{"id":205932,"date":"2016-05-26T08:00:21","date_gmt":"2016-05-26T06:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=205932"},"modified":"2016-05-26T08:00:21","modified_gmt":"2016-05-26T06:00:21","slug":"biljke-i-mi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/26\/biljke-i-mi\/","title":{"rendered":"Biljke i mi"},"content":{"rendered":"

Autorka: Marina Kelava\t<\/strong><\/p>\n

\"azil_biljke\"Na azile za napu\u0161tene \u017eivotinje smo navikli, ali \u0161to je s biljakama? Zaslu\u017euju li i one ve\u0107i obzir? Sigurno smo svi puno puta svjedo\u010dili prizoru napu\u0161tenih lon\u010danicama kraj kante za sme\u0107e, biljki s uvenulim listovima koje je netko zaboravio zalijevati, ili jednostavno biljkama koje su odba\u010dene pri seljenju. No, ovaj koncept tretiranja ku\u0107nih biljki kao da su jednake kao i ostale ne\u017eive stvari u na\u0161im stanovima, fotelje, stolci, lonci, preispituje inicijativa koju su u Ljubljani pokrenule dvije umjetnice, Anamari Hrup i Eva Jera Han\u017eek – Azil za odba\u010dene biljke (Zaveti\u0161\u010de za zavr\u017eene rastline \/ Abandoned Plants Sanctuary).<\/p>\n

Azil djeluje na sli\u010dnim principima kao azili za \u017eivotinje, umjetnice preko Facebook stranice skupljaju napu\u0161tene biljke, onima kojima treba oporavak pru\u017eaju ono \u0161to im treba, oporavljene biljke nude gra\u0111anima na usvajanje. Kako je do\u0161lo do toga da po\u010dnu spa\u0161avati odba\u010dene biljke, koji su uvjeti za posvajanje biljaka i jesu li stanovnici Ljubljane po\u010deli svoje biljne prijatelje gledati kao \u017eiva bi\u0107a, za H-Alter govori Anamari Hrup.<\/p>\n

“Svojom akcijom \u017eelimo ljude podsjetiti da su biljke \u017eiva bi\u0107a koja trebaju njegu i ljubav”, izjavili ste slovenskom Dnevniku. \u0160to vas je navelo na razmi\u0161ljanje o biljkama? Kako je do\u0161lo do ideje za ovu inicijativu?<\/p>\n

Prve godine \u017eivota sam provela u prirodi i oduvijek sam voljela saditi i uzgajati biljke, pratiti njihov rast. Prvo sam se i obrazovala za cvje\u0107arku. Kada sam po\u010dela praksu u tom poslu shvatila sam da to nije tako romanti\u010dan posao kao \u0161to sam mislila. Istovremeno sam po\u010dela studirati slikarstvo na ljubljanskoj Akademiji za likovnu umetnost, pa sam napustila cvje\u0107arstvo, jer sam se \u017eeljela profesionalno posvetiti umjetnosti. <\/p>\n

Na razmi\u0161ljanje o uto\u010di\u0161tu za biljke navela me \u0161irokolisna kadulja, koju sam jednog dana u \u0161etnji centrom Ljubljane na\u0161la na ogradi od rijeke Ljubljanice u jako slabom stanju. Nisam bila sigurna je li jo\u0161 \u017eiva. Ipak sam je uzela i posadila je u vrtu gdje se lijepo primila i gdje raste ve\u0107 drugu godinu. Taj doga\u0111aj me naveo na razmi\u0161ljanje o lon\u010danicama i ostalim biljkama u gradskom okoli\u0161u, koje na\u0161e suvremeno dru\u0161tvo ve\u0107inom promatra kao ukrasni predmet, jo\u0161 jedan predmet masovne proizvodnje. Ideja za osnivanje uto\u010di\u0161ta je tako nekoliko mjeseci rasla u meni, nakon toga sam pozvala kolegicu umjetnicu Evu Jero Han\u017eek s kojom sam pokrenula Facebook stranicu Zaveti\u0161\u010de za zavr\u017eene rastline \/ Abandoned Plants Sanctuary. Eva je odrasla u gradu i ka\u017ee da prije sudjelovanja u projektu nije puno razmi\u0161ljala o biljkama i nije imala nikakvog posebnog odnosa prema njima, smatrala ih je tek predmetom za dekoraciju. Ka\u017ee, da joj je poziv za sudjelovanje u projektu predstavljao jedinstvenu priliku da promijeni odnos prema biljkama. Na\u0161a ideja je da se usmjerimo isklju\u010divo na biljke i na njihovu dobrobit. Za razliku od ostalih sli\u010dnih inicijativa koje rade s biljkama, mi se ne \u017eelimo baviti brigom za biljke u korist ljudima iako nam u svakom slu\u010daju koriste po\u0161to nam davaju kisik, nego nam je namjera isklju\u010divo se baviti biljkama za dobrobit njih samih.<\/p>\n

