{"id":206265,"date":"2016-05-31T07:00:22","date_gmt":"2016-05-31T05:00:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=206265"},"modified":"2016-05-31T07:23:23","modified_gmt":"2016-05-31T05:23:23","slug":"trijumf-samoce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/31\/trijumf-samoce\/","title":{"rendered":"Trijumf samo\u0107e"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Helena Fitzgerald<\/strong><\/p>\n

\"samoca\"Grozna sam po pitanju dijeljenja kreveta. Kada moj de\u010dko otputuje iz grada, prva mi je pomisao koliko \u0107u imati mjesta u krevetu dok ga nema. Neki ljudi tvrde da spavaju na istoj, svojoj strani kreveta kada im nema partnera, a druga strana je rezervirana za tijelo osobe koju vole poput mjesta za stolom za Elijaha. Ja spavam s ra\u0161irenim nogama preko cijelog kreveta, koliko god je to mogu\u0107e, a moj sebi\u010dni kompas me vodi do samih rubova karte. Kada se de\u010dko vrati ku\u0107i, sretna sam \u0161to ga vidim, ali nedostaje mi cijeli taj prostor u krevetu samo za mene. Nevoljko mu vra\u0107am njegovu polovicu i niti najmanje ne skrivam kako vi\u0161e volim spavati sama.<\/p>\n

One no\u0107i kada sam se preselila u prvi stan u kojemu sam \u017eivjela sama, raspakirala sam kutije i naru\u010dila sam pizzu. Kada je stigla pizza, preplavila su me sje\u0107anja iz \u017eivota u predgra\u0111u. Kada sam i\u0161la u vi\u0161e razrede osnovne \u0161kole, moji roditelji bi znali iza\u0107i van i ostavit me samu u ku\u0107i s uputom da za ve\u010deru naru\u010dim pizzu. Zvuk zatvaranja vrata za njima predstavljao je malu sebi\u010dnu slobodu: bila sam potpuno sama, nitko me nije vidio i pripadala sam samo sebi. Moja apsolutna radost zbog jednostavne \u010dinjanice \u0161to sam sama bila je savr\u0161ena i mo\u017ee se usporediti tek s nekolicinom ve\u0107ih radosti iz odraslog \u017eivota.<\/p>\n

Tijekom tih samostalnih no\u0107i, nikada nisam napravila ni\u0161ta transgresivno, pa \u010dak ni ni\u0161ta posebno zanimljivo \u2013 gledala bih film i zaspala na kau\u010du. Stvar je bila u samo\u0107i: u tome \u0161to nema\u0161 obavezu namjestiti odre\u0111eni izraz lica tako da ga netko drugi mo\u017ee razumjeti. Prema mi je bilo samo dvanaest godina, shva\u0107ala sam te\u017einu tog tereta i olak\u0161anje kada ga nema. \u017dudim upravo za banalno\u0161\u0107u takvih no\u0107i, da ne radim ni\u0161ta, ali da to radim potpuno sama. Zami\u0161ljala sam kako \u0107e odrasli \u017eivot biti jedna takva duga no\u0107, naru\u010divanje pizze u praznoj ku\u0107i \u2013 zauvijek.<\/p>\n

Bila sam jedinica i bila sam usamljena, \u0161to zna\u010di da sam provodila mnogo vremena \u010ditaju\u0107i knjige. Klasi\u010dna knji\u017eevnost bila je puna junaka \u2013 velika ve\u0107ina su bili mu\u0161karci \u2013 i bili su heroji zato \u0161to su bili sami. Narativ potrage bio je onaj u kojemu mu\u0161karac odbaci sve dru\u0161tvene lance i tada, zahvaljuju\u0107i toj samo\u0107i, usavr\u0161i samoga sebe i trijumfalno se vra\u0107a dru\u0161tvu. Dru\u0161tvo \u0107e i dalje biti tu, \u010dekat \u0107e na njega, jer uobi\u010dajeno je da su \u017eene te koje nikada nisu same.<\/p>\n

