{"id":205858,"date":"2016-05-25T08:30:33","date_gmt":"2016-05-25T06:30:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=205858"},"modified":"2016-05-25T08:36:02","modified_gmt":"2016-05-25T06:36:02","slug":"nisam-u-prijateljskim-odnosima-ni-s-nacionalizmom-ni-s-kapitalizmom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/25\/nisam-u-prijateljskim-odnosima-ni-s-nacionalizmom-ni-s-kapitalizmom\/","title":{"rendered":"Nisam u prijateljskim odnosima ni s nacionalizmom ni s kapitalizmom"},"content":{"rendered":"

Autor: Bojan Marjanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"viktorViktor Ivan\u010di\u0107 se u javnom prostoru pominje kao jedan od osniva\u010da i urednika Feral Tribunea, splitskog politi\u010dko-satiri\u010dnog nedeljnika, ali to svakako nije dovoljno da se opi\u0161e njegov rad. Autor je i dva romana, jedne zbirke pri\u010da, nekoliko publicisti\u010dkih i esejisti\u010dkih knjiga, vi\u0161e od tri decenije ispisuje kolumnu Bilje\u017enica Robija K, kolumnista je tjednika srpske manjine u Hrvatskoj Novosti, sara\u0111ivao je ili sara\u0111uje s mnogim medijima (Pe\u0161\u010danik, BH Dani i drugi).<\/p>\n

Za Ma\u0161inu smo sa Ivan\u010di\u0107em razgovarali o brojnim temama \u2013 usponu konzervativizma u postjugoslovenskim dru\u0161tvima, za\u0161to su oni koji u pitanje dovode pravila kapitalisti\u010dke igre po pravilu najozlogla\u0161enije figure u javnom prostoru, te za\u0161to ne postoji ne\u0161to \u0161to bismo mogli zvati neutralnim novinarstvom.<\/p>\n

Iako je Hrvatska ve\u0107 uveliko \u010dlanica EU, a Srbija kandidat, u poslednje vreme obe dr\u017eave pro\u017eivljavaju pravu \u201ekonzervativnu renesansu\u201c. Kako tuma\u010dite ove procese, te da li se oni de\u0161avaju uprkos ili mo\u017eda ba\u0161 upravo zahvaljuju\u0107i pribli\u017eavanju ovakvoj Uniji, okovanoj s jedne strane neoliberalnim tr\u017ei\u0161nim mantrama, a sa druge rastu\u0107om ksenofobijiom?<\/em><\/p>\n

S prakti\u010dnog stajali\u0161ta, \u201eEuropa\u201c je po mom sudu bila najkorisnija u fazi kada je prinudno disciplinirala Hrvatsku da usvoji minimalne demokratske standarde kako bi stekla pravo da se priklju\u010di Uniji. \u017diva je \u0161teta \u0161to ta uzajamna razmjena hipokrizije nije du\u017ee potrajala, jer ubrzana fa\u0161izacija hrvatskoga dru\u0161tva zapo\u010dinje nakon primanja u klub posve\u0107enih, kada princip mrkve i batine vi\u0161e nije na snazi i kada Hrvati \u2013 kao politi\u010dki entitet \u2013 napokon mogu odahnuti, skinuti krinke i pokazati svoje pravo lice. Sli\u010dni su se procesi odvijali u Ma\u0111arskoj i Poljskoj. S druge strane, brzina tog srljanja u neofa\u0161izam na svoj na\u010din govori o karakteru europskih normi koje su Hrvatskoj bile nametane: u demokratskom smislu to su ipak bili ceremonijalni a ne su\u0161tinski zahtjevi, dok se na su\u0161tinskoj posve\u0107enosti inzistiralo kod usvajanja principa neoliberalnog tr\u017ei\u0161ta i beatificiranja krupnog kapitala. I Hrvatska je tu \u2013 tek naizgled usprkos svojim nacionalisti\u010dkim i dr\u017eavotvornim refrenima \u2013 glatko pristala na status potro\u0161noga resursa. S tre\u0107e strane, ne\u0161to mi govori da bi hrvatsko dru\u0161tvo plesalo po notama radikalne desnice i mimo europskoga konteksta, tj. bez upliva EU. Nema sumnje da se ovdje sna\u017eno reflektiraju neokonzervativna prestrojavanja u Europi, no uop\u0107e nisam siguran da je to diktirano iz nekakvih vanjskih centara mo\u0107i. Ima tu previ\u0161e autohtonih elemenata. Reafirmacija usta\u0161tva u Hrvatskoj, primjerice, odvija se po davno zadanoj matrici, a nju nisu definirali nikakvi inozemni \u0161tabovi, nego prastari nastup Franje Tu\u0111mana koji je oglasio da je \u201eNDH bila izraz povijesnih te\u017enji hrvatskoga naroda\u201c. Danas se taj ideolo\u0161ki koncept samo zaokru\u017euje.<\/p>\n