Uo\u010dili ste da se ljudi danas \u010desto i prema biljkama kao i prema \u017eivotinjama odnose s konzumeristi\u010dkim mentalitetom, tretiraju ih kao potro\u0161nu robu. Na koji na\u010din o\u010dekujete da ova va\u0161a inicijativa mijenja svijest ljudi? Kako bi se oni trebali odnositi prema biljkama?<\/p>\n

Na\u0161 projekt je u nekom pogledu i eksperiment putem kojeg \u017eelimo otkriti ili barem vidjeti mo\u017ee li se ovim na\u010dinom mijenjati svijest ljudi. Zanima nas kako ljudi reagiraju na samu ideju da postoji uto\u010di\u0161\u010de za napu\u0161tene biljke. Nadamo se da \u0107e potpis ugovora o brizi za biljku koju potpisuju, navesti ljude na druk\u010diji pogled u odnosu do \u017eivih bi\u0107a i tako\u0111er do prirode, u kojoj svi \u017eivimo i putem toga na odnos jednih prema drugima. Na\u0161 cilj nije u\u010diti ljude kako \u0107e se odnositi prema biljkama, nego se nadamo da \u0107e putem sudjelovanja u samom projektu mo\u017eda otkriti neku druk\u010diju sliku o sebi, u odnosu prema svom okoli\u0161u i svojoj ulozi u njemu. Projekt raste i nadogra\u0111uje ba\u0161 s idejama ljudi, s kojima smo putem projekta u stalnoj interakciji.<\/p>\n

Kakav je interes gra\u0111ana\/ki?<\/p>\n

Interes gra\u0111anki i gra\u0111ana je prema svim o\u010dekivanjima do sada vrlo pozitivan. Ljudi, koji usvoje biljku nam javljaju na na\u0161u Facebook stranicu kako ide biljki koju su usvojili, \u010desto im davaju imena, \u0161alju nam fotografije i pi\u0161u nam mailove. Kad smo otvorile prvu podru\u017enicu u lokalu Pritli\u010dje, dobile smo feedback od gra\u0111anki i gra\u0111ana svih generacija, starija generacija je pozdravila otvorenje podru\u017enice u centru grada, koja je namijenjena posebice onima koji ne koriste inernet.
\nPotpisivanje ugovora…<br>
\nPotpisivanje ugovora…<\/p>\n

Spomenuli ste kako ljudi koji udome biljke koje ste spasili, potpisuju udomiteljski ugovor. Na \u0161to se oni obavezuju?<\/p>\n

S potpisom ugovora se obavezuju da \u0107e biljki osigurati potrebne uvjete za rast i razvoj, primjerene potrebama njezinog roda i vrste. Dogodi se i da mi ne znamo koje je vrste neka biljka, pa \u017eelimo da se onaj tko biljku usvoji raspita o njoj i tako dobije vlastito znanje o biljki te joj posveti svoju pozornost.<\/p>\n

Ljubljana je prema podacima Europske komisije najuspje\u0161niji glavni grad EU u recikliranju otpada. Je li ova va\u0161a inicijativa na neki na\u010din i akcija vezana uz smanjenje nastanka otpada?<\/p>\n

Svakako je inicijativa vezana na neki na\u010din i za smanjenje otpada. To je nekako “vanjska nuspojava” projekta, a vezana je uz njegovo djelovanje.<\/p>\n

Mo\u017ee li se re\u0107i i da je rije\u010d o kritici kapitalizma?<\/p>\n

Iako projekt nije pokrenut isklju\u010divo s tim ciljem, u njemu se mogu prona\u0107i i konotacije na kritiku kapitalizma.<\/p>\n

U ljubljanskom lokalu Pritli\u010dje otvorile ste prvu podru\u017enicu. Kakvi su planovi za daljnje \u0161irenje inicijative?<\/p>\n

Dogovorile smo se s jo\u0161 tri lokala u centru Ljubljane, u kojima \u0107e se ovog ljeta uspostaviti podru\u017enice Zaveti\u0161\u010da za zavr\u017eene rastline. Dogovaramo se i za suradnju s Mednarodnim grafi\u010dnim likovnim centrom za doga\u0111anja u okviru manifestacije “Ljubljana – Zelena prijestolnica Europe 2016”. U budu\u0107nosti imamo u planu ra\u0161iriti uto\u010di\u0161te i na druge slovenske gradove, tako\u0111er i u inozemstvo.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Anamari Hrup, osniva\u010dica azila za napu\u0161tene biljke: Na razmi\u0161ljanje o uto\u010di\u0161tu za biljke navela me \u0161irokolisna kadulja koju sam jednog dana u \u0161etnji centrom Ljubljane na\u0161la u jako slabom stanju. Nisam bila sigurna je li jo\u0161 \u017eiva. Ipak sam je uzela i posadila je u vrtu gdje se lijepo primila i gdje raste ve\u0107 drugu godinu. Taj doga\u0111aj me naveo na razmi\u0161ljanje o lon\u010danicama i ostalim biljkama u gradskom okoli\u0161u, koje na\u0161e suvremeno dru\u0161tvo ve\u0107inom promatra kao ukrasni predmet, jo\u0161 jedan predmet masovne proizvodnje.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-205932","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205932","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=205932"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205932\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=205932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=205932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=205932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}