{"id":206138,"date":"2016-05-29T07:29:37","date_gmt":"2016-05-29T05:29:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=206138"},"modified":"2016-05-29T07:29:37","modified_gmt":"2016-05-29T05:29:37","slug":"nismo-implementirali-krivu-vrstu-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/29\/nismo-implementirali-krivu-vrstu-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Nismo implementirali \u2018krivu\u2019 vrstu kapitalizma"},"content":{"rendered":"

Autor: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"DanijelaNedavno se u na\u0161oj javnosti debatiralo o jednoj staroj tezi sociologa Josipa \u017dupanova s kraja 1960-ih godina, o tzv. teoriji egalitarnog sindroma (TES). Ukratko, ona tvrdi da je jedan od glavnih uzroka najprije jugoslavenskog, a onda i dana\u0161njeg hrvatskog privrednog zaostajanja za zapadnim ekonomijama prevladavaju\u0107i sindrom egalitarnosti koji, kako se u toj teoriji tvrdi, suzbija natjecanje, uvodi uravnilovku, ljude \u010dini nesklonima riziku i, generalno govore\u0107i, smanjuje konkurentnost privrede u dru\u0161tvima u kojima dominira. Danijela Dolenec sa zagreba\u010dkog Fakulteta politi\u010dkih znanosti napisala je prije dvije godine rad koji je bio svojevrsni uvod u dana\u0161nje javne rasprave i u kojem je osporila glavne \u017dupanovljeve teze. Rasprava se nastavila i me\u0111u drugim doma\u0107im politolozima i sociolozima, a nas su u razgovoru sa zagreba\u010dkom politologinjom, izme\u0111u ostalog, zanimali i odgovori na pitanja o uzrocima dana\u0161nje krize, je li me\u0111u njima i sindrom egalitarnosti, koliko je \u017dupanovljeva teza sukladna dana\u0161njim dominiraju\u0107im dru\u0161tvenim vrijednostima i sli\u010dno.<\/p>\n

Jesu li \u017dupanovljeve teze o radikalnom egalitarizmu koje su se pojavile u njegovim radovima ve\u0107 u drugoj polovici \u0161ezdesetih bile odraz tada\u0161njih rasprava oko tih godina pokrenute privredne reforme, unutar koje se postepeno napu\u0161tala planska u korist tr\u017ei\u0161ne privrede, napu\u0161tala se tzv. uravnilovka i saniranje gubita\u0161a, a uvodilo natjecanje me\u0111u poduze\u0107ima?<\/strong><\/p>\n

Rad koji sam objavila u \u2018Politi\u010dkoj misli\u2019 primarno je fokusiran na unutarnju valjanost \u017dupanovljevih teza, u smislu njihove empirijske utemeljenosti i teorijske koherentnosti, te se manjim dijelom doti\u010de povijesne kontekstualizacije \u017dupanovljevog rada u Jugoslaviji \u0161ezdesetih godina. Ta me pak tema s vremenom sve vi\u0161e zanima, prvenstveno iz perspektive uloge dru\u0161tvenih znanosti u politi\u010dkom \u017eivotu tada i njihove uloge danas. U istra\u017eivanju koje razvijam s kolegicom Karin Doolan i kolegom Mislavom \u017ditkom tako na primjer istra\u017eujemo tezu o kontradiktornoj poziciji klasne analize u Jugoslaviji, koju su zapravo koristili liberalni kriti\u010dari re\u017eima. S druge strane, zanima nas utjecajna teza u doma\u0107im dru\u0161tvenim znanostima, koja proces modernizacije u Hrvatskoj tuma\u010di kao devijantan. Teza se najprije pojavljuje vezano uz proces socijalisti\u010dke modernizacije u Jugoslaviji, a kasnije se ta metafora seli na karakterizaciju kapitalizma u Hrvatskoj. Drugim rije\u010dima, doma\u0107e je akademsko polje sklono na\u0161em dru\u0161tvu dijagnosticirati nekakva zastranjenja, u \u0161to se odli\u010dno uklapa \u017dupanovljeva teza o egalitarnom \u2018sindromu\u2019.<\/p>\n