U medijima se relativno \u010desto \u010duju jadikovke o povratku devedesetih. One nisu sasvim nerazumljive ako se u obzir uzmu i akteri koji su ponovo aktuelni na na\u0161im politi\u010dkim scenama i metode politi\u010dkog delanja koje su ti akteri ponovo postavili u \u0161iroku upotrebu. Me\u0111utim, \u010dini li vam se da je javni kriti\u010dki govor \u2012 a koji je prisutan u dobrom delu mejnstrim, tzv. liberalne scene \u2012 koji se bazira na pukom na\u010delnom antinacionalizmu i na\u010delnom kosmoplitizmu nedostatan u vremenu u kom \u017eivimo? Mo\u017eemo li danas, ako nameravamo zaista da sagledamo epohu u kojoj \u017eivimo, stvarati kriti\u010dki govor koji \u0107e u sebe integrisati antifa\u0161izam, ali ne i antikapitalizam (ili obrnuto, antikapitalizam bez antifa\u0161izma)?<\/em><\/p>\n

Ne bih se usudio dijeliti recepte oko kriti\u010dke prakse, pa onda ni prevoditi liberale u ljevi\u010dare, ili obratno. Osobno nisam u prijateljskim odnosima ni s nacionalizmom ni s kapitalizmom. Liberali obi\u010dno ne uvi\u0111aju da su nacionalisti\u010dke parole slu\u017eile prije svega uzurpaciji javnoga dobra, tj. da su prvobitna akumulacija kapitala i prvobitna akumulacija dr\u017eavnosti u Hrvatskoj bile jedno te isto. Neki ljevi\u010dari, opet, vrlo \u010desto bagateliziraju nacionalizam, i to do mjere da svaku kritiku nacionalizma do\u017eivljavaju kao reakcionarno skretanje s terena \u010diste klasne borbe. Nema nikakvoga smisla udru\u017eivati ta dva fronta u isti kriti\u010dki pogon. Mo\u017ee se jedino primijetiti da su oni koji dovode u pitanje kapitalisti\u010dka pravila igre \u2013 dakle samu su\u0161tinu vladaju\u0107eg poretka \u2013 trenutno najozlogla\u0161enije figure na sceni, medijski sustav se silno trudi da ih unaprijed i svim sredstvima deligitimira kao neodgovorne i infantilne \u0161teto\u010dine. Zbog toga, na primjer, politi\u010dku aktivnost Radni\u010dke fronte \u2013 gdje se, uzgred budi re\u010deno, \u017eestoko protive i kapitalizmu i nacionalizmu \u2013 hrvatski mediji uop\u0107e ne registriraju.<\/p>\n

Kako vidite ulogu medija kao \u0161to su Novosti, jednog od retkih medija na jugoslovenskom prostoru koji je obuhvatio i autore koji su svoje pozicije prvobitno izgradili devedesetih u antiratnom i antinacionalisti\u010dkom anga\u017emanu, ali i mla\u0111u generaciju koja se pre svega formirala na levi\u010darskom, antikapitalisti\u010dkom narativu?<\/em><\/p>\n

