n

Kriti\u010dari socijaldemokracije netom pred prvi svjetski rat, oni iz svojih vlastitih redova, dobro su ukazali u \u010demu je bio problem sa socijaldemokracijom njihovog vremena: popu\u0161tanje pred nacionalizmom i militarizmom vlastitih nacionalnih dr\u017eava. Jezgru tog prigovora sa\u010dinjavala je kritika ideje da je va\u017eno pod svaku cijenu odr\u017eati klasni mir i zalagati se za interese nacionalnih bur\u017eoazija pona\u0161aju\u0107i se kao da su to istovremeno i radni\u010dki interesi. Kritika se odnosila i na zagovor reformizma unutar kapitalizma, na ideju da sredstva demokratske politi\u010dke i sindikalne borbe pomjeraju granice kapitalizma u pravcu socijalizma. Ljevica u SD-u prerasla je u revolucionarne komuniste, a sve ostalo je nimalo jednostavna historija.<\/p>\n

Dana\u0161nja SD ima vrlo sli\u010dne probleme kao SD prije prvog svjetskog rata, iako su se okolnosti uvelike promijenile. Razlike u bogatstvu unutar najrazvijenijih dr\u017eava svijeta, kako je dobro pokazao Thomas Piketty, podigle su se na razinu koja je bila aktualna pred prvi svjetski rat. Globalni financijski kapital nemilosrdno vlada svjetskom i europskom politikom, kako smo vidjeli na primjeru ‘rje\u0161avanja’ gr\u010dke krize. Nastaju potpuno novi omjeri snaga u svjetskom kapitalizmu. Tre\u0107i put Tonyja Blaira i Shroederove reforme, dana\u0161nje Hollandove reforme radni\u010dkog zakonodavstva, sve neoliberalne politike koje su provodile i sve SD partije na na\u0161im prostorima jer nisu imale nijednu bolju alternativu, pokazuje gdje je problem SD-a danas: u vrijeme kada su trebali zao\u0161triti, oni su otupili klasnu borbu \u2013 i stigao je ra\u010dun. Najprije je pora\u017eena ljevica unutar SD-a, da bi desnicu SD-a porazio desni centar, a nazire se \u2013 ako se ljevica ne pribere i ne reorganizira \u2013 kako \u0107e ve\u0107 sutra desni centar poraziti radikalni antidemokratski nacionalizam i populizam. <\/p>\n

Sve \u0161to se doga\u0111a u na\u0161im zemljama, doga\u0111a se i diljem Europe. I svugdje ni\u010de nova ljevica, ali sa svim dje\u010djim bolestima dogmatizma, me\u0111usobne isklju\u010divosti zbog malih razlika i stra\u0161ne netrpeljivosti prema SD-u, koji vidi kao goreg neprijatelja od desnice i radikalne desnice. To uvelike podsje\u0107a na situaciju na ljevici netom pred drugi svjetski rat koja je radi takvog pona\u0161anja i prekasnog formiranja politike narodnog fronta morala polo\u017eiti strahovite \u017ertve, da bi se poslije drugog svjetskog rata ipak osovila na noge i stvorila socijaldemokratsku i socijalisti\u010dku Europu, koja sve br\u017ee nestaje, pod udarom neoliberalizma naro\u010dito nakon pada Berlinskoga zida.<\/p>\n

U jednom intervju iz 2012. ste istaknuli kako ‘vremena za fa\u0161izam nikada nisu bila bolja.’ Na\u017ealost, imali ste dobar nos i to\u010dno ste predvidjeli politi\u010dko-ekonomski razvoj doga\u0111aja. Na snazi je sveprisutniji historijski revizionizam, na hrvatskim prostorima svjedo\u010dimo sve ja\u010doj usta\u0161izaciji dru\u0161tva, konzervativna kontrarevolucija je sve prisutnija. Kako tuma\u010dite svoju re\u010denicu \u010detiri godine poslije?<\/p><\/blockquote>\n

