{"id":206011,"date":"2016-05-27T07:00:31","date_gmt":"2016-05-27T05:00:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=206011"},"modified":"2016-05-26T23:30:43","modified_gmt":"2016-05-26T21:30:43","slug":"spolna-selekcija-je-najduzi-rat-u-ljudskoj-povijesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/27\/spolna-selekcija-je-najduzi-rat-u-ljudskoj-povijesti\/","title":{"rendered":"Spolna selekcija je najdu\u017ei rat u ljudskoj povijesti"},"content":{"rendered":"

Autorka:Ma\u0161a Borak<\/strong><\/p>\n

\"Xinran\"Nedavno je obilje\u017eena 50. godi\u0161njica od po\u010detka Kulturne revolucije u Kini, kad je ta zemlja u\u0161la u kaoti\u010dno razdoblje o kojemu se danas u kineskoj javnosti uglavnom \u0161uti. O sje\u0107anju na to vrijeme, kao i o sje\u0107anjima i iskustvu kineskih \u017eena razgovarali smo s kinesko-britanskom knji\u017eevnicom i novinarkom Xue Xinran, poznatom samo kao Xinran.<\/p>\n

Xinran je postala poznata nakon objavljivanja knjige Dobre kineske \u017eene 2002. koja je tada postala svjetski bestseler. Autorica u predgovoru navodi kako je jednog dana hodala londonskim ulicama, nose\u0107i jedini rukopis svoje knjige, kad ju je odjednom napao lopov. Iako je mu\u0161karac bio dvostruko ve\u0107i, Xinran se nije htjela odre\u0107i rukopisa te je izgledalo kao da \u0107e incident lo\u0161e zavr\u0161iti. <\/p>\n

Sre\u0107om, i autorica i rukopis ostali su netaknuti, a uskoro je otkriveno za\u0161to je rukopis bio toliko va\u017ean. U tim listovima bile su sadr\u017eane ispovjedi kineskih \u017eena, od kojih su mnoge dobile samo jednu priliku da ih ispri\u010daju. Pri\u010de su prikupljene od 1989. do 1997. za vrijeme emitiranja prve radio emisije posve\u0107ene kineskim \u017eenama i njihovim pri\u010dama koju je vodila Xinran. Bile su to pri\u010de o teretima tradicije, psihi\u010dkom i fizi\u010dkom zlostavljanju, silovanju, incestu, smrti, samoubojstvu, potiskivanju seksualnosti, ubijanju vlastite djece jer nisu sinovi. Pri\u010de koje se do tada ni \u0161aptom nisu prenosile odjeknule su eterom.<\/p>\n

Xinran je kasnije karijeru nastavila u Velikoj Britaniji, no nastavila se fokusirati na sje\u0107anja i iskustva svog naroda, od onih sasvim privatnih do onih koja su uzurpirale \u017eivote cijele generacije.
\n
\nPro\u0161lo su mnoge godine od Va\u0161e radio emisije. Od tada su \u017eene koje \u017eive u gradovima iskusile mnoge promjene u svojim \u017eivotima, no kako je na kineskom selu gdje je napredak spor? Prema va\u0161em istra\u017eivanju, koliko \u010desto se danas doga\u0111aju najgori slu\u010dajevi nasilja prema \u017eenama?<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161lo je gotovo 30 godina od kad sam 1980-tih postala prva voditeljica emisije Rije\u010di na no\u0107nom povjetarcu \u2013 Sat kineskih \u017eena na kineskom radiju. Imala sam privilegiju intervjuirati stotine Kineza\/skinja i u osiroma\u0161enim selima i na ulicama gradova koji su u konstantnoj mjeni. Strast koju imam za svojom zemljom ukorijenjena je i poticana glasovima tih ljudi, glasovima posljednje \u010detiri generacije kineske povijesti koje sam upoznala. Zbog toga sam se unato\u010d preseljenju u Veliku Britaniju, u Kinu vra\u0107ala vi\u0161e puta i svjedo\u010dila ogromnim promjenama koje se takvim brzim korakom odvijaju diljem zemlje u kojoj sam ro\u0111ena.<\/p>\n

Istovremeno posje\u0107ujem gradove, selo i sve izme\u0111u kako bi prikupila pri\u010de za svoje tekstove. To \u010dinim zato \u0161to \u010dvrsto vjerujem da se prava Kina danas ne nalazi samo po aerodromima, hotelima i gradovima, nego skrivena duboko u velikom prostranstvu njenih gradi\u0107a i sela. Skriveni u tim domovima su oni za koje je \u017eivot svakodnevna borba za pre\u017eivljavanje, koji nemaju vremena zaustaviti se i popiti \u0161alicu \u010daja te nemaju energije da sjednu i ispri\u010daju djeci pri\u010de o povijesti njihove obitelji.<\/p>\n