No da se vratim na va\u0161e pitanje, zapravo sam u radu koji je objavljen u \u2018Politi\u010dkoj misli\u2019 imala skroman cilj ukazati na \u010dinjenicu da su rasprave koje su vo\u0111ene u javnoj i akademskoj sferi u Jugoslaviji bile pluralisti\u010dnije nego \u0161to smo danas skloni pretpostaviti. Mojoj generaciji, a posebno onima mla\u0111ima od mene, prenesena je slika Jugoslavije kao crnog mraka, bolj\u0161evi\u010dkog jednoumlja. Bez da osporavam autoritarni karakter tog re\u017eima, \u010dini mi se da na\u0161e interpretacije tog vremena ipak moraju biti nijansiranije, uklju\u010duju\u0107i i razlikovanje situacije 1940-ih, 1960-ih ili 1980-ih godina.<\/p>\n

Porast nejednakosti 1960-ih<\/strong><\/p>\n

Otprilike u isto vrijeme, s vrhuncem u 1968., pojavljuju se i kontrastavovi, izra\u017eeni prije svega kod studenata, koji su protiv zaokreta prema kapitalisti\u010dkom tipu privrede i pove\u0107anoj nejednakosti. Naime, i sociologija se tada uklju\u010duje u javne rasprave o smjeru kretanja dru\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

Sociologija se kao disciplina \u0161ezdesetih godina tek konstituira, kao mla\u0111a sestra filozofije, i to nakon perioda poslije Drugog svjetskog rata u kojem je diskreditirana kao bur\u017eoaska znanost i uklonjena iz akademskih kurikuluma. U tom smislu \u0107emo za empirijske radove koji progovaraju o razli\u010ditim aspektima i dinamici dru\u0161tvenih nejednakosti u Jugoslaviji pri\u010dekati kasne sedamdesete i osamdesete godine. Ono \u0161to pak znamo iz tih istra\u017eivanja jest da su \u0161ezdesete doista bile period obilje\u017een porastom nejednakosti i socijalnim raslojavanjem, kao i migracijom u Zapadnu Europu.
\n
\nOtkuda danas interes za teoriju egalitarnog sindroma? Zato \u0161to smo opet u krizi ili smo disfunkcionalni jer smo ba\u0161tinici socijalizma ili ne\u0161to tre\u0107e?<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107ina \u0107e se ljudi vjerojatno slo\u017eiti da Hrvatska nije dru\u0161tvo koje svojim gra\u0111anima osigurava dostojan \u017eivot i perspektivu, te je u tom smislu jasno da imamo potrebu da si objasnimo \u0161to je u na\u0161oj putanji \u2018tranzicije\u2019 po\u0161lo krivo i kako to promijeniti. Klju\u010dne su razlike, naravno, u tome kako interpretiramo \u0161to su uzroci, a \u0161to posljedice. Nesporno je da me\u0111u gra\u0111anima i gra\u0111ankama Hrvatske postoji sklonost egalitarizmu. No ono oko \u010dega se analiti\u010dari ne\u0107e slo\u017eiti jest je li to za Hrvatsku dobro ili lo\u0161e. Doma\u0107i liberalni analiti\u010dari egalitarne stavove tuma\u010de kao prepreku dru\u0161tvenom razvoju. S druge strane suvremena istra\u017eivanja ukazuju na \u010dinjenicu da rastu\u0107e nejednakosti imaju niz negativnih ekonomskih i politi\u010dkih posljedica. Utjecajno istra\u017eivanje britanskih epidemiologa Richarda Wilkinsona i Kate Pickett (\u2018The Spirit Level: Why Equality is Better for Everyone\u2019) sugerira da su brojni dru\u0161tveni problemi, od socijalne mobilnosti i razine me\u0111usobnog povjerenja, do dobrobiti djece, zloupotrebe droga ili mentalnog zdravlja, izra\u017eeniji u dru\u0161tvima koja karakterizira ve\u0107a nejednakost. Posljednjih je godina, i prije Thomasa Pikettyja, iza\u0161lo dosta utjecajnih studija koje govore o negativnim posljedicama nejednakosti, od one harvardskog filozofa Michaela Sandela (\u2018What Money Can\u2019t Buy\u2019), preko uglednih britanskih znanstvenika Roberta i Edwarda Skidelskog (\u2018How Much is Enough?\u2019), pa do Josepha Stiglitza, Branka Milanovi\u0107a itd. Prema tome, analize koje egalitarizam prikazuju kao devijaciju socijalisti\u010dke modernizacije i progla\u0161avaju preprekom razvoju \u010dine mi se anakronima i proma\u0161enima.<\/p>\n