Ja sam sociologinja i mnogo sam \u010ditala o nastajanju fa\u0161izma i nacizma. Kada je stradala radni\u010dka klasa u plavim kombinezonima i \u017eene na rutinskim poslovima, i topila se ekonomska snaga na\u0161ih dr\u017eavica, u dru\u0161tvu \u2013 u kojem je ljevica odavno postala prije svega predstavnik onoga \u0161to je marksizam imenovao ‘radni\u010dkom aristokracijom’, a gra\u0111anska sociologija ‘srednjom klasom’ \u2013 socijalni mir jo\u0161 uvijek nije bio ozbiljno poljuljan. Bijedu i jad radni\u010dke klase nitko nije iznosio na svjetlost dana, a pobuna u vidu \u0161trajkova je uvijek dolazila prekasno i prera\u0161trkana, kada su bolesna, lo\u0161e vo\u0111ena ili pokradena poduze\u0107a ve\u0107 bila na samrti, pa ih ni bog vi\u0161e ne bi mogao spasiti.<\/p>\n

Ali kada se uzdrmala socijalna sigurnost i kada su se suzile perspektive radni\u010dke aristokracije i njihove djece, a socijalna se demokracija pokazala nesposobnom da jasno izrazi i stvarno za\u0161titi njihove interese koji su usko povezani s ekonomskim zdravljem svakog dru\u0161tva, tada su po\u010dele u \u0161irokim dru\u0161tvenim slojevima dobivati na snazi antidemokratske ideje. One su gurale tendencije u smjeru stava da je potrebno izabrati odlu\u010dne lidere \u010dvrste ruke, sru\u0161iti sve demokratske institucije, okrutno kazniti krivce, pa neka se oni zovu ljudi pogre\u0161ne nacije, \u017didovi, korumpirani tajkuni i bankari, migranti, islamski teroristi ili pederi, komunisti ili feministkinje. Ili svi oni zajedno u razli\u010ditom redoslijedu, kako to mo\u017eemo primjerice vidjeti danas u Ma\u0111arskoj, da ne poka\u017eem prstom na koju od dr\u017eava nastalih iz SFRJ, a mogla bih i na svaku od njih.<\/p>\n

U okviru trenutne sve prisutnije konzervativne kontrarevolucije pojavljuje se i veliki broj grupa i nevladinih udruga koje su u stanju mobilizirati \u010ditavo more konzervativnih prista\u0161a, bilo da je rije\u010d o borbi protiv abortusa, homofobnim akcijama ‘u ime obitelji’ ili notornim ‘antikomunisti\u010dkim’ lustracijama i inicijativama koje se bave zabranom komunisti\u010dkih simbola poput petokrake. Pitala bih vas da prije svega prokomentirate takve tendencije, a potom i ulogu \u017eena u tom tipu organizacija. Naime, konzervativnih aktivistkinja ima jako mnogo, glasne su i veoma prisutne u spomenutim inicijativama, napose kada je rije\u010d o anti-abortus stavovima i obrani tradicionalne heterenormativne obitelji.<\/p><\/blockquote>\n

Civilno dru\u0161tvo nije samo rasadnik naprednih ideja i inovativnih socijalnih inicijativa, ono je isto tako rasadnik najgorih, najnehumanijih ideja i inicijativa. U ovom momentu imamo priliku promatrati kako nastaju iznova i jedne i druge inicijative. U Beogradu je prije nekoliko dana na protest protiv izgradnje nekakvog grada na vodi kojega su se vlasti latile, dakako bez suglasnosti gra\u0111anki i gra\u0111ana, a pozivom koji se pro\u0161irio dru\u0161tvenim mre\u017eama, iza\u0161lo 15.000 ljudi, na makedonskoj granici je nekoliko mjeseci kompletno zbrinjavanje hiljada izbjeglica odradilo nekoliko udruga civilnoga dru\u0161tva umjesto dr\u017eave koja je u su\u0161tini ‘failed state’, u Hrvatskoj je jedna posve novonastala grupa gra\u0111anki i gra\u0111ana koja je u me\u0111uvremenu prerasla u NVO uspostavila dnevno obavje\u0161tavanje izbjeglica o stanju stvari na balkanskom putu od Sirije do Stockholma, u Sloveniji je na stotine, naro\u010dito \u017eena, volontiralo i pomagalo izbjeglicama kada su u hiljadama stizale na na\u0161e granice, a na\u0161e dr\u017eave nisu bile sposobne organizirati logistiku kakvu su sposobne odraditi za svaku ve\u0107u me\u0111unarodnu nogometnu utakmicu, kako se slikovito izrazio na\u0161 najbolji slobodni novinar, Ervin Milhar\u010di\u0107 Hladnik.<\/p>\n