Nema sumnje da je u posljednjih 30 godina Kina u\u010dinila izuzetna pobolj\u0161anja, po\u010dev\u0161i od siroma\u0161nog gospodarstva, ‘mla\u0111eg brata’, do super-sile. Nema nijedne zemlje u ljudskoj povijesti koja je pobolj\u0161ala \u017eivotne uvjete za stanovni\u0161tvo ve\u0107e od 1.3 milijardi u tako kratkom vremenu.<\/p>\n

No ne mislim da je to dobra gospodarska situacija, zato jer je strukturirana bez nezavisnog pravosudnog sustava i slobode govora. Moram re\u0107i, kao \u0161to svi mogu vidjeti, jo\u0161 uvijek postoji ogromna razlika izme\u0111u gradova i sela, izme\u0111u generacija, a tako\u0111er i klasa u dana\u0161njoj Kini, iako je te\u017eak \u017eivot u mnogim selima pobolj\u0161an. Obrazovanje \u017eena, zdravstvena skrb i nasilje u obitelji, sve to zahtjeva vi\u0161e pozornosti i nastavak napornog rada.<\/p>\n

Kad je Komunisti\u010dka partija Kine do\u0161la na vlast po\u010deli su promovirati integraciju \u017eena u radnu snagu i javni \u017eivot. U slu\u017ebenoj propagandi \u017eene su prikazivane kao jednake mu\u0161karcima. No kao \u0161to pokazuju pri\u010de iz Dobrih kineskih \u017eena, njihovi \u017eivoti nastavili su biti pod utjecajem patrijarhata i tradicije. \u0160to mislite o poziciji \u017eena danas?<\/strong><\/p>\n

Kina ima niz organizacija koja se bore za prava \u017eena, a nose sli\u010dne nazive kao i u ve\u0107ini zapadnih zemalja, no i dalje nemaju dovoljan utjecaj. Tradicija i kultura su ponekad mnogo mo\u0107nije nego bilo kakve politike i suvremene snage. Ne radi se tu samo o financijskoj nezavisnosti, kao \u0161to su to mnoge \u017eene u Kini smatrale, nego i o nezavisnom razmi\u0161ljanju i izboru. Zato se zaposlene \u017eene tretira ne\u0161to bolje nego prije, no ne previ\u0161e. Zato se suo\u010davaju s diskriminacijom kad poku\u0161avaju na\u0107i posao ili bolju pla\u0107u.<\/p>\n

Va\u0161a knjiga Poruka od nepoznate kineske majke napisana je nakon \u0161to ste po\u010deli raditi s kineskom djecom koja su usvojena u zapadnim zemljama. U njoj pi\u0161ete kako je do kraja 2010. broj usvojene djece dosegao 120,000, od kojih ve\u0107inu \u010dine djevoj\u010dice. U knjizi obja\u0161njavate razloge takvog velikog porasta usvajanja. Ka\u017eete da se djecu obi\u010dno ostavljalo zbog ekstremnog siroma\u0161tva te politike jednog djeteta i tradicionalne preferencije prema sinovima zbog koje su se roditelji morali rje\u0161avati djevoj\u010dica.<\/p>\n

Godine 2012. jedna od tih ‘izgubljenih k\u0107eri’, Jenna Cook, vratila se u Kinu kako bi potra\u017eila roditelje. Vijest o tome postala je senzacija diljem zemlje, a Jenna je kasnije napisala kako joj se \u010dinilo da gotovo svi koje je upoznala \u02ddimaju osobnu vezu s nekim tko je izgubio dijete\u02dd ili je sam\/a usvojen\/a. Tada su utemeljeni drugi projekti kojima je cilj spajanje izgubljenih k\u0107eri s njihovim majkama, uklju\u010duju\u0107i va\u0161u dobrotvornu udrugu The Mothers\u2019 Bridge of Love. Kako se danas kineska javnost suo\u010dava s ovakvim pri\u010dama i koliko je velik problem napu\u0161tanja djece?<\/strong><\/p>\n