U popularnoj kulturi imamo izraze kao \u0161to su “moma\u010dki stan” i “\u017eivotni stil ne\u017eenje”, no ne postoje takvi izrazi za \u017eene. \u017dene koje \u017eive same su objekti straha i sa\u017ealjenja, vje\u0161tice u \u0161umi ili iz stripova o Cathy. \u010cak i dana\u0161nja popularnost \u017eenskog prijateljstva ukazuje na to kako jo\u0161 uvijek ne \u017eelimo prihvatiti \u017eene bez dru\u0161tvenog okvira; \u017eena koja je “sama” je \u017eena koja ide na brunch s hrpom drugih \u017eena. Kada je \u017eena stvarno sama, to je posljedica krize \u2013 \u017ealuje, ne\u0161to\/nekoga je izgubila, ima problem koji treba rije\u0161iti. Obitelj, ta fundamentalna dru\u0161tvena jedinica, nastanjuje tijelo \u017eene i emanira iz njega. \u017dene su sidra dru\u0161tvenog rada, ljepilo koje okuplja obitelj, a onda i zajednicu, uz \u010davrljanje i lijepo pona\u0161anje i dru\u0161tvenu ljupkost. \u017divjeti sama kao \u017eena nije samo luksuz ve\u0107 i \u010din otprora prema tome da te oblikuju patrijarhalnim pretpostavkama i o\u010dekivanjima.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Kao privatna mentorica i studentska savjetnica u europskim internatima, zahvaljuju\u0107i nizu sretnih slu\u010dajnosti, moj posao \u010desto uklju\u010duje duga putovanja, seljenje iz jednog studentskog doma u drugi, otprilike u istoj vremenskoj zoni kako bih sa studentima\/cama mogla raditi putem Sypea i tijekom \u0161kolskih praznika. U vezi putovanja najvi\u0161e volim samo\u0107u. Samo\u0107a me veseli, poput velikog hotelskog kreveta \u2013 praznog i luksuznog i beskrajno udobnog. Ta poslovna putovanja zna\u010de i provo\u0111enje vremena na kolodvorima i aerodromima, gdje primje\u0107ujete kako su mjesta dolaska i odlaska tako\u0111er mjesta ljudskih odnosa; parovi se rastaju i sastaju; obitelji tr\u010de jedni prema drugima ili jedni od drugih; osoba se odvaja ili vra\u0107a nekoj jedinici (skupu) kao u nekom matemati\u010dkom zadatku iz relacijske geometrije, s putanjama dvaju objekata mapiranim to\u010dkastim linijama \u2013 uvijek se vra\u0107aju jedno drugomu. Kre\u0107em se kroz te scene poput duha, no osje\u0107am se nevjerojatno ispunjenom. Nisam sama zato \u0161to sam htjela biti s nekim i to propustila \u2013 kako se \u010desto prikazuje \u017eenska samo\u0107a \u2013 ve\u0107 zato \u0161to sam jednostavno htjela biti sama, i u tome sam uspjela.<\/p>\n

\u017divjela sam sama u Barceloni nekoliko mjeseci. Stan mi je bio na sedmom katu u staroj, \u010dudnoj zgradi, s ogromnim predvorjem i stepeni\u0161tem kao u nekoj oronuloj, napu\u0161tenoj opernoj ku\u0107i, s tragovima blagostanja i oguljenom zlatnom bojom. Moj posao je zna\u010dio provoditi neke \u010dudne sate s nekim gradom, a i grad sa mnom, i \u010desto se upu\u0161tam u slu\u010dajan i nemaran odnos sa spavanjem i hranjenjem. \u010cesto upoznajem ljude i budem pozvana u neku grupu ljudi. No nikada ne nastavljam s tim prijateljstvima. Samo\u0107a je za mene projekt kojemu sam se potpuno posvetila.<\/p>\n

Odlazila sam na duge \u0161etnje po Barceloni, \u010desto ostaviv\u0161i telefon u stanu i namjerno se izgubiv\u0161i kako bih se poku\u0161ala vratiti po orijentirima. Marljivo sam prislu\u0161kivala razgovore u kafi\u0107ima i barovima, popunjavaju\u0107i rupe u jeziku koji sam jo\u0161 uvijek u\u010dila, nastoje\u0107i na\u0161timati sluh na imenice i glagolska vremena. Slu\u0161ala sam kako stranci flertuju, kako ulaze u i izlaze iz prostora druge osobe. Slu\u0161ala sam kako naru\u010duju pi\u0107a i kako se po restoranima \u0161iri smijeh na na kraju ve\u010deri. Slu\u0161ala sam sve osim sebe.<\/p>\n

Dopustila sam si da se iz sudionice pretvorim u promatra\u010dicu. Poput heroja u pri\u010dama koje sam \u010ditala kao dijete, smjestila sam se na rub dru\u0161tva, i po\u010dela sam shva\u0107ati kako to funkcionora kada prestanem nastojati uklopiti se. Otplutala sam nevidljivo u pozadinu, u\u010diniv\u0161i pri\u010de svih drugih va\u017enijima od moje. Slu\u0161ala sam bez \u017eelje, u\u010div\u0161i da je svijet ve\u0107i, bogatiji i slo\u017eeniji od reakcija koje mogu dobiti od ljudi u njemu.<\/p>\n