Ali je isto tako radikalna, klerikalno-desna civilnodru\u0161tvena inicijativa, primjerice u Sloveniji, uspjela na referendumima oduzeti sama\u010dkim \u017eenama pravo na umjetnu oplodnju, sru\u0161iti napredan porodi\u010dni zakon radi prava istospolnih zajednica na usvajanje djece, sru\u0161iti i zakon koji je istospolnim partnerima omogu\u0107avao pravo na jednak brak, upravo onako kako va\u017ei i za heteroseksualne parove. U istoj kategoriji se nalaze i pojave poput ‘Hoda za \u017eivot’ koji se odr\u017eao prije desetak dana Zagrebu, ali i protest u znak podr\u0161ci prava \u017eena na vlastito tijelo i na izbor, koji se istovremeno odr\u017eavao na Strossmayerovom trgu. Iz radikalno-klerikalnih desnih pokreta upravo nastaje nova radikalno desna stranka u Sloveniji.<\/p>\n

Ono \u0161to je novo u svemu, to je da su u devedesetima stizale podr\u0161ke sa svih strana za ja\u010danje naprednih \u017eenskih snaga u civilnome dru\u0161tvu, a danas je podr\u0161ka usmjerena na ja\u010danje najdesnijih inicijativa. Tu se posebno, dakle kao podr\u0161ka, i bez ikakvog ustru\u010davanja u vidu sponzorstva pojavljuju vjerske organizacije, katoli\u010dka i pravoslavna crkva kod nas, a u muslimanskim zemljama njihovi vjerski vo\u0111e i organizacije. Ima i pomo\u0107i stranih privatnih financijera, ali se to ne uo\u010dava na prvi pogled. Hegemonija naprednih snaga, koja je uspostavljena na temelju svjetskog konsenzusa o nedjeljivim ljudskim pravima u devedesetima pro\u0161log stolje\u0107a, uzmi\u010de pred udarom desnih snaga koje se oslanjaju na strah od drugoga, na vra\u0107anje konzervativnim vrijednostima tradicionalne obitelji, nacionalisti\u010dke dr\u017eave i karizmati\u010dnog, autokratskog lidera. Bitka jo\u0161 uvijek nije zavr\u0161ena ali je o\u010dito da bez podr\u0161ke mainstream politike koja uzmi\u010de pod tim naletom, mo\u017ee vrlo ubrzo biti izgubljena. \u017dene su tu vidljivo prisutne ali ne samo na desnoj strani, one se isti\u010du i najhrabrije bore i na lijevoj strani. To je rezultat vi\u0161e desetlje\u0107a feministi\u010dkih borbi za stvarnu rodnu jednakost u dru\u0161tvu i u politici. Razlika je u tome \u0161to je desnica nau\u010dila od feminizma da ne mo\u017ee pobijediti bez \u017eena, a ljevica nije. Zato desnica isti\u010de \u017eene u prve redove, a ljevica svoj \u017eenski potencijal gura u stranu. Pogubna gre\u0161ka u taktici!<\/p>\n

Ovo \u0161to govorite me vodi u smjeru sljede\u0107eg pitanja. Svjedo\u010dimo neoliberalizaciji feminizma, veoma opasnoj aproprijaciji progresivnog naslje\u0111a feminizma u svrhu akumulacije kapitala (primjerice \u017eensko poduzetni\u0161tvo i sli\u010dne individualisti\u010dke ‘lean in’ strategije) ali i instrumentalizaciji feminizma u konzervativne svrhe. Neke od primjera sam navela u gornjem pitanju ali da naglasim, kako je mogu\u0107e da se jedna Margaret Thatcher, Hilary Clinton ili Kolinda Grabar Kitarovi\u0107 tuma\u010de u feministi\u010dkom klju\u010du kad je rije\u010d o \u017eenama koje evidentno aktivno rade (ili su radile) na dokidanju \u017eenskih prava?<\/p><\/blockquote>\n