Spolna selekcija je najdu\u017ei rat u ljudskoj povijesti u gotovo svakoj zemlji na svijetu. Preko 150,000 kineskih k\u0107eri usvojeno je u preko 27 zemalja svijeta, no Kina nije spremna o tome razgovarati iako su od svibnja 2013. neke vijesti i informacije otkrivene. Zato sam osnovala dobrotvornu udrugu The Mothers\u2019 Bridge of Love (MBL) koja poma\u017ee kineskim majkama i k\u0107erima koje \u017eive izme\u0111u ljubavi i gubitka.<\/p>\n

Kao \u0161to je kineska vlada najavila 2013. i kineski mediji prenijeli, svake godine se napu\u0161ta oko 100,000 djece. Prema mojih zadnjih 15 godina istra\u017eivanja, uglavnom je to iz tri razloga koja sam ve\u0107 spomenula: tradicionalna vjerovanja o nastavku obiteljske linije, politika kontrole ra\u0111anja i izvanbra\u010dno ra\u0111anje. Situaciji svakako ne poma\u017ee niti ranije stupanje u spolne odnose bez odgovaraju\u0107eg spolnog odgoja, informacija i pomo\u0107i.<\/p>\n

Ove se godine politika jednog djeteta ponovo na\u0161la u sredi\u0161tu pozornosti nakon \u0161to je brojnim parovima dozvoljeno dvoje djece. Ve\u0107 je poznat rezultat tradicionalne preferencije prema sinovima, Kina danas ima vi\u0161e od 30 milijuna mu\u0161karaca ‘vi\u0161ka’ (ili kako bi Vi rekli, 30 milijuna \u017eena ‘manjka’), a u sljede\u0107im desetlje\u0107ima saznat \u0107emo koliko \u0107e poguban biti utjecaj te politike na starenje stanovni\u0161tva.<\/p>\n

U svojoj novoj knjizi Kupi mi nebo (Buy me the sky) odlu\u010dili ste prou\u010diti druga\u010diji aspekt politike jednog djeteta: tzv. ‘male careve’, odnosno djecu koja su kao jedino dijete u obitelji odrasla previ\u0161e za\u0161ti\u0107ena. Mo\u017eete li nam re\u0107i vi\u0161e o tom fenomenu?<\/strong><\/p>\n

Od 1980-ih, kad je politika jednog djeteta postala pravilo na nacionalnoj razini, do 2014. u Kini je odraslo gotovo 140 milijuna ‘sunaca’ ili ‘malih careva’ (21. lipnja 2014. www.cnpop.org). Doba usamljenosti stvorilo je generaciju usamljenih ljudi. Sami, u osami gledaju samo na sebe u moru izobilja. Grade\u0107i tunele i mostove izme\u0111u usamljenih otoka i kopna. To je ono \u0161to danas k\u0107eri i sinovi jedinci rade.<\/p>\n

Spomenuli ste me\u0111utim da je politika jednog djeteta Kini pomogla da se izvu\u010de iz krajnjeg siroma\u0161tva. Vidite li ikakve pozitivne utjecaje te politike za djevoj\u010dice ro\u0111ene u to vrijeme, u smislu da su kao jedino dijete u obitelji dobile prilike koje su ranije bile rezervirane samo za dje\u010dake?<\/strong><\/p>\n

Da, to je svijetla strana politike jednog djeteta. Politika jednog djeteta je, kao i sve drugo, nov\u010di\u0107 s dvije strane. U posljednjih tri desetlje\u0107a u sklopu politike jednog djeteta Kina je sprije\u010dila 400 milijuna ljudi da do\u0111e na ovaj svijet, \u010dime je svjetskom stanovni\u0161tvu kupila \u010detiri godine za da dosegne 6 milijardi. U toj to\u010dki politika jednog djeteta je dar Zemlji zbog kontrole ra\u0111anja, \u0161tednje energije, davanju vi\u0161e prostora svim \u017eivim stvorenjima. I ve\u0107ini djevoj\u010dica koje su ro\u0111ene u preko 660 gradova porasla je vrijednost, \u0161to se nikad nije dogodilo u Kini tijekom 5000 godina njene povijesti.<\/p>\n

No Kina je za to platila visoku cijenu. Ova politika je dovela do toga da su kineske obitelji \u010ditav jedan povijesni korak i Kina nije imala vremena osigurati potrebno zanje i sustav potpore za dru\u0161tvo jednog djeteta.<\/p>\n