Terasa u mom stanu je smje\u0161tena me\u0111u obli\u017enjim zgradama u mre\u017ei konopa na kojima se su\u0161i ve\u0161, dimnjaka i stolova, s krovnim vrtovima i ro\u0161tiljima i dvori\u0161nim zabavama, to je otvoreni labirint \u017eivota drugih ljudi. Gledala sam jato ljudskosti, sparivanja i grupiranja koja povezuju ljude, svjesna da se ta samo\u0107a, to luksuzno i ograni\u010deno vrijeme koje mi je ponudio posao \u0161alju\u0107i me u Europu, bli\u017ei kraju, da nije odr\u017eiva, premda je dio mene \u017eelio da bude.<\/p>\n

Vrativ\u0161i se u New York, bila sam prisiljena raditi polagani, mali, neglamurozni posao kako bih bolje \u017eivjela. \u010cistila sam svoj stan u koji nitko nije dolazio, kuhala komplicirane obroke samo za sebe. Po\u010dela sam u\u010diti kako re\u0107i “ne” stvarima, kako definirati prostor za sebe. Du\u017ee sam razmatrala odluke, manje sam provrje\u0111ivala ljude, Bez potreba drugih u koje bih pobjegla, postalo je mnogo te\u017ee kliziti kroz \u017eivot u kojemu obmanjue\u0161 samoga sebe i u\u017eiva\u0161 u ugodnom neznanju. \u017divjeti sam zna\u010di suo\u010diti se s ogledalom, odmaknuti se barem na nekoliko sati dnevno, od dru\u0161tvenog ugovora, izvan sustava pona\u0161anja kakva rastu oko \u017eena poput vitica vinove loze. To zna\u010di postati vje\u0161tica u \u0161umi, mo\u0107na i budna i tiha, mi\u010du\u0107i posjetitelje na ivicu \u0161ume.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

\u017divjela sam sama u Brooklynu godinu i pol dana kada smo moj de\u010dko Thomas i ja odlu\u010dili \u017eivjeti zajedno. Po\u010deli smo vezu na daljinu otprilike u isto vrijeme kada sam kona\u010dno prona\u0161la stan za sebe. Premda sam od prvoga dana, dok sam vukla namje\u0161taj uz stepenice i ignorirala njegove sms-ove, znala da je to vjerojatno prava veza za mene. Imala sam onaj osje\u0107aj nemira i neizbje\u017enosti, strepnju od trajnosti, u dnu svog stomaka. U to vrijeme, Thomas nije \u017eivio u New Yorku, a meni je to odgovaralo. Kada pogledam izravno na na\u0161u vezu, morala sam priznati da sam \u017eeljela do\u0107i ku\u0107i svaki dan toj osobi. Ali isto tako sam \u017eeljela do\u0107i ku\u0107i sebi. Ideja da napredujemo po jasnoj putanji iz samostajne jedinice u formu para, i da tako posti\u017eemo neku vrstu emocionalnog uspjeha, \u010dinila mi se pogre\u0161nom. U ljubavi se radi o tome od \u010dega odustajemo kada izabaremo da \u0107emo gradit \u017eivot oko nekoga drugog \u2013 da \u0107emo stvoriti dom sa zajedni\u010dkim krevetom i u\u017eivati u razgovoru tijela u tom naseljenom prostoru. \u017divot u paru nije zemlja snova, ve\u0107 kompromisa. Samo\u0107a nije teror od kojega bje\u017eimo; to je zapravo nagrada od koje odustajemo kada vjerujemo da je ne\u0161to drugo vrijedno te \u017ertve. S Thomasom, svijet izgleda manje nemilosrdan, vi\u0161e opra\u0161taju\u0107i, s manje zamki i opasnosti. Pletemo niti s drugim kroz njegove\/njene probleme, nudimo odgovore do kojih ne mo\u017eemo do\u0107i sami\/e, \u0161titimo se u svakodnevnom zajedni\u0161tvu. \u017divjeti s partnerom, kada je veza stvarno dobra, lak\u0161e je u gotovo svakom aspektu, od lekcija opra\u0161tanja, gomile \u010destitki koje dru\u0161tvo nudi tradicionalnim parovima, pa do doslovne koristi spajanja resursa i podijeljenih pla\u0107anja tro\u0161kova.<\/p>\n