U stolje\u0107u u kojem \u017eene postaju znatan dio \u0161kolovane populacije u okviru svih razvijenijih, pa i polu razvijenih dr\u017eava svijeta, nijedna politika koja \u017eeli preuzeti vlast ne mo\u017ee a da ne proklamira jednakost spolova i da \u017eenama ne da priliku da se poka\u017eu na javnoj sceni. Taktika desnice, kada gura u stranu napredniju politiku demokratskim sredstvima, jest uvijek ovakva: usi\u0161i i preokreni u suprotnost. Zato se osu\u0111ivanje \u017eena na smrt radi ilegalnog abortusa zove ‘Hod za \u017eivot’, a kr\u0161enje prava istospolnih partnerstva ‘briga’ za dje\u010dicu. Zato se borba za paritet u EU suzi na borbu za kvotu od 40% za \u017eene u upravlja\u010dkim tijelima najve\u0107ih kompanija. Sva etablirana politika, dok mi \u017eene u njoj jo\u0161 uvijek predstavljamo manje od 30% formalnog broja u njenim tijelima odlu\u010divanja, a gdje zapravo ima i mnogo manje stvarne mo\u0107i, bira \u017eene na visoke funkcije po svojem vlastitom liku i vrijednostima. Te \u017eene izvr\u0161avaju politiku svojih partija mnogo dosljednije od mu\u0161karaca, i njihov je feminizam to\u010dno onoliki, koliko ga ima, i on je onakav kakvim se u nekom trenutku pojavljuje u njihovim partijama. Ako prekr\u0161e taj kod, ne traju \u2013 zasvijetle kao novogodi\u0161nje rakete i sagore ba\u0161 kao rakete.<\/p>\n

Na koji na\u010din su se socijalistkinje i feministkinje borile za \u017eenska prava u Jugoslaviji, a o kojim metodama u okviru EU govorimo danas? Imate veoma bogato iskustvo rada u strana\u010dkoj politici, ali i aktivisti\u010dko u radu s razli\u010ditim grupama iz civilnog sektora. Koliko se razlikuje feministi\u010dko djelovanje u okviru formalne politike od rada u nevladinom sektoru? Za\u0161to je va\u017eno imati ‘svoje’ \u017eene, dakle, feministkinje u redovima politi\u010dkih partija? I, s druge strane, za\u0161to \u017eene zaborave na feminizam kada u\u0111u u strana\u010dku politiku?<\/p><\/blockquote>\n

U dr\u017eavi, u kojoj je vlast preuzela i skoro pola vijeka dr\u017eala kao svoj monopol komunisti\u010dka partija, bilo je presudno \u0161to su \u017eene mogle u\u010diniti za svoja prava u razvijanju vrijednosti, programu i praksi te partije. \u0160to se toga ti\u010de, komunistkinje su bile izuzetno sposobne i partiji su ve\u0107 prije drugog svjetskog rata nametnule jednakost spolova kao vrijednost, zauzele se za jednakost \u017eena pred zakonom, za pravo glasa, za legalan abortus, za jednake pla\u0107e, a kao jedan od prioriteta postavile su rad sa \u017eenama, radnicama, seljankama, radnicama u doma\u0107instvu i slu\u017ebenicama. Sve \u0161to je tada partija 1940., pa i vi\u0161e od toga, stavila u svoj program, one su uspjele i realizirati. Za vrijeme rata taj su program provodile kroz masovnu organizaciju AF\u017d-a, a poslije njenog raspu\u0161tanja u pedesetima, kroz razli\u010dite oblike politi\u010dkoga rada u svim masovnim organizacijama \u2013 omladini, sindikatima, socijalisti\u010dkom savezu, ali i u radni\u010dkim savjetima, skup\u0161tinama i izvr\u0161nim vije\u0107ima, kroz sistem \u0161kolstva i zdravstva, mirovinskog, socijalnog osiguranja, \u010dak i kroz stambenu politiku ali i stvaranjem institucija koje su \u017eenski nepla\u0107eni rad pretvarale u kvalificirani pla\u0107eni rad \u2013 od javnih kuhinja, do vrti\u0107a i domova za stare i invalide, do instituta za unaprje\u0111ivanje doma\u0107instva i instituta za planiranje porodice. Oformile su i \u017eenske \u010dasopise koji se nisu bavili samo modom, receptima i ogovaranjima, ve\u0107 ozbiljnim temama koje su \u017eenama pomagale da se osloba\u0111aju svoje podre\u0111enosti, predrasuda i stereotipa. Ustvari, komunisti\u010dke aktivistkinje su \u017eene u Jugoslaviji oslobodile od privatnog patrijarhata, ali ne i od patrijarhata komunisti\u010dke partije i njene dr\u017eave. Zato su strogo zabranjivale da se \u017eene samoorganiziraju \u010dak i u samoj partiji. <\/p>\n