Prema \u0161estom kineskom popisu stanovni\u0161tva provedenom u listopadu 2014., u Kini \u0107e do 2020. biti 30 milijuna vi\u0161e mu\u0161karaca nego \u017eena u dobnoj skupini od 20 do 45 godina. Od 1991. godine vi\u0161e od 150,000 zapadnih obitelji usvojilo je kinesku siro\u010dad, uglavnom djevoj\u010dice. Osim toga, najva\u017eniji dio kineske tradicije, na\u0161e obiteljske vrijednosti koje su ukorijenjene i oblikuju kinesku kulturu i dru\u0161tvo, o\u0161te\u0107ene su u dru\u0161tvu jednog djeteta.
\n
\nOvog svibnja obilje\u017eava se 50. obljetnica po\u010detka Kulturne revolucije u Kini, te\u0161ko vrijeme za koje kineska vlada smatra da bi ga bilo bolje zaboraviti. Va\u0161e knjige su sve na neki na\u010din posve\u0107ene o\u010duvanju sje\u0107anja kineskog naroda. To se osobito vidi u va\u0161oj knjizi Svjedok Kine: Glasovi iz tihe generacije (China Witness: Voices From A Silent Generation) u kojoj ste intervjuirali ljude koji su pre\u017eivjeli najturbulentnija vremena ove zemlje. Za\u0161to je va\u017eno sa\u010duvati ta sje\u0107anja za budu\u0107e generacije, osobito sje\u0107anja \u017eena? Koliko su ta sje\u0107anja va\u017ena za vas osobno?<\/strong><\/p>\n

U knjizi Svjedok Kine prou\u010davala sam \u017eivote prvih dviju generacija moderne Kine, odnosno onih ro\u0111enih nakon 1911., te sam otkrila da je ve\u0107ina njih samo tiho promatrala svijet oko sebe. To nije samo rezultat nemirnih vremena, nego i ostatak drevnih kineskih pravnih obi\u010daja.<\/p>\n

Koncept krivnje po povezanosti bio je jedan od najzna\u010dajnijih karakteristika drevnog kineskog zakona. Osim samog kriminalca, njegova rodbina i suradnici tako\u0111er su se smatrali odgovornim, \u0161to ne samo da je dovelo do sna\u017ene lojalnosti unutar pojedina\u010dnih klanova i obitelji, nego je tako\u0111er dovelo do neke vrste ‘klanovske svijesti’, zbog koje se nitko ne bi usudio progovoriti u strahu da se i njih ne pove\u017ee s optu\u017eenim. To se toliko ukorijenilo u kineskoj kulturi da je imalo zna\u010dajan i dugotrajan utjecaj na pona\u0161anje Kineza, zbog \u010dega su sami po sebi postali oprezniji i nevoljko istupali strahuju\u0107i od posljedica.<\/p>\n

Ova ‘klanovska svijest’ pre\u017eivjela je velike socijalne i politi\u010dke prevrate u Kini 20. stolje\u0107a \u2013 kolaps dinastije Qing, kaos razdoblja ratnih generala, Kinesko-japanski rat, Gra\u0111anski rat i Komunisti\u010dku revoluciju \u2013 budu\u0107i da u neizrecivom kaosu tih vremena Kina nikad nije svom narodu dala priliku da nau\u010di biti svjestan sebe sebe ili razgovarati o vlastitim osje\u0107ajima.<\/p>\n

Ovo se polako mijenja, no oprez i ustezanje je toliko dugo vladalo kineskim javnim izra\u017eavanjem da je 40 godina prekratko vrijeme da se dogodi neka zna\u010dajna promjena te se sloboda govora u Kini jo\u0161 uvijek ograni\u010dava neznanjem i strahom.<\/p>\n

Traume koje je kineski narod pre\u017eivio u posljednjih nekoliko generacija zarobljene su u njihovim sje\u0107anjima. Da bi ih potaknuo da razgovaraju o onom \u010demu su svjedo\u010dili, prvo mora\u0161 na\u0107i na\u010din da im pomogne\u0161 otvoriti te kaveze. Nije to lak zadatak, no 30 godina intervjuiranja, slu\u0161anja, prou\u010davanja i razumijevanja osna\u017eilo je moju odlu\u010dnost. Ako oni mogu zapamtiti jedan cijeli \u017eivotni vijek kineske povijesti, \u0161to onda za mene zna\u010di pri\u010dekati jo\u0161 par dana, mjeseci, pa \u010dak i godina?<\/p>\n

Povijest se mo\u017ee oprostiti, no nikad se ne smije zaboraviti! <\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Xinran: Preko 150,000 kineskih k\u0107eri usvojeno je u preko 27 zemalja svijeta, no Kina nije spremna o tome razgovarati <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":206012,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-206011","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206011","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=206011"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/206011\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/206012"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=206011"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=206011"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=206011"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}