Ljubav u svom zatvorenom krugu mo\u017ee biti antidru\u0161tvena kao i kad ostaje\u0161 kod ku\u0107e sama i ne pri\u010da\u0161 naglas danima. U svom najboljem izdanju, ljubav ne zanimaju pristojni maniri, dokazuju\u0107i da je opozit \u010davrljanju. \u010cesto sam govorila Thomasu da volim provoditi vrijeme s njim na isti na\u010din na koji volim i biti sama. Iznenadilo me je koliko su lekcije razmjenjive, kako partnerstvo zahtijeva isto suo\u010davanje s ogledalom.<\/p>\n

Nekada sam mislila da ljudi ulaze u veze kako bi se sakrili od sebe, kako bi uronili u opsjednutost nekim drugim i izbjegli suo\u010davanja s vlastitim nedostacima. Voljeti nekoga drugog, i udru\u017eiti \u017eivot s njim, zahtijeva od nas da se suo\u010dimo s brutalnim \u010dinjenicama o samima sebi, da fino prosijemo i odvojimo istinu od onoga \u0161to bismo htjeli da je istina, kako bismo shvatili \u0161to \u017eelimo i \u0161to mo\u017eemo ponuditi. Ljubav je oslanjanje na sebe i na partnera\/cu, brisanje isprika i izbjegavanja, inzistiranje na odgovornosti.<\/p>\n

No, ipak mi nedostaje mnogo toga. Ne mogu se probuditi usred no\u0107i u domu koji dijelim s i provesti te beskrajne sate ne brinu\u0107i da \u0107u nekog probuditi. Sada jedem tri obroka dnevno i mrzim to. Pijem manje kave. \u010cesto se gnu\u0161am nad svojim obi\u010dnim, dosadnim zdravljem i nad o\u010ditim zadovoljstvom. Premda sam sretna sa svojim izborima, znam da oni slijede narativ koji su odobrile sile koje su ve\u0107e i koje su manje dobronamjerne od mene, i nisam sretna \u0161to perpetuiram taj narativ.<\/p>\n

Stvari koje mi nedostaju mo\u017eda su djetinjaste, nedostaje mi stanje u kojemu nisam imala obavezu brinuti se o i\u010dijim potrebama osim vlastitih. \u017dene se tako brzo izgura iz djetinjstva, gurne ih se bez ikakve ceremonije u te\u0161ke dru\u0161tvene obaveze odraslosti. \u017divjeti sam\/a je podsjetnik da mo\u017eemo svoja tijela u\u010diniti nesocijalnima, \u010duvaju\u0107i na\u0161u sebi\u010dnost i na\u0161u ti\u0161inu. Usamljenost i samo\u0107a su privilegije neobazrivog i grubog odraslog \u017eivota koje su tradicionalno namijenjene mu\u0161karcima, a dr\u017eane podalje od \u017eena. To su bogati i neobi\u010dni u\u017eici svijeta onkraj dru\u0161tva, onkraj struktura doma i obitelji. Aktivan izbor ku\u0107anskog \u017eivota, zbog ljubavi, \u017ertva je koju vrijedi podnijeti, bez obzira radi li se o stvaranju obitelji s djecom ili samo s partnerom\/icom, no to je i dalje \u017ertva.<\/p>\n

\u017divjeti sama kao \u017eena iznimno je va\u017eno, jer ti nudi pravo da ne nikome ni\u0161ta ne duguje\u0161 osim samoj sebi – niti obitelji, niti ljubavi. Zato \u0161to nam je \u010desto uskra\u0107eno ovakvo potpuno oblikovano i sebi\u010dno iskustvo, jednom kada ga otkrije\u0161 te\u0161ko je od njega odustati. Prisutno je \u017ealovanje, no ne prolazim prirodno iz jedne faze sazrijevanja u drugu, vra\u0107am se ne\u010demu rije\u0111em i dragocjenijem, ne\u010demu \u0161to bismo trebali pa\u017eljivo \u010duvati. Bez obzira koliko sam posve\u0107ena \u017eivotu koji gradim s osobom koju volim, jedan dio mene uvijek se osvr\u0107e prema mo\u0107nom trijumfu samo\u0107e.
\nLibela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017divjeti sama kao \u017eena nije samo luksuz, to je i otpor pokoravanju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-206265","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206265","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=206265"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206265\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=206265"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=206265"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=206265"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}