Kada je osvanula vi\u0161epartijska demokracija, osvanula je kao sakata demokracija jer su \u017eene izletjele sa svih mjesta u koja se uselila stvarna mo\u0107: iz samog vrha partija (gdje nas ni u komunizmu nije bilo ba\u0161 u velikom broju) \u2013 oko 8% u izvr\u0161nim organima partije na nacionalnoj i federalnoj razini, iz parlamenata (s prosjeka od oko 20 % spale smo na prosjek ispod 7%), iz vlada (s prosjeka od 12%, spale smo skoro na 0%). Trebalo nam je 20 godina da se uz nevjerojatne napore i strategije vratimo pribli\u017eno na brojeve kakve smo imale tijekom socijalizma. Ali se promijenio kontekst: klasni pristup pitanju rodne ravnopravnosti zamijenio je pristup univerzalnih i nedjeljivih \u017eenskih ljudskih prava, koji se ustvari sveo na smanjivanje socijalnih i ekonomskih, pa i li\u010dnih prava \u017eena ste\u010denih u socijalizmu.<\/p>\n

Partije su najve\u0107a prepreka napretku \u017eenskih ljudskih prava danas, presudni bastioni patrijarhalne politi\u010dke mo\u0107i. I dok \u017eene ne postanu stvarne akterice u njima, ni\u0161ta se ne mo\u017ee su\u0161tinski promijeniti. Prave \u017eenske nevladine organizacije imaju specijalna znanja i mogu predlagati politike koje bi trebale preuzimati partije, ali im prodor preko jedne partije, \u010dak preko vi\u0161e partija, nije dovoljan. Borba za \u017eenska ljudska prava je borba za promjenu civilizacijske paradigme i kulturnog koda, i ona ne mo\u017ee uspjeti ako se \u017eene vrlo strate\u0161ki ne udru\u017euju u \u0161iroke, ciljane koalicije i ne pridobivaju za te koalicije i mo\u0107ne utjecajne mu\u0161karce. Graditi konsenzus u politici koja je u jednom trenutku podijeljena do te to\u010dke da samo \u0161to se ne po\u010dne pucati, veoma je te\u0161ko. Ali svaki uspjeh na tom putu vrijedi zlata i postaje oslonac mira, demokracije, slobode i blagostanja za sve. Nau\u010diti kako graditi takav konsenzus najve\u0107i je izazov za \u017eene u partijama i za \u017eene u civilnom dru\u0161tvu. Treba pobijediti vlastite sujete, vlastite uskogrudnosti, vlastiti osje\u0107aj da samo ja imam pravo i da me se treba 100% uva\u017eiti. Istina je, mnoge \u017eene koje u\u0111u u strana\u010dku politiku zaborave na feminizam. Mnoge ne zaborave jer o njemu nisu ni\u0161ta ni znale i ne \u017eele znati, jer nisu u\u0161le u partiju da bi se borile za \u017eenska ljudska prava ve\u0107 iz nekih drugih razloga. Baviti se feminizmom u partijama je smrtno opasno, a \u017eene nisu glupe, pa se mi\u010du od vatre. Ali su zato one, koje u takvim uvjetima pre\u017eivljavaju i traju, najdragocjenije \u0161to imamo u \u017eenskom pokretu, jer njihov uspeh i odlu\u010dnost da pomognu i drugim \u017eenama da uspiju fantasti\u010dno pospje\u0161uje napredak u sferi \u017eenskih ljudskih prava.<\/p>\n

I, da za kraj malo zakompliciram stvar i pitanjima koja s razlogom ostaju otvorena, budu\u0107i da na njihovim odgovorima tek radimo. Recite nam kako vidite mogu\u0107nost organiziranja otpora protiv neoliberalizma? Koje zahtjeve bi ljevica, prema va\u0161em mi\u0161ljenju, trebala isticati kao klju\u010dne? O kojim se feministi\u010dkim zahtjevima radi kad je rije\u010d o borbi protiv kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje? I kona\u010dno, koji politi\u010dki subjekt bi trebao biti nositelj progresivnih promjena, na koji na\u010din danas organizirati masovniji otpor i na koje alijanse ra\u010dunati u borbama za lijevim zahtjevima?<\/p><\/blockquote>\n

