{"id":206446,"date":"2016-06-02T08:11:54","date_gmt":"2016-06-02T06:11:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=206446"},"modified":"2016-06-02T08:13:55","modified_gmt":"2016-06-02T06:13:55","slug":"zalim-za-osjecaj-sigurnosti-i-jednostavnosti-u-jugoslaviji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/06\/02\/zalim-za-osjecaj-sigurnosti-i-jednostavnosti-u-jugoslaviji\/","title":{"rendered":"\u017dalim za osje\u0107aj sigurnosti i jednostavnosti u Jugoslaviji"},"content":{"rendered":"

Autor: Josip Kregar<\/a> <\/strong><\/p>\n

\"josip_kregar\"Jo\u0161 se dobro sje\u0107am kako je netko prije \u010detvrt stolje\u0107a, mo\u017eda \u010dak i u onim televizijskim raspravama pred prve izbore, usporedio Hrvatsku i Izrael, Hrvate i \u017didove, Franju i Mojsija. Tvrdio je kako je Mojsije vodio svoj narod po pustinji \u010detrdeset godina sve dok ne izumre generacija koja se sje\u0107ala \u017eivota u Egiptu. Nije ba\u0161 tako napisano: \u201d13. I razgnjevi se Gospodin na Izraela i u\u010dini te se potuca\u0161e po pustinji \u010detrdeset godina, dok ne pomrije sav onaj nara\u0161taj koji \u010dinja\u0161e zlo pred Gospodinom\u201d.<\/p>\n

Tvrdio je tada taj netko kako nema nastanka demokracije i kapitalizma dok ne pomru svi koji su odrasli u socijalizmu.<\/p>\n

U \u0161koli se do tada u\u010dila crno-bijela konstrukcija: kapitalizam lo\u0161, socijalizam dobar. Usprkos indoktrinacije mislio sam da kapitalizam nije bio samo lo\u0161 i tamnica seljacima i radnicima. I ne samo meni to nije zvu\u010dalo uvjerljivo. Tako sam odrastao i stekao skepsu prema tuma\u010denju svijeta u kojem je staro bilo lo\u0161e i osu\u0111eno na propast.<\/p>\n

Sada je opet na djelu izmi\u0161ljanje pro\u0161losti. Sje\u0107am se puno detalja po kojima prepoznajem umije\u0107e zaborava. Svrha toga je obi\u010dan plitki antikomunizam kakav se prodaje na ameri\u010dkom Srednjem Zapadu. To je \u0161ablona prikaza socijalizma kao organiziranog zlo\u010dina i plja\u010dke, straha i siroma\u0161tva.<\/p>\n

Ta \u0161ablona se ponavlja od Estonije do Bugarske, sna\u017eno u Poljskoj, Slova\u010dkoj i Ma\u0111arskoj. U tim zemljama odzvanja retorika ameri\u010dkog tuma\u010denja Hladnog rata i povijesti. Tako ne\u0161to slabo prolazi u Italiji i Francuskoj, \u0160panjolskoj i Njema\u010dkoj. Tamo komunizam nije na cijeni, ali nitko ne namjerava mijenjati imena trgova i zabraniti zvijezdu.<\/p>\n

Hrvatska je bila u Jugoslaviji. Vi\u0161e nije i za tim malo tko \u017eali. U Jugoslaviji smo se osje\u0107ali iskori\u0161tavani od drugih republika, stvarne vrijednosti rada odlijevale su se raznim mehanizmima i hrvatske politi\u010dke elite po prirodi stvari borile su se protiv toga. Zato su zahtjevi da onaj tko radi ima vi\u0161e bili progla\u0161eni nacionalnim egoizmom, a ljudi, porijeklom \u010dak i Srbi, hrvatskim nacionalistima. To je, uz borbu za neovisnost i slobodu, bila i borba za pravdu.<\/p>\n

Jugoslavija nije bila demokracija. Zato se tako i raspala jer nije mogla zaustaviti kancerogenu ambiciju Milo\u0161evi\u0107a da vlada temeljem srpskog \u0161ovinizma.<\/p>\n

Nitko ne \u017eali za takvom Jugoslavijom. No Jugoslavija se razlikovala od zemalja Isto\u010dnog bloka, ne samo zbog vanjskih utjecaja, tajnih slu\u017ebi, geopolitike.<\/p>\n

Na maturalne izlete se putovalo u inozemstvo. \u010ce\u0161ki, ma\u0111arski ili poljski turisti bili su sirotinja koja je na povratku s ljetovanja prodavala \u0161atore i planinarsku opremu. Za razliku od njih mi smo kod ku\u0107e imali putovnicu, a u bankama devizni ra\u010dun. Ne, nije to bila demokracija, ve\u0107 prisilni solidarizam, veli\u010danje egalitarnosti i otpora staljinizmu. Nije glavna karakteristika tog vremena poratna diktatura i zlo\u010dini, ve\u0107 masovna modernizacija, industrijalizacija i preseljenje u gradove.<\/p>\n

U svakoj op\u0107ini, selu i naselju u Hrvatskoj postoji \u0161kola ili vrti\u0107, ponegdje bolnica, a svugdje dom zdravlja, izgra\u0111eni u socijalizmu. U kapitalizmu koji je prethodio vrti\u0107i se nisu gradili. U postsocijalizmu \u0161kole se rijetko grade, a \u010desto napu\u0161taju. Na zgradi Centra za kulturu Travno, u Novom Zagrebu, na velikom centralnom trgu na zidu je veliki grafit \u201dIzgra\u0111eno u socijalizmu\u201d.<\/p>\n