Dr\u017ei li ta teorija vodu, odnosno je li heuristi\u010dki plodna ili je samo rije\u010d o \u2018boljem \u017eurnalizmu\u2019, kako ka\u017ee sociolog Nenad Fanuko?<\/strong><\/p>\n

Na jednoj od javnih rasprava o egalitarnom sindromu odr\u017eanih ove godine profesor Rade Kalanj je rekao da je egalitarni sindrom prije stajali\u0161te nego teorija, i ja bih se s time slo\u017eila. U svom radu sam poku\u0161ala pokazati kako u \u017dupanovljevoj tezi o radikalnom egalitarizmu postoji cijeli niz problema, kako teorijske tako i empirijske prirode. Ono \u0161to je najvi\u0161e preneseno u javnosti su moji prigovori njegovim empirijskim istra\u017eivanjima, gdje ih ja tobo\u017ee kritiziram \u0161to nisu dovoljno sofisticirani i stavlja mi se na teret da ga mjerim nepravednim kriterijima iz dana\u0161nje perspektive. To je iskrivljavanje mojih nalaza: moj glavni nalaz vezano uz \u017dupanovljeva istra\u017eivanja jest da je opetovano i \u010desto neopravdano generalizirao, i neopravdano izvla\u010dio zaklju\u010dke iz podataka koje je imao. To su prigovori elementarnoj znanstvenoj metodi kakvu razvijamo jo\u0161 od Francisa Bacona.<\/p>\n

Za\u0161to je to radio? Smatram da su mu osobna uvjerenja utjecala na interpretaciju rezultata. Kao \u0161to znamo jo\u0161 od Maxa Webera, uvjerenja i vrijednosti imaju nezaobilaznu ulogu u znanosti, primarno u tome koje fenomene odlu\u010dujemo istra\u017eivati \u2013 i to se svuda smatra legitimnim. Ono \u0161to pak nije legitimno jest da vam uvjerenja interferiraju u interpretaciji nalaza do mjere da zanemarujete podatke koji vam ne odgovaraju, selektivno birate podatke koji vam odgovaraju ili izvla\u010dite zaklju\u010dke koje nije opravdano izvla\u010diti iz podataka koje imate. To je u znanosti nelegitimno raditi.<\/p>\n

Kategori\u010dki orijentalizam<\/strong><\/p>\n

Pokazuje li \u017dupanovljev TES da je jugoslavenski dru\u0161tveni model bio samo jedna aberacija, samo incident u modernizaciji, koji se, zapravo, ne mo\u017ee ponoviti?<\/strong><\/p>\n

Istra\u017eivanje koje sada provodim, vezano uz teorije modernizacije i njihovu interpretaciju u zemljama Isto\u010dne Europe, pokazuje da u reprodukciji orijentalisti\u010dkog diskursa hrvatsko akademsko polje ne predstavlja nekakav poseban fenomen. Istaknuti znanstvenici iz Isto\u010dne Europe koji su se afirmirali na Zapadu, poput Andrewa C. Janosa ili Piotra Sztompke, komunizam su tuma\u010dili kao neuspjelu modernost, odnosno njezinu lo\u0161u kopiju. Teza je vrlo popularna i u Srbiji: Latinka Perovi\u0107 tako koristi sintagmu modernizacije bez modernosti, a Mladen Lazi\u0107 razvija tezu o blokiranoj modernizaciji. U Ma\u0111arskoj je trajno prisutna retori\u010dka figura \u2018dvostrukosti\u2019, koja proizlazi iz promatranja ma\u0111arskog dru\u0161tva kroz zapadnja\u010dki obrazac, u odnosu na koji se mnoge karakteristike dru\u0161tva percipiraju kao zaostalost ili im se pridaje inferioran status. Sli\u010dno tome, i u Poljskoj pripadnici akademskog polja vlastito dru\u0161tvo vrednuju s obzirom na sli\u010dnost \u2018Zapadu\u2019, te razvijaju ili tezu o imitaciji zapadnog modela, koriste\u0107i metaforu lo\u0161e kopije, ili tezu o divergenciji od predlo\u0161ka, prikloniv\u0161i se metafori devijantnosti. Kulturni antropolog David Kideckel sugerira kako je tu rije\u010d o kategori\u010dkom orijentalizmu, koji se pone\u0161to razlikuje od onog Saidovog. Kod Edwarda Saida orijentalisti\u010dki diskurs potpuno devaluira subjekte u odnosu na Zapad, uskra\u0107uje im glas i ne vrednuje njihovu perspektivu. Kod kategori\u010dkog orijentalizma subjekti zadr\u017eavaju pravo glasa, ali se onim glasovima koji devaluiraju vlastito \u017eivotno iskustvo pridaje najve\u0107a vjerodostojnost. Dok orijentalizam pretpostavlja nepomirljivu razliku izme\u0111u Zapada i Orijenta, kategori\u010dki orijentalizam, kako ka\u017ee Kideckel, \u2018nudi mogu\u0107nost iskupljivanja posrnulih kroz kapitalizam, demokraciju, civilno dru\u0161tvo, privatizaciju i tome sli\u010dno\u2019.<\/p>\n