Svako od ovih pitanja je pitanje za milijun dolara. Kada bih ja stvarno znala odgovore, ne bih sada s vama o tome pri\u010dala, ve\u0107 bih to poku\u0161ala i ostvariti. Ali \u0161alu na stranu. Teorijski, stvari su veoma jasne i jednostavne: treba mijenjati kapitalisti\u010dku, neoliberalnu paradigmu dru\u0161tvenog razvoja jer je \u010dovje\u010danstvo i planet kao prirodni entitet dovela do samog ruba ponora. Znamo i \u010dime tu paradigmu nadomjestiti: zelenom, odr\u017eivom ekonomijom, odustajanjem od potro\u0161a\u010dkog ludila, proizvodnjom u kojoj znanje i slobodna inicijativa radnika i radnica, gra\u0111anki i gra\u0111ana stvara slobodu, blagostanje i kulturno bogatstvo za sve. Ljudsko znanje, tehnologija, potrebe onih 99% o kojima danas \u010desto slu\u0161amo u stanju su nam to omogu\u0107iti. Prvi koraci k takvome svijetu \u010dak su zapisani u strategiji UN-a koja se zove Agenda 2030, a prihvatili su je oni koji jesu ili rade za onih 1%. Ali, za\u0161to uvijek taj ali! Taj 1% to ne misli ozbiljno, oni se samo pretvaraju jer znaju da to od njih tra\u017ei onih 99%. A tih 99% nije stasalo u politi\u010dke subjektivne snage i ne mo\u017ee nametnuti politi\u010dku volju koja bi ostvarila tu agendu. Naprotiv, sve ide to\u010dno u suprotnom smjeru.<\/p>\n

U situaciji koja vapi za mirnom socijalisti\u010dkom revolucijom \u2013 a kao jedino stvarno rje\u0161enje problema i krize nudi se militarizacija i ukidanje sloboda da bi se za\u0161titili od terorizma i imperijalisti\u010dkih ratova \u2013 a dok su snage otpora nezrele i ra\u0161trkane, treba se prije svega organizirati stvaranje \u0161to \u0161ire nacionalne, regionalne i globalne obrambene inicijative i ciljane koalicije. To su \u017eene, ali ne i isklju\u010divo \u017eene, do sada i radile. Tako smo branile i obranile pravo na abortus, primjerice u Sloveniji, ali i ozakonile kvote, kao i \u0161to smo izborile zakone protiv nasilja prema \u017eenama u cijeloj regiji. Najnu\u017enije je sada pokrenuti veliki, globalni, novi pokret za mir, da se zaustave svi ratovi, da se smanje ulaganja u naoru\u017eanje i tako ‘osvojena’ sredstva ulo\u017ee u prestrukturiranje industrija iz zaga\u0111iva\u010da u zelene, odr\u017eive industrije. Treba nam globalni narodni front!<\/p>\n

Sada se treba prije svega boriti za preraspodjelu dru\u0161tvenog bogatstva unutar svake nacionalne dr\u017eave, unutar EU i globalno. A potom i za usmjeravanje tako oslobo\u0111enih sredstava za ulaganje u nova radna mjesta i u ljude, u njihovo obrazovanje, \u0161kolovanje, zdravlje, inovativnost, slobodu, ali i u njihove sposobnosti da sura\u0111uju i grade solidarna rje\u0161enja, umjesto da gubimo energiju u sebi\u010dnom individualizmu, konkurenciji i isklju\u010divanju. Treba nam \u0161to \u0161iri pokret za preraspodjelu ste\u010denog bogatstva! I treba nam globalni pokret za ukidanje besplatnog rada iz ljubavi!<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sonja Lokar: Partije su najve\u0107a prepreka napretku \u017eenskih ljudskih prava danas, presudni bastioni patrijarhalne politi\u010dke mo\u0107i<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":206821,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-206820","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206820","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=206820"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206820\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/206821"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=206820"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=206820"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=206820"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}