Nekad nije bilo nezaposlenih. \u0160kolovanje je bilo otvoreno, masovno, besplatno i jeftino. Diploma se po\u0161tivala. Kvaliteta nije bila osobita, elitizam se nije zagovarao.<\/p>\n

Gradile su se bolnice, lije\u010dnike privla\u010dilo na rad izvan Zagreba. Pla\u0107e su bile niske, vladao je la\u017eni egalitarizam. Raspon pla\u0107a, izme\u0111u najmanje i najve\u0107e, u firmi ili grupi bio je 1 : 4. Mnogi su krali, ali na malo, gra\u0111evni materijal, alat ili lagali u inventurama.<\/p>\n

Kako je to \u017dupanov rekao, vladao je tihi pakt radni\u010dke klase i partijske birokracije: \u201dVi ne\u0107ete pitati koliko radimo, mi ne\u0107emo pitati za\u0161to vladate\u201d. Solidarizam je pustio duboke korijene, pa jo\u0161 danas oni koji propadaju (radnici u tvornicama, seljaci radi su\u0161e) tra\u017ee pomo\u0107 od dr\u017eave kad im treba, a kad imaju, \u017eale se na poreze.<\/p>\n

Bez posla se nije moglo lako ostati. Politi\u010dki protivnici bili su proganjani, ali vremenom sve manje. Otvorenost dru\u0161tva postajala je sve ve\u0107a, novinari su prestali biti dru\u0161tveno-politi\u010dki radnici. Od po\u010detnih grubih gu\u0161enja \u0161trajkova ili otpora seljaka do\u0161li smo do toga da se govori neutralno o obustavama rada. Kultura se nije dala upregnuti u uzde propagande, jer kreativnost i sloboda idu zajedno. Knji\u017eevnost, glazba i filmovi nisu se uklapali u propagandu sistema.<\/p>\n

Naravno, i u socijalizmu ljude bole zubi i ra\u0111aju se vanbra\u010dna djeca, ljudi \u017eive svoje \u017eivote, pa je glupost zami\u0161ljati da je sve bilo sjajno i da mra\u010dna strana nije postojala. Religioznim ljudima te\u0161ko je padalo stalno idealiziranje znanosti, obo\u017eavanje tehni\u010dkog napretka i ruskih raketa, vjerski su se praznici slavili s manje pompe, no nisu se zabranjivali.<\/p>\n

Tisu\u0107e ljudi danas govori da su i\u0161li na vjeronauk i bili ministranti i to valjda kad su bili djeca u socijalizmu. Sve\u0107enika se zvalo i na blagoslov doma i na sprovod. Kitilo se bor do Stare godine. Ateizam nije bio moda, ve\u0107 mo\u017eda ra\u010dunica istim oportunistima koji su nekad psovali Boga, a danas daju lemozinu.<\/p>\n

No najva\u017eniji argument je ekonomija. U Ve\u010dernjaku (12.5.2016.) veliki je analiti\u010dki \u010dlanak pod naslovom \u201dDrugi idu naprijed, na\u0161 BDP danas ni\u017ei nego \u0161to je bio 1980\u201d. Dakle nakon \u010detvrt stolje\u0107a demokracije ni\u017ei nego u socijalizmu. U podnaslovu su napomenute i dvije va\u017ene stvari: \u201dHrvatska je razvoj prvo gradila na nekretninskom biznisu, a sada na turizmu, kojim se ne mo\u017ee osigurati ravnomjerni napredak zemlje\u201d.<\/p>\n

Jesu li i to skrivile mra\u010dne sile komunizma? U kapitalizmu nismo imali ni\u0161ta, pa je do\u0161ao socijalizam i odnio je sve. U socijalizmu, danas tvrde, pak kao da nismo imali ni\u0161ta. Zar je sve dobro nastalo za ove ili prethodne vlade? Zar su moja sje\u0107anja kriva, zar su materijalni dokazi neva\u017eni?<\/p>\n

Gruba istina je ovo: u socijalizmu je Hrvatska prestala biti selja\u010dka i postala industrijska zemlja. Radnici su dobili tvornice na upravljanje (sporno?) i kao vlasnici (dr\u017eava je to oduzela). Ekonomija je bila tr\u017ei\u0161na, a neovisnost poduze\u0107a o Partiji i birokraciji se pove\u0107avala.<\/p>\n

Nije bilo demokracije. Tolerancija je postojala, a ksenofobija je bila sramota. No najva\u017enije je sljede\u0107e: to nije bilo razdoblje op\u0107e sirotinje, oskudica i straha. Vladao je optimizam stalnog napretka.<\/p>\n

Postupno su svi mogli imati radio, jesti banane i kupiti jeans. Osje\u0107ao se napredak. Ono za \u010dime \u017ealim je osje\u0107aj sigurnosti i predvidivosti, jednostavnost \u017eivota. Zato mi je mu\u010dno i neprihvatljivo manihejsko dijeljenje dobra i zla, prekrajanje povijesti, okretanje pro\u0161losti i umno\u017eavanje broja mrtvih.<\/p>\n

Mo\u017eda je \u010detrdeset godina \u201dpustinje\u201d premalo.
\nAutograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sje\u0107am se puno detalja po kojima prepoznajem umije\u0107e zaborava<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":206447,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-206446","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206446","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=206446"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206446\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/206447"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=206446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=206446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=206446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}