Kakav je \u017dupanovljev utjecaj (u sociologiji i \u0161ire) bio nakon 1990. godine, s obzirom na TES, koji je o\u010dito sukladan novim dru\u0161tvenim vrijednostima i te\u017enjama novouspostavljene dr\u017eave?<\/strong><\/p>\n

Razlog za\u0161to je \u017dupanovljev utjecaj od devedesetih nadalje tako sna\u017ean je u \u010dinjenici da su njegove teze, razvijene za vrijeme Jugoslavije, u vi\u0161e-manje nepromijenjenom obliku poslu\u017eile za obja\u0161njavanje tegoba \u2018tranzicije\u2019 u tr\u017ei\u0161nu ekonomiju. Dok je u Jugoslaviji egalitarizam vodio devijantnoj modernizaciji, od devedesetih nadalje tvrdi se da hrvatsko dru\u0161tvo ponovno zastranjuje, odnosno da je implementiralo \u2018krivu\u2019 vrstu kapitalizma. Naslov \u017dupanovljeve knjige eseja iz 2002., \u2018Od komunisti\u010dkog pakla do divljeg kapitalizma\u2019, dobro ilustrira taj pomak u interpretaciji. Meni se \u010dini da takva orijentalisti\u010dka perspektiva nije produktivna ni za analizu kapitalizma, ni za suvisao razgovor o budu\u0107em dru\u0161tvenom razvoju Hrvatske. Naravno da je kapitalizam u Hrvatskoj druga\u010diji od onog u SAD-u, Francuskoj ili Rusiji, ali to je zato \u0161to se kapitalizam kao dru\u0161tveni poredak nu\u017eno pojavljuje u specifi\u010dnim institucijskim konfiguracijama. Unutar suvremene komparativne politi\u010dke ekonomije ve\u0107 se skupila pove\u0107a hrpa istra\u017eivanja o ina\u010dicama kapitalizma u postsocijalisti\u010dkoj Europi. Kao njihove zajedni\u010dke karakteristike isti\u010du se na primjer deindustrijalizacija i visoka nezaposlenost, visoka izlo\u017eenost investicijskim strategijama multinacionalnih kompanija i ulaga\u010dkim odlukama stranih banaka, pad ukupne razine javnog ulaganja u socijalnu za\u0161titu i rast nejednakosti. Komparativnim istra\u017eivanjima koja po\u010divaju na takvim postavkama \u010dini mi se da mo\u017eemo ne\u0161to suvislo re\u0107i o karakteru poretka u kojem \u017eivimo, dok premisu prema kojoj smo krivo implementirali zami\u0161ljeni zapadni model trebamo \u0161to prije napustiti.
\nPortalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danijela Dolenec: Naravno da je kapitalizam u Hrvatskoj ili u postsocijalisti\u010dkoj Europi druga\u010diji od onog u SAD-u, Francuskoj ili Rusiji, ali to je zato \u0161to se on nu\u017eno pojavljuje u specifi\u010dnim institucijskim konfiguracijama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-206138","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206138","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=206138"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206138\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=206138"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=206138"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=206138"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}