Novosti su list s mnogo potencijala, mada ne bih rekao da su svjetonazor i idejni modeli koji se tu promoviraju generacijski uvjetovani. U ovome je trenutku uloga toga tjednika, s obzirom na ostatak medijske scene, doista ljekovita, no imaju\u0107i u vidu da je vlast u zemlji preuzela profa\u0161isti\u010dka garnitura \u2013 i s obzirom na \u010dinjenicu da su Novosti financirane iz dr\u017eavnog bud\u017eeta \u2013 pretpostavljam da \u0107e slijediti krvava borba za opstanak. Ako je Vlada jednim potezom uskratila sredstva Zarezu i prakti\u010dki svim nezavisnim portalima, iluzorno je o\u010dekivati da Novosti ne\u0107e biti napadnute, samo je pitanje za koju \u0107e se strategiju vladaju\u0107i odlu\u010diti. A \u010dak i da list ostane osamljen i izoliran na \u201enezavisnome krilu\u201c, njegov \u0107e se polo\u017eaj bitno ote\u017eati. Sada se dakle Novosti trebaju boriti za ostale, jer se na taj na\u010din bore i za sebe.<\/p>\n

Novosti su jedna vrsta sistemske gre\u0161ke \u2012 manjinski tjednik koji dr\u017eava finansira naprosto jer to mora raditi \u2012 i vide\u0107emo koliko \u0107e dugo sistem to trpeti. Medijska scena, pogotovo ona mejnstrim, ugu\u0161ena je interesom krupnog kapitala. Uostalom, Feral Tribune, nedeljnik koji ste ure\u0111ivali, nije nestao pod klasi\u010dnim agresivnim metodama dr\u017eavne represije, nego je prestao da izlazi upravo zbog tzv. tr\u017ei\u0161nih razloga. Koji su, po vama, prostori gde \u0107e se u budu\u0107nosti organizovanije artikulisati kriti\u010dki glasovi? <\/em><\/p>\n

Te\u0161ko mi je prorokovati. \u010cinjenica je da se prostor u kojem je kriti\u010dki govor jo\u0161 uvijek mogu\u0107 intenzivno su\u017eava. Vjerujem da \u0107e, usprkos svemu, kriti\u010dka rije\u010d pronalaziti svoj put do javnosti, no gotovo sam siguran da ona ubudu\u0107e ne\u0107e dolaziti iz polja novinarstva, barem ne onog tradicionalno shva\u0107enog. Novinarstvo je, zbog cijelog niza razloga, danas u najve\u0107em dijelu korumpirana i pacificirana djelatnost. Nekakvo po\u0161teno i profesionalno novinarstvo \u2013 koje bi se s ne\u0161to patetike dalo opisati kao ono koje \u0107e biti na strani istine i pravde, a ne u slu\u017ebi politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i \u2013 moglo bi pre\u017eivjeti jedino uz servisnu ispomo\u0107 dr\u017eave, ali u tom slu\u010daju je nu\u017eno da imate barem minimalno pristojnu dr\u017eavu. Minimalno pristojna dr\u017eava je ona koja ozbiljno uzima u obzir na\u010delo da svatko ima pravo na istinitu i po\u0161tenu informaciju. Ona \u0107e onda bezuvjetno poticati nezavisne novinare i medije, tim prije ako ovi kritiziraju vlast. Minimalno pristojna dr\u017eava, ukratko, bila bi ona koja ne sponzorira Novosti kao sistemsku gre\u0161ku, nego od te gre\u0161ke nastoji uspostaviti sistem. Naravno, ovoga trenutka u slu\u010dajevima Hrvatske i Srbije imamo posla s maksimalno nepristojnim dr\u017eavama, sa strojevima za mljevenje individualnosti i svih humanisti\u010dkih principa, bez realnih izgleda da bi se u skorijoj budu\u0107nosti one mogle upristojiti.<\/p>\n

U pretposlednjem broju magazina Liceulice raspad Jugoslavije slikovito obja\u0161njavate kao momenat u kome su \u201eovi narodi, nakon razdoblja prosperiteta, tresnuli s konja na nekoliko olindranih magaraca\u201c. Me\u0111utim, Jugoslavija i jugoslovenstvo ne moraju nu\u017eno biti istorijski fenomeni. Tako, recimo, istori\u010dar Dragan Markovina u jednom intervjuu nedavno ka\u017ee da bi na\u0161 pristup valjalo da se bazira na \u201eignoriranju institucionalizovane stvarnosti\u201c i da bi trebalo stvarati paralelnu jugoslovensku stvarnost. Kako vi na to gledate \u2012 pritom ne govorim ovde o njoj nu\u017eno u nekom uskom dr\u017eavotvornom klju\u010du \u2012 ve\u0107 o stvaranju \u0161irih dru\u0161tvenih veza na nivou pokreta, sindikata, kulturnih i umetni\u010dkih formacija, medija i sli\u010dno? Jeste li optimisti\u010dni glede yu-budu\u0107nosti? Ta budu\u0107nost danas mo\u017eda izgleda utopijski, ali zar \u010dak i ona nije manje utopi\u010dna slika sveta od sveevropskog blagostanja koje bi nam doneli kapitalizam i tzv. slobodno tr\u017ei\u0161te?<\/em><\/p>\n

Utopije su i ina\u010de neosnovano ozlogla\u0161ene. Koristimo li utopijsko-distopijski \u017eargon, treba mo\u017eda po\u0107i od toga da svaka od republika nekada\u0161nje Jugoslavije danas kao samostalna dr\u017eava raspola\u017ee s neusporedivo manje dr\u017eavnog suvereniteta nego \u0161to ga je imala u SFRJ. I to suvereniteta shva\u0107enog na najtradicionalniji na\u010din. Prema tome, kompletan onaj sve\u010dani dr\u017eavotvorni narativ, sve one zborne zakletve i parole o \u201esvojima na svome\u201c, \u010ditav taj san koji je sanjan \u201eod stolje\u0107a sedmog\u201c \u2013 i za koji je vrijedilo proliti hektolitre krvi \u2013 danas, kada je ostvaren, pokazuje se kao gola i odurna la\u017e. Kao bijedna izmi\u0161ljotina. To nisu bili utopijski koncepti, nego jeftine ideolo\u0161ke konstrukcije, gotovo pa distopijski realizam koji je nastupio u romanti\u010dnome dr\u017eavotvornom ruhu i ponudio se ovim narodima u \u017eanru \u010diste mitologije. I sve \u0161to te novostvorene dr\u017eave, preko svojih vladaju\u0107ih oligarhija, danas \u010dine jest da mitologiziraju vlastitu stvarnost i opskrbljuju se kakvim-takvim smislom.<\/p>\n

\u0160to se pak ti\u010de \u201eyu-budu\u0107nosti\u201c, za koju pitate, moram re\u0107i da o njoj ne razmi\u0161ljam kao o projektu, pa onda ne mogu ni procjenjivati koliko smo blizu nekakovoj \u201erealizaciji\u201c. Smatram da sve vrijeme pi\u0161em svoje tekstove i da se oni \u010ditaju na jugoslavenskome kulturnom prostoru, a poznajem mnoge ljude koji \u010ditaju i pi\u0161u s istim filmom u glavi. Sve drugo, uostalom, podrazumijeva kulturno nasilje. Jugoslavenstvo mi danas nije interesantno u dr\u017eavotvornom pogledu, niti mi je ono privla\u010dno kao vid nacionalne identifikacije, nego ga smatram vidom anga\u017emana, ili \u2013 ako vam je tako dra\u017ee \u2013 oblikom otpora. Budu\u0107i da \u017eivimo u ambijentu gdje je Jugoslavija ogla\u0161ena kao najgora psovka, upravo jugoslavenska etiketa, \u010dini mi se, nudi aktivniju poziciju i obilje\u017eava ne\u0161to odgovorniji model antinacionalizma. Kada su prilike ure\u0111ene tako da nacionalna identifikacija postaje politi\u010dki program, kada se smatra da je pojedinac potpuno politi\u010dki profiliran time \u0161to je Hrvat ili Srbin po svojoj nacionalnoj pripadnosti, jedino \u0161to ima punoga smisla jest biti Jugoslaven po svojoj nacionalnoj nepripadnosti.<\/p>\n

U jednoj epizodi Bilje\u017enice Robija K. jedan od va\u0161ih likova (legendarni Robijev dida sa \u0160olte) ka\u017ee da su partizani bili odlu\u010duju\u0107i faktor u Domovinskom ratu upravo po tome \u0161to su nedostajali. Ako ovaj didin uvid prebacimo s Domovinskog na sve jugoslovenske ratove \u2012 a mislim da ima dovoljno razloga da verujemo da, u punom smislu te re\u010di, partizanske strane u tim ratovima nije bilo \u2012 da li nam je potrebno jedno novo promi\u0161ljanje tih ratova? Kako oblikovati novu, sada nedostaju\u0107u \u201epartizansku\u201c perspektivu koja bi bila i sveobuhvatnija i nerelativizatorska?<\/em><\/p>\n

Za po\u010detak, mislim da uop\u0107e nije neophodno imati nekakav jedinstven narativ, ili univerzalnu perspektivu u pogledu pro\u0161lih ratova, pa bila ona i \u201epartizanska\u201c. Za po\u010detak je potrebno posti\u0107i to da nema zabranjenih perspektiva. Jer sada jo\u0161 uvijek postoji dru\u0161tveno dopu\u0161teni i dru\u0161tveno nedopu\u0161teni govor o ratu. U hrvatskom slu\u010daju, slu\u017ebena ratna istina je neka vrsta stovari\u0161ta mitova, prostor kojemu se prilazi na koljenima i s krunicom u rukama, a sve drugo je ilegalna zona. Bauljate li tom zonom, izla\u017eete se ozbiljnim rizicima i dru\u0161tvenim osudama. Ponovit \u0107u ono \u0161to sam napisao prije skoro dvadeset godina, a danas je aktualnije nego prije: jedina potpuna istina o takozvanom domovinskom ratu je da o njemu ne smijete istinito govoriti. Treba se, dakle, boriti protiv te pseudoreligijske zavjere koja se odr\u017eava nasilnim metodama i gdje su \u010dinjenice odavno potpuno obezvrije\u0111ene. Nije nam potreban konsenzus oko tuma\u010denja ratnih zbivanja, nego stvaranje uvjeta u kojima \u0107e se bez straha iznositi istina.<\/p>\n

Osim novinarstvom, bavite se i knji\u017eevno\u0161\u0107u, pa i u svojim novinskim tekstovima vrlo \u010desto koristite knji\u017eevne narativne strategije. Koliko je istrajavanje na menjanju ustaljenih novinarskih formi va\u017ean proces u borbi protiv dogmati\u010dnog \u201eneutralnog novinarstva\u201c, koje je, jasno, uglavnom fikcijski \u017eanr po sebi i koje slu\u017ei odr\u017eavanju postavljenih odnosa mo\u0107i u poretku?<\/em><\/p>\n

Ja u to \u201eneutralno novinarstvo\u201c nikada nisam vjerovao. Otkad god se bavim ovim poslom, trudio sam se podrivati njegove dogme, iako samim novinarskim zanatom vladam prili\u010dno dobro, \u0161to je ionako danak godinama. U pravu ste, \u201eneutralno novinarstvo\u201c je izum \u2013 ili bolje re\u010deno izmi\u0161ljotina \u2013 \u010dija je svrha da opslu\u017euje status quo. Smatram se anga\u017eiranim novinarom u najgorem smislu te rije\u010di.<\/p>\n

Ma\u0161ina<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nema nikakvoga smisla udru\u017eivati ta dva fronta u isti kriti\u010dki pogon. Mo\u017ee se jedino primijetiti da su oni koji dovode u pitanje kapitalisti\u010dka pravila igre \u2013 dakle samu su\u0161tinu vladaju\u0107eg poretka \u2013 trenutno najozlogla\u0161enije figure na sceni, medijski sustav se silno trudi da ih unaprijed i svim sredstvima deligitimira kao neodgovorne i infantilne \u0161teto\u010dine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-205858","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205858","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=205858"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205858\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=205858"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=205858"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=205858"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}